Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-1091/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenika DR i drugookrivljenika IR, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i članka 10. točke 1. i točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: ZZNO) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, I. policijske postaje Rijeka, klasa: 211- 07/25-5/4995, urbroj: 511-09-23-25-1 od 17. ožujka 2025., nakon nejavne glavne rasprave održane 22. srpnja 2026. u prisutnosti uredno pozvanog prvookrivljenika i odsutnosti uredno pozvanog drugookrivljenika i tužitelja, istoga dana, 22. srpnja 2026. godine objavio i

p r e s u d i o  j e

I Prvookrivljenik DR, sin D rođ. I, rođen **.**.1989. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan, trenutačno se protiv njega vodi kazneni postupak i ne vode se drugi prekršajni postupci i

drugookrivljenik IR, sin D M rođ. I, rođen **.**.1984. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], elektromehaničar, SSS, zaposlen u "Luka Rijeka" sa mjesečnim primanjima od cca 1.300,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac 1 mlt. djeteta, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi, trenutačno se protiv njega ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak i

na temelju članka 182. točke 1. i točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ)

oslobađaju se optužbe

da bi

dana 24. veljače 2025. u 21:00 sati, u mjestu Marinići, općina Viškovo, ulica Petrci kućni broj 2, nasilnički su se ponašali u obitelji na način da su počinili obostrano psihičko i fizičko nasilje. Naime tijekom dana 24. veljače 2025.g. I. i II. okrivljeni DR i IR konzumirali su veću količinu alkohola povodom rođenja djeteta II. okrivljenog IR da bi u jednom trenutku došlo do obostranog verbalnog sukoba kojom prilikom su se DR i IR međusobno vrijeđali raznim pogrdnim riječima da bi u jednom trenutku došlo i do fizičkog sukoba kojom prilikom su si DR i IR zadali više udaraca po glavi i tijelu nakon čega je IR napustio adresu Rijeka, Petrci kbr. 2. dok je DR ostao na navedenoj adresi.

dakle, da bi počinili fizičko u obitelji na način da su primijenili fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda te psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

pa da su time počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 1. i točke 3. ZZNO-a,

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, Policijske uprave primorsko goranske, I. policijske postaje Rijeka okrivljenici se terete za prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 1. i točke 3. ZZNO-a.

2. Drugookrivljenik je ispitan na glavnoj raspravi dana 22. srpnja 2026. godine te je izjavio da se za prekršaj koji mu se u ovom postupku stavlja na teret ne smatra krivim.

2.1. Prvookrivljenik je uredno primio poziv za glavnu raspravu te na istu nije pristupio niti sudu poslao pisanu obranu. Prvookrivljenik je bio upozoren o svojim pravima u smislu članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. Prekršajnog zakona, te je obavijest potpisao dana 25. veljače 2025. godine. Prvookrivljenik je u pozivu za ročište je, između ostalog, upozoren da će se, ukoliko se pozivu ne odazove, a njegova nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak provesti i donijeti presuda bez njegove nazočnosti, sve sukladno članku 128. stavku 2. točki 7. i članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona. Stoga je Sud, utvrdivši da su dokazi u spisu dostatni za donošenje pravilne i zakonite odluke o prekršaju i bez ispitivanja prvookrivljenika, ocijenio da su se stekli uvjeti za provođenje glavne rasprave bez nazočnosti uredno pozvanog prvookrivljenika.

2.2. U svojoj obrani, drugookrivljenik je naveo sudu ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. U svoju obranu okrivljenik je naveo sudu kako je nakon četiri godine truda dobio dijete sa svojom izvanbračnom suprugom MR te su zajedno otišli sa djetetom do punice. Ostavio je dijete i suprugu kod punice te je otišao u Pevex na cugu koja je duže potrajala sa svojim bratom DR. Nakon pića zajedno su otišli kod punice, a njegov brat je htio vidjeti dijete. S obzirom da je dijete bilo staro mjesec dana, njih dvoje su popili, a i nije bio u dobrim odnosima sa punicom, rekao je bratu da ne može vidjeti dijete te su se kod garaže svadili oko toga. To je čula njegova punica koja je to jedva dočekala i nazvala policiju. On nije znao da je punica pozvala policiju pa je otišao doma i tamo zaspao. Drugi dan mu je brat javio da se javi u policiju jer je i on sam bio na policiji. U odnosu na optužbu, okrivljenik je naveo sudu da se sigurno nije udarao sa svojim bratom, te da se nikada u životu nisu potukli, a u odnosu na uvrede, navodi kako se ne sjeća nekih konkretnih riječi koje su si izgovarali u raspravi, ali da se nisu niti međusobno uvrijedili te da nije bilo potrebe niti za pomirbom. Drugi dan su se normalno čuli kada su trebali ići na policiju. U odnosu na iskaz njegovog brata koji je dao na policiji kako se fizički sukobio sa nekom nepoznatom osobom u kafiću kod Pevexa, naveo je sudu kako mu to nije poznato. Njegova izvanbračna zajednica sa MR i dalje traje, zajedno žive sa svojim djetetom, a prilikom ovog događaja njegova punica SR nije bila prisutna te nije mogla ništa vidjeti, mogla je eventualno čuti njihovu raspravu. Također, smatra da je bitno reći kako on nije nikada ni prije niti poslije imao sukobe sa bratom te općenito u njihovoj obitelji nema nasilja.

2.3. U dokaznom postupku su zatim izvedeni sljedeći dokazi: zapisnik o prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu (list 5 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika DR (list 12-13 spisa), službena zabilješka drugi odlomak (list 16 spisa), obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 17-20 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji (list 27-29 spisa), izvješće o uhićenju (list 30-31 spisa), te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenike od 21. srpnja 2026. (list 35-38 spisa).

2.4. Sud u dokaznom postupku nije koristio zapisnik o ispitivanju svjedokinje MR jer isti predstavlja nezakonit dokaz. Odredbom čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku. Odredbom čl. 285. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je da je od obveze svjedočenja oslobođena osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici. Kako je MR izvanbračna partnerica drugookrivljenika IR i njihova zajednica u trenutku ispitivanja i dalje traje, ona ima svojstvo privilegiranog svjedoka. Sukladno čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, tijelo koje vodi postupak dužno je privilegiranog svjedoka upozoriti, kao prvo, da ne mora svjedočiti, te, kao drugo, da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a oba upozorenja i odgovor moraju biti ubilježeni u zapisnik. U predmetnom zapisniku nije upisano svojstvo svjedokinje u odnosu na okrivljenika (da je njegova izvanbračna partnerica), pa nije bez sumnje utvrđeno da je privilegirani status uopće prepoznat niti da je upozorenje dano s razumijevanjem. Stoga se predmetni iskaz, sukladno čl. 300. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku u vezi čl. 90. Prekršajnog zakona, ne može upotrijebiti kao dokaz.

2.5. S druge strane, sud nije koristio niti predloženi dokaz o ispitivanju svjedokinje SR koja je majka izvanbračne supruge drugookrivljenika. Naime, "punica" izvanbračnog para nije privilegirani svjedok i nema pravo na blagodat nesvjedočenja jer se blagodat nesvjedočenja odnosi na srodnike okrivljenika u ravnoj lozi, rođake u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnike po tazbini do drugoga stupnja zaključno. Kako se tazbinsko srodstvo uspostavlja isključivo sklapanjem braka između jednog bračnog druga i krvnih srodnika drugog bračnog druga, a Zakon o kaznenom postupku ne sadrži odredbu kojom bi bilo propisano da su učinci izvanbračne zajednice izjednačeni s pravnim posljedicama braka, krvni srodnici okrivljenikovog izvanbračnog druga nisu oslobođeni obveze svjedočenja. Iz zapisnika kolji je policija dostavila sudu, vidljivo je da je policija upozorila SR na tu blagodat i postupila pogrešno dajući joj pravo koje po zakonu ne postoji. S obzirom da je majka izvanbračne partnerice drugookrivljenika svjedočila nakon tog pogrešnog upozorenja, postavlja se pitanje je li njezin iskaz "slobodna" izjava svjedoka koji je mislio da ima pravo šutjeti, ali se ipak odlučio govoriti.

2.5.1. S obzirom da je majka izvanbračne partnerice drugookrivljenika svjedočila nakon tog pogrešnog upozorenja, njezin iskaz je u formalnom smislu dokaz koji je u spisu. Međutim, sud ga nije koristio kao osnovu za utvrđenje fizičkog nasilja iz dva razloga. Kao prvo, pogrešno upozorenje na pravo koje svjedokinja nema dovodi u pitanje slobodu i nepristranost njezina iskaza. Kao drugo, i sadržajno gledano, prema iskazu drugookrivljenika IR, svjedokinja SR nije bila neposredni svjedok fizičkog sukoba, nalazila se unutar kuće i mogla je eventualno samo čuti verbalnu raspravu kod garaže, što njezin iskaz o fizičkom nasilju čini dokazno nedostatnim. Sud stoga nije mogao na njemu utemeljiti zaključak o počinjenju fizičkog nasilja.

2.6. Nije izveden niti predloženi dokaz o ispitivanju drugookrivljenika koji je dao na policiji s obzirom da nije propisno upozoren da ima pravo da pročita zapisnik ili da mu se isti pročita. Sukladno odredbi čl. 172. Prekršajnog zakona, propisano je da će se očitovanje okrivljenika o branitelju, kao i očitovanje da je pročitao ili da mu je pročitan zapisnik, unijeti u zapisnik, što u ovom slučaju nije učinjeno. Stoga se navedeni zapisnik, sukladno čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, ne može koristiti kao dokaz u postupku.

2.7. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika DR (list 12-13 spisa), tj. prvookrivljenika, proizlazi kako se nije sukobio sa bratom, drugookrivljenim IR.

2.8. Iz službene zabilješka drugi odlomak (list 16 spisa), proizlazi da je SR pozvala policiju, a isto proizlazi i iz izvješća o pruženoj intervenciji (list 27- 29 spisa).

2.9. Iz izvoda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenike od 21. srpnja 2026. (list 35-38 spisa) proizlazi kako je prvookrivljenik prekršajno kažnjavan, ali ne za prekršaje po ZZNO-a, dok drugookrivljenik nije prekršajno kažnjavan.

3. U dijelu koji se odnosi na fizičko nasilje, okrivljenici se oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su počinili djelo za koje se optužuju (čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona). U dijelu koji se odnosi na psihičko nasilje, okrivljenici se oslobađaju od optužbe jer opisano djelo po zakonu nije prekršaj (čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona).

3.1. Iz članka 10. točke 1. ZZNO-a slijedi kako je fizičko nasilje primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

3.2. Iz članka 10. točke 3. ZZNO-a slijedi da je psihičko nasilje ono koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

3.3. Iz članka 22. stavka 1. ZZNO slijedi da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

4. Sud je utvrdio da nije dokazano da je došlo do fizičkog nasilja u obitelji.

4.1. Drugookrivljenik IR je sustavno je i dosljedno poricao svaku primjenu fizičke sile prema svojem bratu. Iskaz okrivljenika sud ocjenjuje uvjerljivim, životnim, jasnim i autentičnim. Okrivljenik je opisao zbivanja na način koji odražava stvarni životni kontekst, situaciju u kojoj se raspravljao s bratom, ali negira i uvrede ili osijećaj poniženja ili uznemirenosti radi te rasprave. Prvookrivljenik također negira sukob sa svojim bratom.

4.2. Uz iskaze okrivljenika koji tvrde da do fizičkog sukoba nije došlo, u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi potvrdio da je do fizičkog nasilja zaista došlo. Tužitelj je dužan dokazati svaku zakonsku pretpostavku prekršaja, u ovom slučaju, primjenu fizičke sile. Tu obvezu tužitelj nije ispunio jer nije pristupio raspravi, nije predložio dodatne dokaze, a nije osporio niti iskaze okrivljenika.

4.3. Sud smatra nespornim da je između okrivljenika došlo do verbalnog sukoba. Međutim, ocjenom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije utvrdio da je došlo do fizičkog nasilja. Sam sukob se dogodio kod garaže, a čula ga je majka izvanbračne partnerice drugookrivljenika koja prema njegovim navodima nije neposredan svjedok u smislu da ih je mogla vidjeti.

4.4. Sud smatra da je intencija ovdje relevantne odredbe članka 10. podstavka 1. ZZNO zaštita žrtve obiteljskog nasilja u kojem odnosu počinitelj nasilja uporabom sile utječe na drugu stranu svjestan okrutnosti usmjerene prema žrtvi s ciljem stjecanja moći nanošenjem fizičke boli. Primjena fizičke sile ne mora niti nužno u funkciji ozljeđivanja, već joj je cilj poniženje i zastrašivanje žrtve. Međutim mora predstavljati napad na tjelesni integritet žrtve radi uspostavljanja kontrole nad njom.

4.5. U konkretnom slučaju, iz svih provedenih dokaza ne proizlazi da bi ijedan od okrivljenika bio u položaju dominacije prema drugom niti da je inkriminirano ponašanje bilo motivirano uspostavljanjem kontrole, radi se o braći podjednake snage, koji su u uzajamnom verbalnom sukobu, što po prirodi stvari isključuje asimetrični odnos moći koji je pretpostavka fizičkog nasilja u obitelji. Po ocjeni suda, nema nasilja u obitelji u smislu primjene fizičke sile počinitelja prema žrtvi kada se ne radi o situaciji da bi jedan od članova obitelji, odnosno osoba na koje se ZZNO primjenjuje, iskazivao svoju moć i jakost u odnosu na drugog člana obitelj.

4.6. Na temelju provedenih dokaza sud smatra utvrđenim da je u konkretnom slučaju došlo do sukoba okrivljenika, ali da u postupanju okrivljenika izostaje element okrutnosti s ciljem stjecanja moći, element iskazivanja moći i jakosti, element poniženja i zastrašivanja žrtve, a radi uspostavljanja kontrole nad njom, već se situacijski gledano radi o sukobu ravnopravnih osoba.

4.7. Sukladno članku 84. Prekršajnog zakona, svatko je nedužan dok mu se pravomoćnom odlukom ne utvrdi krivnja. Sukladno članku 3. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku, koji se na odgovarajući način primjenjuje i u prekršajnom postupku, dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja prekršaja sud je dužan razriješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika. U ovom predmetu, na jednoj strani stoji optužni prijedlog bez ijednog materijalnog dokaza koji bi potvrdio navode optužbe, uz izostanak tužitelja s rasprave. Na drugoj strani stoje usklađeni, životni i uvjerljivi iskazi okrivljenika koji suglasno negiraju svaku primjenu fizičke sile.

5. Sud stoga smatra da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj fizičkog nasilja za koji se optužuju.

6. U odnosu na psihičko nasilje u obitelji, u samoj optužbi nedostaje biće prekašjnog djela. Naime, nisu navedene konkretne radnje okrivljenika (što je točno rečeno ili učinjeno) ni konstitutivna posljedica, a to je da je to postupanje kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Nije navedena niti veza između radnje i posljedice tj. da ta konkretna radnja može prouzročiti takvu posljedicu. Ako u činjeničnom opisu nedostaje bilo koji od ova tri elementa u činjeničnom opisu, djelo nije prekršaj.

6.1. Zbog toga je okrivljenike valjalo osloboditi i od optužbe da bi počinili optuženi prekršaj psihičkog nasilja.

7. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članka 140. stavka 1. i 2. PZ.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 22. srpnja 2026. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. prvookrivljenik JR

3. drugookrivljenik IR

4. u spis