Poslovni broj K-182/2025-27

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, kao sutkinji pojedinki, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv okrivljene VĆ zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetu, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. - dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11, kaznenog djela protiv časti i ugleda - uvredu opisano i kažnjivo po članku 147. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 1. KZ/11, u vezi s člankom 51. KZ/11, a po privatnoj tužbi privatnog tužitelja UĆ putem punomoćnika privatnog tužitelja, odvjetnika KĆ od 27. svibnja 2025., nakon provedene i zaključene rasprave 21. srpnja 2026., u prisutnosti privatnog tužitelja, UĆ, punomoćnika privatnog tužitelja, odvjetnika KĆ i optužene VĆ, te javno objavljene presude dana 22. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1987. u Vinkovcima, kći V i GĆ, prebiva u [adresa], završila sss, komercijalist, zaposlena u Caffe baru "Željka", sa primanjima od 1.400,00 eura, udana, majka dvoje djece, od kojih jedno maloljetno, državljanka Republike Hrvatske, prethodno neosuđivana,

k r i v a  j e

što je:

1.) dana 16. ožujka 2025. godine u vremenskom razdoblju od 11,35 do 12,24 sati u Vinkovcima kao jedna od članova WhatsApp grupe, obraćajući se što direktno privatnom tužitelju, što ostalim članovima iste WhatsApp grupe, s ciljem da za privatnog tužitelja UĆ iznese neistinite činjenične tvrdnje, u 11,37 sati napisala: „ Mami svojoj se unosi u facu mom djetetu nećeš „ . Zatim je u 12,20 sati napisala: „ Unosio si joj se u facu tada „ , zatim u 12,06 sati napisala: „ Napao je djete od 17 god „ , te u 12,22 sati napisala: „ Nisi ruku već si joj se unio u facu i pretio „ , i u 12,24 sati napisala : „ Ja mu sve plaćala i bila uz njega on ide na moje djete „ , iako je znala da to nije istina,

dakle, pred drugim za nekoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da su neistinite i one su postale pristupačne većem broju osoba

2.) u isto vrijeme i na istom mjestu te na isti način kao pod točkom 1., a s ciljem da uvrijedi istog privatnog tužitelja u 11,36 sati napisala: Znaš konju retardirani „ , a zatim u 11,37 sati napisala: „ Nemoj me siliti da ti kući dodjem zbog onoga jučer i danas stoko nezahvalna „ , te u 12,23 sati napisala: „ Pedercina „ .

dakle, uvrijedila drugoga,

3.) u isto vrijeme i na istom mjestu te na isti način kao pod točkom 1., s ciljem i svjesna da drugome prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašila i uznemirila, privatnom tužitelju u poruci od 11,35 sati napisala: “ AĆ ovo upisi jer osveta je kurva “ , te po rukama od 11,38 te 11,41 i 11,43 sati napisala: “ Joj jebote da si ovdje sada zapamtio bi sve od sinoć jučer i danas “ , te “ Ustvari stižem ti kući sada “ i “ Da zapamtiš da sam ja za tebe jebena sladjana katic a moje djete za tebe kraljica..stižem vjeruj i probaj upetljati opet druge ljude ja ću ti sve upetljati u obitelji kunem ti se sinom sad ćeš zapamtiti “ , i zatim u poruci od 12,20 sati napisala: “ I izdaji van picko “ , te u 12,21 sati napisala: “ zapamtiti ćeš me “ .

dakle, drugome ozbiljno prijetila kakvim zlom da bi ga ustrašila ili uznemirila,

čime je djelom pod točkom 1. privatne tužbe počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetu, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. , 114/23., 36/24.- dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11, djelom pod točkom 2. privatne tužbe počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda - uvredu opisano i kažnjivo po članku 147. stavak 1. KZ/11, te pod točkom 3. kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 1. KZ/11, u vezi s člankom 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stav 1. KZ/11, se okrivljenoj VĆ

i z r i č e

novčana kazna od 50 (pedeset) dnevnih iznosa pri čemu jedan dnevni iznos predstavlja novčanu vrijednost od 51,50 eura (pedeset jedan euro i pedeset centi) što ukupno iznosi 2.575,00 eura (dvije tisuće petsto sedamdeset pet eura).

III. Na temelju članka 147. stav 1. KZ/11, se okrivljenoj VĆ

i z r i č e

novčana kazna od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa pri čemu jedan dnevni iznos predstavlja novčanu vrijednost od 51,50 eura (pedeset jedan euro i pedeset centi eura) svakome što ukupno iznosi 2.060,00 eura (dvije tisuće šezdeset eura).

IV. Na temelju članka 139. stav 1. KZ/11, u vezi s člankom 40. stav 4. KZ/11, se okrivljenoj VĆ

i z r i č e

novčana kazna od 100 (sto) dnevnih iznosa pri čemu jedan dnevni iznos predstavlja novčanu vrijednost od 51,50 eura (pedeset jedan euro i pedeset centi eura) svakome što ukupno iznosi 5.150,00 eura (pet tisuća sto pedeset).

V. Na temelju odredbe članka 51. stav 1. KZ/11, se okrivljenoj VĆ izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 160 (stotinu šezdeset) dnevnih iznosa pri čemu jedan dnevni iznos predstavlja novčanu vrijednost od 51,50 eura (pedeset jedan euro i pedeset centi) svakome što ukupno iznosi 8.240,00 eura (osam tisuća dvjesto četrdeset eura).

VI. Na temelju članka 57. stav 1. i 3. KZ/11, okrivljenoj VĆ se izriče djelomična uvjetna osuda i to na način da je od izrečene novčane kazne dužna platiti 60 (šezdeset) dnevnih iznosa pri čemu jedan dnevni iznos predstavlja novčanu vrijednost od 51,50 eura (pedeset jedan euro i pedeset centi) što ukupno iznosi 3.090,00 eura (tri tisuće devedeset eura), dok se preostali dio izrečene novčane kazne od 100 (sto) dnevnih iznosa pri čemu jedan dnevni iznos predstavlja novčanu vrijednost od 51,50 eura (pedeset jedan euro i pedeset centi) što ukupno iznosi 5.150,00 eura (pet tisuća sto pedeset eura), neće izvršiti ako okrivljena u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju odredbe članka 42. stav 6. KZ/11, neuvjetovani dio novčane kazne okrivljena je dužna platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude, uplatom u Državni proračun Republike Hrvatske, jer će se u protivnom ista, temeljem članka 43. stav 1. KZ/11, prisilno naplatiti, a ako prisilna naplata ne bude moguća, sukladno članku 43. stav 2. KZ/11, zamijeniti radom za opće dobro uz pristanak osuđenika.

VIII. Ako okrivljena VĆ ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši,

novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

IX. Na temelju članka 148. stav 1. u svezi s člankom 145. stav 2. točka. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., -Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. -u daljnjem tekstu ZKP/08), okrivljena VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obvezuje se na dužnost plaćanja troškova kaznenog postupka, te je ista dužna ovom sudu na ime paušalne svote uplatiti sudu iznos od 150,00 eura (stotinu pedeset eura), te privatnom tužitelju, UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime troška zastupanja po punomoćniku iznos od 800,00 eura (osamsto eura) i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj AĆ je privatnom tužbom, sastavljenom po punomoćniku, odvjetniku KĆ, dostavljenom Općinskom sudu u Vinkovcima 27. svibnja 2025. godine, optužio VĆ za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevete, opisane po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjive po članku 149. stavku 2. KZ/11, kaznenog djela protiv časti i ugleda - uvrede opisane i kažnjive po članku 147. stavak 1. KZ/11, te kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje opisane i kažnjive po članku 139. stavku 1. KZ/11, u vezi s člankom 51. KZ/11, stavljajući joj na teret da je dana 16. ožujka 2025. godine u vremenskom razdoblju od 11,35 do 12,24 sati u [adresa] kao jedna od članova WhatsApp grupe, obraćajući se što direktno privatnom tužitelju, što ostalim članovima iste WhatsApp grupe, s ciljem da za privatnog tužitelja UĆ iznese neistinite činjenične tvrdnje, u 11,37 sati napisala: „ Mami svojoj se unosi u facu mom djetetu nećeš „ . Zatim je u 12,20 sati napisala: „ Unosio si joj se u facu tada „ , zatim u 12,06 sati napisala: „ Napao je djete od 17 god „ , te u 12,22 sati napisala: „ Nisi ruku već si joj se unio u facu i pretio „ , i u 12,24 sati napisala : „ Ja mu sve plaćala i bila uz njega on ide na moje djete „ , iako je znala da to nije istina. U isto vrijeme i na istom mjestu te na isti način kao pod točkom 1., a s ciljem da uvrijedi istog privatnog tužitelja u 11,36 sati napisala: Znaš konju retardirani „ , a zatim u 11,37 sati napisala: „ Nemoj me siliti da ti kući dodjem zbog onoga jučer i danas stoko nezahvalna „ , te u 12,23 sati napisala: „ Pedercina „. U isto vrijeme i na istom mjestu te na isti način kao pod točkom 1., s ciljem i svjesna da drugome prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašila i uznemirila, privatnom tužitelju u poruci od 11,35 sati napisala: “ AĆ ovo upisi jer osveta je kurva “ , te porukama od 11,38 te 11,41 i 11,43 sati napisala: “ Joj jebote da si ovdje sada zapamtio bi sve od sinoć jučer i danas “ , te “ Ustvari stižem ti kući sada “ i “ Da zapamtiš da sam ja za tebe jebena sladjana katic a moje djete za tebe kraljica..stižem vjeruj i probaj upetljati opet druge ljude ja ću ti sve upetljati u obitelji kunem ti se sinom sad ćeš zapamtiti “ , i zatim u poruci od 12,20 sati napisala: “ I izdaji van picko “ , te u 12,21 sati napisala: “zapamtiti ćeš me “ .

2. Raspravni sudac je pozvao stranke da se na ročištu pokušaju izmiriti, sukladno članku 527. stav 3. ZKP/08, jer je isti postupak pokrenut tužbom privatnog tužitelja i ona stranka koja izgubi postupak dužna je platiti troškove punomoćnika protivne strane.

2.1. Stranke se nisu dogovorile riješiti spor mirenjem.

3. Pozvana na očitovanje o osnovanosti optužnih akata, okrivljena se očitovala kako se ne smatra krivom za počinjenje kaznenih djela koja joj se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, sukladno odredbi članka 431. stav

6. ZKP/08, pročitane su SMS poruke na stranama 5 do 11 spisa, iskaz privatnog tužitelja UĆ s raspravnog zapisnika od 11. veljače 2026., preslika pouke o pravima ode 8. travnja 2025., dopuna iskaza privatnog tužitelja UĆ s raspravnog zapisnika od 21. srpnja 2026.

4.1. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije, te je ispitana okrivljena VĆ.

4.2. Sud je na temelju odredbe članka 421. stav 1. točka 2. ZKP/08, odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka IĆ, ĐĆ i DĆ, s obzirom da isti nisu predloženi na okolnosti iz činjeničnog opisa privatne tužbe, već na okolnost vezane uz raniji odnos privatnog tužitelja i okrivljene, a koji nije relevantan za odluku suda u ovoj pravnoj stvari.

5. Prilikom iznošenja obrane na raspravi kod Općinskog suda u V inkovcima 21. srpnja 2026., okrivljena VĆ potvrdila je kao je 16. ožujka 2025. godine u WhatsApp grupi s desetak članova poslala sve poruke navedene u privatnoj tužbi, a koje se odnose na privatnog tužitelja AĆ, jer je smatrala kako je o njenu kćer koja je tada imala 17 godina, psihički i fizički napao, dva do tri puta gurnuo, te je prijetio smrću. U caffe baru „Željka“ Joj se unosio u lice zašto joj je ispričao šefica kafića. Privatnog tužitelja je vodila na večere i plaćala mu dostave hrane , kada je govorio da mu baka ne želi praviti jesti, kupovala mu cigare i plaćala piće. Navodi kako je spremna platiti kaznu koja je slijedi, jer je zaista napisala poruke iz ljutnje, jer je privatni tužitelj prijetio njenoj kćeri. Ne zna kada se to dogodilo, ali je to prijavila policiji. Potvrđuje kako se pouka o pravima RĆ, koja je pokazana, i koja se nalazi na strani 50 spisa, odnosi na te prijetnje, no navodi kako je i ranije privatni tužitelj bio u sukobu s njenom kćerkom.

6. U ovom kaznenom postupku, nesporno je kako je okrivljena VĆ u WhatsApp grupi s desetak članova, poslala sve poruke navedene u privatnoj tužbi.

6.1. Sporno je smatraju li se iste kaznenim djelima, i jeli za poruke iz točke 1. presude, okrivljena imala razloga vjerovati u njihovu istinitost.

7. Iz iskaza privatnog tužitelja AĆ, ispitanog na raspravi 11. veljače 2026., koji je, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 21. srpnja 2026., proizlazi kako je WhatsApp grupa u kojoj je okrivljena slala poruke navedene privatnom tužbom, nastala je u ljeto 2024. godine kada je s optuženom i još šest osoba radio u caffe baru "Amareto" u [adresa]. U trenutku kada je okrivljena pisala predmetne poruka u toj grubi bilo je ukupno osam ljudi. 15. ožujka 2025. godine, je kafiću "Kod Željke" u [adresa], u kojem je radio skupa s okrivljenom, zatekao je kćer okrivljene PĆ koja se nalazila u prostoru šanka, te joj rekao kako nema što raditi u prostoru šanka i zatražio da izađe, što je odbila. Pritužio ju je šefici TĆ, a sljedeći dan, 16. ožujka 2025., okrivljena je počela slati poruke, u kojima navodi sve što je navedeno privatnom tužbom, na WhatsApp grupu bivših konobara Amareta. Prijetnji okrivljene se, zaista, uplašio, jer se okrivljena hvalila kako je bila nasilna prema bivšoj radnoj kolegici 2024. godine, te da ju je čak dva puta dočekala i istukla ju, a da je za to oslobođena na sudu. Stoga je smatrao da je okrivljena nasilna i bojao se da će mu fizički nauditi. Osobito se uplašio njenih riječi "izađi van pičko" i "zapamtit ćeš me" , a osobito uvrijedio što ga je nazivala "stokom nezahvalnim, konjem retardiranim i pederčinom".

7.1. Dodatno ispitan na raspravi 21. srpnja 2026., privatni tužitelj je iskazao kako u cijelosti ostaje kod iskaza od 11. veljače 2026. godine, te želi napomenuti kako se nikada nisam unosio u lice, niti prijetio djetetu okrivljene VĆ, niti na bilo koji način napao njeno dijete, te da je sve što je ona napisala u WhatsApp grupi neistina. S kćeri okrivljene, se nije sukobio u caffe baru Šinobus, već ju je jednom vidio u predmetnom kafiću, gdje je došao razgovarati sa konobarom, no, konobar mu je, čim ga je vidio, s obzirom da je sjedio sa kćeri okrivljene, vikao da izađe van, što je i učinio. Kćer okrivljene je protiv njega podnijela kaznenu prijavu, te se vodi postupak na Županijskom sudu. To je bilo nakon poruka u WhatsApp grupi.

7.2. Sud je iskaz privatnog tužitelja, glede poslanih poruka, ocijenio vjerodostojnim, s obzirom da je isti sukladan pročitanim poruka, koje je nesporno, uputila okrivljena u WhatsApp grupi, te je istome povjerovao. Također je sud povjerovao iskazu privatnog tužitelja, kako je sukob njega i kćeri okrivljene, bio nakon slanja predmetnih poruka, jer to proizlazi i iz pouke o pravima uručene privatnom tužitelju na strani 50 spisa. Sadržaj samog sukoba, nije relevantan u ovom kaznenom postupku, s obzirom da se dogodio nakon događaja o kojem sud raspravlja u ovom postupku, te s obzirom da se o tome vozi zasebni kazneni postupak.

8. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11, čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Kvalificirani oblik iz stavka 2. istog članka ostvaruje se kada je djelo počinjeno putem računalnog sustava ili mreže, na način da je ono postalo pristupačno većem broju osoba, a za koji je propisana novčana kazna do 500 dnevnih iznosa.

8.1. Sud je utvrdio da su predmetne poruke jasno i nedvojbeno činjenične tvrdnje, a ne vrijednosni sudovi. Razgraničenje između činjenične tvrdnje i vrijednosnog suda questio je facti i ovisi o kontekstu, opsegu i načinu na koji je izjava dana. U konkretnom slučaju, okrivljena je napisala sljedeće kategoričke tvrdnje:

• „Napao je djete od 17 god"

• „Unosio si joj se u facu tada"

• „Nisi ruku već si joj se unio u facu i pretio"

• „Mami svojoj se unosi u facu mom djetetu nećeš"

• „Ja mu sve plaćala i bila uz njega on ide na moje djete"

Navedene poruke opisuju konkretne događaje (fizički napad, unositi se u lice, prijetnje), dakle, sadrže činjenične tvrdnje čija se istinitost može objektivno provjeriti, a ne puke vrijednosne sudove . Tvrdnje da je osoba napala maloljetno dijete i da joj se unosila u lice prijeteći su po prirodi takve da mogu objektivno naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja pred trećima.

8.2. Glede subjektivnog elementa - znanja o neistinitosti, sud je ocijenio obranu okrivljene VĆ, na sljedeći način: okrivljena je kao dokaz istinitosti svojih tvrdnji navela kako je privatni tužitelj, zaista, prijetio njenoj kćeri, no, to nije ničim dokazala. Kada joj je predočena pouka o pravima koja se odnosi na privatnog tužitelja, prvotno je iskazala kako se odnosi na incident radi kojeg je pisala predmetne poruke, no, to nije moguće, jer se kaznena prijava podnesenu protiv privatnog tužitelja AĆ, odnosi na događaj koji se dogodio 11 dana nakon spornih WhatsApp poruka.

8.3. Ova okolnost ima odlučujući značaj za utvrđivanje subjektivnog elementa kaznenog djela. Kazneno djelo klevete može se počiniti isključivo s izravnom namjerom: počinitelj mora biti svjestan da je činjenična tvrdnja koju iznosi lažna, da može škoditi nečijoj časti i ugledu, te htjeti ili biti siguran u nastupanje zabranjene posljedice. Neizravna namjera isključena je. Svačije poštenje se presumira, dok se ne dokaže suprotno, pa oklevetani nije dužan dokazivati neistinitost iznesene tvrdnje . Iznošenje ili prenošenje nepovoljnih činjeničnih tvrdnji, opravdano je sve dok počinitelj koji nije siguran u istinitost postupa u dobroj vjeri, ali to pravo prestaje kada zna za njihovu neistinitost.

8.4. U konkretnom slučaju, sud je cijenio sljedeće:

Okrivljena je predmetne poruke pisala 11 dana prije nego što se uopće dogodio navodni napad privatnog tužitelja na njenu kćer. Iz toga nedvojbeno proizlazi da u trenutku pisanja poruka, nije raspolagala nikakvim objektiviziranim i potkrijepljenim saznanjem o navodnom napadu koje bi ju opravdavalo u dobroj vjeri iznošenjem kategoričkih tvrdnji. Da je doista imala utemeljeno uvjerenje o napadu, prirodno bi bilo da kaznenu prijavu podnese istovremeno ili ranije, a ne 11 dana nakon poruka.

8.5. Nadalje, ton i forma poruka nisu upućivali na sumnju ili oprez — okrivljena je tvrdnje iznijela bezuvjetno i kategorički („Napao je djete", a ne „Smatram/bojim se da je napao dijete"). Takav kategorički iskaz koji isključuje bilo kakvu rezervu o istinitosti, u kombinaciji s vremenskim slijedom koji pobija postojanje prethodnog utemeljenog znanja, uvjerio je sud da okrivljena nije postupala u dobroj vjeri, već da je iznijela tvrdnje koje je znala da su neistinite, ili u najmanju ruku da nije imala osnova smatrati ih istinitima, čime je ostvaren dolozni element kaznenog djela.

8.6. Kaznena prijava podnijeta ex post, ne može retroaktivno opravdati tvrdnje koje su iznesene kao utvrđene činjenice, jer bi u protivnom svaki počinitelj klevete mogao slobodno iznositi neistinite tvrdnje, a potom naknadnom prijavom pokušati konstruirati obranu dobre vjere. Takva interpretacija bila bi suprotna smislu i svrsi zaštite časti i ugleda kao kaznopravnog dobra.

8.7. Okrivljenica je u obrani navela da je privatni tužitelj već ranije bio u sukobu s njenom kćerkom te da je moguće da je pobrkala događaje. Sud ovu obranu ocjenjuje nevjerodostojnom iz sljedećih razloga:

• Prvotno, okrivljenica je inkriminirane tvrdnje iznijela decidiranim i kategoričkim tonom, bez ikakve rezerve ili naznake nesigurnosti koja bi upućivala na mogućnost zabune ili miješanja događaja. Osoba koja 'brka događaje' ne iznosi ih kao utvrđenu stvarnost nego se izražava s oprezom.

• Nadalje, kaznena prijava podnesena 11 dana nakon inkriminiranih poruka ukazuje na to da okrivljenica u trenutku pisanja poruka nije raspolagala konkretnim i objektiviziranim saznanjem o napadu koji je bio predmet tih poruka. Da je bila uvjerena u napad, prirodno je za pretpostaviti da bi kaznenu prijavu podnijela bez odgode.

• Konačno, okolnost da je privatni tužitelj ranije mogao biti u sukobu s kćerkom okrivljenice ne daje valjanu osnovu za tvrdnju o konkretnom napadu maloljetne osobe, jer su to kvalitativno različite kategorije ponašanja. Zabuna između ranije nesuglasice i konkretnog fizičkog napada na maloljetnika nije vjerojatna za razumnu osobu koja nastoji prenijeti istinite informacije. Teret dokaza o istinitosti činjenične tvrdnje je na onome koji iznosi tvrdnju, dakle, na okrivljeno j, a istinitost iznesenih tvrdnji, okrivljena tijekom postupka nije dokazala.

8.8. WhatsApp grupni razgovor, pravno predstavlja računalnu mrežu u smislu članka 149. stavka 2. KZ/11. Poruke su bile dostupne svim članovima grupe simultano i bez daljnjih radnji pojedinog korisnika, čime je djelo postalo pristupačno većem broju osoba. Ova okolnost pravilno je iskazana i u opisu kaznenog djela u izreci presude. Sud je stoga primijenio kvalificirani oblik iz stavka 2., za koji je propisana kazna do 500 dnevnih iznosa.

9. Kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11, čini onaj tko uvrijedi drugoga, te je za isto predviđena kaznu do 90 dnevnih iznosa.

9.1. Temeljno razlikovanje između uvrede i klevete počiva na prirodi izjave. Naime, dok kleveta podrazumijeva iznošenje neistinite činjenične tvrdnje (ono što se može provjeriti), uvreda obuhvaća negativni vrijednosni sud, epitet ili pogrdna ocjena koja ne tvrdi određenu provjerivu činjenicu, ali umanjuje čast i dostojanstvo. Kod uvrede na subjektivnoj strani krivnje mora postojati namjera, izravna ili neizravna, dok je na objektivnoj strani potrebno da je izjava uvredljiva prema objektivnim okolnostima.

9.2. Poruke: „Znaš konju retardirani", „stoko nezahvalna",„Pedercina", nedvojbeno su pogrdni epiteti koji privatnog tužitelja obescjenjuju i izvrgavaju ruglu, bez da iznose ikakvu provjerljivu činjenicu. To su tipični izrazi kojima se nekoga omalovažava i čijim se izricanjem pred trećim osobama (ostalim članovima WhatsApp grupe) nanosi šteta časti i dostojanstvu. Namjera okrivljene da uvrijedi privatnog tužitelja izvire iz samih izjava i konteksta razmjene poruka. Objektivni promatrač, uzimajući u obzir standarde sredine, ove izraze nedvojbeno doživljava kao uvredljive.

10. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11, čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Kazneni progon provodi se po privatnoj tužbi sukladno stavku 4. istog članka.

10.1. Za ostvarenje bića kaznenog djela prijetnje nije nužno da prijetnja sadržava preciznu specifikaciju predviđenog zla, dovoljna je prijetnja nekim zlom, izražena na način koji kod razumne osobe u položaju primatelja može izazvati strah ili uznemirenost. Ozbiljnost se ocjenjuje objektivno, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja - kontekst, ton, vremenski tijek i kumulativni učinak više poruka zajedno.

10.2. U predmetnom slučaju sljedeće poruke, sagledane u cjelini i u međusobnom kontekstu, nedvojbeno ostvaruju biće prijetnje:

„ AĆ ovo upisi jer osveta je kurva" (11:35)

„Joj jebote da si ovdje sada zapamtio bi sve od sinoć jučer i danas" (11:38) „Ustvari stižem ti kući sada" (11:41) - eksplicitna najava fizičkog dolaska na adresu privatnog tužitelja

„Da zapamtiš da sam ja za tebe jebena VĆ a moje djete za tebe kraljica... stižem vjeruj i probaj upetljati opet druge ljude ja ću ti sve upetljati u obitelji kunem ti se sinom sad ćeš zapamtiti" (11:43) - prijetnja zadiranja u obiteljski život privatnog tužitelja i zakletva na dijete

„I izdaji van picko" (12:20) - uvredljivo i prijeteće

„zapamtiti ćeš me" (12:21) - zaključna prijetnja s namjerom ostavljanja trajnih posljedica

10.3. Poruke su slane u kratkim vremenskim razmacima, čime su kumulativno stvarale ozračje straha i uznemirenosti. Posebno je indikativna poruka „stižem ti kući sada" - najava fizičkog dolaska osobi kojoj se u istom razgovoru upućuju prijetnje odmazdom, što svaka razumna osoba opravdano doživljava kao ozbiljnu prijetnju zlom. Poruka o „uplitanju obitelji" uz zakletvu sinom dodatno pojačava ozbiljnost prijetnje jer upućuje na namjeru nanošenja zla ne samo privatnom tužitelju nego i osobama njemu bliskim.

10.4. Sud je zaključio da je okrivljena navedene poruke slala svjesno i s ciljem da privatnog tužitelja ustraši i uznemiri, čime su ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. KZ/11. U navedenom je i uspjela, što je očito iz iskaza privatnog tužitelja, ali i njegovog ponašanja nakon ovih poruka, odnosno, podnošenja privatne tužbe.

11. Ocjenom svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, primjenom načela slobodne ocjene dokaza, a posebno imajući u vidu nesporno autorstvo okrivljene glede svih inkriminiranih poruka, kronološki raspored – podnošenje kaznene prijave jedanaest dana nakon poruka kao dokaz nepostojanja utemeljene osnove za tvrdnje u trenutku njihova iznošenja, kategorički ton poruka koji isključuje dobronamjerno postupanje, javnost počinjenja putem WhatsApp grupe (pristupačnost većem broju osoba), intenzitet prijetnji koji je objektivan razlog za uznemirenost, sud je zaključio da su ostvarena sva zakonska obilježja kaznenih djela klevete, uvrede i prijetnje, te da je krivnja okrivljene VĆ nedvojbeno dokazana u smislu članka 455. stavka 1. ZKP/08.

12. Ubrojivost okrivljene tijekom postupka nije bila osporena, pa sud uzima da je ona u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva, a za njeno postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

13. Sukladno članku 47. KZ/11, pri odmjeravanju kazne sud polazi od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, te uzima u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, a osobito: jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje.

13.1. Visinu dnevnog iznosa. sud utvrdio sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-89/2026 od 7. srpnja 2026. koji je utvrdio kako je prosječni dnevni iznos u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 1. srpnja 2026. do 30. rujna 2026. iznosi 51,50 eura.

13.2. Sud je kao olakotne okolnosti cijenio neosuđivanost okrivljene, emocionalni kontekst- djelo je počinjeno u situaciji visokog emocionalnog naboja vezano uz zaštitu djeteta; motivaciju - okrivljena je djelovala (makar i na pogrešan i kazneno kažnjiv način) iz majčinog nagona zaštite kćeri. Kao otegotne okolnosti, sud je okrivljenoj cijenio: multiplicitet radnji - okrivljena je u kratkom vremenskom rasponu (između 11:35 i 12:24 sati) uputila velik broj poruka različitog kaznenog sadržaja , intenzitet prijetnji - prijetnje su bile osobite intenzivnosti (dolazak kući, zaplitanje obitelji, zakletva sinom) , upornost prilikom činjenja kaznenih djela, te naknadni odnos prema djelu, odnosno, manjak žaljenja i kajanja, iako je izrazila svjesnost kako je poslala sve inkriminirane poruke. Također je okrivljenoj kao otegotno cijenio, i to što je i kazneno djelo uvrede počinjeno putem WhatsApp grupe, dakle, računalne mreže, pa je uvreda postala pristupačna većem broju osoba, a kako okrivljenoj privatnom tužbom nije stavljen na teret teži oblik iz stavka 2., za koji je propisana kazna do 180 dnevnih iznosa, sud je ovu okolnost uzeo u obzir kod odmjere kazne.

.

13.3. Za kazneno djelo klevete iz članka 149. stav 2. KZ/11 i uvrede iz članka 147. stav 1. KZ/11, budući da nije propisan poseban minimum, primjenjuje se opći zakonski minimum iz članka 42. stav 1. KZ/11 od 30 dnevnih iznosa Sud je za kazneno djelo klevete iz članka 149. st. 2. KZ/11, okrivljenoj izrekao novčanu kaznu od 50 dnevnih iznosa, a za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stav 1. KZ/11, novčanu kaznu od 40 dnevnih iznosa, kojim kaznama je izrazio društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, utjecao na jačanje povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecao na okrivljenu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te se očekuje u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja.

13.4. Za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stav 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine, sud je primijenio članak 40. stavak 4. KZ/11, i izrekao novčanu kaznu, smatrajući kako je konverzija kazne zatvora u novčanu kaznu, opravdana je ukupnom procjenom ličnosti okrivljene i svrhom kažnjavanja.

13.4.1. Novčana kazna za djelo za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine ne može prelaziti opće granice iz članka 42. stavka 1. KZ/11 (do 360 dnevnih iznosa, osim posebnih slučajeva), a sud je pri pretvaranju uzeo u obzir razmjer između zaprijećene kazne zatvora i odgovarajućeg broja dnevnih iznosa novčane kazne. Izrečena kazna od 100 dnevnih iznosa, najveća je od triju pojedinačnih kazni, što je sukladno načelu težine kaznenih djela pri utvrđivanju jedinstvene kazne u stjecaju, sukladno članku 51. KZ/11.

13.4.2. Prijetnja je u ovom predmetu najtežim od počinjenih kaznenih djela iz više razloga:

1. Zapriječena kazna zatvora - zakonodavac je prijetnju smatrao kaznenim djelom koje primarno zahtijeva izricanje kazne zatvora, čime je iskazao da se radi o djelu većeg stupnja opasnosti za osobnu slobodu i sigurnost;

2. Intenzitet i kumulativnost prijetnji — okrivljenica je u nizu poruka, u kratkom vremenskom razmaku, prijetila osobnim dolaskom na adresu, zapriječenom odmazdom nad obitelji privatnog tužitelja i zakletvom sinom na buduće posljedice - što kumulativno prelazi prag uobičajene prijetnje i ulazi u sferu ozbiljne i dugotrajno uznemirujuće prijetnje;

3. Zaštićeno dobro - kazneno djelo prijetnje štiti osobnu slobodu i sigurnost kao jedno od primarnih ustavnih dobara. Privatni tužitelj, suočen s najavom fizičkog dolaska u kombinaciji s prijašnjim verbalnim napadima u istom razgovoru, opravdano je mogao osjećati ozbiljan strah za svoju osobnu sigurnost;

4. Višestruke radnje - utvrđeno je šest zasebnih prijetećih poruka u različitim vremenskim točkama (11:35, 11:38, 11:41, 11:43, 12:20, 12:21), čime je prijetnja bila sustavna i intenzivna.

13.4.3. Sud zaključuje da kazna od 100 dnevnih iznosa za prijetnju, pravilno odražava relativno veću težinu ovog kaznenog djela u usporedbi s klevetom i uvredom, uzimajući u obzir zapriječenu kaznu zatvora, intenzitet i multiplicitet prijetnji, te ozbiljnost ugroze osobne slobode privatnog tužitelja, uz istovremeno uvažavanje svih olakotnih okolnosti na strani okrivljene, koji kaznu zadržavaju znatno ispod zakonskog maksimuma.

14. Okrivljena je počinila tri kaznena djela jednom ili više radnji, za koja joj se istodobno sudi, čime je ostvaren zakonski pojam stjecaja kaznenih djela iz članka 51. KZ/11. Sukladno stavku 1. toga članka, sud je za svako kazneno djelo utvrdio pojedinačnu kaznu, a zatim je, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osudio okrivljenu na jedinstvenu kaznu.

Jedinstvena kazna formira se primjenom načela asperacije: polazi se od najviše pojedinačne kazne (100 dnevnih iznosa za prijetnju) i ta se kazna povećava, ali ne smije doseći zbroj svih pojedinačnih kazni niti premašiti zakonski maksimum. Sud je, na temelju ocjene ukupnosti počinjenih kaznenih djela i ličnosti okrivljene, uvažavajući i olakotne i otegotne okolnosti, ocijenio da je jedinstvena kazna od 160 dnevnih iznosa, razmjerna ukupnoj težini počinjenih kaznenih djela i krivnji okrivljene.

14.1. Sukladno članku 57. stavku 1. KZ/11, sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne, ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne, neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud je razmotrio ličnost okrivljene i zaključio da je primjena instituta djelomične uvjetne osude opravdana. Okrivljena nema ranijih osuda, djelo je počinjeno u posebnim emocionalnim okolnostima zaštite djeteta, a sud ocjenjuje da postoji visok stupanj vjerojatnosti da okrivljena bez izvršenja cjelokupne kazne, neće počiniti nova kaznena djela. Stavak 3. članka 57. propisuje da neuvjetovani dio novčane kazne, ne može iznositi manje od jedne petine ni više od jedne polovine izrečene kazne. Stoga je sud utvrdio neuvjetovani dio u visini od 60 dnevnih iznosa, a uvjetovani dio u iznosu od 100 dnevnih iznosa.

14.2. Sud je odredio rok provjeravanja za uvjetovani dio kazne, od dvije godine od pravomoćnosti presude, sukladno članku 56. st. 3. KZ/11.

14.3. Sukladno članku 42. stavku 6. KZ/11, sud je odredio rok plaćanja neuvjetovanog dijela kazne od četiri mjeseca od pravomoćnosti presude, koji je unutar zakonski dopuštenog okvira od 30 dana do 6 mjeseci.

14.4. U slučaju neplaćanja, kazna se prisilno naplaćuje, a ako prisilna naplata ne bude moguća, uz pristanak osuđenice zamjenjuje se radom za opće dobro. U slučaju uskrate pristanka ili neizvršavanja rada za opće dobro, kazna se zamjenjuje kaznom zatvora.

15. U skladu s člankom 148. stavkom 1. ZKP/08, okrivljena kao osuđena stranka snosi troškove kaznenog postupka. Sud je sukladno članku 145. stavku 2. točki 6. ZKP/08 dosudio paušalni iznos troškova suda od 150,00 EUR, koji je razmjeran duljini i složenosti ovog kaznenog postupka, a sukladno točki 7. istog stavka dosuđen je trošak zastupanja privatnog tužitelja po punomoćniku u iznosu od 800,00 EUR, koji je nužno nastao vođenjem ovog postupka i koji se u okviru predmetnog postupka smatra primjerenim.

15.1. Naime, privatni tužitelj po punomoćniku, troškovnikom od 22. srpnja 2026., zatraži trošak, koji je sud ocijenio djelomično opravdanim, a koji se odnosi na trošak sastava privatne tužbe, sukladno Tbr. 1. točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 - u daljnjem tekstu Tarifa), u iznosu od 100 bodova, zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 11. veljače 2026., 21. srpnja 2026., sukladno Tbr. 4. točka 1. Tarife, u iznosu od 100 bodova po ročištu, kao i pristupa zakazanom ročištu 2. lipnja 2026., odgođenom prije početka raspravljanja i ročištu za objavu presude, sukladno Tbr. 4. točka 4. Tarife u iznosu od 50 bodova po ročištu, što ukupno iznosi 400 bodova. Kako vrijednost boda, sukladno Tbr. 54 tarife, iznosi 2,00 €, privatnom tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 800,00 €, koji je trošak okrivljena dužna naknaditi neposredno privatnom tužitelju, u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

15.2. Od priloženog troškovnika, sud je ocijenio neosnovanim trošak pristupa na ročišta za glavnu raspravu 16. prosinca 2025. i 17. ožujka 2026., koja su odgođena prije početka raspravljanja, jer punomoćnik privatnog tužitelja, na ista nije pristupio.

15.3. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovci, 22. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Dostavna naredba:

1. Privatni tužitelj, AĆ, [adresa]

2. Punomoćnik privatnog tužitelja ZĆ, [adresa]

3. Okrivljena VĆ, [adresa]