REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: 5017/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 49, radi naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-942-01/20-01/302, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 24. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, VI Područni odsjek (Susedgrad), KLASA: UP/I-942- 02/14-009/8, URBROJ: 251-19-01-20-39 od 16. srpnja 2020. te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da iz cjelokupne dokumentacije proizlazi da je Grad Zagreb predmetnu nekretninu stekao od bivšeg vlasnika od ZA, **.**.1996. temeljem sporazuma o naknadi, sklopljenog **.**.1996. ZA određena je i isplaćena naknada za predmetnu nekretninu te se stoga ne radi o imovini oduzetoj u smislu Zakona o naknadi, odnosno riječ je o zemljištu koje nije prisilno oduzeto, već ga je prijašnji vlasnik/korisnik dobrovoljno predao za što mu je isplaćena naknada po tržišnoj vrijednosti, dakle, stečeno je naplatno. U vezi sa navedenim poziva se na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us-7092/11 od 27. ožujka 2014., Usž-479/17 od 21. rujna 2017., te rješenje Ministarstva pravosuđa, KLASA:UP/II-01/09-01/607 od 14. ožujka 2011. Nadalje da je Grad Zagreb nekretninom dalje raspolagao na način da je s društvom Ibervest d.o.o. sklopio ugovor o nagodbi kojom je predmetno društvo steklo pravo vlasništva na istoj nekretnini. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o iznimci od vraćanja oduzete imovine u smislu članka 52. Zakona o naknadi, te ne postoje pretpostavke za primjenu članka 77. Zakon o naknadi i utvrđivanje prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru ostaje na tužbu kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, dok Ibervest d.o.o., zainteresirana osoba u ovom sporu, iako uredno pozvan, poseban odgovor na tužbu nije ni dostavio.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Člankom 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96, 80/02, 81/02 i 98/19 – dalje: Zakon o naknadi) propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako Zakonom nije drukčije propisano.

9. Iz podataka spisa predmetu, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je Republika Hrvatska podnijela zahtjev, pozivom na odredbu citiranog članka 77. Zakona o naknadi, za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao zkč. [katastarska čestica] ukupne površine 2721m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je temeljem rješenja Sekretarijata za financije NOO Susedgrad u Zagrebu, broj 05/4- 6194/3-59 od 24. kolovoza 1959. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo.

10. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 7. svibnja 1996. predmetna čestica dobrovoljno predana u posjed izjavom na zapisnik ZA, sukorisnika u 1/6 dijela, osobno, te kao opunomoćenika FA, PA, OA (nasljednice iz pok. ČA), ĐA (nasljednik iza pok. ZAN), Preis Z i Preis Vlade (nasljednika iz pok. VA) – sukorisnika preostalih 5/6 dijela predmetne čestice.

11. Također spisu predmeta prileži zapisnik od 21. svibnja 1996. kojim je sklopljen Sporazum o naknadi za zemljište predano na zapisnik od 7. svibnja 1996. i kojim je Grad Zagreb obvezan na ime naknade za predmetnu česticu isplatiti JA naknadu u ukupnom iznosu od 89.187,00 DEM u protuvrijednosti u kunama, na način detaljno određen predmetnim sporazumom o naknadi.

12. Naime, spisu predmeta prileži zemljišno-knjižni izvadak za predmetnu zemljišno-knjižnu česticu, a iz kojeg proizlazi da su pravni prednici Grada Zagreba, odnosno društva Ibervest d.o.o. imale uknjiženo pravo korištenja predmetnog zemljišta, temeljem članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najma zgrade i građevinskog zemljišta, dok nadležno tijelo ne donese rješenje o predaji istog u posjed općini ili drugoj osobi, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo te predmetno zemljište nije oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika već su isti predmetnim zemljištem slobodno raspolagali, što proizlazi iz spisu priležećih zapisnika od 7. svibnja 1996.

13. Slijedom navedenog, po ocjeni ovoga suda proizlazi da je Grad Zagreb, odnosno naknadno društvo Ibervest d.o.o., u konkretnom slučaju, treća osoba kako to ima u vidu članak 52. Zakona o naknadi.

14. Naime, pravilno zaključuje tuženik da Republika Hrvatska u primjeni članka 77. ne može steći veća prava nego što bi ih imao prijašnji vlasnik, a osim navedenog sud imao u vidu svrhu i cilj citirane odredbe članka 77. Zakona o naknadi koja je uspostaviti institut prava vlasništva sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na imovini koja je ostala upisana kao društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl., a što je i u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Uzz-3/2009-8 od 20. travnja 2011. prema kojem odredbu članka 77. Zakona o naknadi treba tumačiti restriktivno, jer prema pravnom shvaćanju toga suda Republika Hrvatska može steći pravo vlasništva prema članku 77. Zakona o naknadi samo kada ne postoje dokazi ili barem predmnijeva da ta imovina ne pripada nekoj osobi.

15. Kraj takvog stanja stvari, po ocjeni ovoga suda, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se nezakonitim te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Grad Zagreb, Stručna služba Gradske uprave – e- komunikacijom

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH – e-komunikacijom

3. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu – web servisom

4. Ibervest d.o.o. za trgovinu, [adresa] Zagreb, Gračansko Borje 24

5. U spis