REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-5564/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐCK iz [adresa] (1428) CABA, Argentina, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rešetar i partneri d.o.o. u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi obnove postupka 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-230-04/22-01/01, URBROJ:514-07-04/01- 23-02 od 20. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je prijedlog za obnovu postupka dovršenog rješenja Ministarstva uprave, KLASA:UP/I-230-01/97-01/14, URBROJ:515- 02-02/7-97-3 od 7. srpnja 1997. (točka I.), odbačen je prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti istog rješenja (točka II.) te je odbačen zahtjev za naknadu o priznavanju i položaja stranke u postupku dovršenog predmetnim rješenjem od 7. srpnja 1997. (točka III.).

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi kako je rješenjem Ministarstva uprave od 7. srpnja 1997. odobren Statut i uprava Zaklade, a tužitelj je isto rješenje, kao nasljednik osnivača zaklade, primio tek 20. rujna 2022. Kako je Zakonom o zakladama i fondacijama propisano tko su stranke u postupku odobravanja Statuta zaklade, pri čemu se poziva na članak 19. stavak 1., smatra da nije u pravu tuženik kad navodi da je podneseni prijedlog izjavljen od neovlaštene osobe, odnosno da tužitelj nije ovlaštena osoba. Ističe da je tužitelj praunuk osnivača Zaklade, te njegov nasljednik što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskom suda u Splitu, broj: P-1717/22 od 9. lipnja 2022. Kako dostava nasljedniku nije učinjena sukladno članku 94. to rješenje od 7. srpnja 1997. nije niti moglo postati pravomoćno 11. kolovoza 1997. te nije mogao biti izvršen upis promjene Statuta Zaklade (upisnik).

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), a tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, sud je predmetni spor riješio bez rasprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj 26. rujna 2022. podnio prijedlog za obnovu postupka dovršenog rješenja Ministarstva uprave, KLASA:UP/I-230-01/97-01/14, URBROJ:515-02-02/7-97-3 od 7. srpnja 1997., a kojim je odobren Statut Zaklade, postavljeno zakladno tijelo određeno da danom pravomoćnosti tog rješenja Uprava Zaklade preuzima upravljanje Zakladom te da danom odobravanja Statuta Zaklade ista može započeti svoju djelatnost. Osim prijedloga za obnovu postupka tužitelj je podnio i prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i izvršnosti rješenje i zahtjev za priznavanje stranke u postupku u kojem je u bitnome naveo da njemu kao nasljedniku osnivača Zaklade rješenje nikada nije dostavljeno niti je uključen u postupak, a predmetnim rješenjem izmijenjena je volja osnivača Zaklade što podnositelj zahtjeva kao nasljednik želi ispraviti.

8. Člankom 123. stavkom 1. točkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21) propisano je da se obnova u postupku u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

9. Člankom 126. stavkom 1. ZUS-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe, te je li okolnost na koju se prijedlog temelji učinjena vjerojatnim. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni nadležnoj tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

10. Naime, imajući u vidu razlog podnošenja prijedloga za obnovu postupka, ključno je, a što je i među strankama sporno, je li tužitelj nasljednik osnivača Zaklade Nikole Mihanovića, te da li mu je bilo potrebno omogućiti sudjelovanje u upravnom postupku, odobravanje Statuta Zaklade, te postavljanja zakladnog tijela, sve na temelju odredbe članka 19. Zakona o Zakladama i fondacijama (Narodne novine, broj: 36/95 i 64/01), kojim je propisano da u postupku odobravanja Statuta Zaklade ovlašteni su sudjelovati kao stranke zakladnih, odnosno njegovi nasljednici i upravitelj Zaklade.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih ovom sudu uz odgovor na tužbu kao i dokaza koje je tužitelj dostavio tijekom ovog upravnog spora, nesporno proizlazi da tužitelj ne posjeduje rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog ĐC, te da je presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1717/2022- 5 od 9. lipnja 2022. utvrđeno da je tužitelj praunuk ĐC, jednog od osnivača Zaklade Braće Nikola i Miha Mihanović.

12. Naime, pravilno tužitelj tijekom spora navodi da je odredbom članka 4. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) propisano je da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njenom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik), a koje stiče na temelju oporuke ili na temelju Zakona, dok je stavkom 4. ZN-a propisano da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti.

13. Međutim, tužitelj gubi iz vida odredbu članka 124. stavak 1. ZN-a kojim je određeno da nasljednik može biti samo osoba koja je živjela u času otvaranja nasljedstva.

14. Nasljednik je onaj koji je stekao nasljedno pravo smrću umrle osobe, jer se smrću osobe otvara njezino nasljedstvo. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj praunuk pokojnog ĐC. Međutim, jedino su prednici (djed/baka) tužitelja mogli biti nasljednici pok. ĐC koje su naslijedili eventulano njihova djeca, a njih eventualno tužitelj, time da nije poznato da li se netko od nasljednika pok. ĐC eventualno odrekao nasljedstva (članak 130 ZN) što bi bilo od utjecaja i na eventualno nasljeđivanje tužitelja.

15. Stoga je pravilno tuženik odbacio prijedlog tužitelja uz zaključak da je podneseno od strane neovlaštene osobe, jer je u konkretnom slučaju teret dokaza (da je ovlaštena osoba) bio na tužitelju (kao praunuku pok. ĐC) da je on njegov nasljednik i time osoba iz odredbe članka 19. Zakona o Zakladama i fondacijama koje je ovlašteno sudjelovati kao stranka u postupku odobravanja Statuta Zaklade. Tužitelj osim rodnih listova i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1717/2022-5 od 9. lipnja 2022. nije dostavio dokaz o pravnom sljedništvu i nasljeđivanju iza pok. ĐC, a što bi eventualno omogućilo sudjelovanje kao stranke u postupku odobravanja Statuta Zaklade. U vezi s navedenim upućuje se na pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1994/2025-2 od 23. srpnja 2025.

16. Kako dakle, tužitelj nije dokazao da je nasljednik iza pok. ĐC, to isti nije niti stranka u postupku odobravanja Statuta Zaklade pa je valjalo stoga osporavano rješenje ocijeniti zakonitim, te temeljem članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude. Napominje se da budući da je prijedlog za obnovu postupka odbačen, ne postoje uvjeti da bi sud ulazio u razloge zakonitosti rješenja čija se obnova traži, jer razlozi zbog kojih se rješenje može poništiti izjavljivanjem redovnih pravnih lijekova nisu relevantni u donošenju odluke o zakonitost pojedinačne odluke kojom se odlučuje o prijedlogu tužitelju za obnovu upravnog postupka (tako i VUSRH u presudi poslovni broj Usž-4038/18 od 6. ožujka 2019.).

17. Imajući u vidu sve navedeno odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Domagoj Rešetar – e- komunikacijom

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH – e-komunikacijom

3. U spis