Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1341/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri u Zagrebu, radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1585/2021-31 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1585/2021-31 od 12. lipnja 2025. u točci I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje teku od pojedinačnih dospijeća pa do 30. rujna 2015., i to na iznose kako slijedi:
EUR 3.71 počev od 10/08/2006
EUR 3.71 počev od 10/08/2006
EUR 5.08 počev od 11/09/2006
EUR 3.93 počev od 13/10/2006
EUR 2.50 počev od 27/11/2006
EUR 0.68 počev od 27/12/2006
EUR 24.67 počev od 29/10/2008
EUR 1.31 počev od 01/12/2008
EUR 23.69 počev od 28/01/2009
EUR 24.77 počev od 02/03/2009
EUR 23.70 počev od 02/04/2009
EUR 20.35 počev od 04/06/2009
EUR 20.35 počev od 04/06/2009
EUR 68.07 počev od 09/12/2010
EUR 68.07 počev od 09/12/2010
EUR 68.07 počev od 09/12/2010
EUR 73.03 počev od 28/01/2011
EUR 73.03 počev od 28/01/2011
EUR 73.03 počev od 28/01/2011
EUR 73.03 počev od 28/01/2011
EUR 73.03 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 74.92 počev od 28/01/2011
EUR 21.16 počev od 10/02/2011
EUR 32.73 počev od 10/03/2011
EUR 29.45 počev od 11/04/2011
EUR 39.95 počev od 10/05/2011
EUR 49.00 počev od 10/06/2011
EUR 53.11 počev od 11/07/2011
EUR 98.74 počev od 10/08/2011
EUR 55.46 počev od 12/09/2011
EUR 49.00 počev od 10/10/2011
EUR 50.60 počev od 10/11/2011
EUR 50.01 počev od 12/12/2011
EUR 55.64 počev od 10/01/2012
EUR 59.57 počev od 10/02/2012
EUR 60.80 počev od 12/03/2012
EUR 57.93 počev od 10/04/2012
EUR 59.45 počev od 10/05/2012
EUR 61.03 počev od 11/06/2012
EUR 58.67 počev od 10/07/2012
EUR 58.45 počev od 10/08/2012
EUR 54.00 počev od 10/09/2012
EUR 55.52 počev od 10/10/2012
EUR 58.83 počev od 12/11/2012
EUR 57.78 počev od 10/12/2012
EUR 59.29 počev od 10/01/2013
EUR 54.98 počev od 11/02/2013
EUR 53.31 počev od 11/03/2013
EUR 58.06 počev od 10/04/2013
EUR 49.20 počev od 08/07/2013
EUR 49.20 počev od 08/07/2013
EUR 54.22 počev od 09/01/2014
EUR 59.62 počev od 10/03/2014
EUR 57.28 počev od 09/05/2014
EUR 56.78 počev od 09/06/2014
EUR 60.78 počev od 11/08/2014
EUR 63.96 počev od 10/11/2014
EUR 65.38 počev od 12/01/2015
EUR 60.04 počev od 09/03/2015
EUR 60.04 počev od 11/05/2015
EUR 60.04 počev od 09/07/2015
EUR 60.04 počev od 08/09/2015
II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1585/2021-31 od 12. lipnja 2025.
- u točci I. izreke na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 4.099,99 EUR, zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na pojedine mjesečne iznose iz točke I. izreke ove drugostupanjske presude za razdoblje od 1. listopada 2015. pa do isplate te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose od 60,04 EUR od 9. studenog 2015. pa do isplate, 60,04 EUR od 11. siječnja 2016. pa do isplate te 60,04 EUR od 8. veljače 2016. pa do isplate.
- u točci II. izreke na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 133,20 EUR i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od 3. ožujka 2016. pa do isplate.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1585/2021-31 od 12. lipnja 2025. preinačuje na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.
III. Rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe (točka I.), rješenje kojim se utvrđuje djelomično povlačenje tužbe (točka II.) i rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 637,50 EUR (točka IV. izreke presude) nisu pobijani žalbom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 4.090,99 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 133,20 EUR sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2016. pa do isplate, točkom III. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 2.581,81 EUR sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2025. pa do isplate, dok je točkom IV. odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 637,50 EUR.
2. Nepobijanim rješenjem u sklopu iste presude dopuštena je preinaka tužbe učinjena na ročištu od 07. srpnja 2022. i podneskom od 10. svibnja 2024. te je utvrđeno da je tužba djelomično povučena za iznos od 1.194,03 EUR.
3. Navedenu presudu u točkama I., II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudskih pristojbi prema odluci suda.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u valuti CHF iz potrošačkog ugovora o kreditu broj 44758/06 koji su stranke sklopile 13. lipnja 2006., a u odnosu na koji ugovor su stranke sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016., dalje ZPK) 26. veljače 2016. zaključile Aneks uz ugovor o kreditu (dalje: Aneks ugovora). Također je predmet i povrat stečenog bez osnove na ime manje priznate preostale neotplaćene glavnice u trenutku provedbe konverzije, kao razlike između preostale neotplaćene konvertirane glavnice i one po početnom otplatnom planu.
7. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je 13. lipnja 2006. između prednika tuženika HVB Splitske banke d.d. kao banke i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu broj 44758/06 s ugovorenim iznosom kredita od 28.500,00 CHF po kupovnom tečaju banke na dan korištenja kredita i s rokom otplate 84 mjeseca, uz redovnu kamatu od 6,99% godišnje, promjenjivu;
- da je Dodatkom Ugovora o kreditu broj 44758/06 od 26. siječnja 2011. utvrđeno je da se korisniku kredita odobrava dodatni iznos kredita od 9.403,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz produljenje roka otplate za 55 mjeseci. te je utvrđeno dugovanje na dan 21. siječnja 2011. po kreditu 44758/06u iznosu od 12.102,00 CHF;
- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju;
- da je riječ o potrošačkom ugovoru (tužiteljica ga je sklopila kao fizička osoba a namjena je za uređenje obiteljske kuće) koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača kao tužitelja i osam banaka sa sjedištem u [adresa] kao tuženika pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.;
- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je tuženik (uz druge banke iz navedenog spora) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. (“Narodne novine" br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007) povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;
- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava, pa je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen;
- da iz vještačenja provedenog tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da je tužiteljica radi promjena tečaja CHF u odnosu na početni tečaj u vrijeme dobivanja kredita, uzimajući u obzir otplatni plan iz osnovnog ugovora i Dodatka od 26. siječnja 2011., isplatila tuženiku iznos od 4.099,99 EUR a vještačenjem je utvrđena i ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja i primjenom tečaja na dan isplate, umanjena za razliku glavnice iz konverzije, u iznosu od 133,20 EUR;
- da su stranke 26. veljače 2016. sklopile Aneks uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/2015) utvrdivši da na dan 30. rujna 2015. postoji dug u iznosu od 1.986,20 EUR;
- da je taj Aneks uz ugovor o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015;
- da je s financijsko-računovodstvenog motrišta izračun konverzije proveden u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a;
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. siječnja 2020.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski smatra sporne ugovorne odredbe otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF ništetnima te je kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti naložio tuženiku vratiti sve uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 4.099,99 EUR te 133,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primio do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da sklopljeni Aneks uz ugovor o kreditu nije od značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva jer se tim Aneksom potrošač nije odrekao zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu, a uz to tužiteljica nije obeštećena za preplatu temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije, kao i da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije istaknuo prigovor radi prijeboja ili protutužbu, na temelju kojih bi sud mogao odlučivati za tzv. negativne razlike.
9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
10. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U tom dijelu nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu može ispitati.
11. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava shvaćanje prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, o čemu je ovdje odlučeno kao o prethodnom pitanju (bez posebno postavljenog deklaratornog zahtjeva), ističe se da valja imati na umu odredbu članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO/2005) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, a prema kojoj se na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što su prije svih ugovorne strane, pa dakle tužiteljica svakako ima pravni interes za pozivanje na ništetnost navedenog ugovora o kreditu i to neovisno o tome što su ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF izmijenjene Aneksom. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., koje je doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, potrošač ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iako je sklopio dodatak ugovoru kojim su izmijenjene te odredbe ugovora, kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.
12. Nadalje, pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1.
ZZP/2003 iste odredbe smatrao ništetnima.
13. Što se tiče odluke o isplati, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši u točci I. izreke pobijane presude glavni kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa (4.090,99 EUR) koji je na ime ispunjenja kredita do 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) plaćen na temelju ništetne ugovorne odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržanih u ugovoru o kreditu i to kao pravnu posljedicu njihove nepoštenosti utvrđene u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.
14. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je Aneks uz ugovor o kreditu od 26. veljače 2016. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da je izračun konverzije obavljen u skladu s prisilnim propisom iz članka 19.c toga Zakona.
15. Kad ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, on ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi, pa se, u nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju opća pravila obveznog prava (ZOO72005) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.
16. U odnosu na predmetni potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile 13. lipnja 2006. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.
17. ZID ZPK/15 donesen je nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.
18. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003, ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.
19. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.
20. Osim toga, nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzule u CHF iz ugovora o kreditu, nakon zaključenog Aneksa, više ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak tih nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.
21. Stranke su Aneksom uz ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, koji je sadržavao ništetnu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice, iskorišteni u korist potrošača i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.
22. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi, pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje su učinjene na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, na temelju među strankama sklopljenog valjanog Aneksa, iskorištene za ispunjenje daljnjih obveza prema tom Aneksu, ne može se zaključiti da Aneks nema restitucijski učinak u odnosu na navedene nepoštene ugovorne odredbe, bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF vraćaju potrošaču, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom.
23. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos- 1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK715 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
24. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
25. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračune konverzije uvrstio sve primljene iznose, dakle i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, očito je da ta razlika koja se sada zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa uz ugovor nije (više) bez osnove u imovini tuženika, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO/2005.
26. Tuženik je dakle na temelju sklopljenog Aneksa u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015 unio iznose koji se sada traže tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije), u skladu sa sklopljenim Aneksom iskorišteni za namirenje anuiteta s valutnom klauzulom u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu, a glede utvrđenog manjka, u skladu sa zakonom postignut je sporazum o namirenju.
27. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu, jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
28. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom. Stoga tužiteljici prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripada dosuđena isplata od 4.090,99 EUR.
29. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci proširenog vijeća od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. gdje je na postavljeno revizijsko pitanje "Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?" odgovoreno "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
30. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odluci o isplati iz točke I. izreke pobijane presude u dijelu koji se odnosi na iznos glavnice od 4.090,99 EUR pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu glavnih iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF odbijen.
31. Što se pak tiče dijela zahtjeva u iznosu od 133,20 EUR koji se odnosi na razliku iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja i primjenom tečaja na dan isplate, umanjen za razliku glavnice iz konverzije, navedeni dio zahtjeva ovaj drugostupanjski sud također nalazi neosnovanim. Naime, valja ponoviti da su stranke sklopile obvezujući i pravno valjani Aneks ugovor o kreditu, kao i da je člankom 19.c stavkom 1. ZID ZPK/15 propisan način izračuna konverzije kredita, gdje je točkom 7. propisano da se iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015. kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. toga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. toga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. toga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. toga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
32. Slijedom navedenog i u pogledu načina obračuna preostale glavnice postignuta je ravnoteža na način da je tužiteljica kao potrošač stavljena u isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR (sačinjen je novi otplatni plan), te su Aneksom dakle stranke na valjani način uredile svoje odnose ne samo u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, već i u pogledu načina obračuna preostale neotplaćene glavnice, pa ne postoji obveza tuženika na povrat koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO). Zbog toga je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a i u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu razlike iznosa preostale glavnice od 133,20 EUR za zatraženom zateznom kamatom odbijen.
33. Međutim, iako je tuženik na temelju sklopljenog Aneksa uz ugovor o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015., kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.).
34. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 (jer su protivno načelu dobre vjere stvarale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) tuženik je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužiteljice držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. ZOO/2005 nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao i zatezne kamate koje su na pojedine iznose tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije, kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužiteljice preuzete Aneksom.
35. Izračun konverzije u skladu s odredaba članka 19.c ZKP-a ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje obveze prema Aneksu sklopljenom prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da Aneks nema restitucijski učinak u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je tužiteljica platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu. Zbog toga, u skladu s općim pravilom iz članka 1115. ZOO/2005 tužiteljici, u odnosu na iznose plaćene do dana obračuna konverzije, pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF pa do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za ispunjenje tužiteljičine obveze preuzete Aneksom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.
36. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 32. i Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., točka 54.1. i 56.1., Revd-4600/2025-2 od 19. studenog 2025. kao i u odluci proširenog vijeća od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
37. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu tekle od dana plaćanja do 30. rujna 2015., kada je tuženikova obveza vraćanja tih iznosa prestala. Stoga je u tom dijelu, na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i djelomično je potvrđena točka I. izreke prvostupanjske presude za zatezne kamate zaključno s dospijećem do 8. rujna 2015. (zadnji iznos prije obračuna konverzije), dok je odnosu na zatražene zatezne kamate koje teku u kasnijem razdoblju uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za isplatu tih zateznih kamata odbijen.
38. Iz tužiteljičinog konačno postavljenog zahtjeva, koji je usklađen s nalazom vještaka, proizlazi da je ista potraživala i isplatu i zateznih kamata na iznos od 60,04 EUR od 9. studenog 2015. pa do isplate, na iznos od 60,04 EUR od 11. siječnja 2016. pa do isplate te na iznos od 60,04 EUR od 8. veljače 2016. pa do isplate, a koji iznosi su nesporno plaćeni od strane tužiteljice nakon izvršenog obračuna konverzije (30. rujna 2015.) pa do sklapanja Aneksa (28. veljače 2016.). Uvidom u nalaz vještaka Darfin d.o.o. ZĆ proizlazi da je na dan 30. rujna 2015. postojao dug tužiteljice prema tuženiku iz ranijeg razdoblja zbog kašnjenja s uplatama, koji dug je iznosio 1.986,20 EUR, te je zbog postupanja tužiteljice (tri izvršene uplate po 60,04 EUR) na dan zaključenja Aneksa taj dug smanjen na iznos od 1.811,70 EUR. Nadalje iz Aneksa proizlazi, a što i vještak potvrđuje u nalazu, da su se stranke suglasile da će tužiteljica predmetni dug podmiriti na način da će se preostala neotplaćena glavnica kredita uvećati za iznos duga u visini od 1.811,70 EUR, pa će ukupno dakle iznositi 4.922,06 EUR.
39. Iz navedenog ovaj drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljica neosnovano potražuje zatezne kamate na uplaćeni iznos od 60,04 EUR od 9. studenog 2015. pa do isplate, na iznos od 60,04 EUR od 11. siječnja 2016. pa do isplate te na iznos od 60,04 EUR od 8. veljače 2016. pa do isplate, prvenstveno jer su predmetni iznosi plaćeni od strane tužiteljice nakon izvršenog obračuna konverzije (30. rujna 2015.), a ovaj sud smatra da je 30. rujna 2015. dan kada je prestala tuženikova obveza vraćanja jer je člankom 19.c ZID ZPK/15 propisan način izračuna konverzije kredita, gdje je točkom 7. propisano da se iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje upravo na dan 30. rujna 2015., pa navedeni datum treba predstavljati zaključnu točku za sve obračune te je zadnji datum do kojega za tuženika i teku kamate. Osim toga, a kako to proizlazi iz Aneksa, sve su navedene uplate uzete u obzir i za njih je smanjena preostala glavnica kredita, pa u odnosu na iste tuženik ne može biti u zakašnjenju.
40. Stoga je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose od 60,04 EUR od 9. studenog 2015. pa do isplate, 60,04 EUR od 11. siječnja 2016. pa do isplate te 60,04 EUR od 8. veljače 2016. pa do isplate, na način da je zahtjev za isplatu tih zateznih kamata odbijen.
41. Konačno, vezano za prigovor zastare, ističe se da u skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualna je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (14. lipnja 2018. u odnosu na odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF). U tom smislu neosnovan je prigovor zastare, koji tuženik ponavlja i u žalbi, odnosno utužena tražbina koju bi tuženik stekao bez osnove u smislu članka 1111. u vezi članka 323. ZOO na temelju ništetne ugovorne odredbe nije zastarjela, pa tako nije zastarjela ni tražbina iz članka 1115. ZOO prema kojoj se, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
42. Iako je tužiteljica uspjela u sporu samo sa sporednim zahtjevom za isplatu zatezne kamate, dok je u odnosu na glavni zahtjev u sporu uspio tuženik, odlučujući o troškovima cijelog postupka u skladu s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a, ovaj je sud imao na umu da primjena pravila „gubitnik plaća“ iz članka 154. stavka 1. ZPP-a, koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova, može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljičinog prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta nakon završetaka postupka neće biti spojivo s pravom tužiteljice na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od neutemeljenih parnica) i ako postoji razuman odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškovima postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.
43. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Ž i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da u odnosu na predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK 2015, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo.
44. U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe još nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh, pa zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Kad se tome doda činjenica da iznos troškova koji tužiteljica treba naknaditi tuženiku nije neznatan (po svakoj parničnoj radnji prema vrijednosti spora iznosi s PDV-om 250,00 EUR), ovaj sud smatra da odluka o tome da tužiteljica uz svoje troškove snosi i troškova zastupanja tuženika predstavlja nerazmjerno ograničenje njezinog prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
45. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točci III. izreke prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoje troškove.
46. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijedi i za troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Varaždinu 22. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
