REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: 4772/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupan po opunomoćenici Andrijani Kaštelan, odvjetnici iz Zagreba, Savska cesta 32, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, OIB: 28454963989, Zagreb, Metela Ožegovića 16, radi zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/1-034-01/23-01/21 URBROJ: 567-12/04-23-01 od 28. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelj, kao voditelj obrade nije na odgovarajući način informirao korisnike usluga o pravnoj osnovi obrade osobnih podataka te razdoblju pohrane osobnih podataka prilikom prikupljanja preslike osobnog identifikacijskog dokumenta poradi izdavanja prijepisa računa putem e-pošte, te je na taj način postupio protivno odredbi članka 13. stavak 1. (c) i članka 13. stavak 2. (a), (e) Opće uredbe o zaštiti podataka (točka I. izreke). Zatim utvrđeno je da tužitelj, kao voditelj obrade nije poduzeo odgovarajuće tehničke organizacijske mjere prilikom obrade osobnih podataka u svrhu identifikacije korisnika usluga poradi izdavanja prijepisa računa putem elektroničke pošte, čime je povrijedio odredbe članka 25. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka (točka II. Izreke), te je točkom III. izreke za kršenje opisano u točkama I. i II. u skladu sa odredbom članka 83. i Opće uredbe o zaštiti podataka tužitelju izrečena upravna novčana kazna u iznosu od 25.000,00 eura sve pod uvjetima i način detaljno određen daljnjim točkama IV. i V. osporavanog rješenja.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je na web stranici tužitelja www.zgh.hr u kategoriji: O nama, podkategorija Zaštita osobnih podataka, objavljena opća informacija o obradi osobnih podataka, a u istoj kategoriji, podkategoriji Zaštita osobnih podataka, daljnja podkategorija Obrada osobnih podataka fizičkih osoba (JUP) objavljena informacija o obradi osobnih podataka zajedničkih voditelja obrade vezano za jedinstvenu uplatnicu. Ističe kako se u konkretnom slučaju radilo o identificiranju ispitanika koji su zatražili određene informacije u vezi prijepisa svog računa (tzv. jedinstvena uplatnica – JUP) za usluge koje voditelj obrade pruža svojim korisnicima. Citira sadržaj predmetnih objava na web stranici ww.zgh.hr. Navodi kako su predmetne objave informacija ispitanicima izrađene po uzoru na objave European Data Protection Bord (EDPB) – Središnjeg europskog tijela koja osigurava dosljednu primjenu prava EU, osobito primjenu Opće uredbe o zaštiti podataka, u svim zemljama koja ista obvezuje i brine se o smjernicama, uputama, potiče suradnju i usklađenost rada i postupanja nacionalnih tijela za zaštitu podataka u članicama EU. Naime, EDPB u svojim informacijama ispitanicima, govoreći o postupanju pri obradi osobnih podataka prilikom identifikacije, ne razrađuje na izričit način pravnu osnovu takve obrade, niti se takvo postupanje sa tom svrhom koja je izričito navedena na bilo koji način problematizira. U odnosu na razdoblje pohrane tako prikupljenih podataka formulacija razdoblja čuvanja kod EDPB-a navedena je kao: "neće biti pohranjeni dulje nego je za tu svrhu potrebno", a što je u objavama kod tužitelja također parafrazirano. Stoga, inzistiranje na drugačijem načinu formuliranju trajanja razdoblja pohrane, po stajalištu tužitelja netočno je i neosnovano jer je takva informacija u obliku prethodno istaknutog navoda ispitanicima pružena. Smatra da bi takvo tumačenje tuženika predstavljalo nametanje višeg standarda u postupanju obveznika primjene Uredbe u RH, nego što je to potrebno u shvaćanju i praktičnom primjeru EDPB-a. U odnosu na navode oko tehničkih i organizacijskih mjera koje je tužitelj kao voditelj obrade poduzeo, citira članak 25. stavak 2. Uredbe, tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju postupio sukladno navedenoj odredbi, te nije u svrhu identifikacije ispitanika obrađivao prekomjeran set podataka, niti je prekoračio opseg obrade ili razdoblje pohrane, a niti su protivno svrsi podaci bili dostupni ili dalje obrađivani (traženi su samo nužni osobni podaci uz poziv da se drugi podaci obvezno zacrne, izrežu, te učine nevidljivim). Smatra da su nejasni navodi obrazloženja osporavanog rješenja da je kod ispitanika zbog postupanja protivno članku 25. stavku 2. Uredbe stvoren osjećaj straha i gubitka kontrole nad osobnim podacima, stoga što je tužitelj postupio na način kako je opisano, a tvrdnja stvaranja osjećaja kod nekoga predstavlja neprovjerljivu kategoriju i što nije moguće kvantificirati i može biti proizvoljan zaključak temeljen samo na nečijoj tvrdnji koja ne mora biti istinita. Osobito stoga što je prilikom nadzora od strane tuženika, a povodom prijave u slučaju " JS", utvrđeno da su traženi samo nužni podaci, da su nakon prestanka potrebe za obradom (u svrhu identifikacije) preslike osobnih iskaznica obrisane, da je sve to bilo dostupno samo određenom broju radniku, čija je to djelatnost u okviru svakodnevnih poslova za koje su zaduženi i koji su bili obvezani na dužnost čuvanja povjerljivost osobnih podataka, a radi se o 15 ovlaštenih radnika koji se popise dostavljaju tuženiku. Smatra netočnom tvrdnjom tuženika da nema propisanih pravila za identifikaciju korisnika usluge koji traže prijepise računa, te ista može biti točna jedino u smislu da takva pravila nisu propisani u formi kakvog internog akta, ali je stav tužitelja da se upute nadležnih rukovoditelja, dane radnicima koji su u neposrednoj komunikaciji sa ispitanicima i za koje upute je nedvojbeno da su izdavane, imaju smatrati pravilima za postupanje, budući da su dane od ovlaštene osobe u čijoj nadležnosti je izdavanja takvih uputa, te su isti radnici imali dužnost poštivati ih. U odnosu na izrečenu upravnu mjeru, navodi kako je tuženik detaljno obrazložio pojedine kriterije kojima se vodio pri odmjeravanju kazne, ali je mišljenje tužitelja da je predmetna kazna po visini, a uopće i sam odabir vrste sankcije, i to za nepravilnosti kako ih navodi tuženik (neinformiranje o pravnoj osnovi obrade, neinformiranje o razdoblju pohrane, neodgovarajuće organizacijsko tehničke mjere, nepostojanje propisanih pravila za identifikaciju) te pri tom uzimajući u obzir da, po stajalištu tužitelja, niti jedan od tih navoda o propustima nije točan, neprimjereno je i potpuno neutemeljena. Navodi da je jedino podložno raspravljanju pitanje opsega i jačine zaštitnih mjera, te eventualna potreba za njihovom nadogradnjom u smislu pojačane zaštite osobnih podataka ispitanika pri identifikaciji, a što nije predmet dublje razrade ovoj tužbi, pa imajući u vidu da zatečeni uvjeti moguće ne zadovoljavaju standarde koji se za zaštitu traže. Navodi kako izricanje upravne novčane kazne kao sankcije za istu, smatra neprimjerenom jer tuženik prije svega ima savjetodavnu i korektivnu ulogu koja se ne ostvaruje prvenstveno represivnim mjerama kao jedinim za odvraćajuće ponašanje, a određivanje visine upravne novčane kazne izravno je u sferi odlučivanja po slobodnoj ocjeni tuženika.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je u predmetnoj upravnoj stvari postupao sukladno odredbama članka 57. stavak 1. i članka 58. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) SLEU L119, te je na temelju prikupljenih i dostavljenih dokaza pravilno primijenio procesno i materijalno pravo te donio osporavano rješenje. U odnosu na navode tužitelja, ističe kako sukladno članku 13. Opće uredbe o zaštiti podataka voditelj obrade ima obvezu informirati ispitanika o postupku obrade i njegovim svrhama, te bi trebao ispitaniku pružiti sve dodatne informacije neophodne za osiguravanje poštene i transparentne obrade, a uvidom u relevantnu dokumentaciju voditelja obrade utvrđeno kako ista ne sadrži informacije o pravnoj osnovi, razdoblju pohrane, kao ni informaciju o tome je li pružanje preslika osobne iskaznice zakonska ili ugovorna obveza ili uvjet nužan za sklapanje ugovora, a slijedom čega je utvrđeno kršenje članka 13. stavka 1.(c) i članka 13. stavka 2. (a), (e) Opće uredbe o zaštiti podataka. Ističe kako obveza transparentnog informiranja ispitanika o obradi osobnih podataka ne prestaje samom objavom informacija iz članka 13. stavka 1. na web stranicama, već je voditelj obrade u obvezi pružiti i dodane informacije iz članka 13. stavka 2. na zahtjev ispitanika što u predmetnom slučaju tužitelj nije učinio. Ističe i kako se u dokumentu na koji se poziva tužitelj naziva "Obrada osobnih podataka fizičkih osoba – jedinstveni nalog za plaćanje (JUP)" u odjeljku, odnosno na razdoblje pohrane propisuje: "Osobni podaci ispitanika obrađuju se dok se ne ispuni svrha obrade osobnih podataka. Nakon prestanka svrhe u koju su prikupljeni, osobni podaci više se ne koriste, a isti ostaju u sustavu pohrane i čuvaju se sukladno aktima o zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva", a nakon toga se u tablici neposrednoj za opisano nalazi informacija kako se identifikacijski podaci čuvaju trajno. U istom dokumentu može se pronaći i informacija kako "preslike službenog identifikacijskog dokumenta…koristit će se samo u svrhu potvrde identiteta i zaštite podataka ispitanika radi sprječavanja i prijevara (npr lažni identitet, zlouporaba osobnih podataka i sl.) te se isti podaci neće pohranjivati duže nego što je potrebno za tu svrhu. S obzirom da dane informacije mogu biti shvaćene dvojako, voditelj obrade trebao je nakon direktnog upita ispitanika pružiti jasne i potpune informacije o pravnoj osnovi, razdoblju pohrane i drugo. Kršenje članka 13. stavka 1. točke c. te stavka 2. točke a. i e. tuženik je utvrdio budući da je tužitelj tu informaciju propustio dati ispitaniku i nakon što ju je isti zatražio u direktnoj komunikaciji s voditeljem obrade te smatra da argumenti tužitelja odnosni samo na set informacija koje su objavljene u dokumentu naziva "obavijesti o zaštiti podataka" EDPB-a nisu relevantne. Nadalje, u odnosu na pozivanje na formulaciju EDPB-a tuženik navodi da se u predmetnom slučaju radi o prikupljanju preslika osobnih identifikacijskih dokumenata u svrhu izdavanja prijepisa računa, dok se u slučaju EDPB-a radi o obavijesti koja se odnosi na obradu koja ima za svrhu utvrđivanje identiteta prilikom postavljanja zahtjeva odnosnih na prava ispitanika iz Opće uredbe o zaštiti podataka. Nije sporno da voditelj obrade ako zaprimi zahtjev za pristup širem setu osobnih podataka ili posebnim kategorijama osobnih podataka ili drugih kategorija osjetljivih podataka ili zahtjev za brisanje, a u kojem slučaju postoji viši rizik za prava i slobode pojedinca, može temeljem pravne osobe ili legitimnog interesa radi sprječavanja prijevara zatražiti presliku osobnog identifikacijskog dokumenta, kao i ako su zahtjevi postavljanja od strane ispitanika s kojima voditelj nije u stalnom odnosu. Nadalje, tuženik je utvrdio kršenje članka 25. Opće uredbe o zaštiti podataka iz razloga što je voditelj obrade mogao postići svrhu obrade i bez prikupljanja osobnih iskaznica, primjenjujući načelo smanjenja količine podataka, a kako je propisano člankom 25. Opće uredbe o zaštiti podataka. Tuženik smatra da je tužitelj identitet pojedinca mogao utvrditi na temelju osobnih podataka koje obrađuje vezano za uslugu te kao dodatnu mjeru zaštite za komunikaciju s korisnicima usluga putem elektroničke koristiti adresu elektroničke pošte koju je sam korisnik usluga prethodno odabrao. U prilogu utvrđenja tuženika da tužitelj nije na odgovarajući način osmislio proces identifikacije ispitanika, govori i činjenica da se temelji strukture naziva e-mail adrese donosila odluka o prikupljanju identifikacijskog dokumenta radi sprječavanja lažnog predstavljanja, a prilikom kreiranja naziva e-mail adrese pružatelju usluga elektroničke komunikacija, ne provode identifikaciju korisnika iz kojeg razloga se predmetni parametar ne može smatrati pouzdanim za procjenu radi li se o lažnom predstavljanju te je stoga prethodna verifikacija adrese e-pošte mjera koja bi smanjila mogućnost zlouporabe. Dodatno, prilikom osmišljavanja procesa obrade voditelj obrade oslonio se na same ispitanike/korisnike usluga kojima je dao pisanu uputu na koji način prekriti dijelove osobne iskaznice da ne dođe do prikupljanja prekomjernog opsega osobnih podataka, te nije predvidio mogućnost dodatnih zaštitnih mjera za slanje visokorizične kategorije osobnih podataka kao što su preslike dokumenata. Smatra da je utvrđeno kršenje članka 13. i 25. Opće uredbe o zaštiti podataka došlo upravo iz razloga što je proces obrade osobnih podataka u vidu prikupljanja identifikacijskih dokumenata ispitanika rađen po uzoru na informacije pružene od strane drugih voditelja obrade, bez uzimanja u obzir prirode, opsega, konteksta i svrhe obrade, kao i rizike različitih razina vjerodostojnosti i obziljnosti za prava i slobode pojedinca koje proizlaze iz obrade podataka u konkretnom slučaju, a što je moguće zaključiti u odnosu na pozivanje na praksu EDPB-a u odnosu na prikupljanje identifikacijskih dokumenata. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj propustio u više faza pružiti ispitaniku potpune informacije o obradi osobnih podataka, te propustio analizirati rizik prilikom kreiranja novog procesa obrade identifikacijskih dokumenata, kao i da se radi o osnovnoj djelatnosti voditelja obrade, tuženik smatra kako je upravo novčana kazna pravilan izbor korektivne mjere. Prilikom određivanja njene visine, tuženik je pozornost obratio na sve olakotne okolnosti u predmetnom slučaju te pazio da izricanje iste ne ugrozi obavljanje javne službe.

5. Predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 13. stavkom 1. (c) Opće uredbe o zaštiti podataka propisana je obveza za voditelja obrade da u trenutku prikupljanja osobnih podataka ispitaniku pruži sve informacije svrhe obrade radi kojih se upotrebljavaju osobni podaci kao i pravnu osnovu za obradu;

9. Člankom 13. stavkom 2. (a) i (e) propisano je kako voditelj obrade treba pružiti ispitaniku i dodatne informacije potrebne kako bi se osigurala poštena i transparentna obrada:

(a) razdoblje u kojem će osobni podaci biti pohranjeni ili, ako to nije moguće, kriterije kojima se utvrdilo to razdoblje;

(e) informaciju o tome je li pružanje osobnih podataka zakonska ili ugovorna obveza ili uvjet nužan za sklapanje ugovora te ima li ispitanik obvezu pružanja osobnih podataka i koje su moguće posljedice ako se takvi podaci ne pruže;

10. Sukladno uvodnoj izjavi (60) Opće uredbe o zaštiti podataka, a koja je odnosna na članak 13. Opće uredbe o zaštiti podataka voditelj obrade ima obvezu informirati ispitanika o postupku obrade i njegovim svrhama te bi trebao ispitaniku pružiti sve dodatne informacije neophodne za osiguravanje poštene i transparentne obrade.

11. Člankom 25. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da voditelj obrade uzimajući u obzir najnovija dostignuća, trošak provedbe te prirodu, opseg, kontekst i svrhe obrade, kao i rizike različitih razina vjerojatnosti i ozbiljnosti za prava i slobode pojedinaca koji proizlaze iz obrade podataka, i u vrijeme odredivanja sredstava obrade i u vrijeme same obrade, provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere, poput pseudonimizacije, za omogućavanje učinkovite primjene načela zaštite podataka, kao što je smanjenje količine podataka, te uključenje zaštitnih mjera u obradu kako bi se ispunili zahtjevi iz ove Uredbe i zaštitila prava ispitanika.

12. Člankom 25. stavkom 2. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da voditelj obrade provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kojima se osigurava da integriranim načinom budu obradeni samo osobni podaci koji su nužni za svaku posebnu svrhu obrade. Ta se obveza primjenjuje na količinu prikupljenih osobnih podataka, opseg njihove obrade, razdoblje pohrane i njihovu dostupnost.

13. U postupku do donošenja osporavanog rješenja, pregledom sadržaja e- korespodencije između tužitelja i više ispitanika utvrđeno je da je voditelj obrade propustio transparentno informirati korisnike usluga o pravnom temelju za prikupljanje osobnih podataka (preslika osobnog identifikacijskog dokumenta) u svrhu identifikacije. Naime, ispitanicima predmetne informacije nisu bile dostupne ni kroz objavljene dokumente odnosne na obradu osobnih podataka na službenim internet stranicama voditelja obrade, kao ni nakon što su izravno zatražili informacije o obradi putem e-pošte. Također je utvrdeno da je voditelj obrade prikupljao preslike identifikacijskog dokumenta u slučaju sumnje na lažno predstavljanje od korisnika koji se koriste sa e-mail adresom koja u svojoj strukturi ima različito ime/naziv od imena i prezimena korisnika usluge te da nema propisana pravila za identifikaciju korisnika usluge koji traže dostavu prijepisa računa, a koji sadrži osobne podatke putem elektroničke pošte. Međutim, a što pravilno zaključuje i tuženik, konstrukcija naziva e- mail adrese u vidu odgovarajućeg imena i prezimena nije odgovarajuća zaštitna mjera koja bi voditelju obrade pružila dovoljnu garanciju daje predmetni zahtjev postavljen od strane stvarnog korisnika usluge. Slijedom navedenog utvrdeno je kako je predmetni voditelj obrade propustio implementirati odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere zaštite odnosno urediti proces obrade osobnih podataka u svrhu identifikacije korisnika usluga koji su zatražili dostavu osobnih podataka putem elektroničke pošte. Naime, imajući u vidu samo strukturu naziva e-adrese u vidu imena i prezimena koje ne korespondira s imenom korisnika usluge, onemogućio korisnike da (bez dostave osobnog identifikacijskog dokumenta, čija obrada može prouzročiti visok rizik za prava i slobode pojedinaca, npr. krađa identiteta) ostvare komunikaciju udaljenim putem.

14. S tim u vezi tužitelj je trebao omogućiti svim korisnicima siguran način komunikacije putem elektroničke pošte npr. na način da voditelj obrade proaktivno zatraži od ispitanika privolu za korištenje odabrane e-mail adrese u svrhu komunikacije, dostave računa i sl. odnosno da ispitanici verificiraju svoju e-mail adresu za komunikaciju s voditeljem obrade. Stoga po ocjeni ovog suda tuženik osnovano smatra da bi voditelj obrade na navedeni način osigurao da ne dođe do povrede osobnih podataka u vidu dostavljanja podataka sa računa neovlaštenim osobama, a bez potrebe za prikupljanjem osobnog identifikacijskog dokumenta. Također tuženik osnovano zaključuje kako je predmetni voditelj obrade trebao razraditi poslovne procese identifikacije putem elektroničke pošte na način na koji će se osigurati da postupak identifikacije korisnika usluge bude jednak za sve korisnike bez obzira na strukturu e-adrese.

15. Isto tako, upravo iz poruka elektroničke pošte upućene JS od 25. i 26. travnja 2023. proizlazi da je ista nije upoznata s pravnom osnovom za obradu osobnih podataka kao i da je istoj odgovoreno da bez identifikacijskog dokumenta tužitelj nije u mogućnosti dostaviti tražene podatke, a što je pak u suprotnosti sa navodima g. J koji je na izričit upit službenika Agencije na koji način bi voditelj obrade postupio ukoliko ispitanik ne želi dostaviti presliku osobnog identifikacijskog dokumenta radi dobivanja prijepisa računa, izjavio kako bi se u tom slučaju s ispitanikom dogovorili odnosno predložili ispitaniku da osobno donese na uvid presliku osobnog identifikacijskog dokumenta u poslovnicu Holding centra u Ulici grada Vukovara 41, Zagreb.

16. U odnosu na prigovor tužitelja vezano za čuvanje osobnih podataka i upućivanje na informaciju EDBP-a ističe se kako je u postupku nesporno utvrđeno da je u dokumentima tužitelja, konkretno "Obrada osobnih podataka fizičkih osoba- Jedinstveni nalog za plaćanje" navdene informacije o čuvanju osobnih podataka koje se mogu protumačiti dvojako te je tužitelj na poseban upit ispitanika trebao istog informirati o pravnoj osnovi i razdoblju pohrane. Pozivanje tužitelja na informaciju EDBP-a, nije od utjecaja, budući da se u konkretnom slučaju radi o pribavljanju preslika osobnih identifikacijskih dokumenata u svrhu izdavanja prijepisa računa, dok se u slučaju EDBP-a radu o obavijesti koja se odnosi na obradu koja ima svrhu utvrđivanje identiteta prilikom postavljanja zahtjeva koji se odnose na prava ispitanika iz Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, pri čemu nije sporno, a što pravilno zaključuje i tuženik, da voditelj obrade ako zaprimi zahtjev za pristup širem setu osobnih podataka ili posebnim kategorijama osobnih podataka ili drugih kategorija osjetljivih podataka ili zahtjev za brisanje, u kojem slučaju postoji viši rizik za prava i slobode pojedinca, može temeljem pravne obveze ili legitimnog interesa radi sprječavanja prevara zatražiti presliku osobnog identifikacijskog dokumenta, kao i ako su zahtjevi postavljeni od strane ispitanika s kojima voditelj obrade nije u stalnom odnosu.

17. U odnosu na sankciju, imajući u vidu broj i vrstu povrede te odredbe o sankcijama koje su detaljno navedene u obrazloženju osporavanog rješenja, budući da se radi o slobodnoj ocjeni tuženika, ovaj Sud, koji nije ovlašten ocjenjivati pravilnost već samo zakonitost iste (članak 4. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima), zaključuje da je ista detaljno obrazložena na način koji ovaj sud u cijelosti prihvaća.

18. Imajući u vidu navedeno, budući da prigovori koje ističe tužitelj u tužbi i tijekom spora nisu doveli u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26) odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Andrijana Kaštelan – e- komunikacijom

2. Agencija za zaštitu osobnih podataka, [adresa] Zagreb, Metela Ožegovića 16

3. U spis