Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-442/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku iz Omiša, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2959/2023-44 od 27. siječnja 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2959/2023-44 od 27. siječnja 2026. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Utvrđuju se ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u članku 3. i članku 6. ugovora o kreditu broj: 216-269/2004 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika te solemniziran dana 20.08.2004.g. pod brojem OU-547/04 kod javnog bilježnika mr.sc. Zoja Puljiz pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne stranke, sudužnike i založne dužnike. II Utvrđuju se ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u članku 2., članku 3. i članku 4. ugovora o kreditu broj: 216-269/2004 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika te solemniziran dana 20.08.2004.g. pod brojem OU-547/04 kod javnog bilježnika mr.sc. Zoja Puljiz pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne stranke, sudužnike i založne dužnike. III Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju na ime razlike tečaja, po kreditu broj: 216-269/2004, iznos od 4.139,70 EUR-a, uvećano za zakonsku zateznu koja se određuje od 31.10.2004.g. u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.g., a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa od 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a koja teče:

- na iznos od 7,33 EUR počev od 31.10.2004. pa do isplate,

- na iznos od 11,85 EUR počev od 30.11.2004. pa do isplate,

- na iznos od 6,27 EUR počev od 31.12.2004. pa do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR počev od 31.01.2005. pa do isplate,

- na iznos od 5,48 EUR počev od 28.02.2005. pa do isplate,

- na iznos od 2,16 EUR počev od 31.03.2005. pa do isplate,

- na iznos od 1,10 EUR počev od 30.04.2005. pa do isplate,

- na iznos od 0,43 EUR počev od 30.09.2005. pa do isplate,

- na iznos od 0,43 EUR počev od 31.10.2005. pa do isplate,

- na iznos od 0,30 EUR počev od 30.11.2005. pa do isplate,

- na iznos od 7,71 EUR počev od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,37 EUR počev od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,28 EUR počev od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,70 EUR počev od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,36 EUR počev od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,98 EUR počev od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,53 EUR počev od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR počev od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR počev od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,86 EUR počev od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR počev od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,24 EUR počev od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,02 EUR počev od 31.12.2009.pa do isplate,

- na iznos od 11,45 EUR počev od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,65 EUR počev od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,47 EUR počev od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,68 EUR počev od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,32 EUR počev od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,93 EUR počev od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,75 EUR počev od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,05 EUR počev od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 EUR počev od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,50 EUR počev od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 48,16 EUR počev od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 66,38 EUR počev od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 56,49 EUR počev od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,78 EUR počev od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,10 EUR počev od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,10 EUR počev od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 78,32 EUR počev od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 82,83 EUR počev od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 108,85 EUR počev od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 92,26 EUR počev od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 77,66 EUR počev od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 77,18 EUR počev od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,51 EUR počev od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 80,50 EUR počev od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,80 EUR počev od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 95,09 EUR počev od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 85,14 EUR počev od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,07 EUR počev od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 87,79 EUR počev od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,47 EUR počev od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 85,80 EUR počev od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 83,15 EUR počev od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,18 EUR počev od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 85,14 EUR počev od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,47 EUR počev od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 84,48 EUR počev od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,84 EUR počev od 31.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 80,50 EUR počev od 28.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 79,83 EUR počev od 31.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 85,80 EUR počev od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 75,19 EUR počev od 31.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,52 EUR počev od 30.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,52 EUR počev od 31.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 77,84 EUR počev od 31.08.2013.pa do isplate,

- na iznos od 79,83 EUR počev od 30.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 81,16 EUR počev od 31.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 84,48 EUR počev od 30.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 84,48 EUR počev od 31.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 28,83 EUR počev od 31.01.2014. pa do isplate.

- na iznos od 31,49 EUR počev od 28.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 30,83 EUR počev od 31.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 28,83 EUR počev od 30.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 27,51 EUR počev od 31.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 28,83 EUR počev od 30.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 30,83 EUR počev od 31.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR počev od 31.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR počev od 30.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 34,14 EUR počev od 31.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 35,47 EUR počev od 30.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 35,47 EUR počev od 31.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 35,47 EUR počev od 31.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 35,47 EUR počev od 28.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od 35,47 EUR počev od 31.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 40,78 EUR počev od 30.04.2015.pa do isplate,

- na iznos od 40,78 EUR počev od 31.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 40,78 EUR počev od 30.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od 40,78 EUR počev od 31.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 40,78 EUR počev od 31.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 40,78 EUR počev od 30.09.2015. pa do isplate.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.128,40 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.128,40 eura, a do zatraženog iznosa od 2.556,00 eura.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 5. veljače 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže na plaćanje parničnog troška i troška žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u članku 3. i 6. Ugovora o kreditu od 20. kolovoza 2004. i odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u člancima 2., 3. i 4. istog Ugovora. Temeljem naveden ništetnosti da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.139,70 eura koliko je tužitelj više platio zbog promjene tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog anuiteta prema otplatnom planu do isplate.

5.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu tuženog zahtjeva poglavito jer smatra da se učinci iz presuda donesenih u sporu za zaštitu interesa i prava potrošača ne mogu automatizmom primijeniti u pojedinačnim sporovima koje pokreće potrošač pozivajući se na te presude, da nema pravni interes za pokretanje ovog postupka jer je zaključio Aneks uz Ugovor kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZIZ ZPK/15), da u nekim razdobljima tijekom otplate kredita je treća osoba vršila uplate (travanj 2009., svibanj 2009. do rujna 2015.) zbog čega za ta razdoblja tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran, te je istaknut prigovor zastare.

6. Prvostupanjski je sud kao nesporno utvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom (u vrijeme zaključenja Ugovora naziv tuženika je glasio Hypo-Alpe-Adria- Bank d.d.) zaključio Ugovor o kreditu broj 216-269/2004, partija 520730414, 12. kolovoza 2004. koji je solemniziran po javnom bilježniku 20. kolovoza 2004. i kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos od 70.000,00 CHF protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita.

6.1. U odnosu na utvrđenje ništetnima članaka 2., 3., 4. i 6. Ugovora, prvostupanjski sud se pozvao ne pravna shvaćanja izražena u presudama donesenim u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača koji se vodio kod Trgovačko suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je donesena odluka poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su ništetne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate kredita mijenja na temelju jednostrane odluke kreditora, te valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz švicarski franak. Navedena presuda da je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7219/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Navedenim pravnim shvaćanjima da je prvostupanjski sud vezan u pojedinačnim postupcima koje pokreće potrošač temeljem članka 502.c ZPP-a i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013.; dalje: ZZP/07).

6.2. Nakon saslušanja tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da se o spornim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj nije primio pune obavijesti o parametrima promjene kamatne stope tijekom otplate kredita te da mu nije objašnjeno značenje valutne klauzule i rizik ugovorene valutne klauzule, pa da su navedene odredbe nepoštene, stoga ništetne i da su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Zbog toga su prihvaćeni tužbeni zahtjevi na utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora koje su navedene u točkama I. i II. izreke pobijane odluke.

6.3. U odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud se pozvao na Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022., radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. U konkretnom postupku kako je tužba podnesena 12. lipnja 2023., to da je podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO), te u zastari nije zahtjev za isplatu temeljem utvrđene ništetnosti odredaba Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je počela teći od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

6.4. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj već ostvario pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku i to sklapanjem Aneksa Ugovora zbog čega mu se osporava pravni interes, prvostupanjski sud iznosi shvaćanje „…da je samom ponudom konverzije tuženik postupio sukladno obvezi iz Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022. i 156/2023.; dalje: ZPK) i to promjene valute ugovora. U Dodatku ugovora o kreditu (o konverziji) nije navedeno da se određuje i kamatna stopa sukladno ZOO-u i Direktivi već se tim dodatkom jednostavno određuje kamatna stopa, onako kako je ista vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i za promjenu istih, nisu vođeni pojedinačni pregovori već je kamatna stopa mijenjana prema odluci jedne strane (tuženika), a takav tijek i promjena kamate samo su inkorporirani u Aneks (dodatak) ugovora o kreditu za tužitelja. Ni u Dodatku ugovora ni u ZPK, nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog nezakonito mijenjane kamate (kako je ranije utvrđeno) obuhvaća predmetnom konverzijom već se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz svega se zaključuje kako je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, ali ne i na saniranje nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene…“

6.5. Kako je prvostupanjski sud mišljenja da navedena konverzija nije otklonila posljedice ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem odluke tuženika i valutnoj klauzuli iz Ugovora, to je temeljem nalaza i mišljenja vještaka tužitelju dosudio više plaćene iznose temeljem promjene tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na početni tečaj u iznosu od 4.139,70 eura, a temeljem članka 1111. u svezi s člankom 323. ZOO-a. Na navedeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog više plaćenog mjesečnog iznosa, kako je to navedeno u otplatnom planu pa do isplate temeljem članka 1115. ZOO-a.

6.6. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i iznose koje je tužitelj manje plaćao u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog jer da je u ovom postupku utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju. Plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio.

6.7. O trošku je odlučeno temeljem članaka 154. i 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014. i 118/2014.) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.), s tim da je vrijednost boda određena prema Tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje i sukladno vrijednosti predmeta spora.

7. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 193. ZPP-a, jer je tužitelj početni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa sa 10.646,10 eura smanjio na iznos od 4.139,70 eura čime je djelomično povukao tužbu, a kojem povlačenju se tuženik pravovremeno protivio. Isto tako da je učinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana odluka u izreci i u razlozima nerazumljiva, proturječna sebi i sadržaju isprava. Ovo stoga što nije dano obrazloženje o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na više plaćeno za travanj 2009. te za razdoblje od svibnja 2009. do rujna 2015. Isto tako nije dano obrazloženje u čemu se ogleda tužiteljev pravni interes za prihvaćanje deklaratornog tužbenog zahtjeva o ništetnosti odredbi Ugovora o kamatnoj stopi jer tuženiku nije naložena isplata temeljem navedenog utvrđenja. Nadalje da nisu dani razlozi o ništetnost spornih odredbi iz konkretnog Ugovora, već je prvostupanjski sud prihvatio razloge presuda iz kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača. Odluka o značaju konverzije da je u cijelosti nerazumljiva i proturječna te u odnosu na pravne učinke konverzije nije dano nikakvo razumljivo obrazloženje. Navodi i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, odnosno da je tuženiku onemogućeno raspravljanje jer je dopušteno tužitelju postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

7.1. Osporava se pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer da vještak nije odgovorio na pitanje je li konverzija izvršena sukladno ZID ZPK/15, da tužitelj nije dokazao da je osobno izvršio sve uplate te da je vještak izišao izvan okvira svoje stručnosti kada je primijenio članak 171. ZOO-a.

7.2. Osporava se i pravilnost primjene materijalnog prava kako odredbi Zakona o zaštiti potrošača na koje se sud pozvao u svojoj odluci, tako i u odnosu na primjenu ZID ZPK/15.

7.3. Odluka o naknadi parničnog troška osporava se općenito u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari, osim u dijelu nagrade koja je dosuđena za sastav podneska od 16. siječnja 2025. koji podnesak da se ne može smatrati obrazloženim podneskom.

8. Prema članku 354. stavak 1. ZPP-a, bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Člankom 193. stavak 2. ZPP-a propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

8.1. Posljedica ne pristanka tuženika na povlačenje tužbe je da prvostupanjski sud mora odlučiti o tužbenom zahtjevu kako je on postavljen prije nego što je došlo do povlačenja, odnosno za povućeni dio treba donijeti odbijajuću odluku. Međutim, u konkretnom slučaju iako prvostupanjski sud s obzirom na situaciju iz članka 193. stavak 2. ZPP-a nije odlučio o tužbenom zahtjevu za isplatu u cijelosti, odnosno kako je on postavljen prije djelomičnog povlačenja, to nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Ovo stoga što je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu kako je on konačno postavljen i kojim se nalaže tuženiku isplata iznosa koji je manji od prvotno utuženog te što je tuženik imao mogućnosti da traži donošenje dopunske presude sukladno članku 339. stavak 1. i 2. ZPP-a kojima je propisano da ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena. Donošenje dopunske presude nije traženo. Kako tuženik nije stavio izričiti prijedlog za donošenje dopunske presude, a žalbu nije podnio samo zbog toga što nije odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva već i zbog ostalih razloga, to se ukazivanje u žalbi na propust suda da odluči o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je tužitelj povukao tužbu, čemu se tuženik protivio, ne može smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude.

8.2. Također nije učinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, koju čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, iz razloga kako to navodi tuženik (jer je dopušteno tužitelju postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka), obzirom da se konačno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi samo na visinu iznosa čiju isplatu tužitelj traži, pri čemu se osnova nije promijenila, pa promjena visine tužbenog zahtjeva kojim se traži manje ni na koji način nije onemogućila tuženika u raspravljanju.

8.3. U pravu je tuženik kada smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer nije dao jasne i razumljive razloge za svoju odluku polazeći od utvrđenja činjenica koje se odnose na konkretni Ugovor, a o nekim prigovorima tuženika nije dao nikakvo obrazloženje.

8.4. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da su ništetni članci 3. i 6. Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. U obrazloženju svoje odluke citira članak 6. Ugovora, ali ne i članak 3. koji govori o vraćanju kredita, rokovima plaćanja i dospijeću, dakle nije jasno navedeno koji dio tog članka se smatra ništetnim. Sadržaj članaka 2. i 4. Ugovora prvostupanjski sud također ne navodi u obrazloženju, pa se ne zna kako isti glase i što je u njima ništetno, odnosno je li cijeli sadržaj navedenih članaka ništetan ili se radi samo o dijelovima tih članaka.

8.5. Izostaje i obrazloženje pravnog interesa na utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope tijekom otplate kredita temeljem odluke tuženika obzirom da tužitelj ne traži više plaćeno temeljem tog utvrđenja, već samo temeljem utvrđenja da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8.6. Isto tako, prvostupanjski sud ne obrazlaže prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja za određeni vremenski period kada su uplate primane od strane treće osobe kao što ne daje niti jasne razloge o utjecaju konverzije na pravo tužitelja na isplatu po osnovu ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora, a niti je jasno je li konverzija provedena sukladno ZID ZPK/15.

8.7. Prvostupanjski sud primjenjuje pravna shvaćanja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača, pri čemu prihvaća automatsku primjenu tih shvaćanja na konkretni Ugovor, a ne daje analizu konkretnog Ugovora. To što je sud vezan pravnim shvaćanjima donesenim u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača ne isključuje obvezu suda da u konkretnom sporu utvrdi jesu li ta pravna shvaćanja primjenjiva i na konkretni Ugovor, odnosno jesu li ispunjeni uvjeti za utvrđenje da je prilikom zaključenja konkretnog Ugovora došlo do istih propusta i povreda Zakona o zaštiti potrošača koji su utvrđeni i u kolektivnom sporu.

8.8. I činjenično stanje je za sada ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Zadatak vještaku nije pravilno dan. Naime, izostao je nalog vještaku da primjenjujući prisilne propise ZID ZPK/15 koji točno propisuju način konverzije, a koristeći raspoloživu dokumentaciju, utvrdi je li konverzija provedena kako je to propisao ZID ZPK/15. Isto tako vještak je dužan u svom nalazi navesti kada je tužitelj izvršio plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta jer je to datum od kojeg bi tužitelj imao pravo na zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečno više plaćene anuitete s osnove promjene tečaja, a ne od datuma koji su navedeni kao datumi plaćanja u otplatnom planu.

8.9. Također je u odnosu na plaćanje anuiteta po trećoj osobi bilo potrebno saslušati tužitelja kako bi se došlo do podataka zbog čega je treća osoba plaćala anuitete za tužitelja i je li to činila po njegovom odobrenju.

8.10. Kako niti činjenično stanje za sada nije potpuno utvrđeno, to je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Pri tome se ukazuje prvostupanjskom sudu da je Ugovor zaključen 2004. , pa se na isti ne primjenjuju odredbe ZOO/05, već odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001.).

9. Zbog navedenih razloga, ukinuta je pobijana odluka, primjenom članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o trošku.

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu na način da će za svoju odluku dati jasne i razumljive razloge polazeći od činjenica koje je utvrdio provođenjem dokaza koje su predložile stranke, obrazlažući što je utvrdio i kojim dokazima te analizirajući sve dokaze koje je proveo i pobrojao u točki 3. svog obrazloženja, obzirom da je pojedinačna analiza tih dokaza izostala u postojećoj odluci. Dati će jasne razloge zbog kojih ne prihvaća ili prihvaća pojedine prigovore tuženika, a koji su izneseni u odgovoru na tužbu, osobito u odnosu na prigovor promašena aktivne legitimacije, nedostatka pravnog interesa za vođenje ove parnice u odnosu na tužbeni zahtjev iz točke I. izreke i u odnosu na utjecaj izvršene konverzije na eventualna prava tužitelja koja bi proizlazila iz utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora. Tužbeni zahtjev na utvrđenje pojedinih odredbi ugovora ništetnim je odrediv, ali ne i jasno određen, pa je u takvoj situaciji prvostupanjski sud dužan točno navesti u kojem dijelu prihvaća ništetnima navedene članke, a u kojem ne, obzirom da iz Ugovora proizlazi da navedenim člancima se ne uređuje samo pitanje promjenjivosti ugovorene kamate i valuta, pa da bi se iste moglo utvrditi ništetnim u cijelosti.

9.2. Radi nadopune činjeničnog stanja saslušat će tužitelja u odnosu na plaćanje njegovih obveza po kreditu od strane treće osobe, te će pozvati vještaka da se izričito izjasni je li konverzija izvršena sukladno prisilnim odredbama ZID ZPK/15 bez obzira što u Aneksu Ugovora stoji da je preplata 0,00 te da točno navede kojeg datuma su plaćeni pojedini mjesečni anuiteti, te kolika je njihova pretplata ukupno i pojedinačno po mjesecima. Od vještaka će se zatražiti i da izračuna kolika bi iznosila zakonska zatezna kamata u nominalnom iznosu na više plaćene anuitete po osnovu promjene tečaja od njihovog plaćanja do 30. rujna 2015.

9.3. Nakon toga će donijeti novu odluku o glavnoj stvari i o naknadi parničnog troška. Kod donošenja odluke o naknadi parničnog troška ukazuje se prvostupanjskom sudu da se nagrada za rad punomoćnika odvjetnika određuje prema Tarifi koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, a ne prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji u postupku.

Koprivnica, 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković