Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-630/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Moslavina d.o.o.. Kutina, Školska ulica 4, OIB: 98526328089, kojeg zastupa punomoćnica Antonija Bošnjak Duk, odvjetnica u Kutini, Hrvatskih branitelja 7, protiv tuženice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mate Puljiz, odvjetnik u Novskoj, Kralja Tomislava 4, radi isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj Povrv-28/2026-6 od 22. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Moslavina d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj Povrv-28/2026-6 od 22. svibnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Moslavina d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 456,91 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukida se platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Ive Medić, poslovni broj Ovrv-5077/2025 od 30. prosinca 2025. kojim se nalaže tuženici LL da tužitelju Moslavina d.o.o. isplati iznos od 2.440,51 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2024. do isplate i tužbeni zahtjev se odbija radi zastare (točka I. izreke) te se nalaže tužitelju Moslavina d.o.o. da tuženici LL naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev odnosno da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Ive Medić, poslovni broj Ovrv-5077/2025 od 30. prosinca 2025., a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 144,41 EUR.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.440,51 EUR, a koji iznos se odnosi na nepodmireni račun za vodu izdan 31. listopada 2024. sa dospijećem 2. prosinca 2024.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7.1. Na žalbene navode tužitelja kako postoji proturječje u obrazloženju prvostupanjske presude jer je prvostupanjski sud naveo da je tužitelj mogao tražiti naplatu računa najkasnije 1. listopada 2024., a iz materijalne dokumentacije proizlazi da je sporni račun izdan 31. listopada 2024., treba odgovoriti da je prvostupanjski sud doista pogrešno naveo datum, ali iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je greškom naveo 1. listopada 2024. umjesto 1. studenog 2024. jer u nastavku obrazloženja navodi da je tužitelj naplatu mogao tražiti i ranije za potrošnju vode koja je nastala za kolovoz i rujan iste godine, što znači a je naplatu mogao tražiti za kolovoz 2024., 1. rujna 2024., a za rujan 2024., 1. listopada 2024. Dakle, radi se o pogrešci u pisanju.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8.1. Sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je tužitelj (kojem je pripojeno javno komunalno poduzeće Jasenovačka voda d.o.o.) preuzeo vodomjer na potrošnom mjestu [adresa] (adresa tuženice) šifra korisnika: 400612, 31. srpnja 2024. sa stanjem vodomjera od 1657 m3,

- da je kontrolnim popisom vodomjera, očitanjem za kolovoz 2024. na vodomjeru utvrđeno stanje od 2745 m3 što je predstavljalo razliku od 1088 m3 te je tuženici za kolovoz 2024. naplaćen samo fiksni dio za vodne usluge,

- da je tužitelj u rujnu 2024. proveo ponovni kontrolni popis kojim je utvrđeno stanje vodomjera od 2781 m3 te u listopadu 2024., kada je utvrđeno stanje vodomjera od 2798 m3, tako da ukupna razlika potrošnje vode (uzimajući u obzir i kolovoz, rujan i listopad) iznosi 1141 m3, s time da je ista obračunata samo za listopad 2024.,

- da je tužitelj izdao račun s 31. listopadom 2024. u iznosu od 2.440,51 EUR, a dospijeće računa je naznačeno 2. prosinca 2024., koji račun se odnosi na potrošnju vode od 1441 m3,

- da tuženica nije platila naprijed navedeni račun,

- da je tužitelj 2. prosinca 2025. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku su utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.

10. Naime, spornim računom od 31. listopada 2024. tužitelj tvrdi da je od strane tuženice potrošena voda u obujmu od 1141 m3, a u žalbi ističe kako mu je 1. kolovoza 2024. pripojeno JKP Jasenovačka voda d.o.o. te da je tada proveo kontrolni popis vodomjera te da je na adresi tuženice šifra korisnika 400612, utvrđeno stanje vodomjera bilo 2745 m3, pa zatim za rujan 2781 m3 i za listopad 2798 m3 te da je na računu za listopad 2024. iskazana ukupna stvarna potrošnja vode na adresi tuženice od 1141 m3 i da je ista fakturirana računom za mjesec listopad 2024. koji račun je izdan 31. listopada 2024. s dospijećem 2. prosinca 2024.

10.1. Dakle, na temelju gore navedenog pravilno sud prvog stupnja navodi da se sporni račun od 31. listopada 2024. ne odnosi samo na potrošnju vode za mjesec listopad 2024., već se odnosi i na prethodne mjesece za koje je tužitelj utvrdio razliku potrošnje vode tuženice od trenutka kada mu je pripojeno JKP Jasenovačka voda d.o.o. Stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje kako je sukladno odredbi čl. 215. i čl. 216. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) u vezi s čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO, nastupila zastara potraživanja s obzirom da je tužitelj izdao račun 31. listopada 2024. u kojem je obuhvaćena razlika potrošnje vode tuženice koju je tuženik utvrdio u kolovozu i u rujnu 2024., a tražbine naknade za isporučenu vodu zastarijevaju za jednu godinu.

10.2. Tu treba ukazati da način na koji je tužitelj u konkretnom slučaju obračunao potrošnju vode – jednokratno, retroaktivno i bez jasnog razgraničenja – nije u skladu s načelom savjesnog postupanja iz čl. 10 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23) kao i pravilima ugovora o isporuci komunalnih usluga jer iznos koji se odnosi na višemjesečnu potrošnju ne može biti knjigovodstveno i pravno pripisan isključivo jednom obračunskom razdoblju, u ovom slučaju za listopad 2024. bez obrazloženja i razgraničenja. Tužitelj nije dokazao da je upravo u razdoblju na koje se odnosi sporni račun od strane tuženice utrošena upravo ona količina vode koju tužitelj naznačuje.

10.3. Nadalje, način obračuna potrošnje vode u konkretnom slučaju protivan je i Odluci o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe od 30. prosinca 2011. (koju Odluku je dostavio tužitelj u spis) budući da je čl. 30. st. 1. i st. 2. iste propisano da se obračun potrošene vode vrši temeljem očitanja vodomjera, utvrđivanjem razlike između trenutnog stanja na brojilu vodomjera i stanja prethodnog očitanja te da se očitanje vodomjera vrši u pravilu jednom mjesečno, a čl. 31. st. 2. da se po očitanju vodomjera ispostavlja račun za potrošenu vodu.

10.4. Kako je sporni račun izdan 31. listopada 2024., a odnosi se na potrošnju vode za razdoblje rujan, kolovoz i listopad 2024., tužitelj je tuženici neosnovano pripisao potrošnju vode isključivo za mjesec listopad 2024. navodeći dospijeće obveze 2. prosinca 2024. te je time nastojao izbjeći pravne posljedice nastupanja zastare.

11. Dakle, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je u cijelosti ukinuo platni nalog u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP i posljedično navedenom odbio tužbeni zahtjev zbog zastare.

12. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

13. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tuž itelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

14. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat