Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-244/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Neli Suši, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici iz OD Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1685/2019-62 od 13. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1685/2019-62 od 13. kolovoza 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011761021, solemniziranog dana 8. kolovoza 2006. kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, u točci II. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 3.946,42 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci, točkom III. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011761021, solemniziranog dana 08. kolovoza 2006. kojim se povrat obveza iz kredita vezuje uz valutu švicarski franak (dalje: CHF), točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 5.310,01 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke, a točkom V. izreke (očitom omaškom u pisanju označena je ponovno kao točka IV.) naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 5.128,40 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka

- dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastavljanja žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tužiteljica, u istoj smatra da je presuda prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 9011761021, solemniziranog dana 8. kolovoza 2006., te zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u valuti CHF i nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope u tom potrošačkom ugovoru, a u odnosu na koji su stranke sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016., dalje ZPK) 23. veljače 2016. zaključile Aneks uz ugovor o kreditu (dalje: Aneks ugovora).

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da iz tužbe proizlazi kako je 5. listopada 2005. između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu broj 9010758986 za kupovinu nekretnine, s ugovorenim iznosom kredita od 90.300,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita i s rokom otplate 30 godina, uz redovnu kamatu od 4,35% godišnje, promjenjivu;

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju;

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati tuženiku promjenjive kamate pri čemu će se konkretna stopa tih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom banke;

- da je riječ o potrošačkom ugovoru (tužiteljica ga je sklopila kao fizička osoba a namjena je za kupovinu nekretnine) koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.;

- da je u navedenom postupku utvrđeno postupanje tuženika suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine" br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007);

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava, pa je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen;

- da iz vještačenja provedenog tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da je tužiteljica s osnova promjene ugovorne kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu isplatila tuženiku iznos od 3.946,42 EUR, a radi promjena tečaja CHF u odnosu na početni tečaj u vrijeme dobivanja kredita iznos od 5.310,01 EUR

- da su stranke 23. veljače 2016. sklopile Aneks uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/2015);

- da je taj Aneks uz ugovor o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015;

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. lipnja 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF iz Ugovora o kreditu broj: 9011761021, solemniziranog 8. kolovoza 2006., utvrdio ništetnima te je kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti naložio tuženiku vratiti sve uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primio do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da sklopljeni Aneks uz ugovor o kreditu nije od značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva jer na strani tužiteljice i dalje postoji pravni interes te se tužiteljica tim Aneksom nije odrekla zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, koji se u bitnom svode na obrazlaganje stava tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao pravo na puno obeštećenje unatoč zakonito provedenoj konverziji, valja istaknuti da je ovaj sud, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (tužba je podnesena 10. lipnja 2019.) našao da presuda sadrži proturječne i nerazumljive razloge, odnosno da je izreka presude suprotna razlozima prvostupanjskog suda, slijedom čega se ista ne može ispitati.

10. Naime, tužiteljica se u tužbi poziva i činjenično obrazlaže ništetnost Ugovora o kreditu 9010758986 solemniziranog 5. listopada 2005. kod javnog bilježnika Miroslava Banića. Upravo navedeni i tako označeni ugovor tužiteljica dostavlja uz tužbu, isti je bio predmetom njezinog zahtjeva kao i provedenog financijskog vještačenja te se spominje u Aneksu ugovora od 23. veljače 2016. Međutim, u tužbenom zahtjevu iz podneska od 29. travnja 2025. tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 9011761021, solemniziranog 8. kolovoza 2006. i u odnosu na tako opisani ugovor postavlja zahtjev za isplatu (u iznosima različitim od onih u tužbi, a opet sukladno rezultatima provedenog vještačenja), te upravo takav zahtjev prihvaća prvostupanjski sud.

11. Stoga je nejasno i nerazumljivo temeljem čega sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev koji se odnosi na Ugovor o kreditu broj 9011761021 solemniziran 8. kolovoza 2006. (točke I. i III. izreke) te tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa temeljem ništetnih odredaba upravo toga ugovora (točke II. i IV. izreke), kad spisu taj ugovor o kreditu ne prileži, niti se činjenični navodi iz tužbe i odlučne činjenice utvrđene u postupku odnose na taj ugovor o kreditu, već se odnose na Ugovor o kreditu 9010758986 solemniziran 5. listopada 2005.

12. Slijedom navedenog uz primjenu odredbe članka 369. st. 1. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti pobijanu presudu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, utvrditi će na koji se ugovor odnosi konačno postavljeni zahtjev tužiteljice (da li je riječ o pogrešci u pisanju ili o činjenično novom zahtjevu) te će na osnovu svih provedenih dokaza donijeti novu neproturječnu, pravilnu i zakonitu odluku.

14. O zahtjevu za troškove postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer