Poslovni broj: Pn-139/2025-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Vučković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po Ivi Pezić i Lidiji Lucić, odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 6. srpnja 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika Lidije Lučić, odvjetnice, dana 22.srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.744,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08.11.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s djelom tužbenog zahtjeva:

- za isplatom iznosa od 250,00,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 08.11.2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.974,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.07.2026. godine, kao dana donošenja ove presude, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da se dana 08.11.2023.godine, oko 5,45 sati u Zagrebu - Trešnjevka, na Ljubljanskoj aveniji, 270 metara istočnije od raskrižja s prilaznim kolnikom kbr. 4 Ljubljanske avenije dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika ŠT iz [adresa], upravljajući kamionom Iveco Eurocargo reg. oz. [registarska oznaka], uslijed ne držanja potrebitog razmaka naletio na vozilo reg. oz. [registarska oznaka], u kojem se kao putnica nalazila ovdje tužiteljica. Osobno vozilo [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3011453187.

2. Nadalje, tužiteljica navodi da je u štetnom događaju pretrpjela tjelesne ozljede uslijed kojih je zaprimljena u KBC Rebro dana 08.11.2023.godine u pratnji Hitne medicinske pomoći, na krevetu s već postavljenim Schantzovim ovratnikom, da joj je učinjen RTG vratne i torakalne kralježnice te da su joj utvrđene ozljede u vidu istegnuća vratne kralježnice te kontuzije leđa i zdjelice. Ističe kako se zbog povreda zadobivenih u štetnom događaju kontinuirano liječila godinu dana po specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije zbog bolova u vratnoj, torakalnoj i lumbalnoj kralježnici, lijevom koljenu, potkoljenici i nožnom zglobu, prolazila je brojne fizikalne terapije, a u cijelom periodu bila je i pod medikamentnom terapijom. Također, liječena je i po specijalistu neurokirurgu te je obavljala brojne dijagnostičke pretrage. Kako joj je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te joj je, također, bila potrebna pomoć i njega druge osobe, to se tužiteljica odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji je potvrdio primitak odštetnog zahtjeva s danom 8.11.2024. godine te joj isplatio na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.850,00 EUR, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 106,00 EUR, odnosno ukupno 1.956,00 EUR, koji iznos tužiteljica ne smatra dostatnom naknadom štete koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

3. Podneskom od 19.12.2025. godine, nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev, na način da od tuženika na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te duševnih boli zbog naruženja) traži isplatu iznosa od 4.500,00 EUR, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 450,00 EUR, odnosno ukupni iznos od 4.950,00 EUR.

4. Međutim kako joj je tuženik u mirnom postupku na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatio iznos od 1.850,00 EUR te na imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 106,00 EUR, to uračunavajući spomenute isplate, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 19.12.2025. godine, tužiteljica od tuženika potražuje daljnju isplatu iznosa od 2.650,00 EUR na ime naknade neimovinske štete te iznosa od 344,00 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, odnosno sveukupno 2.994,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.11.2024. godine (kao dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika) do isplate. Potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost, kao i pravni osnov tužbenog zahtjeva dok osporava visinu tužbenog zahtjeva jer ista nije u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom tužiteljice. Čini nespornim da je prije podnošenja tužbe i to 11.12.2024., uplatio na račun tužiteljice naknadu štete u iznosu od 1.956,00 EUR i to 1.850,00 EUR na ime neimovinske štete i 106,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te stoga osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa jer isplaćeni iznos tuženik drži primjerenim nastalom ozljeđivanju tužiteljice. Također, prigovara i tijeku zatezne kamate kako je postavljen tužbenim zahtjevom. Zaključno tuženik, predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa, uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: potvrdu MUP-a, II postaje prometne policije Zagreb od 30.01.2024., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, dopis tuženika od 08.11.2024. o zaprimanju odštetnog zahtjeva, dopis tuženika od 06.12.2024., fotografije ozlijeđenih dijelova tijela tužiteljice u predmetnom štetnom događaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću, kirurgu, dokaz saslušanjem tužiteljice i neposrednim uvidom u naruženje tužiteljice te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Kako je među strankama nesporna pasivna legitimacija, štetni događaj, odgovornost i pravni osnov tužbenog zahtjeva, ovaj sud nije provodio dokaze radi utvrđivanja navedenih okolnosti te ih ovom presudom neće posebno obrazlagati jer su iste među strankama nesporne.

9. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem, uvidom u medicinsku dokumentaciju i fotografije ozlijeđenih dijelova tijela tužiteljice te je saslušana tužiteljica.

10. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 09.11.2025. godine medicinski vještak je, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, njezin zdravstveni karton i pregleda tužiteljice, utvrdio kako je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila trzajnu povredu vratne kralježnice i natučenje leđa. Vještak, dalje, utvrđuje da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, kao i da je kod tužiteljice učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija.

11. Uvidom u zdravstveni karton tužiteljice vještak je utvrdio da su prije predmetnog štetnog događaja kod tužiteljice evidentirani: 2010. te 2012. – 2023. bolovi u donjem dijelu leđa te 2016. – 2023. cervikobrahijalni sindrom.

12. Vještak je, nadalje, u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da su kod tužiteljice, po provedenom liječenju, uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, zaostale trajne posljedice uslijed redukcije vratne i LS (lumbosakralne) kralježnice te da, uzevši u obzir degenerativne promjene i prijašnja stanja, te trajne posljedice iznose od 3-4 % s kirurškog stanovišta. Također, vještak je utvrdio da je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 55 dana, kumulativno. Pretrpjela je i strah i to tzv. primarni strah, koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, dok je u daljnjem tijeku liječenja tužiteljica trpjela tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojazni i zabrinutosti od 45 dana, kumulativno. Vještak je, utvrdio i da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2h dnevno kroz 45 dana, kumulativno, kao i da kod tužiteljice postoji naruženje u lakom stupnju – promjena boje kože nakon krvnog podljeva trtične regije. Zaključno vještak je utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno 16.09.2024.

13. Tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka.

14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka 09.11.2025. u cijelosti jer je isti izrađen savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i vještine. Također, ovaj sud smatra da je na temelju brižljive analize medicinske dokumentacije tužiteljice i njezinog zdravstvenog kartona koji je vještaku tužiteljica predočila prilikom pregleda te kliničkog pregleda tužiteljice, vještak utvrdio pravu sliku zdravstvenog stanja tužiteljice nakon ozlijeđivanja u predmetnom štetnom događaju, uzimajući pri tome u obzir i ranije postojeće degenerativne promjene kod tužiteljice. U prilog objektivnosti provedenog medicinskog vještačenja govori i činjenica da tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi na pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka.

15. Tužiteljica je saslušana samo na okolnost pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja, dok nije saslušana na okolnost smanjenja životne aktivnosti koje je posljedica predmetnog ozljeđivanja, kao niti na okolnost pretrpljenog straha i pretrpljenih fizičkih boli jer su se punomoćnici stranaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 06.07.2026. godine suglasili da iste sud cijeni prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka.

16. Iz iskaza tužiteljica od 06.7.2026., koja je saslušana na okolnost naruženja koje je nastalo kao posljedica predmetnog štetnog događaja, proizlazi kako je u predmetnom štetnom događaju u automobil, u kojem se tužiteljica nalazila kao putnica, sa stražnje strane udario kamion. To je bio takav udarac da je tužiteljica mislila da je udario tornado te je prilikom tog udarca zadobila udarac u leđa. Prvo je imala i kvrgu na leđima u području od trtice prema gore, a nakon što je ta kvrga prošla, na istom tom mjestu je ostala promjena u boji kože, tj. koža joj je tamnija od ostalog dijela kože. Takvu promjenu na koži nije imala prije predmetnog štetnog događaja. Nadalje, tužiteljica je iskazala da joj ta promjena u boji kože na smeta te da joj je zbog toga neugodno jer je poznanici na plaži pitaju od čega joj je ta fleka na leđima, a isto tako, kada je išla na fizikalne terapije vezano uz ozljeđivanje u predmetnog štetnog događaju, zdravstveni djelatnici su je pitali što joj je to. Primijetila je i da nepoznati ljudi na plaži gledaju tu fleku na leđima.

17. Sud je izvršio neposredni uvid u naruženje tužiteljice te je utvrđeno da tužiteljica na leđima, u području trtičnog dijela prema gore, na koži ima fleku ovalnog oblika, širine oko 10 cm, dužine oko 15 cm, odnosno taj dio kože je znatno tamniji od okolnog dijela kože.

18. Obzirom na neposrednim opažanjem utvrđenu, veličinu i lokalizaciju spomenute fleke / promjene na koži koja se nalazi na leđima tužiteljice, od trtičnog dijela prema gore, ovaj sud smatra da se radi o naruženju lakog stupnja, kako je to utvrdio i medicinski vještak, a koje naruženje je vidljivo trećima samo ponekad, tj. na plaži kada tužiteljica nosi samo kupaći kostim ili prilikom obavljanja fizikalne terapije na tom dijelu leđa.

19. Sud prihvaća iskaz tužiteljice da joj je neugodno pred drugim ljudima zbog fleke, odnosno promjene na koži koju ima na leđima, obzirom da se radi o fleki / promjeni na koži na leđima širine oko 10 cm, dužine oko 15 cm koja je povremeno vidljiva trećima te obzirom da je životno logično da ženske osobe pridaju veću pažnju svom izgledu, kao i da je životno logično da opisana promjena na koži leđa kod tužiteljice izaziva neugodu, osobito kad ju primijete nepoznati ljudi.

20. Slijedom navedenog, na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka te medicinske dokumentacije tužiteljice, a koja medicinska dokumentacija predstavlja javnu ispravu i u izvornike u koje je sud izvršio uvid na pripremnom ročištu održanom 19.9.2025. godine, kao i saslušanja tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da je zadobivenim natučenjem leđa i trzajnom povredom vrata povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). Naime, u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a pravo osobnosti svake osobe je pravo na zdravlje, a do povrede tog prava dolazi kada je osoba bez svoje krivnje obvezna odlaziti u zdravstvene ustanove i liječiti se, a što se u konkretnom slučaju desilo tužiteljici, uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju.

21. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato raspravljao i utvrđivao utužene činjenice: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te duševne boli zbog naruženja. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih boli, duljinu liječenja, činjenicu da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, tužiteljica liječena po neurokirurgu i fizijatru, da je podvrgnuta RTG snimanju vratne kralježnice i zdjelice, magnetskoj rezonanci lumbosakralne i vratne kralježnice, kao i EMNG pretrazi nogu i ruku, da je nosila ovratnik, da je provodila fizikalnu terapiju, a što su sve neugodnosti pri liječenju, cijeneći intenzitet i trajanje straha, uzimajući u obzir situaciju iz koje je strah potekao (tužiteljica je stradala kao putnica u automobilu što znači da nije osobno mogla utjecati na izbjegavanje prometne nesreće), kao i činjenicu da je tužiteljica trpjela kako strah uslijed nastanka samog štetnog događaja i neposredne životne ugroženosti, tako i strah zbog ishoda liječenja te cijeneći lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužiteljici zbog predmetnog ozljeđivanja trajno smanjena životna aktivnost u opsegu od ukupno 3-4% te da se to trajno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice ogleda u redukciji kretnji vratne i lumbosakralne kralježnice, činjenicu da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala 61 godinu, a da danas ima 64 godine te činjenicu da će uslijed smanjenja životnih aktivnosti koje je posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju morati ulagati pojačane napore u svom svakodnevnom životu, ovaj sud smatra primjerenom novčanom naknadom na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha, pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja) iznos od 4.250,00 EUR. Međutim, kako je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio nesporni iznos od 1.850,00 EUR, to, tužiteljici na ime neimovinske štete, ovaj sud dosuđuje daljnji iznos od 2.400,00 EUR, dok iznos od 250,00 EUR (do zatraženih 2.650,00 EUR) ovaj sud smatra neosnovanim.

23. Sud ističe da je pri odmjeravanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio računa i o promjeni (povećanju) orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine neimovinske štete koji su usvojeni na II. sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) održanoj 5.3.2020. i 15.6.2020. godine, a koji izmijenjeni kriteriji se primjenjuju od dana prihvaćanja tj. 15.6.2020. godine, na svim stupnjevima sudovanja, kao i činjenici da orijentacijski kriteriji VSRH ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, već je ovaj sud uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja kako je prethodno obrazloženo, uzimajući u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020 godine tj. nakon donošenja povećanih orijentacijskih kriterija VSRH u lipnju 2020. do danas, a sve prema internetski javno dostupnom Kalkulatoru inflacije Državnog zavoda za statistiku, imajući pri tome u vidu da je i VSRH prilikom usvajanja povećanih orijentacijskih kriterija iz 2020. godine u odnosu na orijentacijske kriterije iz 2002. godine uzeo u obzir povećanje stope inflacije u tom razdoblju.

24. Tužiteljica je zatražila i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć.

25. Tužiteljici pripada pravo na tuđu pomoć i njegu i onda kada joj je ta pomoć i njega pružana besplatno, što je u konkretnom predmetu slučaj obzirom da je na pripremnom održanom 19.09.2025. godine tuženik učinio nespornom činjenicu da su tuđu pomoć nakon predmetnog ozljeđivanja tužiteljici pružali ukućani te se suglasio da se tužiteljica ne saslušava na okolnost pružene tuđe pomoći.

26. Sud je po slobodnoj ocjeni, primjenom članka 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi parnični postupak u ovom predmetu bio nepotrebno produžen, imajući u vidu mjesto prebivališta tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, uvažavajući notorne činjenice kao što su inflacija, rast plaća, te značajan i stalni rast cijena svih usluga, utvrdio da cijena jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege iznosi 5,00 EUR.

27. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 90 sati. Kada se utvrđeni broj sati tuđe pomoći pomnoži sa utvrđenom cijenom jednog sata tuđe pomoći od 5,00 EUR, dobiva se iznos od 450,00 EUR, koji iznos, na temelju čl. 1095 st. 1 ZOO-a, pripada tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć. Međutim, kako je tuženik tužiteljici u mirnom postupku na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć isplatio iznos od 106,00 EUR, to tužiteljici ovom presudom sud dosuđuje daljnji iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 344,00 EUR, koliko je tužiteljica i zatražila tužbenim zahtjevom.

28. Slijedom svega prethodno navedenog, tužiteljici pripada ukupna naknada štete (neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć) u iznosu od 2.744,00 EUR, koji iznos ovaj sud dosuđuje tužiteljici u točki I izreke ove presude, dok je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 250,00 EUR, kao neosnovanim u točki II Izreke.

29. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a te na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju čl. 45. Zakona o izmjenama i dopunama ZOOP-a NN 155/23), a koji je u ovoj pravnoj stvari lex specialis.

30. Čl. 12. st. 1. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni ili utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

31. Čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan je isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

32. Čl. 12. st. 4. ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

33. Među strankama nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom te da je tuženik potvrdio primitak tog odštetnog zahtjeva svojim dopisom od 8.11.2024. godine, a što proizlazi i iz tuženikovog dopisa od 8.11.2024. godine upućenog punomoćnici tužiteljice (list 37 spisa).

34. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Tako i VSRH u odlukama Rev-1056/17 od 27.4.2021. i Rev-373/22 od 29.11.2022 te u presudi Rev-558/2021 od 25.5.2021. godine, kako u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, tako i imovinsku štetu.

35. Budući da iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je liječenje tužiteljice vezano uz ozljeđivanje za predmetni štetni događaj dovršeno 16.9.2024. godine, to ovaj sud smatra da je u trenutku primitka odštetnog zahtjeva tužiteljice od strane tuženika tj. 8.11.2024. godine šteta tužiteljici već nastala te da je tuženik primitkom odštetnog zahtjeva mogao utvrditi opseg i visinu svoje cjelokupne obveze isplate naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć te u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a tužiteljici isplatiti naknadu cjelokupne neimovinske i imovinske štete (a ne samo iznos od 1.956,00 EUR), osobito imajući u vidu da je tuženik pravna osoba koja se bavi poslovima osiguranja i koja u okviru svoje djelatnosti ima mogućnost angažiranja liječnika cenzora.

36. Slijedom navedenog, kako tužiteljica zakonsku zateznu kamatu potražuje od 8.11.2024. godine, kao dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika, to ovaj sud na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a, tužiteljici u točki I izreke ove presude dosuđuje zakonsku zateznu kamatu na iznos dosuđene glavnice od 2.744,00 EUR tekuću od 8.11.2024. godine do isplate, kako je tužiteljica i zatražila tužbenim zahtjevom.

37. Visina kamatne stope određena je po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

38. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste te na trošak sudskih pristojbi tužiteljice odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23 i 50/26).

39. Pri donošenju odluke o parničnom trošku, a vodeći računa o čl. 154. st. 2 ZPP-a, ovaj sud je, kako bi utvrdio uspjeh stranaka u sporu, vodio računa kako o uspjehu u pogledu visine tužbenog zahtjeva tako i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 92% (dosuđenih 2.744,00 EUR stavljeno u omjer sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u iznosu od 2.994,00 EUR x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ukupno uspjela u sporu sa 96% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 92% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 192% : 2), iz čega proizlazi da tužiteljica nije uspjela u sporu samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, radi čega joj je sud odmjerio trošak sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

40. Trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku sastoji se od: sastava odštetnog zahtjeva - 100 bodova po Tbr. 32, sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava 2 podneska od 14.5.2025. i 19.12.2025. godine – svaki podnesak po 100 bodova po Tbr 8. toč. 1., sastava podneska od 19.9.2025. godine –25 bodova po Tbr. 8. točka 4. te zastupanja na 2 ročišta –19.9.2025. i 06.07.2026. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 625 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.250,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV (25%) po tbr. 42. u iznosu od 312,50 EUR, tako da ukupni trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku iznosi 1.562,50 EUR.

41. Trošak sudskih pristojbi tužiteljice sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,95 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 1 ZSP-a, a dokaz o uplati prileži na listu 40 spisa) i troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 74,97 EUR uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a, što ukupno iznosi 111,92 EUR.

42. Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije uspjela samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, radi kojeg djela nisu nastali posebni troškovi, to ovaj sud, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, tužiteljici dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi, što s neophodnim troškom medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, čini dosuđeni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 1.974,42 EUR, kao u točki III izreke.

43. Tužiteljica je zatražila zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

44. Tužiteljica je zatražila i zateznu kamatu na parnični trošak te joj je sud, temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 1.974,42 EUR tekuću od 22.07.2026. godine, kao dana donošenja ove presude, kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužiteljici, do isplate.

45. Tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu 22. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave istih. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 74,97 EUR

- tuženiku