Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-301/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.M.C. 2009. d.o.o., Split, Gajeva 18, OIB: 27071764184, kojeg zastupaju punomoćnici Mira Boban i Gordan Lolić odvjetnici u Splitu, Šegedinova 1, protiv tuženika NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, Amruševa ulica 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv- 195/2021-56 od 13. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika NŠ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-195/2021-56 od 13. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika NŠ za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 1.217,21 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec, Velika Gorica, poslovni broj Ovrv- 2174/2019 od 14. studenoga 2019. kojim se nalaže tuženiku NŠ isplatiti tužitelju P.M.C. 2009. d.o.o., iznos od 17.725,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 8.175,20 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2023. do isplate u roku od 8 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu navodeći da je pobija zbog svih žalbenih navoda i to bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Predlaže usvojiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, uključujući i trošak žalbenog postupka, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 937,50 EUR (uključen PDV) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 279,71 EUR, odnosno ukupno iznos 1.217,21 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom posredničke provizije u iznosu od 17.725,22 EUR (3% utvrđene ukupne kupoprodajne cijene uvećane za iznos PDV) sukladno Ugovoru o posredovanju sklopljenog između stranaka 27. prosinca 2017.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, 146/25, dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6.1. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno upire tuženik jer pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6.2. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, na koju također sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer je suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenice bitne za pravilno i zakonito rješenje ovog spora.

7. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7.1. Imajući u vidu priložene isprave, iskaze svjedoka te tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da su tužitelj kao posrednik i tuženik kao nalogodavac sklopili Ugovor o posredovanju (prodaja ekskluziva) 27. prosinca 2017. te su ugovorili da se posrednik obvezuje nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora (ugovora o zamjeni ili sl.) za nekretnine: kuća i zemljište na [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], kat. općina [katastarska općina], a nalogodavac se obvezuje isplatiti ovim ugovorom utvrđenu naknadu (proviziju) ako kupoprodajni ugovor (ugovor o zamjeni) ili bilo kakav sličan pravni posao kojim nekretnina promijeni vlasnika bude sklopljen (čl. 1.) i to proviziju u iznosu od 3% od utvrđene ukupne kupoprodajne cijene (ili utvrđene vrijednosti nekretnine prilikom pravnog posla kojom ona mijenja vlasnika) odmah po potpisu kupoprodajnog ugovora, predugovora ili drugog sličnog pravnog dokumenta, a nakon primitka prvog iznosa novca na ime kapare ili kupovnine, a na navedeni iznos provizije zaračunava se PDV u iznosu od 25% (čl. 4.),

- da je naprijed navedenim Ugovorom o posredovanju ugovoreno da nalogodavac daje ekskluzivno pravo posredniku na prodaju nekretnine iz čl. 1. ovog ugovora na razdoblje trajanja ovog ugovora, što znači da ukoliko nalogodavac sam, putem druge agencije ili na neki drugi način proda nekretninu, obvezan je platiti posredniku iznos ugovorene provizije kao pri uobičajenom posredovanju posrednika osim ako se stranke unaprijed ne dogovore drugačije (čl. 5.) te da se ugovor sklapa na rok od 12 mjeseci te da će nalogodavac priznati posredovanje i nakon isteka ugovora ukoliko je kontakt s trećom osobom ostvaren tijekom trajanja ugovora (čl. 7.),

- da je tuženik prije sklapanja Ugovora o posredovanju s tužiteljem bezuspješno pokušavao samostalno prodati nekretninu koja je predmet Ugovora o posredovanju,

- da je tuženik pročitao Ugovor o posredovanju i nije smatrao da bi u istome bilo nešto sporno, odnosno nešto što bi mu štetilo,

- da se JŠ obratio tužitelju e-mailom 3. listopada 2018., u kojem je izrazio zainteresiranost za predmetnu nekretninu navodeći da im je (njemu i njegovoj supruzi RŠ) poznato okruženje u kojem se ista nalazi i predlaže da se zakaže razgledavanje kuće,

- da je tužitelj e-mailom istog dana odgovorio MŠ da se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu i da na istom ne može graditi ništa osim kuće koja tamo već postoji te da strani državljanin ovu nekretninu može kupiti samo kroz osnivanje društva u Hrvatskoj. Također ga je izvijestio da kuća nema cestovni pristup i da vlasnik svoj automobil parkira nekih 10 metara iznad kuće i to na zemljištu koje je u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da je u daljnjoj e-mail korespondenciji JŠ obavijestio tužitelja da ne bi trebalo biti problem osnovati još jedno poduzeće u Hrvatskoj s obzirom da već imaju jedno te da su se već vozili do kuće i da im je poznata situacija te predlažu da istu pogledaju do petka navečer, a tužitelj mu je poslao agencijski ugovor za posredovanje i zamolio ga da isti ispuni i potpiše, a JŠ mu je odgovorio da nije ponio printer sa sobom i da će isti potpisati kada budu razgledavali nekretninu, zatim mu je tužitelj poslao kontakt ŠŠ (partner u [adresa] iz agencije [obrt]) i naveo da će ga ona kontaktirati vezano za razgled nekretnine,

- da je ŠŠ sa tuženikom za petak u 11,00 sati dogovorila razgledavanje kuće sukladno traženju UŠ, te je dogovoreno da će on doći sam do nekretnine s obzirom da zna lokaciju,

- da je tuženik nazvao ŠŠ i rekao da razgled nekretnine prebaci za 13,00 sati jer u 11,00 sati ima razgled s potencijalnim kupcima koji dolaze po privatnoj liniji,

- da je tužitelj 5. listopada 2018. e-mailom kontaktirao UŠ navodeći da mu je ŠŠ rekla da više nije zainteresiran za posjet nekretnini te ga pita za razlog istome i nudi mu daljnju suradnju te da na navedeni e-mail JŠ nije odgovorio,

- da je za vrijeme trajanja Ugovora o posredovanju, tuženik 9. listopada 2018. zaprimio na svoj račun PBZ d.d. iznos od 356.464,69 kn od KŠ , a kao svrha na računu je navedeno „deposit house ABC [obrt]“,

- da je OŠ osnovala društvo Korčulaia d.o.o. 21. prosinca 2018. , s time da je ista 21. svibnja 2019. prestala biti direktor te je direktor postao JŠ,

- da je tuženik sa društvom Korčulaia d.o.o. 4. veljače 2019. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina koje su bile predmet Ugovora o posredovanju između tužitelja i tuženika te da je u čl. 3. istog navedeno da je kupoprodajna cijena nekretnine iznos od 480.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te da je dio kupoprodajne cijene u iznosu od 48.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti OŠ već uplatila tuženiku kao prodavatelju te dogovaraju termine daljnje isplate kupoprodajne cijene.

7.2. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik, sukladno preuzetim obvezama iz Ugovora o posredovanju, dužan tužitelju platiti posredničku proviziju u iznosu od 17.725,22 EUR (3 % uvećano za PDV od vrijednosti ugovorenog pravnog posla), pa je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu čl. 15. st. 1. i 2., čl. 16. st. 1. i 2., čl. 21., čl. 23. st. 1. i čl. 28. st. 3. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama („Narodne novine“ broj 107/07, 144/12, 14/14, 32/19, dalje ZPPN) te odredbama čl. 4., čl. 5., čl. 9., čl. 303. st. 1. i čl. 847. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna i zakonita te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi, a razlozi koje tuženik u žalbi iznosi predstavljaju njegovo tumačenje i ocjenu izvedenih dokaza koji nemaju objektivnog uporišta u sadržaju postupka i kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku potrebnih za donošenje zakonite odluke o tužbenom zahtjevu.

9. Na žalbene navode tuženika da kupac nekretnine nije JŠ, već treća osoba - Korčulaia d.o.o. te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da bi tužitelj posredovao /doveo u vezu kupca nekretnine i tuženika kao prodavatelja, treba reći da su svjedoci OŠ i JŠ u svojim iskazima naveli da su zajedno tražili nekretninu za obitelj i da su pronašli oglas agencije na internetu, da je oglas sadržavao slike i tekst i da su se e-mailom obratili agenciji jer su bili zainteresirani za tu nekretninu, ali je e-mail komunikacija sa tužiteljem prekinuta jer im više nije bio potreban. Svjedok JŠ je naveo u svom iskazu da je prilikom vožnje brodom vidio lokaciju nekretnine jer su fotografije iste bile na internetu odnosno web stranici. Nadalje, osnivač trgovačkog društva Korčulaia d.o.o. je OŠ, supruga UŠ, koja je sukladno iskazu svjedoka UŠ društvo Korčulaia d.o.o. osnovala s obzirom da nekretninu u Hrvatskoj, njima kao strancima nije bilo moguće kupiti bez osnivanja trgovačkog društva. Stoga činjenica da je nekretninu koja je bila predmet Ugovora o posredovanju sklopljenog 27. prosinca 2017. kupilo trgovačko društvo Korčulaia d.o.o., nije odlučno. Naime, kupac je povezana osoba s osobom koja je kontaktirala tužitelja vezano za razgledavanje i kupnju nekretnine i koja je nakon što joj je tužitelj ugovorio razgledavanje nekretnine s tuženikom i nakon što je saznala za lokaciju iste, odustala od razgledavanja nekretnine bez navođenja razloga.

10. Nisu odlučni ni žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen za vrijeme trajanja Ugovora o posredovanju i to činjenicom isplate kapare, budući da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tuženika kao prodavatelja i Korčulaia d.o.o. kao kupca 4. veljače 2019. Naime, čl. 7. Ugovora o posredovanju od 27. prosinca 2017. ugovoreno je da se isti sklapa na rok od 12 mjeseci te da će nalogodavac priznati posredovanje i nakon isteka ugovora ukoliko je kontakt s trećom osobom ostvaren tijekom trajanja ugovora, a JŠ je u listopadu 2018., za vrijeme trajanja Ugovora o posredovanju kontaktirao tužitelja vezano za razgledavanje nekretnine, a OŠ je 9. listopada 2018. (par dana nakon što su odustali od razgledavanja nekretnine) tuženiku na njegov račun otvoren kod PBZ d.d. uplatila iznos od 356.464,69 kn. Dakle, bez obzira što je Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen nakon isteka Ugovora o posredovanju nalogodavac – tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju posredničku proviziju, jer je tužitelj tuženika povezao s kupcem, a u čl. 3. st. 2. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. veljače 2019. navedeno je da je tuženiku dio kupoprodajne cijene u iznosu od 48.000,00 EUR već isplaćen od KŠ (s time da je navedeni dio kupoprodajne cijene isplaćen tuženiku za vrijeme trajanja Ugovora o posredovanju). Stoga nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva činjenica da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen nakon isteka Ugovora o posredovanju sklopljenog između parničnih stranaka.

11. Nadalje, nije odlučan ni navod tuženika da je čl. 5. Ugovora o posredovanju od 27. prosinca 2017. ništetan jer u konkretnom slučaju nije došlo do primjene čl. 5. ugovora, budući da tuženik nije sam pronašao kupca svoje nekretnine , kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.

12. Neosnovano je pozivanje tuženika na čl. 847. ZOO koji regulira posredovanje za obje strane, budući da navedeni članak nije primjenjiv na konkretan slučaj jer tužitelj kao posrednik nije dobio nalog za posredovanje od obiju strana, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

13. Također su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 848. ZOO-a kojom je propisano da posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima svog nalogodavca radi za drugu stranu, gubi pravo na proviziju i naknadu troškova. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je sklopio kupoprodajni ugovor za nekretnine upravo s kupcem kojeg je tužitelj doveo u vezu sa tuženikom.

14. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev pa je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

16. Budući da odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

17. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat