REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: 4645/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CK, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Arko, odvjetnik iz Zagreba, Jurišićeva 7, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, iz Zagreba, Donje Svetice 38/V, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada, 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženi zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/23-04/95, URBROJ:355-03-01/16-23-01 od 30. kolovoza 2023., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: UP/I-602-06/23-04/711, URBROJ: 355-03-01/17-23-02 od 12. srpnja 2023. kao neosnovan.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da osporeno rješenje ne sadrži dokaze za prethodno utvrđenje te poziva istog na izvješće o nalazima neovisnog međunarodnog vanjskog vrednovanja rada HEA-e koje je provela Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju – dalje: ENQA ne može predstavljati dokaz na kojem se može temeljiti upravni akt, prvenstveno zbog toga što se radi o tekstu sastavljenom na engleskom jeziku na mrežnoj stranici predmetne Europske udruge, te bez omogućavanja uvida u cjelokupan sadržaj na hrvatskom jeziku, isto ne može predstavljati temelj za utvrđivanje činjeničnog stanja. Nadalje, da je uvidom u mrežnu stranicu koja predstavlja unošenja rečene web adrese navedene u obrazloženju osporavanog rješenja dobiva se pristup mrežnoj stranici čiji cjelokupni tekst je na engleskom jeziku, a iz podataka u naslovu koji sadrži broj 2017 može se zaključiti da se odnosi na stanje utvrđeno u toj kalendarskoj godini. Osim navedenog, navodi kako mišljenje niti osporavano rješenje ne sadrže uvjete iz članka 8. stavak 1. podstavak 1., podstavak 5. podstavak 8. Zakona o priznavanju i vrednovanju obrazovnih inozemnih kvalifikacija.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 621,88 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, a u odnosu na tužbene navode ističe kako je tuženik prigovor tužitelja odbio jer razlozi koje je iznio u prigovoru nisu osnovani, i iz istih nesporno proizlazi da je tužitelj pogrešno koristio termine priznavanje i vrednovanje inozemne visokoškolske diplome, što ukazuje da ne razlikuje postupak vrednovanja i postupka priznavanja, a koji postupci su različito regulirani Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 69/22., dalje: ZPVIO). Iz obrazloženja osporavanog rješenja nesporno proizlazi da je tuženik postupak po prigovoru tužitelja proveo sukladno Zakonu, utvrdio sve relevantne činjenice i za svoju odluku iznio valjane argumentirane razloge. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik smatra da nije bio dužan u osporenom rješenju niti u mišljenju iznositi informacije o pravima inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruju u zemlji u kojoj je stečena, informaciju je li ta kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog ili informalnog učenja kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne informacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu, kao i podatak o godini upisa, konkretan program Visokog učilišta, već je te činjenice bio dužan procijeniti u postupku vrednovanja koji prethodi donošenju Mišljenja kako je to propisano u članku 8. Zakona. Tuženik je postupio sukladno citiranoj odredbi Zakona te procijenio sve Zakonom propisane činjenice, odnosno elemente na osnovu kojih je nakon provedenog postupka vrednovanja donio mišljenje koje je obrazložio, a koje sadržavalo informacije o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju i koja se stječe u Republici Hrvatskoj.

5. Predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), a niti tužitelj u tužbi, odnosno tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, predmetni spor riješio bez rasprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržišta rada u Republici Hrvatskoj i to visokoškolske kvalifikacije: Master ekonomije, stečeno na instituciji- Univerzitet za poslovni inženjering i maenadžment, Ekonomski fakultet, Banja Luka, Bosna i Hercegovina.

9. Odredbom članka 8. stavka 1. ZPVIO-a propisano je da se u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije procjenjuje sljedeće:

- izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije uz detaljan opis stečene inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koji u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju

- razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru

- obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija

- naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena

- informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena

- informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu

- kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojnoobrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena

- naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.

10. Odredbama članka 9. stavaka 1. i 2. ZPVIO-a propisano je da nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 8. ovoga Zakona nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo te da mišljenje nadležne agencije iz stavka 1. ovoga članka sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.

11. U obrazloženju osporenog mišljenja ili obrazloženju rješenja tuženika navedeno je da je tijekom postupka utvrđeno da je visoko učilište Univerzitet za poslovni inženjering, Ekonomski fakultet, Banja Luka, Bosna i Hercegovina, formalno dio sustava visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine, prema Listi akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini, koju vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA), Bosna i Hercegovina. Također je utvrđeno da sustav visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja. Međutim, sustav osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini koji je utemeljen, medu ostalim, na Europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) i načelima Bolonjskog procesa, ista načela ne primjenjuje. Naime, krovna institucija u Bosni i Hercegovini koja je nadležna za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini — Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA), ne djeluje niti provodi propisane postupke u skladu s navedenim standardima i smjernicama, što je, medu ostalim, potvrđeno u izvješćul o nalazima neovisnog međunarodnog vanjskog vrednovanja rada HEA-e koji je provela Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Associationfor Quality Assurance in Higher Education - ENQA) i u ENQA-inoj odluci 0 pridruženom članstvu HEA-e u ENQA-i. U Izvješću i u Odluci je navedeno da ukupna razina usklađenosti s dogovorenim ESG-em nije dovoljna za dodjelu članstva HEA-i, budući da postoji niz problematičnih područja”, „da izvješća o vanjskim evaluacijama visokih učilišta u BiH koje je provodila HEA međusobno se razlikuju u smislu dubine analize” te „iako su u izvješćima o vanjskim evaluacijama koje provodi HEA identificirane nepravilnosti u radu visokih učilišta, HEA i dalje pozitivno vrednuje rad tih visokih učilišta. ”

12. Stoga je po ocjeni ovog sud pravilan zaključak da posljedično nije dokazana adekvatna primjena načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Predmetni sustav djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguravanja kvalitete, zbog čega nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sustavu vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koje su odgovarajuće složenosti i dosega za razinu kvalifikacije.

13. Budući da je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja detaljno obrazložio razloge odbijanja žalbe tužitelja, te otklonio sve prigovore koje je tužitelj isticao, na način koji ovaj su prihvaća, osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. Kako ostali prigovori koje tužitelj ističe u tužbi nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja kojim je potvrđeno Mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji stečenoj od strane tužitelja, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

15. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci pri čemu se odluka o trošku temelji na članku 147. istog Zakona.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Hrvoje Arko – e- komunikacijom

2. Agencija za znanost i visoko obrazovanje – e-komunikacijom

3. U spis