Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-866/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanja Novak-Premec predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lane Putrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČH, [adresa] (prije [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Moniki Grabovac Herceg odvjetnici u Zadru, protiv tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, OIB:52508873833, zastupanog po punomoćniku Vedranu Kopiloviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Žurić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-331/2024-6 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-331/2024-6 od 27. svibnja 2025.:

- potvrđuje u točci I. izreke

- potvrđuje u točci II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na iznose kako slijedi i to od njihovog dospijeća pa do 30. rujna 2015.:

- na iznos 76,02 EUR počev od 19.03.2008.

- na iznos 72,69 EUR počev od 06.05.2008.

- na iznos 72,25 EUR počev od 01.06.2008.

- na iznos 72,92 EUR počev od 10.07.2008.

- na iznos 71,66 EUR počev od 02.08.2008.

- na iznos 96,90 EUR počev od 30.08.2008.

- na iznos 103,74 EUR počev od 21.10.2008.

- na iznos 110,32 EUR počev od 28.10.2008.

- na iznos 28,56 EUR počev od 15.11.2008.

- na iznos 76,30 EUR počev od 16.11.2008.

- na iznos 95,14 EUR počev od 23.12.2008.

- na iznos 150,64 EUR počev od 14.02.2009.

- na iznos 146,69 EUR počev od 25.03.2009.

- na iznos 148,34 EUR počev od 27.03.2009.

- na iznos 67,65 EUR počev od 15.05.2009.

- na iznos 79,32 EUR počev od 16.06.2009.

- na iznos 144,61 EUR počev od 04.07.2009.

- na iznos 88,10 EUR počev od 04.07.2009.

- na iznos 57,16 EUR počev od 01.9.2009.

- na iznos 1,26 EUR počev od 01.09.2009.

- na iznos 144,58 EUR počev od 05.09.2009.

- na iznos 165,14 EUR počev od 17.09.2009.

- na iznos 163,56 EUR počev od 16.10.2009.

- na iznos 164,38 EUR počev od 12.12.2009.

- na iznos 20,52 EUR počev od 12.12.2009.

- na iznos 143,75 EUR počev od 15.12.2009.

- na iznos 167,17 EUR počev od 29.12.2009.

- na iznos 170,62 EUR počev od 13.02.2010.

- na iznos 170,28 EUR počev od 16.03.2010.

- na iznos 172,97 EUR počev od 15.04.2010.

- na iznos 91,17 EUR počev od 15.04.2010.

- na iznos 81,64 EUR počev od 16.04.2010.

- na iznos 178,69 EUR počev od 15.06.2010.

- na iznos 184,85 EUR počev od 15.07.2010.

- na iznos 163,40 EUR počev od 16.07.2010.

- na iznos 20,70 EUR počev od 16.09.2010.

- na iznos 186,67 EUR počev od 21.09.2010.

- na iznos 183,33 EUR počev od 29.10.2010.

- na iznos 188,69 EUR počev od 13.11.2010.

- na iznos 199,01 EUR počev od 27.12.2010

- na iznos 194,49 EUR počev od 10.02.2011.

- na iznos 197,76 EUR počev od 05.03.2011.

- na iznos 197,76 EUR počev od 05.03.2011.

- na iznos 177,74 EUR počev od 11.05.2011.

- na iznos 140,91 EUR počev od 08.07.2011.

- na iznos 140,91 EUR počev od 08.07.2011.

- na iznos 147,97 EUR počev od 29.07.2011.

- na iznos 154,01 EUR počev od 05.08.2011.

- na iznos 143,37 EUR počev od 15.09.2011.

- na iznos 141,45 EUR počev od 03.11.2011.

- na iznos 141,45 EUR počev od 03.11.2011.

- na iznos 31,18 EUR počev od 6.11.2011.

- na iznos 3,31 EUR počev od 16.11.2011.

- na iznos 105,54 EUR počev od 15.12.2011.

- na iznos 32,95 EUR počev od 15.12.2011.

- na iznos 50,76 EUR počev od 16.12.2011.

- na iznos 58,11 EUR počev od 16.02.2012.

- na iznos 226,13 EUR počev od 16.02.2012.

- na iznos 100,58 EUR počev od 15.04.2012.

- na iznos 324,60 EUR počev od 15.04.2012.

- na iznos 325,64 EUR počev od 13.07.2012.

- na iznos 325,49 EUR počev od 26.08.2012.

- na iznos 270,29 EUR počev od 26.08.2012.

- na iznos 53,83 EUR počev od 16.09.2012.

- na iznos 323,88 EUR počev od 19.10.2012.

- na iznos 326,28 EUR počev od 15.11.2012.

- na iznos 324,54 EUR počev od 16.12.2012.

- na iznos 325,90 EUR počev od 01.01.2013.

- na iznos 324,78 EUR počev od 01.03.2013.

- na iznos 317,74 EUR počev od 19.05.2013.

- na iznos 317,74 EUR počev od 19.05.2013.

- na iznos 317,74 EUR počev od 19.05.2013.

- na iznos 317,42 EUR počev od 14.07.2013.

- na iznos 317,67 EUR počev od 11.08.2013.

- na iznos 317,67 EUR počev od 11.08.2013

- na iznos 319,69 EUR počev od 14.09.2013.

- na iznos 322,24 EUR počev od 13.10.2013.

- na iznos 326,03 EUR počev od 15.12.2013.

- na iznos 321,73 EUR počev od 18.01.2014.

- na iznos 321,73 EUR počev od 18.01.2014.

- na iznos 321,73 EUR počev od 18.01.2014.

- na iznos 322,56 EUR počev od 19.01.2014.

- na iznos 328,97 EUR počev od 18.03.2014.

- na iznos 327,27 EUR počev od 15.04.2014.

- na iznos 35,66 EUR počev od 16.05.2014.

i to po stopi do 31. prosinca 2007. od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

-potvrđuje u točci III. izreke

- preinačuje u dijelu točke II. izreke u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 112.163,53 kune (ispravno 14.886,66 EUR), kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate koje teku na pojedine mjesečne iznose iz točke II. izreke prvostupanjske presude za razdoblje od 1. listopada 2015. pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P–331/2024-6 od 27. svibnja 2025. preinačuje na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke utvrđena je ništetnom ugovorna odredba ugovora o kreditu broj 070124041938 kojom je ugovorena izmjena redovne kamatne stope odlukom tuženika. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 112.163,53 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom III. utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici, slijedom čega se odbija kao neosnovan prigovor prijeboja istaknut po tuženiku, dok je točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 3.214,48 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka

- dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastavljanja žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 070124041938 koji su stranke sklopile 24. siječnja 2007. te zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope u tom potrošačkom ugovoru, a u odnosu na koji su stranke sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016., dalje ZPK) 11. srpnja 2016. zaključile Dodatak uz ugovor o kreditu (dalje: Dodatak ugovora).

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 24. siječnja 2007. između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu broj 070124041938 za kupovinu nekretnine, s ugovorenim iznosom kredita od 225.246,00 CHF po srednjem tečaju banke i s rokom otplate 20 godina, uz redovnu kamatu od 4,89% godišnje, promjenjivu;

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati tuženiku promjenjive kamate pri čemu će se konkretna stopa tih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom banke;

- da je riječ o potrošačkom ugovoru (tužiteljica ga je sklopila kao fizička osoba a namjena je za kupovinu nekretnine) koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača kao tužitelja i osam banaka sa sjedištem u [adresa] kao tuženika pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.;

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika završio na način da pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je tuženik (uz druge banke iz navedenog spora) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine" br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007) povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali;

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava, pa je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen;

- da iz vještačenja provedenog tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da je tužiteljica s osnova promjene ugovorne kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu isplatila tuženiku iznos od 14.886,66 EUR;

- da su stranke 11. srpnja 2016.. sklopile Dodatak uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/2015);

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope utvrdio ništetnima te je kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti naložio tuženiku vratiti sve uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 112.163,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primio do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da sklopljeni Dodatak uz ugovor o kreditu nije od značaja ni za pravni interes ni za osnovanost tužbenog zahtjeva jer se tim Dodatkom potrošač nije odrekao zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu. Prvostupanjski sud presudom odbija prigovor prijeboja jer smatra da se iznosi preplate iz postupka konverzije nisu mogli odbiti od konačno dosuđenog iznosa, jer se ne zna na što se točno odnose i u kolikom iznosu, pri čemu je presudom Općinskog suda u Zadru P-1556/2023 od 5.veljače 2024. o navedenom prigovoru radi prijeboja već odlučio i umanjeno je potraživanje tužiteljice po osnovi ništetnosti valutne klauzule iz istovjetnog pravnog odnosa.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U tom dijelu nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu može ispitati.

10. Žalbeni navodi u bitnome se iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o učincima dodatka ugovoru o kreditu na utuženi kondikcijski zahtjev pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

11, U odnosu na žalbene navode kojima se osporava odluka o ništetnosti odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope ističe se kako slijedi:

12. Imajući na umu odredbu članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO/2005) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, a prema kojoj se na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što su prije svih ugovorne strane, neosnovano tuženik osporava da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje (djelomične) ništetnosti navedenog ugovora o kreditu i to stoga što su ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope izmijenjene Dodatkom. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., koje je doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, potrošač ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iako je sklopi dodatak ugovoru kojim su izmijenjene te odredbe ugovora, kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik u žalbi osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja o pravnom interesu tužiteljice za podnošenje tužbe za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora.

13. Nadalje, pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore među ostalim i nepoštene odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 u točci I. izreke pobijane presude iste utvrdio ništetnima, pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

14. U odnosu na žalbu protiv odluke o isplati:

15. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši u točci II. izreke pobijane presude glavni kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa (112.163,53 kn) koji je na ime ispunjenja kredita do 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) plaćen na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržanih u ugovoru o kreditu i to kao pravnu posljedicu njihove nepoštenosti utvrđene u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

16. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je Dodatak uz ugovor o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da je izračun konverzije obavljen u skladu s prisilnim propisom iz članka 19.c toga Zakona.

17. Kad ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, on ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi, pa se, u nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju opća pravila obveznog prava (ZOO/2005) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

18. U odnosu na predmetni potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile 14. siječnja 2007. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

19. ZID ZPK/15 donesen je nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

20. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003, ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

21. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

22. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate nakon zaključenog Dodatka, više ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak tih nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

23. Stranke su Dodatkom uz ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u korist potrošača i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koji su predmetom ove tužbe.

24. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi, pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje su učinjene na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, na temelju među strankama sklopljenog valjanog Dodatka, iskorištene za ispunjenje daljnjih obveza prema tom Dodatku, ne može se zaključiti da Dodatak nema restitucijski učinak u odnosu na navedene nepoštene ugovorne odredbe, bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate vraćaju potrošaču, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom.

25. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos- 1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK715 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

26. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

27. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračune konverzije uvrstio sve primljene iznose, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa, očito je da ta razlika koja se sada zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka uz ugovor nije (više) bez osnove u imovini tuženika, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO/2005.

28. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015 unio iznose koji se sada traže tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije), u skladu sa sklopljenim Dodatkom iskorišteni za namirenje anuiteta s valutnom klauzulom u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu, a glede utvrđenog manjka, u skladu sa zakonom postignut je sporazum o namirenju.

29. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

30. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem Dodatka uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom. Stoga tužiteljici prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripada dosuđena isplata od 14.886,66 EUR.

31. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci proširenog vijeća od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. gdje je na postavljeno revizijsko pitanje "Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama ZID ZPK/15 ugovaranjem Dodatka ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?" odgovoreno "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Dodatka Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

32. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odlukama o isplati iz točke II. izreke pobijane presude u dijelu koji se odnosi na iznos glavnice od 14.886,66 EUR pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu glavnih iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope odbijen.

33. Međutim, iako je tuženik na temelju sklopljenog Dodatka uz ugovor o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015., kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.).

34. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 (jer su protivno načelu dobre vjere stvarale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) tuženik je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužiteljice držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. ZOO/2005 nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao i zatezne kamate koje su na pojedine iznose tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije, kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužiteljice preuzete Dodatkom.

35. Izračun konverzije u skladu s odredaba članka 19.c ZKP-a ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje obveze prema Dodatku sklopljenom prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da Dodatak nema restitucijski učinak u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je tužiteljica platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu. Zbog toga, u skladu s općim pravilom iz članka 1115. ZOO/2005 tužiteljici, u odnosu na iznose plaćene do dana obračuna konverzije, pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope pa do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za ispunjenje tužiteljičine obveze preuzete Dodatkom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.

36. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 32. i Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., točka 54.1. i 56.1., Revd-4600/2025-2 od 19. studenog 2025. kao i u odluci proširenog vijeća od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

37. Slijedom takvih utvrđenja, a s obzirom da su citirane odredbe ugovora o kreditu u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđene nepoštenim zbog postupanja tuženika u predugovornoj fazi i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu koji je takvu odredbu nametnuo potrošačima bez pojedinačnog pregovaranja i unio u ugovore o potrošačkom kreditiranju, to se ne mogu prihvatiti osnovanim žalbeni razlozi tuženika kojima osporava tijek zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja. Pritom u vezi tijeka zateznih kamata i primjene odredbe članka 1115. ZOO/2005 postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova koja je reafirmirana i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. gdje se potvrđuje stav da je tuženik nesavjesni stjecatelj i da zbog toga duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

38. Konačno, vezano za prigovor zastare, ističe se da u skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualna je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (13. lipnja 2014. u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamati). U tom smislu neosnovan je prigovor zastare, koji tuženik ponavlja i u žalbi, odnosno utužena tražbina koju bi tuženik stekao bez osnove u smislu članka 1111. u vezi članka 323. ZOO na temelju ništetne ugovorne odredbe nije zastarjela, pa tako nije zastarjela ni tražbina iz članka 1115. ZOO prema kojoj se, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

39. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prigovor radi prebijanja (procesnopravni prigovor), a koji prigovor se odnosi na razliku nastalu u periodu otplate kredita kao rezultat razlike između početno ugovorenog anuiteta kredita, odnosno tečaja u trenutku isplate kredita po početnom planu otplate i tečaja po kojem je anuitet kredita plaćen, a koji je bio manji od početno ugovorenog. Naime, obzirom da u spornom razdoblju tužiteljica nije ništa primila od tuženika, već su upravo tuženiku vršene uplate kako je on tražio i obračunao, kao i da je u razdoblju kada je tečaj CHF bio manji od početnog došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne obratno, to tuženiku ne pripada pravo bilo što zahtijevati niti stavljati u prijeboj.

40. Međutim, ovdje valja istaknuti i to da je ovaj sud uvjerenja da ne postoji tražbina prema tuženiku po osnovi glavnice, koja je iskorištena za ispunjenje tužiteljičine daljnje obveze preuzete Dodatkom, kako je to ranije obrazloženo, pa slijedom navedenog nisu ispunjene ni pretpostavke za prijeboj. Naime, prihvaćanje tužbenog zahtjeva je osnovna pretpostavka za odlučivanje o postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja, pa u situaciji kad sud tužbeni zahtjev odbije, ne može odlučivati o tuženikovu zahtjevu u vidu prigovora radi prebijanja, jer taj prigovor nije istaknut kao samostalan tužbeni zahtjev, već s ciljem da se tuženikovo potraživanje prebije s tužiteljičinim, ako ono postoji, što ovdje nije slučaj.

41. Slijedom svih ranijih utvrđenja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu tekle od dana plaćanja do 30. rujna 2015., kada je tuženikova obveza vraćanja tih iznosa prestala. Stoga je u tom dijelu, na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i djelomično je potvrđena točka II. izreke prvostupanjske presude, dok je odnosu na zatražene zatezne kamate koje teku u kasnijem razdoblju uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka II. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za isplatu tih zateznih kamata odbijen.

42. Iako je tužiteljica uspjela u sporu s deklaratornim dijelom i zahtjevom za isplatu zatezne kamate, dok je u odnosu na glavni zahtjev uspio tuženik, odlučujući o troškovima cijelog postupka u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP-a, ovaj je sud imao na umu da primjena pravila „gubitnik plaća“ iz članka 154. stavka 1. ZPP-a koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljičinog prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužiteljici nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njezinim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od neutemeljenih parnica) i ako postoji razuman odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškovima postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.

43. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Č i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da u odnosu na predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK 2015, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude postojala neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji su na istovjetne činjenice različito primjenjivali pravo, te u to vrijeme nije bio primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika (odluka proširenog vijeća od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025-21 donesena je 27. svibnja 2026.) U takvim se okolnostima, u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije bilo podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh, pa zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Kad se tome doda činjenica da iznos troškova koji tužiteljica treba naknaditi tuženiku nije neznatan, ovaj sud smatra da odluka o tome da tužiteljica uz svoje troškove snosi i troškova zastupanja tuženika predstavlja nerazmjerno ograničenje prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

44. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točci IV. izreke prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoje troškove.

45. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijede i za troškove žalbe, pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec