REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2771/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CRIVAC ZAVRŠNI RADOVI d.o.o., OIB: 19921597470, Solin, Zvonimirova 75, kojega zastupa punomoćnik Jurica Tomić, odvjetnik u Splitu, Put brodarice 6/III, protiv tuženika SELECTA d.o.o., OIB: 67942148201, Split, Ivana pl. Zajca 20, kojega zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, Lička 23, radi isplate 12.480,75 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-83/2023-22 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-83/2023-22 od 27. ožujka 2025. u dijelu točke I. izreke u kojemu je održan na snazi nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javna bilježnica Jadranka Plenković iz Starog Grada poslovni broj UPP/OS-Ovrv-35/2022 od 17. ožujka 2022. u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 7.037,55 EUR, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu 106,24 EUR; te u točki II. izreke presude.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-83/2023-22 od 27. ožujka 2025. održan je na snazi nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javna bilježnica Jadranka Plenković iz Starog Grada poslovni broj UPP/OS-Ovrv-35/2022 od 17. ožujka 2022. u kojemu je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 12.488,21 EUR, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu 106,24 EUR (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.385,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka II. izreke). U točki III. izreke djelomično je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.314,33 EUR.
2. Posebnim rješenjem sud tužitelju nije dopustio preinačenje tužbe podneskom od 2. rujna 2024. u kojemu je na glavno potraživanja zahtijevao plaćanje zateznih kamata koje nije tražio u prijedlogu za ovrhu. Tužitelj se nije žalio protiv rješenja pa je isto pravomoćno.
3. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu za građevinske radove na upravnoj zgradi HEP-a u Splitu. Međutim, tužitelj, kao izvođač, nije obavio sve ugovorene radove, pa je iste dovršio tuženik. Međutim, tužitelj je isporučio tuženiku robu (građevinski materijal) za dovršetak fasade. Isporučenu robu tužitelj je obračunao u pet računa. Tuženik je priznao primitak robe po tri računa u ukupnom iznosu od 5.443,20 EUR (pa tuženik u tom dijelu presude nije ni podnio žalbu). Tuženik je osporio primitak robe po dva računa broj 10/V01/7 u iznosu od 32.807,70 KN / 4.354,33 EUR i računu broj 13/V01/7 u iznosu od 20.216,73 KN / 2.683,22 EUR ili u ukupnom iznosu od 53.024,43 KN / 7.037,55 EUR. Izvođenjem dokaza sud je utvrdio da je tužitelj predao robu tuženiku i po spornim računima. Budući da tuženik nije dokazao plaćanje računa sud je održao na snazi nalog za plaćanje u skladu s odredbom članka 453. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 – u nastavku: ZPP) u vezi s odredbom članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u nastavku: ZOO). Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a te u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23). Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - u nastavku: Tarifa).
4. Protiv presude u dijelu u kojemu je nalog za plaćanje održan na snazi za iznos od 7.037,55 EUR, te u odnosu na trošak ovršnog i parničnog postupka žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj nije osporio poslovni odnos stranaka niti dugovanje prema tužitelju u iznosu od 5.443,55 EUR. Smatra da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji jer u obrazloženju presude postoji proturječnost između utvrđenih činjenica i sadržaja isprava na temelju kojih je sud utvrdio činjenice. Količina i nazivi materijala i opreme koji su navedeni u računima nisu usklađeni s količinama i nazivima materijala i opreme s otpremnicama koje su priložene uz račune. Tako je uz račun broj 13/VO1/7 priložena narudžbenica na kojoj su navedena tri artikla, dok je u računu navedeno šest artikala, pa je jasno da se otpremnica ne odnosi na taj račun. Također, u računu broj 10/VO1/7 nazivi robe koji su navedeni u otpremnici ne odgovaraju nazivima robe u računu pa ni u tom dijelu nije moguće provjeriti niti utvrditi da je roba isporučena odnosno otpremljena tuženiku. Na okolnost predaje robe tuženiku sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka. Iskaz svjedoka UV, sadržajno je kontradiktoran iskazima zakonskih zastupnika obiju parničnih stranaka, a prvostupanjski sud nije dao jasne i uvjerljive razloge zbog kojih prihvaća iskaz navedenog svjedoka kao vjerodostojan. Neosnovan je i pogrešan zaključak suda da tuženik nije vodio računovodstvo sukladno zakonskim propisima. Činjenice što tuženik nije knjižio tužiteljeve račune broj 10/VO1/7 i 13/VO1/7 i po njima koristio pravo na odbitak pretporeza nema veze s neurednim vođenjem poslovnih knjiga jer tuženik račune nije primio. Žalitelj je predložio da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači presudu i odbije osporeni dio tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 655,16 EUR.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
6. Tuženikova žalba nije osnovana.
7. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je zaključio da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je presuda u pobijanom dijelu zakonita i pravilna.
8. U tijeku postupka među strankama nije sporan poslovni odnos stranaka. Tuženik je naručio od tužitelja robu koja mu je isporučena u iznosu od 5.443,55 EUR te je tužitelj izdao tri računa koje tuženik nije platio. Taj dio presude je pravomoćan.
9. Tužitelj je tvrdio da je isporučio i robu po dva druga računa broj 10/V01/7 u iznosu od 32.807,70 KN / 4.354,33 EUR i računu broj 13/V01/7 u iznosu od 20.216,73 KN / 2.683,22 EUR ili u ukupnom iznosu od 53.024,43 KN / 7.037,55 EUR.
10. Polazeći od činjenice da je tuženik obavio radove na dovršetku fasade na upravnoj zgradi HEP-a u Splitu nedvojbeno je za taj posao trebao određeni materijal. Tužitelj je priložio prijevoznice za robu koja je obračunata u računima i na prijevoznicama je potpis primatelja, iako se ne može utvrditi tko je u ime tuženika potpisao prijevoznicu za robu po računu broj 10/V01/7. Međutim, svjedoci UV i TV su potvrdili da je tužitelj isporučio robu tuženiku. Tu je činjenicu potvrdio i zastupnik po zakona tužitelja.
11. U odnosu na robu po računu 13/V01/7 primitak robe potvrdio je potpisom tuženikov radnik IV koji je robu preuzeo kombi vozilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Tuženik je priznao da je IV bio njegov radnik u vrijeme isporuke robe i da ima kombi vozilo marke FORD Tranzit, ali ne zna registarsku oznaku. Takav iskaz zastupnika po zakonu tuženika nije uvjerljiv jer je mogao naknadno dokazati da navedeno vozilo nije u tuženikovom vlasništvu (ako nije), što nije učinio. S obzirom na navedeno isporuku robe po ovom računu sud je pravilno utvrdio i njeno preuzimanje od tuženikovog radnika IV.
12. Tuženik je ostao kod osporavanja primitka robe po računu broj 10/V01/7, te je naveo da je robu uzeo od drugih dobavljača te da će dostaviti račune kao dokaz (vidi zapisnik s ročišta 13. svibnja 2024. – list 66. spisa). Takve račune tuženik nije dostavio, a niti dokazao da je robu nabavio od drugog dobavljača. U vezi s tom činjenicom, ako nije primio robu od tužitelja niti ju je nabavio od drugog dobavljača koju je robu koristio za završetak radova. Zbog navedenog razloga sud osnovano nije poklonio vjeru iskazu tuženikovog zastupnika po zakonu.
13. Razlika između popisa robe u računu i prijevoznica je zbog činjenice što tužitelj u prijevoznicama nije navodio palete i ambalažu u kojoj je isporučio ljepilo „Samoterm“.
14. Činjenica da tuženik nije knjižio račune broj 10/V01/7 i 13/V01/7 niti koristio pravo na odbitak PDV nije dokaz da nije dužan platiti robu koju je primio.
15. Imajući u vidu sve izvedene dokaze sud prvog stupnja je zakonito i pravilno zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji. Tužitelj je tuženiku isporučivao robu i izdavao račune tijekom poslovnog odnosa. Sud je zaključio da je tužitelj isporučio tuženiku robu i po računima broj 10/V01/7 i 13/V01/7 u iznosu od 53.024,43 KN / 7.037,55 EUR. Budući da tuženik nije dokazao plaćanje utuženog iznosa sud je donio zakonitu i pravilnu odluku.
16. Zakonita je i pravilna odluka o parničnom trošku u smislu članka 154. ZPP-a u odnosu na osnovu dosuđenog troška, tako i u odnosu na visinu dosuđenih i odmjerenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a.
17. Navodima žalbe tuženik nije osnovano doveo u sumnju pravilnost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost i zakonitost odluke sadržane u izreci u odnosu na glavnu tražbinu i troškove postupka. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 21. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
