Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-951/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Koprivnici, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-33/2023-41 od 4. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-33/2023-41 od 4. travnja 2025.:

- pod točkom I. izreke u cijelosti,

- pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate tekuće na:

- iznos od 3,50 eura od 1. studenog 2010. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. veljače 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. travnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. rujna 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 9,71 eura od 1. listopada 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. studenog 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. veljače 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. travnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. rujna 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. listopada 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. studenog 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. veljače 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. travnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. rujna 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. studenog 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. veljače 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. travnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. lipnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,04 eura od 1. srpnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,02 eura od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,02 eura od 1. rujna 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,02 eura od 1. listopada 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,02 eura od 1. studenog 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 7,02 eura od 1. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 6,97 eura od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 6,97 eura od 1. veljače 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 6,97 eura od 1. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 6,97 eura od 1. travnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 6,97 eura od 1. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 6,97 eura od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 4,58 eura od 1. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 4,58 eura od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 4,58 eura od 1. rujna 2015. do 30. rujna 2015. i to prema stopi za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

- pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate tekuće na:

- iznos od 49,28 eura od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 97,56 eura od 1. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 93,71 eura od 1. srpnja2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 85,61 eura od 1. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 86,81 eura od 1. rujna 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 83,89 eura od 1. listopada 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 175,07 eura od 1. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 84,69 eura od 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 84,69 eura od 1. veljače 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 63,66 eura od 1. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 78,14 eura od 1. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 78,31 eura od 1. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 91,25 eura od 1. rujna 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 93,02 eura od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 151,97 eura od 1. studenog 2013. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 98,77 eura od 1. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 524,66 eura od 1. travnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 530,14 eura od 1. listopada 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 214,11 eura od 1. studenog 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 94,13 eura od 1. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 164,92 eura od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- iznos od 25,17 eura od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2015.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-33/2023- 41 od 4. travnja 2025. u dijelu točaka II. i III. te pod točkom V. izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 433,29 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih na:

- iznos od 3,50 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 9,71 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 9,71 eura od 1 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 9,71 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 7,04 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 7,02 eura od 1. listopada 2015. do isplate

- iznos od 7,02 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 7,02 eura od 1. listopada 2015. do isplate

- iznos od 7,02 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 6,97 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 4,58 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 4,58 eura od 1. listopada 2015. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 3.049,56 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih na:

- iznos od 49,28 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 97,56 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 93,71 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 85,61 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 86,81 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 83,89 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 175,07 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 84,69 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 63,66 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 78,14 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 78,31 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 91,25 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 93,02 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 151,97 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 98,77 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 524,66 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 530,14 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 214,11 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 94,13 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 164,92 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 25,17 eura od 1. listopada 2015. do isplate.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove.

III. Odbija se zahtjev tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđeno je da su ništetni (ispravno: ništavi) i bez pravnog učinka članak 3., članak 7. stavak 3. i članak 8. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banka i valutna klauzula vezana uz CHF (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 433,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 3.049,56 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka III. izreke presude), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu manje plaćenih anuiteta u iznosu 182,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka IV. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.140,90 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. do isplate (točka V. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu 200,00 eura (točka VI. izreke presude) i utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 3.638,73 eura (izreka rješenja).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II., III. i V. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer obrazloženje presude nije sastavljeno u skladu s navedenom odredbom te da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbaciti ili odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, pa tako i u pogledu tvrdnji koje je tijekom postupka iznio tuženik.

6. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te pravu tužitelja na restituciju preplaćenih iznosa anuiteta. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporne ugovorne odredbe nisu nepoštene i da tužitelj nema pravo na restituciju), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništavim i bez pravnog učinka dijelovi odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti tih odredbi. Predmet spora je i prigovor radi prebijanja kojim tuženik zahtijeva prijeboj njegove tražbine koju ima prema tužitelju u iznosu manje plaćenih anuiteta s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 21. listopada 2005. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 38.790,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, s redovnom kamatom u visini od 7,99 % godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i rokom otplate od 144 mjeseca,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora o kreditu, niti mu je tuženik objasnio rizik uzimanja kredita u valuti CHF te mu nije objasnio o čemu ovisi rast kamate, već mu je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja,

- da su stranke 27. siječnja 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.,

- da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15,

- da se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.) te je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.),

- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jembrečić proizlazi da je tužitelj s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do konverzije 30. rujna 2015. preplatio anuitete u iznosu 433,29 eura i s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli preplatio iznos od 3.049,56 eura, a koji iznosi su dobiveni nakon što je vještakinja preplaćene anuitete umanjila za manje plaćene iznose anuitete (tzv. negativnu razliku anuiteta) te umanjila za konverzijom priznatu preplatu u iznosu 1.509,64 eura.

11. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te uz primjenu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje: ZZP/03) prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF te je uz primjenu članka 323. stavak 2. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) naložio tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete i to iznos od 433,29 eura s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 3.049,56 eura s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sve sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja anuiteta do isplate.

12. Također je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji potraživanje tuženika (istaknuto radi prebijanja) za manje plaćene anuitete u iznosu 182,20 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate, jer da je taj iznos vještakinja uzela u obzir te umanjila iznos preplaćenih anuiteta (točka IV. izreke presude).

13. Na pravni odnos stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe ZOO/05, jer u situaciji kada je Ugovor o kreditu sklopljen 22. prosinca 2005., dakle prije stupanja na snagu navedenog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

14. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka sklopljenog Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu na pravo tužitelja da zahtijeva utvrđenje ništavosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu, kao i da zahtijeva isplatu iznosa preplaćenih anuiteta s osnove takvih ništavih ugovornih odredbi, jer tuženik u bitnome tvrdi da je sklapanjem Aneksa br. 1. uspostavljena ravnoteža između prava i obveza stranaka i ispravljena nepoštenost odredba ugovora o kreditu te da su potrošači obeštećeni s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

16. Dakle, bez obzira što je tužitelj pristao na konverziju kredita i sklopio Aneks br. 1 koji je valjan i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od ocjene iskaza tužitelja, zatim da je riječ o unaprijed formuliranim standardnim (tipskim) odredbama ugovora trgovca za koje se prema članka 81. stavka 2. ZZP/03 smatra da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je sud u smislu članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrdio da su ništave odredbe osnovnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula sve u smislu članka 103. stavak 1. ZOO/91 u vezi članka 87. stavak 1 ZZP/03.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da je bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u skladu s kretanjem određenih indeksa, valja reći da to nije sporno, ali je u konkretnom slučaju sporno jesu li te odredbe ugovorene na zakonit način. U ovom postupku je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača zbog čega su takve odredbe nepoštene i ništave primjenom članka 81. i članka 87. ZZP/03 (točka I. izreke presude).

18. U odnosu na pravo tužitelja na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 433,29 eura s osnove promjenjive kamatne stope i u iznosu 3.049,56 eura s osnove valutne klauzule, kao i isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta teku od 1. listopada 2015., pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.

19. Nasuprot tome, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništave odredbe o valutnoj klauzuli teku od plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. sve uz primjenu članka 214. ZOO/91 i u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO/05 te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare jer je neosnovanost ovog prigovora utemeljena na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući da je tužba podnesena 13. lipnja 2019.

21. U odnosu na odluku o troškovima postupka koje je prvostupanjski sud dosudio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, valja istaknuti da pravila o naknadi parničnih troškova iz članka 154. ZPP-a (načelo causae) imaju legitiman cilj osigurati uredno funkcioniranje pravosudnog sustava i odvratiti tužitelje od podnošenja neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva. Kako bi se pravo na pristup sudu doista i ostvarilo, odnosno kako ono ne bi ostalo teoretskim i iluzornim, nužno je voditi se okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir da stranke ne smiju snositi financijski teret nerazmjeran legitimnu cilju odredaba o troškovima postupka. Dakle, sud ne smije odredbe primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju članka 154. stavak 2. ZPP, te uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu. Valja dodati da, u trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa nije bila ustanovljena. U specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, niti se pouzdati u sudsku praksu koja pred sudovima nije bila utvrđena, a revizijski sud se o tome još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh niti je visina zahtjeva bila nerealno postavljena (naprotiv, temeljila se na nalazu i mišljenju sudskog vještaka), te je u konačnici i uspio s djelom zahtjeva (za isplatu zateznih kamata) u skladu s kasnije izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u učincima provedene konverzije (Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.). Nadalje, u odnosu u kojem je tužitelj kao potrošač slabija ugovorna strana, njegova težnja da se ostvari pravo na isplatu, pa makar i dijela iznosa po osnovi ništavosti neke ugovorne odredbe, sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužitelja kao potrošača od ostvarenje tog prava. U konkretnom slučaju, ako bi se doslovno gramatički i aritmetički primijenio članak 154. stavak 2. ZPP, tužitelj bi bio doveden u situaciju da je dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu većem od iznosa koji mu je dosuđen po osnovi utvrđenog stjecanja bez pravne osnove, čime bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva.

22. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Čolić protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. studenoga 2021.), ovaj sud smatra da je u skladu sa sadržajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pravičan postupak i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje imovine, uz rezultat cjelokupnog postupka i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u cijelosti i djelomično pod točkama II. i III. izreke, te je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda djelomično pod točkama II. i III. izreke i u cijelosti pod točkom V. izreke.

24. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka odnose se i na troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

25. Točke IV. i VI. izreke prvostupanjske presude te izreke prvostupanjskog rješenja nisu ispitivane, jer nisu pobijane žalbom tuženika (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte