Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-156/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Srok Lopar iz Rijeke, Ante Starčevića 5/II protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1697/2020-31 od 25. studenog 2025. ,u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1697/2020-31 od 25. studenog 2025., u točki I izreke, u dijelu točke II izreke za iznos od 513,69 eur, u točki III izreke, u dijelu točke IV izreke za iznos od 5.159,21 eur i u točki V izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se citirana presuda u točki II izreke u dijelu isplate zateznih kamata na iznos do 523,69 eur obračunatih na pojedinačne mjesečne iznose s t ijekom po mjesecima od 02. veljače 2005. do 02. svibnja 2011. pa do isplate, u točki IV izreke u dijelu isplate zateznih kamata na iznos od 5.159,21 eur obračunatih na pojedinačne mjesečne iznose s tijekom od 02. siječnja 2005. pa po mjesecima zaključno sa 02. rujna 2015. te u točki V izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke utvrđene su ništetnima odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 5102132650 koji je sklopljen dana 29. studenog 2004. godine između stranaka postupka u dijelu koji glasi: "(...) u skladu s važećim odukama Banke (...)" pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane. Točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 513,69 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 7. citiranog Ugovora kojom se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za chf na dan odobrenja žiro – računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i eventualnim rizicima promjene tečaja.“ pa da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane. Točkom IV izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.159,21 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom V izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.768,65 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom VI izreke utvrđeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv točke II,IV,V i VI izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25: dalje- ZPP) dok se protiv točke I, III i VI izreke žali tuženik, također zbog svih žalbenih razloga.

3. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz odredbe čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

-da je između stranaka postupka 29. studenog 2004. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj 5102132650 kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju nekretnine i to u kunskom iznosu koji odgovara protuvrijednosti od 102.950,00 chf te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula dok je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosila 5,49%,

-da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.96/03:dalje-ZZP) koji je bio na snazi na dan sklapanja izvornog Ugovora o kreditu jer da je sklopio Ugovor o kreditu u svojstvu fizičke osobe, za kupnju stana koji koristi za život,

-da je 08. siječnja 2016. sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz chf u eur i u pogledu kamatne stope,

-da su Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., donesenom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja se primjenjuje na konkretan predmet ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene nepoštenima i kao takve ništetnima, u smislu odredbe čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. ZZP-a/03 te da tuženik nije dokazao da bi u ovom konkretnom predmetu tužitelj bio informiran i obaviješten o svim parametrima i rizicima vezanim za predmetni kredit u chf kao i da nije mogao utjecati na eventualne promjene pojedinih ugovornih odredbi vezanih za promjenu kamatne stope i valutne klauzule,

-da je vještačenjem utvrđeno kako pretplata po obnovi promjenjive kamatne stope iznosi 513,69 eur, po osnovi valutne klauzule 5. 159,21 eur te da razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita u eur uvećana za manjak u konverziji od 3. 877,06 eur i nedospjele glavnice kredita u chf prema početnim tečaju iznosi 7. 768,65 eur koliko je više konvertirana glavnica kredita u eur,

-da je sklapanjem Aneksa broj 2. Ugovora o kreditu prijašnji Ugovor o kreditu prestao je postojati i da tužitelj na temelju toga ugovora ne može osnovano potraživati bilo koji iznos od tuženika jer da su sva plaćanja obuhvaćena novim Aneksom tako da je kredit tužitelja chfoji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u chf konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur,

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka postupka o primjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te restitucijski zahtjev za povratom preplaćenog iznosa na ime tečajne razlike, promjenjive kamatne stope i razlike kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita u chf i kredita u eur .

9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dao je valjane razloge za takvo utvrđenje.

10. Pravilno je utvrđenje suda da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

11. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

12. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (chf) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

13. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

14. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, predloženi i po sudu provedenim dokazima nije doveo u pitanje predmetno utvrđenje, odnosno nije dokazao da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

15. Iz navedenih razloga pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu u toči I i I II izreke i svi žalbeni navodi tuženika u tom dijelu su neosnovani pa je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a.

16. U odnosu na točke II i IV izreke u pogledu glavne tražbine te točku V izreke u cijelosti pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu ali u bitnome iz drugih nastavno navedenih razloga.

17. Prije svega treba kazati da se na ocjenu poštenosti Dodatka Ugovoru o kreditu, primjenjuju izričite odredbe ZZP-a, dok se materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu prosuđuju po odredbama Zakonu o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.:dalje- ZOO- a), koje u tom pogledu nadopunjuju odredbe Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranu („Narodne novine“ br. 9/15:dalje-ZID ZPK/15) i ZZP. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

18. Donošenje ZID ZPK-a/15 imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

19. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) zbog čega više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.

20. Nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i koji je tužiteljica slobodnom voljom prihvatila zbog čega nema nejednakosti pred zakonom i sudovima. Prihvaćanjem konverzije tužitelj se više se ne nalazi u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji.

21. Za istaknuti je i da je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji tužitelj zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

22. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) jer je odredbama ZZP/14, koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

23. Neosnovano se tužitelj kod osporavanja tog utvrđenja poziva na sudskoj praksi Suda EU u određenim predmetima jer je presudom Suda EU u predmetu C- 567/20 od 5. svibnja 2022., donesenom povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji . Izrazio je pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.

24. Slijedom navedenog tužitelj ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u iznosu od 513,69 eur i 5.159,21 eur kao ni na razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita u eur uvećana za manjak u konverziji od 3. 877,06 eur i nedospjele glavnice kredita u CFK prema početnim tečaju u iznosu od 7.768,65 eur sa zateznim kamatama te je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. točka 3. ZPP-a iz tih razloga valjalo potvrditi i odbijajući presudu u tom dijelu.

25. Međutim, iz sadržaja predmeta proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita.

26. Prema pravnom shvaćanju ovoga žalbenog suda, dio zateznih kamata za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka do dana prestanka obveze izvršene konverzijom, nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa bi u tom dijelu bio osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i tužitelju bi za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) pripadale zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga također treba dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

27. Budući da sud prvog stupnja nije utvrđivao iznos navedenih zateznih kamata na preplaćene iznose do dana izvršene konverzije valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku vještačenjem utvrdio taj iznos i vodeći računa o iznesenim navodima ponovno odlučio o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva. Kod donošenja odluke trebalo bi voditi računa i o odredbi čl. 31. ZOO-a u smislu koje bi na iznos dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata tužitelju pripadale procesne kamate od dana podnošenja tužbe.

28. Stoga je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuta pobijana presuda u dijelu zateznih kamata iz točke II i IV izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak u novi stadij glavne rasprave, u smislu odredbe članka 377. ZPP-a.

29. Kako je zbog ukidanja dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka iz točke VI izreke koja o tom uspjehu ovisi te je na osnovi odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno i da se o troškovima postupka u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić