REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2022/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku KĆ, dipl. iur., protiv ovršenika HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 22. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 29. lipnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-9656/2007 od 03. veljače 2012., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, temeljem ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-9656/2007 od 03. veljače 2012. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 29. lipnja 2026. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-9656/2007 od 03. veljače 2012., a kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi ovog suda, pod poslovnim brojem: Ovrvz-16160/99 od 06. prosinca 1999. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos od 68.928,55 kn, iznos od 990,00 kn, te iznos od 11.745,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

2.1. U prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ). U bitnom ovršenik navodi da je ovrhovoditelj 05. lipnja 2026. podnio Zahtjev za izravnu naplatu FINA-i tj. nakon proteka roka od trinaest (13) godina od pravomoćnosti i ovršnosti presude, odnosno nakon što je tražbina zastarjela, a sve sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26; dalje: ZOO), kojim je određeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset (10) godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 29. lipnja 2026., ovršenik svoj prijedlog nije obrazložio, a niti je dostavio dokaze u prilog istom već je samo predložio da sud donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne navodeći do kada traži odgodu.

2.3. Naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova na ime sastava prijedloga i sudskih pristojbi.

3. Prijedlozi ovršenika od 29. lipnja 2026. dostavljeni su 30. lipnja 2026. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 07. srpnja 2026. u cijelosti usprotivio njegovim navodima i istaknutom prigovoru zastare. Ovrhovoditelj se poziva na čl. 241. ZOO, kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine; odnosno na čl. 245. st. 1. ZOO, kojim je propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje, u prilog navedenom ovrhovoditelj je dostavio kao dokaze u spis Zahtjeve za izravnu naplatu koje je podnio 08. travnja 2015. (list 25-27. spisa) i 27. rujna 2024. (list 22-24. spisa).

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 29. lipnja 2026. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Ovršenik u svom prijedlogu samo predlaže odgoditi ovrhu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate. Međutim, ovršenik s ničim nije dokazao vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpjeo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Puko predlaganje odgode provedbe ovrhe nije dovoljno da bi sud odredio odgodu ovrhe već je isto potrebno učiniti vjerojatnim konkretnim dokazima. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

12. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, odnosno ovršeniku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovršenik nije pozvan na plaćanje pristojbi, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

14. Kako je ovršenik istaknu razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis