Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5259/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PČ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj:

67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 23. travnja 2026., broj: 211-07/26-1/6910, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom prigovora okrivljenika PČ a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u novčanoj kazni na način da se okrivljeniku ŠČ, temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ-a), u izrečenu novčanu kaznu od 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeseteura i tridesetšestcenti), uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju od dva dana kao 79,64 eura, pa okrivljenik ima za platiti još 1.160,72 eura (tisućustošezdeseteura i sedamdesetdvacenta), koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se prigovor okrivljenika PČ kao neosnovan, te se prekršajni nalog u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju čl.138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, okr. PČ, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 23. travnja 2026., Klasa: 211-07/26-1/6910, Ur.broj: 511-08-29-26-1 proglašen je krivim okr. PČ zbog prekršaja iz čl. 199. st 2. i st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koji je kažnjen novčanom kaznom od 1.240,36 eura.

1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 3 (tri) mjeseca.

1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka 77,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik PČ je po branitelju, odvjetniku Shain Lou Pacheco- Viunkovića, pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju članka 202. stavka 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. PZ-a na štetu okrivljenika jer mu u izrečenu novčanu kaznu nije uračunato vrijeme od dva dana koje je okrivljenik proveo u zadržavanju kao 79,64 eura novčane kazne, zbog čega je ovaj sud to učinio po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, ovaj sud kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

7. Okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja, svjestan je pogreške, izražava kajanje, navodi da bi izricanje sigurnosne mjere na njega ostavilo ozbiljne i dalekosežne posljedice, da mu je vozačka dozvola nužna zbog svakodnevnog obavljanja posla, da je zaposlen kao djelatnik zadužen za sigurnost i kontrolu ulaska u Osnovnoj školi, da na posao putuje iz Medulina, da ostvaruje mjesečna primanja od 1.000,00- 1.200,00 eura, stoga moli sud da izrečenu zaštitnu mjeru ukine ili je zamjeni alternativnom sankcijom, a novčanu kaznu ublaži ili je zamjeni radom za opće dobro. Nadalje, moli sud provođenje postupka pred nadležnim sudom, mogućnost izjašnjavanja pred istim, te spajanje postupaka koji se vode povodom prigovora protiv Obveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije Pula, Klasa: 211-07/26- 2/17721 od 23. travnja 2026. i Obveznog prekršajnog naloga Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet, Klasa: 211-07/25-4/76706 od 28. srpnja 2025.

7.1. U prilog svojih navoda okrivljenik je dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnopravnom statusu iz koje je razvidno da je zaposlen na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom kod poslodavca Osnovna škola Scuola elementare Giuseppina Martinuzzi u Puli.

8. Budući da je iz Naredbe o smještaju okrivljenika PČ u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, razvidno da je okrivljenik od dana 23. travnja 2026. u 15,40 sati do 24. travnja 2026. u 3,30 sati bio smješten u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva, ovaj sud je preinačio po službenoj dužnosti odluku o novčanoj kazni na način da je u izrečenu novčanu kaznu uračunao oduzimanje slobode okrivljenika sukladno čl. 40 PZ-a kao 79,64 eura za dva dana oduzimanja slobode tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 1.160,72 eura novčane kazne uz pogodnost uplate dvije trećine novčane kazne u zadanom roku od 15 dana od primitka ove pravomoćne presude.

8.1. Stoga je ovaj sud pazeći na pravilnu primjenu odredaba materijalnog prekršajnog prava, po službenoj dužnosti preinačio odluku o novčanoj kazni kao pod točkom I. izreke ove presude.

8.2. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, valja navesti kako je takav zahtjev preuranjen. Naime, sukladno članku 5. stavku 1. i stavku 2. Prekršajnog zakona, rad za opće dobro ne izriče se odlukom o prekršajnopravnoj sankciji (u ovom slučaju prekršajnim nalogom), već se tek u fazi izvršenja novčane kazne, uz prethodno ostvarenje zakonom propisanih uvjeta, novčana kazna može zamijeniti radom za opće dobro (članak 34. Prekršajnog zakona).

9. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog putovanja na posao trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama (čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama).

9.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja, neovisno o tome što do sada nije prekršajno kažnjavan prema podacima u spisu. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1.64 g/kg alkohola u organizmu), kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, u skoro pa najkraćem mogućem trajanju zaštitne mjere također je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. U trajanje izrečene zaštitne mjere će se okrivljeniku uračunati vrijeme trajanja mjere opreza.

9.2. Iako je okrivljenik priložio potvrdu o zaposlenju koja odgovara njegovim navodima iz prigovora o radnom mjestu djelatnika za sigurnost i kontrolu ulaska u Osnovnu školu, navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri, budući da posjedovanje vozačke dozvole nije uvjet za obavljanje navedenog radnog mjesta.

9.3. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu.

10. U odnosu na prijedlog za provođenje jedinstvenog postupka, spajanje postupka je regulirano odredbom članka 99. stavka 8. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda i to ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više prekršaja ili protiv više osoba za isti prekršaj. Dakle, spajanje prekršajnih postupaka pretpostavlja da se pred istim sudom odvojeni postupci već vode. Budući da je okrivljenik podnio prijedlog za spajanje postupaka koji se vode povodom prigovora na obvezni prekršajni nalog, a postupke koje provodi i o kojima odlučuje Općinski prekršajni sud, stoga Visoki prekršajni sud ne može odlučivati o spajanju postupaka jer ne postoje zakonom propisani uvjeti za razmatranje primjene članka 99. stavka 3. PZ-a.

11. Budući da je okrivljenik podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri (čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a), nema zakonsko pravo tražiti ispitivanje pred nadležnim (općinskim) sudom jer u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru odlučuje ovaj drugostupanjski sud odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku, a niti ima mogućnost prisustvovanja sjednici vijeća drugostupanjskog suda s obzirom da mu presudom nije izrečena kazna zatvora (čl. 201. st. 2. PZ-a).

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi bio nesposoban za rad, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.