REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-27/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dejan Uljarević , odvjetnik u Zagrebu, Nikole Jurišića 2, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi uklanjanja, 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/876, URBROJ: 443-02-02-17-24-4 od 30. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/24-02/876, URBROJ: 443-02-02-17-24-4 od 30. studenog 2024. u toč. 1. izreke naređeno je tužiteljici u roku od 15 dana uklanjanje bespravne dogradnje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to: dogradnju uz postojeću višestambenu zgradu s istočne strane, odnosno zidanu građevinu jednostrešnog krovišta, unutar razvijenog tlocrta 3,00x5,20 metara, površine 15,60 metara, visine prizemlja od 2,60 metara od nivoa terena, konstruktivno i funkcionalno povezanu toplom vezom sa postojećom zgradom – stanom oznake "S8", izgrađenu konstruktivnim sistemom zidova od glinene opeke, metalnog krovišta i temeljne betonske ploče u nivou terena, sa izvedenom završnom oblogom poda, završnom unutarnjom i vanjskom oblogom zidova, PVC otvorima te završnim pokrovom od limenih "sendvič panela" te dograđenu terasu uz navedenu dogradnju u nivou terena unutar tlocrtnih dimenzija 6,00x7,60 metara, površine 29,00 m2, sa temeljnom betonskom pločom iste i izvedenom završnom oblogom poda keramikom; sve sa završnim poravnavanjem terena i odvozom materijala. Toč. 2. izreke upozorena je tužiteljica da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke rješenja. Toč. 3. izreke upozorena je tužiteljica ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke rješenja da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih su građevine izgrađene i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete. Pod toč. 4. izreke upozorena je tužiteljica da je obvezna ukloniti stvari iz građevina u roku iz toč. 1. izreke jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete.
2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika. U tužbi primarno predlaže odlučiti o odgodnom učinku tužbe, sukladno čl. 42. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24) jer bi uklanjanjem dijela nekretnine sukladno točki I. izreke pobijanog rješenja tužiteljici sigurno bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, odnosno nastala bi velika imovinska šteta, a posebice ukoliko bi sud usvojio tužbu i tužbeni zahtjev u ovom predmetu te poništio rješenje kojim se nalaže rušenje (uklanjanje dijela nekretnine), a isto tako tužiteljica ističe da odgoda nije protivna javnom interesu niti bi drugoj strani nastala ikakva šteta. Naime, tužiteljica tada predmetnu građevinu više ne bi mogla vratiti u prvobitno stanje, odnosno isto bi mogla samo uz velike materijalne troškove. Nastavno, tužiteljica ističe, a vezano za prvi dio pobijanog rješenja ''… dogradnju uz postojeću višestambenu zgradu s istočne strane, odnosno zidanu građevinu jednostrešnog krovišta, unutar razvijenog tlocrta 3,00x5,20 metara, površine 15,60 m2…'' (točka 1. pobijanog rješenja) kako: 1. iz priloženog ZK izvatka od 7. siječnja 2025. razvidno da je terasa kao i vrt isključivo vlasništvo tužiteljice - dakle tužiteljica je terasu (balkon) u svojem vlasništvu zatvorila, a što je imala pravo do stupanja na snagu Zakona o upravljanju i održavanju zgrada ("Narodne novine" broj: 152/2024) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. – dakle ne može se raditi o nikakvoj dogradnji višestambene zgrade posebice obzirom su vrt i terasa etažirani, 2. viši građevinski inspektor pogrešno je izračunao površine navedene dogradnje - dogradnja nije površine 15,16 m2 kako je to navedeno u pobijanom rješenju, nego je površine 2,5 m2x5 m2 što iznosi 12,50 m2 i u vlasništvu je tužiteljice. Iz navedenog je razvidno, a pored pogreške u izračunu površine, da je tužiteljica zakonito izgradila - zatvorila terasu (balkon) na čestici koja je njeno isključivo vlasništvo, dakle razvidno je da je viši građevinski inspektor pogrešno utvrdio činjenično stanje na terenu, pogrešno primijenio materijalno pravo te protupravno i protuzakonito donio pobijano rješenje kojim protupravno i protuzakonito nalaže uklanjanje dogradnje uz postojeću višestambenu zgradu koja je izgrađena sukladno zakonu. Uz sve navedeno ističe se da tužiteljica sve što je radila, radila je na svom vlasništvu, a ne na zajedničkim dijelovima zgrade, a što je razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka gdje je kao njeno vlasništvo upisana i terasa i vrt te je ista terasu zatvorila, kao što je i imala pravo do 1. siječnja 2025. sukladno Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada ("Narodne novine" broj 152/2024), a vrt može ako želi cijeli izbetonirati te ako želi cijeli pretvoriti u terasu, parking ili bilo što slično jer se nalazi u njezinu vlasništvu. Nastavno, tužiteljica ističe, a vezano za drugi dio pobijanog rješenja ''… dograđenu terasu uz navedenu dogradnju u nivou terena unutar tlocrtnih dimenzija 6,00x7,60 metara, površine 29,00 m2, sa temeljnom betonskom pločom iste i izvedenom završnom oblogom poda keramikom……''(točka 1. pobijanog rješenja) da je: 1. vrt vlasništvo tužiteljice, dakle tužiteljica može s istim raditi što god hoće, može ga izbetonirati cijelog ako hoće te ako želi cijeli pretvoriti u terasu, parking ili bilo što slično jer se nalazi u njezinu vlasništvu, 2. viši građevinski inspektor pogrešno je izračunao površine navedene terase – terasa nije površine 29,00 m2, već površina terase iznosi 2,40 m2x5,70 m2 što ukupno iznosi 16,08 m2, dakle sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN, 112/2017, 34/2018, 36/2019, 98/2019, 31/20, 74/22, 155/23) čl. 2. st. 1. toč. 1. d – bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m2. Zaključno, tužiteljica pobijano rješenje tuženika smatra manjkavim jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, tuženik ni u jednom dijelu pobijanog rješenja ne navodi na temelju koje to dokumentacije je utvrdio da za predmetnu dogradnju ne postoji građevinska dozvola (iako ista u konkretnom slučaju nije n iti potrebna). Tužiteljica se ujedno u tužbi poziva na zaštitu prava na dom, sve sukladno čl. 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
3. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 5. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te je time strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora. Na predmetnom ročištu opunomoćenik tužiteljice ustrajao je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Pored navedenog, istaknuo je da je upravo prije rasprave opunomoćenik tužiteljice saznao za temeljni nezakonit dokaz na temelju kojeg je nastalo predmetno rješenje. Naime, inspektor koji je napravio uviđaj i sastavio zapisnik temeljem kojeg je izdano predmetno rješenje, učinio je isto protupravno. Isti je bez odobrenja vlasnika ušao u nekretninu, sam hodao po nekretnini i pisao stvari koje je napisao te je stoga predloženo od istog Inspektorata u spis predmeta dostaviti poziv odnosno dostavnicu kojom poziva stranku, ovdje tužiteljicu, da ga pusti u predmetni prostor. Inače se radilo o smetanju posjeda i nezakonitom dokazu. Obzirom na navedeno, a ako inspektor ne bude u mogućnosti dostaviti poziv s potpisanom dostavnicom od strane tužiteljice, predloženo je predmetni dokaz kao nezakonit isključiti iz spisa predmeta, a predmetno rješenje utvrditi ništetnim obzirom je donijeto na nezakonitom i protupravnom dokazu. Predloženo je da se inspektor očituje kojim uređajem je mjerio predmetnu građevinu.
6. Sud je, izvršivši uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, odbio provođenje daljnjih dokaza u navedenom sporu, nakon čega je opunomoćenik tužiteljice istaknuo da navedenim pokušajem rješavanja ovog predmeta, a bez provođenja građevinskog vještačenja i očevida na licu mjesta, posebno obzirom je sporna površina terase, tužiteljica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravedno suđenje i pravo na pristup sudu te smatra da tužiteljica nije zakonito i pravilno tretirana u ovoj pravnoj stvari, a obzirom na navedeno predloženo je uređujuću sutkinju izuzeti iz rješavanja ovog spisa predmeta. Slijedom navedenog, raspravnim rješenjem sud je prekinuo svaki rad u ovom predmetu.
7. Rješenjem broj 29-Su-220/2025-4 od 13. studenog 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za izuzeće uredujuće sutkinje kao neosnovan.
8. Rješenjem od 2. prosinca 2025. zakazano je novo ročište u predmetu za 21. siječnja 2026. no isto je odgođeno na prijedlog tužiteljice podneskom od 3. prosinca 2025. kojim je opunomoćenik tužiteljice obavijestio sud da će biti službeno spriječen sve do 10. veljače 2026. te je stoga predloženo zakazati drugo ročište nakon toga datuma.
9. Na raspravi održanoj na ročištu 11. veljače 2026., na koje je pristupila tužiteljica zajedno s opunomoćenikom, dok je uredno pozvani tuženik izostao, opunomoćenik tužiteljice predložio je prekid postupka zbog toga što je u međuvremenu donijet novi zakon o legalizaciji te je stoga predložio da se postupak prekine do donošenja potrebnih pravilnika od strane Ministarstva i podnošenja zahtjeva za legalizaciju od strane tužiteljice. Podredno, ustrajao je kod očevida na licu mjesta i građevinskog vještačenja kojem je cilj utvrditi da li je dogradnja terase odnosno balkona izvedena 2010. godine bila legalna u vrijeme izgradnje i koji su točni gabariti izvedene dogradnje. Vezano za toč. 1. alineju 2. rješenja Inspektorata, tužiteljica je predložila utvrditi pravilnost utvrđenja da se u konkretnom slučaju radi o gradnji terase. Na navedenom ročištu rješenjem je određeno provođenje dokaza građevinskim vještačenjem te je naloženo tužiteljici da u roku od 30 dana uplati na prolazni depozit ovog suda iznos od 800,00 eura, radi osiguranja naknade troškova vještačenja, iznos kojeg će se točno utvrditi nakon provedenog vještačenja, a sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima te da dostavi sudu dokaz o uplati navedenog iznosa. Pri tome je ista upozorena da ako u prethodno određenom roku ne uplati navedeni iznos i ne dostavi sudu dokaz o uplati, sud neće provesti navedeni dokaz.
10. Podneskom od 24. veljače 2026. tužiteljica je predložila u ovom postupku odrediti neformalan prekid upravnog spora obzirom da ZUS ne daje mogućnost formalnog prekida spora u konkretnom slučaju. Navedeno se predlaže na način da se iduće ročište u ovom predmetu ne zakazuje, odnosno da se sljedeće ročište zakaže tek za godinu dana dok se tužiteljica obvezuje za šest mjeseci obavijestiti sud o stanju provedbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i statusu predmetne legalizacije nekretnine. Nastavno, predloženo je da se odgodi rok za uplatu predujma za građevinsko vještačenje, a kako je to određeno rješenjem donesenim na ročištu 11. veljače 2026., poštujući načelo ekonomičnosti upravnog spora iz razloga što bi bilo protunačelno stranci uzeti novac, odnosno istu prinuditi na plaćanje 800,00 eura za vještačenje i to za objekt koji će gotovo sigurno biti legaliziran sukladno nadolazećem novom Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Naime, Vlada Republike Hrvatske usvojila je izmjene Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a koje izmjene će biti upućene u daljnju saborsku proceduru te će se izmjenama zakona moći legalizirati zgrade izgrađene do 11. lipnja 2011., dakle nekretnina koja je predmet ovog spora će u svakom slučaju biti podvrgnuta legalizaciji, stoga vještačenje možda uopće neće biti potrebno.
11. Rješenjem od 9. lipnja 2026. zakazano je ročište za 15. srpnja 2026. na kojem je određeno provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice.
12. Podneskom zaprimljenim na dan održavanja ročišta - 15. srpnja 2026., opunomoćenik tužiteljice predložio je odgoditi ročište, a sve obzirom je punomoćnik tužiteljice spriječen pristupiti na ročište zbog službenog puta, dok je tužiteljica spriječena pristupiti zbog poslovnih obaveza. U prilogu podneska nisu dostavljeni nikakvi dokazi.
13. Na raspravi održanoj na ročištu 15. srpnja 2026. sud je odbio prijedlog tužiteljice za odgodu ročišta te je ročište održano u odsutnosti uredno pozvanih stranaka. Sud je navedeni prijedlog našao neosnovanim obzirom je isti dostavljen tek na dan održavanja ročišta, iako je iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena razvidno da je opunomoćenik zaprimio poziv za predmetno ročište dana 9. lipnja 2026., dakle više od mjesec dana prije održavanja ročišta, te iz razloga jer uz podnesak nije dostavljena dokumentacija koja bi opravdala zahtjev za odgodu ročišta podnesen u zadnji tren. Naime, zadatak je suda spriječiti stranke u potencijalnom odugovlačenju postupka. Na istom ročištu sud je odbio i prijedlog tužiteljice za odgodu roka za uplatu predujma za građevinsko vještačenje. Donoseći odluku o navedenom sud je prije svega cijenio sadržaja podneska od 24. veljače 2026., kojim je navedeno zatraženo, a u kojem tužiteljica kao razlog navodi kako smatra da "bi bilo protunačelno stranci uzeti novac, odnosno istu prinuditi na plaćanje 800,00 eura za vještačenje i to za objekt koji će gotovo sigurno biti legaliziran". Navedeni razlog sud nije našao osnovanim razlogom za odgodu roka za uplatu predujma za troškove vještačenja. Naime, podnošenje zahtjeva za legalizaciju nije zakonit razlog za prekid upravnog spora ocjene zakonitosti rješenja o uklanjanu pa tako niti za odgodu roka za uplatu predujma za troškove vještačenja (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3632/2024-2 od 22. travnja 2025.).
14. Tužiteljica je u okviru ovog spora postavila i prijedlog za "neformalni prekid" ovog spora do okončanja postupka povodom zahtjeva za legalizaciju koji tek planira podnijeti, kako to proizlazi iz podneska od 24. veljače 2026. Vezano za navedeni zahtjev tužiteljice valja istaknuti kako sud u konkretnom slučaju nije našao ispunjenom nit i jednu od pretpostavki propisanih odredbom čl. 105. ZUS-a za prekid spora te je stoga predmetni zahtjev ocijenjen neosnovanim. Napominje se kako je na tužiteljici obveza poštivati pozitivne propise kojima je regulirana gradnja, prije započinjanja iste, a ne očekivati izlaženje u susret nezakonitosti.
15. Stoga je sud, u cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbivši provesti ostale po tužiteljici predložene dokaze ocijenivši da isti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.
16. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
17. Za utvrđenje zakonitosti gradnje relevantan je propis koji je bio na snazi u vrijeme gradnje, dok je za inspekcijski postupak relevantan propis koji je na snazi u vrijeme pokretanja inspekcijskog postupka (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3100/21-4 od 6. svibnja 2022.).
18. Iako je na ročištu 11. veljače 2026. opunomoćenik tužiteljice naveo da je "dogradnja terase odnosno balkona izvedena 2010. godine", sud je navedeno ocijenio nevjerodostojnim, pri tome polazeći od pisanog izjašnjenja ovdje tužiteljice od 24. listopada 2024., sačinjenog i potpisanog osobno prilikom očitovanja na zaprimljeni zapisnik o inspekcijskom nadzoru, u kojem je ista navela kako je izvršila radove na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gdje je njezina terasa 2016. godine, a sve u svrhu zaštite od poplava i obilnih kiša odnosno ulaska vode u njezin stan.
19. S obzirom na utvrđeno vrijeme gradnje, valja reći kako se sukladno odredbi čl. 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, dalje: ZG) građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U st. 2. istog članka propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.
20. Odredbom čl. 2. st. 2. ZG-a propisano je da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na gradnju nove građevine na odgovarajući način primjenjuju na rekonstrukciju, održavanje i uklanjanje građevine, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.
21. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 28. ZG-a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine.
22. Odredbom čl. 128. st. 1. ZG-a propisano je da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole. St. 2. istoga članka propisano je da se građenju građevina i izvođenju radova iz st. 1. tog članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz st. 1. tog članka.
23. Odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 79/14, 41/15, 75/15, 112/17), koji je bio na snazi u vrijeme izvođenja spornih radova, nije bilo propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to terasa uz postojeću zgradu.
24. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23 i 155/25, dalje: Pravilnika), koji je na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja i koji je povoljniji za tužiteljicu, propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to: a) cisterna za vodu i vodonepropusna septička, odnosno sabirna jama zapremine do 27 m3, b) vrtna sjenica, c) slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m2, izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade, d) terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m2 i e) spremnik za smještaj tipskih kontejnera za komunalni otpad.
25. Odredbom čl. 103. st. 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.
26. Cijeneći opisanu gradnju kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu upravnog postupka, sud utvrđuje da se glede zakonitosti izvođenja dogradnje uz postojeću višestambenu zgradu, jednostrešnog krovišta, visine prizemlja, detaljno pisane u alineji prvoj, toč. 1. izreke pobijanog rješenja, ne može primijeniti Zakon o upravljanju i održavanju zgrada ("Narodne novine" broj: 152/24 i 47/26), odnosno da nije odlučno vrijeme njegova stupanja na snagu u odnosu na vrijeme izvođenja radova, jer je pitanje zakonitosti gradnje uređeno propisima kojima je uređeno građenje, pa čak i kada se radi o situaciji, kako to navodi tužiteljica, zatvaranja terase (balkona) u njezinom vlasništvu.
27. Naime, kraj činjenice gradnje na predmetnoj čestici opisa kao u alineji prvoj, toč. 1. izreke pobijanog rješenja, što potvrđuje i zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru te fotografije koje prileže istom, sud je stajališta kako se u konkretnom slučaju opisanom građenju može pristupiti samo na temelju građevinske dozvole u smislu odredbe čl. 106. ZG-a. Budući da nije sporno da je tužiteljica u konkretnom slučaju dogradnji pristupila bez građevinske dozvole, to je tužiteljici pobijanim rješenjem pravilno naređeno uklanjanje predmetne dogradnje.
28. Ovdje se, s obzirom na navode tužiteljice u tužbi, istoj ukazuje kako je nadležni građevinski inspektor izvršio uvid u dokumentaciju Istarske županije, Grad Umag, Upravni odjel za komunalni sustav i prostorno planiranje te utvrdio da za predmetnu dogradnju postojeće građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji izvršna građevinska dozvola.
29. Nadalje, glede zakonitosti izvođenja dograđene terase uz prethodno opisanu dogradnju, detaljno pisane u alineji drugoj, toč. 1. izreke pobijanog rješenja, ocjena je suda kako se u konkretnom slučaju ne radi o jednostavnim građevinama i radovima koji su navedeni u citiranim odredbama Pravilnika koji je naknadno stupio na snagu i koji je povoljniji za tužiteljicu, već o takvim radovima za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu sukladno citiranoj odredbi čl. 106. st. 1. ZG-a.
30. Naime, odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Pravilnika regulirano je pitanje gradnje pomoćne građevine koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to terase uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m2. U konkretnom slučaju, s obzirom na ranije utvrđeno od strane ovog suda, ne radi se o gradnji terase uz postojeću zgradu, već o gradnji terase uz nezakonito dograđeni dio. Upravo zbog navedenog razloga u konkretnom slučaju nije primjenjiva citirana odredba Pravilnika na koju se poziva tužiteljica, sve kada bi i površina terase bila do 20 m2, što tužiteljica nije u ovom sporu dokazala obzirom, iako je upozorena na posljedice neplaćanja predujma za vještačenje, isto nije u roku uplatila.
31. Sud ovdje dodatno naglašava kako smisao i cilj normiranja jednostavnih i drugih građevina i radova iz čl. 128. ZG-a, koje se mogu graditi bez građevinske dozvole, nije da se građevine dijele na jednostavne dijelove koji se mogu graditi bez građevinske dozvole pa da se tako bez građevinske dozvole izgradi i građevina kao cjelina, već da se iz postupka izdavanja građevinske dozvole isključe jednostavne građevine za koje građevinska dozvola doista nije potrebna.
32. Nadalje, neosnovani su navodi tužiteljice glede postojanja obveze nadležnog inspektora da tužiteljicu obavijesti o provođenju inspekcijskog pregleda i pozove ju na sudjelovanje u istome, budući da navedena radnja ne predstavlja dokaznu radnju u smislu čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) o kojoj je stranku potrebno prethodno obavještavati i bez čije se u prisutnosti (osim u iznimnim slučajevima) ne može provesti; već predstavlja procesnu radnju koju nadležni građevinski inspektor provodi u svrhu utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, odnosno u svrhu utvrđenja postojanja bespravne gradnje. Stoga nije nužno pozivanje niti prisustvo stranke prilikom provođenja navedene radnje (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1933/2025-2 od 22. svibnja 2025.).
33. Međutim, za zakonitost postupanja potrebno da se stranci omogući očitovanje o činjenicama i okolnostima utvrđenima prilikom provođenja te radnje, a što je u konkretnom slučaju tužiteljici i omogućeno prije donošenja pobijanog rješenja.
34. Što se tiče navoda tužiteljice o neovlaštenom ulasku građevinskog inspektora na predmetno zemljište valja reći sljedeće. Posebne ovlasti građevinskog inspektora u provedbi inspekcijskog nadzora propisane su odredbom čl. 101. ZDI-a. Tako je, između ostalog, st. 2. predmetne odredbe propisano da je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati. Slijedom navedenog, građevinski inspektor je u konkretnom slučaju bio ovlašten ući na predmetno zemljište tužiteljice pa stoga prema shvaćanju suda nije povrijeđeno privatno vlasništvo tužiteljice. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi. Samim time neosnovani su navodi i o nezakonitosti dokaza na kojima se temelji pobijano rješenje.
35. Također, s obzirom na navode tužbe, napominje se kako za donošenje inspekcijskog rješenja nije propisan zastarni rok, odnosno rok u kojem inspektor mora donijeti rješenje, već je propisana obveza donošenja rješenja bez odgađanja, ali nedonošenje rješenja u tom roku ne isključuje obvezu njegova donošenja (čl. 70. ZDI- a). Dakle, rok je instruktivan, a ne prekluzivan.
36. U odnosu na navode tužiteljice kojima ista osporava pravilnost u inspekcijskom postupku utvrđene površine dogradnje valja reći kako tužiteljica u dodijeljenom joj roku nije uplatila troškove vještačenja, iako je bila upozorena na posljedice neplaćanja - neprovođenje navedenog dokaza. Nastavno, zaključak je suda kako je viši građevinski inspektor Boris Bervida, dipl. ing. građ. u skladu sa svojom strukom i stručnim znanjima potrebnim za utvrđivanje zakonitosti građenja utvrdio dimenzije nezakonite dogradnje, a što tužiteljica svojim navodima niti dokazima nije osnovano dovela u sumnju.
37. Zaključno, vezano za sporno pitanje povrede prava na dom tužiteljice izvršenjem pobijanog rješenja, valja reći sljedeće. U konkretnom slučaju prema ocjeni suda tužiteljici nije povrijeđeno pravo na dom. Prvenstveno iz razloga jer se pobijano rješenje tuženika odnosi na dogradnju zidanog prizemnog dijela površine 15,60 m2 i terase u nivou terena površine 29,00 m2, a koji dio se nastavlja na zakonito sagrađeni stan tužiteljice smješten u prizemlju koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dn. boravka i blag., kupaonice, sobe, terase, vrta i spremišta ukupne neto površine 50,84 m2. Dakle, uklanjanjem nezakonito dograđenog dijela, tužiteljica je i dalje u mogućnosti koristiti svoj zakonito sagrađeni dom zajedno sa svojom obitelji.
38. Tome valja dodati kako u situaciji, kao u predmetnoj, kada tužiteljica nije ispunila svoju zakonsku obvezu ishođenja odobrenja za dogradnju iz predmeta ovog spora, takvom nezakonitom gradnjom tužiteljica je dobrovoljno pristala snositi rizik koji nosi takvo postupanje. Stoga je tužiteljica morala biti svjesna u što se upušta te da se takvim postupanjem, odnosno građenjem bez odobrenja za gradnju, izlaže riziku da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje takvih radova (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj 63081/14 od 20. rujna 2016. i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3929/2023-3 od 23. svibnja 2024.).
39. Slijedom svega navedenog, u sporu je utvrđeno da je tuženik pravilno utvrdio odlučne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo te da pri tome nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka, radi čega je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim i na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.
40. Tužiteljica je postavila i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako ista nije uspjela u ovom sporu to je njezin zahtjev valjalo odbiti u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.
41. Tužiteljica je u okviru tužbe postavila i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Navedeno obrazlaže činjenicom da bi tužiteljici rušenjem dograđen ih dijelova nastala velika imovinska šteta.
42. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
43. Dakle, da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citirane odredbe trebaju biti kumulativno ispunjeni. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala nastanak štete koja bi se teško mogla popraviti. Naime, težište nije u činjenici da će izvršeniku nastati šteta, jer će ista nastati gotovo svakim izvršenjem, već da bi se takva šteta teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje nastaju na strani stranke. Pritom valja uzeti u obzir materijalnu i nematerijalnu štetu kao i stvarnu štetu i izmaklu dobit. Sukladno prethodnom, tužiteljica je u zahtjevu bila dužna obrazložiti i argumentirati kakvu bi štetu mogla imati u slučaju izvršenja pojedinačne odluke i zbog čega bi se ta šteta teško mogla popraviti te podnijeti i dokaze o istome budući da se bez njih teško može utvrditi o kakvoj se šteti radi i je li ona teško popravljiva. Stoga, kako nije ispunjen jedan od zakonom propisanih uvjeta, to je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe te je riješeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 22. srpnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćeniku Dejanu Uljareviću, odvjetniku u Zagrebu, Nikole Jurišića 2
- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz F.
Matejčića 8
