REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-6555/25-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. lipnja 2026. godine u prisutnosti z.p. tužitelja OĐ i u odsutnosti tuženika, dana 23. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 12.395,36 eur s osnove preplaćene razlike u tečaju valute CHF, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. I 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku na iznos od:

- 4,61 eur od 16.10.2004. pa do isplate

- 4,07 eur od 26.10.2004. pa do isplate

- 9,79 eur od 17.11.2004. pa do isplate

- 4,65 eur od 17.12.2004. pa do isplate

- 2,17 eur od 18.1.2005. pa do isplate

- 0,78 eur od 16.2.2005. pa do isplate

- 1,90 eur od 5.11.2008. pa do isplate

- 9,24 eur od 2.1.2009. pa do isplate

- 10,68 eur od 3.2.2009. pa do isplate

- 12,13 eur od 3.3.2009. pa do isplate

- 5,42 eur od 4.4.2009. pa do isplate

- 7,68 eur od 3.5.2009. pa do isplate

- 2,81 eur od 4.6.2009. pa do isplate

- 3,06 eur od 5.9.2009. pa do isplate

- 3,04 eur od 3.12.2009. pa do isplate

- 7,79 eur od 4.1.2010. pa do isplate

- 10,90 eur od 28.1.2010. pa do isplate

- 11,57 eur od 2.3.2010. pa do isplate

- 18,97 eur od 6.4.2010. pa do isplate

- 18,48 eur od 7.5.2010 pa do isplate

- 25,96 eur od 21.5.2010 pa do isplate

- 39,69 eur od 8.7.2010. pa do isplate

- 31,02 eur od 7.8.2010 pa do isplate

- 57,18 eur od 3.9.2010 pa do isplate

- 43,89 eur od 4.10.2010 pa do isplate

- 36,28 eur od 5.11.2010 pa do isplate

- 62,31 eur od 16.12.2010 pa do isplate

- 68,74 eur od 15.1.2011 pa do isplate

- 58,86 eur od 17.2.2011 pa do isplate

- 62,96 eur od 16.3.2011 pa do isplate

- 62, 38 eur od 16.4.2011 pa do isplate

- 71,20 eur od 15.5.2011 pa do isplate

- 84,83 eur od 16.6.2011 pa do isplate

-106,44 eur od 16.7.2011 pa do isplate

- 137,01 eur od 13.8.2011 pa do isplate

- 94,55 eur od 16.9.2011 pa do isplate

- 82,46 / eur od 18.10.2011 pa do isplate

- 87,18 / eur od 3.11.2011 pa do isplate

- 82,76 / eur od 6.12.2011 pa do isplate

- 95,44 eur od 22.1.2012 pa do isplate

-96,53 eur od 31.1.2012 pa do isplate

-10.757,90 eur od 31.1.2012. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 2.548,63 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. I 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu ovjeren kod javnog bilježnika na vrijeme od 20 godina sa redovnom promjenjivom kamatnom stopom od 4,99% godišnje. Navodi da je kredit prijevremeno zatvorio 1. veljače 2012. godine. Tužitelj navodi da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskih franaka kao i uvećanje mjesečnih anuiteta. Tužitelj se poziva na presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Vrhovnog suda RH. Tužitelj navodi da je pretplatio navedeni kredit te u konačnici u svom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 2. rujna 2022. godine predlaže usvojiti zahtjev tužitelja, potražuje isplatu od 12.395,36 eur sa kamatama kako je tužitelj specificirao u podnesku, te potražuje parnični trošak sa kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu zahtjeva, prigovara da je nastupila zastara, stavlja te prigovor potrošača na strani tužitelja, predlaže isti zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u otplatnu tablicu, sporazum o osiguranju novčane tražbine, zasnivanje založnog prava, ugovor o kreditu, izvadak iz zemljišnih knjiga, predmet prometa po kreditu, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja Petri Blašković, saslušan je tužitelj i svjedoci SĐA i DĐ.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom, te da je isplaćeno 73.870,00 CHF te u čl. 8. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,99% .

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 73.870,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita i to za stambeni kredit.

9. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

10. Iz ugovora o kreditu proizlazi nesporno da je isti sklopljen u švicarskoj valuti i da se mjesečni anuitet i isplaćuju u kunama u protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Isto je određeno u čl. 2. istog ugovora.

11. Među strankama, a što je i utvrđenu u postupku, nije sporno da je za trajanje otplate kredita više puta mijenjana na više, slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta, te se mijenjao i tečaj CHF.

12. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

13. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Imajući u vidu okolnost da je cijena bitan element ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 26 Zakona o obveznim odnosima te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272 ZOO-a, već samim tim odredbu Ugovora koju koristi banka, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema jednostranoj odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

14. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče valutne klauzule. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Navedena ugovorena valutna klauzula i tečaj na dan plaćanja ovisila je o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat.

15. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

16. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.

17. Svemu gore u prilog govori iskaz tužitelja kojemu sud vjeruje u cijelosti jer je istinit, životan i logičan, gdje je iskazao da je podigao kredit za kupnju stana u kojem i danas živi, podigao je kredit u utuženoj banci, bio je kreditno sposoban, dostavio je svu dokumentaciju koja je bila potrebna te mu je u početku rata bila 2.300,00 kn. Navodi da mu nitko nije protumačio ugovorne odredbe, radilo se o unaprijed napisanom ugovoru, javni bilježnik mu također nije protumačio ugovor. Kredit je otplatio drugim kreditom jer mu je rata počela rasti i nije to više mogao financijski podnijeti.

19. Nadalje, sud je saslušao i svjedoka SĐA koja je 2004. godine radila kao financijski savjetnik, sada je već 9 godina u mirovini, tužitelja se ne sjeća, prošlo je jako puno vremena, navodi da se radilo o tipiziranim ugovorima koje odredbe su se strankama tumačile, navodi da je i javni bilježnik znao objašnjavati odredbe ugovora.

20. Sud je saslušao svjedoka DĐ koji je naveo da već 20 godina radi u banci, navodi da ugovor sklapaju njegovi savjetnici, misli da je tužitelja čak osobno i upoznao, navodi da je on osobno ili netko od djelatnika objasnio tužitelju što znači valutna klauzula, objasnio je što znači promjenjiva kamatna stopa i nije se moglo znati kako će se kretati tečaj. Ne zna koliko je kredita bilo obrađeno te 2004. godine.

21. Sud ne vjeruje iskazu navedenih svjedoka iz razloga što osobno niti jedan niti drugi svjedok nisu ugovarali kredit sa tužiteljem, niti ga se isti sjećaju i osobno poznaju, sve su iskazivali općenito za sklapanje takvih ugovora pa prema tome, isti iskaz sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan.

22. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po Petri Blašković te je istim vještačenjem utvrđeno da je ukupan iznos pretplate uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u razdoblju otplate kredita 93.392,81 kn. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate iznosi 4.747,79 kn pa tako sveukupan iznos koji je više plaćen slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 88.645,02 kn.

23. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, tuženi nije prigovorio matematičnom izračunu vještaka no i dalje osporava osnov.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja po vještaku Petri Blašković smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno, prema pravilima financijske struke.

25. Tužitelj je nakon dostavljenog nalaza postavio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 2. rujna 2022. godine pa je sud slijedom provedenog dokaznog postupka i utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je tuženi dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

26. Također za napomenuti jest da je sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

27. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.

28. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužiteljici vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

29. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Ništetnost je ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača ( 14. lipnja 2018.) neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojim se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je tužba podnesena 8. ožujka 2021. godine tužitelj nije u zastari, ako se računa opći zastarni rok prema Zakonu o obveznim odnosima od 5 godina.

30. Sud nije provodio ostale dokaze jer smatra da i ovako provedenim dokaznim postupkom se može donijeti zakonita odluka.

31. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 100 bodova, ročište 16.11.2021. 100 bodova, podnesak 29.4.2022. 100 bodova, podnesak 5.9.2022. 100 bodova, ročište 27.10.2022. 100 bodova, ročište 12.1.2023. 100 bodova, ročište 9.3.2023. 100 bodova, ročište 11.6.2026. 100 bodova, ročište za objavu 100 bodova odnosno ukupno odnosno 900 bodova ili 1.800,00 €. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV tako da je trošak 2.250,00 €. Sud priznaje tužitelju sudsku pristojbu na tužbu u visini od 33,18 € kn te trošak vještačenja u visini od 265,45 € kn, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 2. 548,63 €.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika