Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1052/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ZUĆ, dipl. iur., zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, po objavi dana 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 11.115,50 EUR / 83.749,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2021. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 23. srpnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. lipnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi kako se 15. kolovoza 1999. dogodila prometna nezgoda, u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja ZU. Navedenu nezgodu skrivio je vozač DU kao vozač vozila marke Ford Escort, registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom broj [broj police], na način da je na cesti broj 5017 u pravcu Klane zbog neprilagođene brzine svojim vozilom prešao na lijevu prometnu traku i udario u osobno vozilo marke Yugo 45, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je propisno upravljao pokojni osiguranik tužitelja. Protiv DU vodio se kazneni postupak, te je isti proglašen krivim presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. K- 1025/06. Rješenjem tužitelja broj 18219 od **.**.2008. CU, udovici pok. ZU priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. listopada 2008. U svezi s predmetnim štetnim događajem tuženik je tužitelju naknadio štetu nastalu isplatama obiteljske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2008. do 30. rujna 2009. Isplatom obiteljske mirovine tužitelj i dalje trpi štetu, stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplata iznosa od 83.749,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da se 15. kolovoza 1999. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasniku trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik ističe prigovor zastare i prigovor zastare prava na potraživanje naknade štete koju tužitelj potražuje u tužbi, a to iz razloga jer je od dana pravomoćnosti (03.11.2008.) do podnošenja tužbe (podnesena 21.09.2018.) protekao trogodišnji zastarni rok. Nadalje, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženikova odgovornost regulirana je ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza. Ukazuje na primjenu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te navodi kako šteta koja se naknađuje po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti je razmjerni iznos mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj da je osiguranik tužitelja umirovljen zbog povrede na radu. Tuženik osporava odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode, a obzirom da iz dokumentacije koja prileži sudskom spisu ne proizlazi da bi za nezgodu bio odgovoran osiguranik tuženika. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška

3. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u rješenje broj 182139 od 3. studenog 2008. (list 3-6 spisa), izvješće Postaje prometne policije Rijeka (list 7-11 spisa), ovosudnu presudu poslovnog broja K-1025/06 (list 12- 18 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja P-95/2018 (list 19-24 spisa), Rješenje Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-6340/2018 (list 25-29 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja P-767/2019 (list 31-42 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja P585/2018 (list 43-52 spisa), Rješenje Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-4116/2019 (list 53-57 spisa), dokazi o isplatama (list 58-74 spisa), mirovinski spis br. 0182139, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. (list 374-382 spisa) te ostatak opsežne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U ovom postupku nije sporno da se 15. kolovoza 1999. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja ZU. Također nije sporno da je udovici osiguranika tužitelja ŠU temeljem rješenja od 3. studenog 2008., broj 182139 priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Nije sporno da je vođen kazneni postupak posl.br. K-1025/2006 kojim je DU oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće.

6. Sporna je obveza tuženika na isplatu, odnosno sporna je primjena zakonskih odredaba na konkretan slučaj. Sporno je da li je nastupila zastara te je ujedno sporna i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim provedenim materijalnim dokazima.

8. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Tomislavu Prpiću koji je izradio nalaz i mišljenje, a kojeg ovaj sud ocjenjuje stručno rađenim sukladno pravilima struke i vještina, a budući je vještak dao sve potrebne izračune i za njih potrebna obrazloženja. Iz provedenog vještačenja proizlazi kako je u razdoblju od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2021. tužitelj s osnova obiteljske mirovine uzrokovane ozljedom izvan rada isplatio ukupno 11.115,49 eura, a da bi pretpostavljena obiteljska mirovina uslijed smrti osiguranika uzrokovane ozljedom na radu koju bi ostvario osiguranik tužitelja u istom razdoblju iznosila 13.073,78 eura, dakle više nego što je isplatio tužitelj, pa vještak nastavno utvrđuje da bi tužitelj na ime obiteljske mirovine uslijed smrti osiguranika kojoj je uzrok ozljeda na radu bio u obvezi uplatiti veći iznos.

9. Na tako izrađen nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbe dok je tužitelj isti osporavao smatrajući kako vještak u svom nalazu i mišljenju izračunava visinu invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da mu je ista bila priznata zbog ozljede na radu 100%. Tužitelj je naveo kako ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, a sve iz razloga što je invalidska mirovina koja bi bila priznata u slučaju ozljede na radu uvijek veća od mirovine priznate zbog ozljede izvan rada pa se postavlja pitanje koja je svrha izračunavanja razlike između tih mirovina kada razlike između mirovine zbog ozljede izvan rada koja se isplaćuje i mirovine koja bi bila utvrđena zbog ozljede na radu ne može biti pa je i nemoguće utvrditi stvarnu štetu iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 dalje: ZOOP-a).

10. Također, tužitelj smatra da je potrebno primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

11. Sukladno čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Isto tako čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Prometna nezgoda dogodila se na način da je osiguranik tuženika upravljao vozilom i prouzročio smrt osiguranika tužitelja ZU. Tužitelj navodi kako se radi o specifičnom vidu štete proisteklom iz priznatog prava s osnova mirovinskog osiguranja koju cjelovito u pogledu osnove i visine regulira mirovinski zakona, te se kod izračuna naknade ne može primijeniti neki drugi propis, te isto tako tužitelj trpi štetu samom isplatom mirovine odnosno šteta za tužitelja nastaje u trenutku isplate a ne u trenutku priznanja prava, budući se pravo može priznati i bez isplate. Ovakav navod tužitelja nije osnovan. Naime, tužitelj pogrešno smatra kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/2019, 84/2021, 119/2022 i 96/2025, dalje: ZOMO-a) kojim je propisano da naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

13. Nije sporno da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu supruzi pok. osiguranika tužitelja, međutim stav je ovoga suda kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOOP-a. S tim u vezi potrebno je naglasiti kako se ZOOP ima smatrati kao lex specialis u odnosu na ZOMO jer ZOMO generalno uređuje pitanje prava zahtijevati naknadu štete za davanja isplaćena temeljem priznatog prava na obiteljsku mirovinu, no međutim sukladno čl. 1. ZOOP-a isti se odnosi, na obvezna osiguranja u prometu što znači da se konkretnije bavi pitanjima u slučajevima nastanka prometne nezgode. Tužitelj potražuje iznos isplaćene obiteljske mirovine upravo iz razloga nastanka prometne nezgode u odnosu na pok. osiguranika tužitelja, a u odnosu na koju prometnu nezgodu imaju biti pravilno primijenjene zakonske odredbe ZOOP-a, a što ujedno proizlazi iz ustaljene sudske prakse, kako županijskih sudova tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U tom pogledu upire se na shvaćanje sudske prakse kako je obveza tuženika regulirana ZOOP-om a temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, iz čega je razvidno da obveza tuženika proizlazi isključivo iz odredaba ZOOP-a odnosno zaključenog ugovora o osiguranju.

14. Pok. ZU stradao je u prometnoj nezgodi te sukladno čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a tužitelj ima pravo zahtijevati samo naknadu stvarne štete koja je nastala i razmjerni iznos mirovine članova obitelji oštećene osobe. Tuženik osnovano ističe kako ne postoji razlika koja bi pripadala tužitelju obzirom potraživanje tužitelja predstavlja običnu štetu koju je prouzročio osiguranik tuženika odnosno vlasnik vozila koji je u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, a sve sukladno ZOOP-u.

15. Vještak je u svom nalazu i mišljenju pravilno sačinio obračun temeljem kojega je dao mišljenje navodeći kako nema razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćivala i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, iz razloga jer se obiteljska mirovina osiguranika isplaćivala kao mirovina osiguranika čija smrt je uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću. Neosnovano tužitelj ističe kako je u tom pogledu pogrešno proveden obračun na način da je trebalo utvrditi razliku između najniže mirovine koja se isplaćuje i obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala u slučaju ozljede na radu, a sve to imajući u vidu da je iz samog nalaza i mišljenja razvidan način sačinjavanja obračuna, te je vještak sukladno danoj zadaći primjenjujući pravilne osnove izradio nalaz i mišljenje, pa je stoga mišljenje ovoga suda kako daljnje dopune nalaza i mišljenja, iako u pravilnim izračunima, ne predstavljaju potraživanje tužitelja u ovom sporu, već je utvrđeno kako razlika u tom pogledu ne postoji.

16. Nije osnovan stav tužitelja stav da njegov zahtjev predstavlja regresno potraživanje budući je tužitelj isplatom obiteljske mirovine ispunjavao vlastitu obvezu. Ne radi se o regresnom potraživanju nastalom ispunjenjem nečijeg tuđeg duga, već o izvornom tužiteljevom pravu na naknadu štete koja mu nastaje isplatom obiteljske mirovine odnosno umanjenjem njegove imovine.

17. Obzirom je u postupku utvrđeno kako se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe ZOOP-a kao lex specialisa, primjenjujući načelo specialis derogat legi generali, te obzirom je utvrđeno kako nema razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćivala i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a budući se obiteljska mirovina isplaćuje povodom rješenje kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu a u kojem je navedeno da je uzrok smrti ozljeda na radu, to je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja ukazati na odredbu članka 160. ZOMO koja propisuje da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih propisom kojim se uređuju obvezni odnosi. Odredbom članka 230. Zakona

o

obveznim

odnosima

(Narodne

novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/20 22, 155/2023, dalje: ZOO) propisan je rok zastare potraživanja naknade štete. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine (tada mu je imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje štetu s osnove isplaćenih mirovina u razdoblju od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2021., s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. lipnja 2021., razvidno je da nije protekao zakonom propisani zastarni rok te stoga nije osnovan istaknuti prigovor zastare.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku su priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200 eura (Tbr. 8 toč.1), za zastupanje na ročištima 24. svibnja 2022., 21. listopada 2025., i 1. srpnja 2026. u iznosu od 200 eura svako (Tbr. 9 toč.1), za sastav podnesaka od 20. listopada 2025. i 23. ožujka 2026. u iznosu od 200 eura svako (Tbr. 8 toč.1), sve uvećano za pdv 25% (iznos od 300,00 eura), dakle sveukupno iznos od 1.500,00 eura. Tuženiku je u cijelosti priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, dakle sveukupno iznos od 2.000,00 eura. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23).

20. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 23. srpnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika