REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-96/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZŽD, iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38, radi akademskog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, 22. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Minstarstva znanosti i obrazovanja, KLASA:UP/II-602-05/21-01/00010, URBROJ:533-04-21-0004 od 6. prosinca 2021., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljene protiv rješenja Povjerenstva za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, Sveučilišta u Zagrebu, KLASA:UP/I-602-06/19-02/274, URBROJ:380- 090/063-21-4 od 9. srpnja 2021., a kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za akademsko priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije "diploma iz prava " u svrhu upisa poslijediplomskog specijalističkog studija "Intelektualno vlasništvo", Centra za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu.
2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi da je 2015. završila studijski program u trajanju od 4 godine na inozemnoj visokoškolskoj instituciji Sveučilišta u Damasku, Pravni fakultet Damask, Sirijska Arapska Republika te stekla inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju diploma iz prava, a navedene institucije i studijski program dio su visokoškolskog sustava Sirijske Arapske Republike. Navodi kako u Sirijskoj Arapskoj Republici na Pravnom fakultetu ne postoji prva razina visokoškolskog obrazovanja koja bi pružila mogućnost nastavka studija na drugoj razini te su netočni navodi tuženika da se predmetni studijski program po razini može usporediti s prediplomskim sveučilišnim studijem u Republici Hrvatskoj. Predlaže, u tom smislu zatražiti službeno očitovanje Pravnog fakulteta u Damasku putem elektroničke pošte, o tome poznaje li sustav visokoškolskog obrazovanja Sirijske Arapske Republike dvije razine obrazovanja i to preddiplomski sveučilišni studij (3 godine) i diplomski sveučilišni studij (2 godine) ili se radi o jedinstvenom sveučilišnom studiju u trajanju od 4 godine, navodi kako je nakon stečene diplome bila upisana u Sirijsku odvjetničku komoru, te radila kao odvjetnica u Siriji. Također u Upravnom odjelu za imovinsko-pravne poslove grada Koprivnice bila je polaznica programa stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa na radnom mjestu stručnog suradnika nakon čega je stekla uvjete za polaganje državnog stručnog ispita pri Ministarstvu uprave Republike Hrvatske koji je položila 2017. Ističe da počevši od 1. srpnja 2013., odnosno pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, sve osobe koje žele pružiti usluge obavljanjem određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj, a stručnu kvalifikaciju stekli su u inozemstvu, dužne su se obratiti nadležnom tijelu radi provođenja postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija te nije jasno zašto je tužiteljica upućena da se obrati Odvjetničkoj komori s obzirom da ista u ovoj fazi nema namjeru baviti se odvjetničkom profesijom, te nema namjeru pristupiti Odvjetničkoj komori u svrhu provođenja priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija kako bi se odobrio pristup obavljanju određene regulirane profesije, nego tužiteljica za isto traži isključivo radi toga da bi se osigurali uvjeti da ista može upisati poslijediplomski specijalistički studij Intelektualno vlasništvo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kako bi stekla razinu master, odnosno poslijediplomsku razinu obrazovanja, a podredno i kako bi ostvarila mogućnost zapošljavanja na području Republike Hrvatske sa svojom stručnom spremom. Poziva se na članak 77. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te navodi kako se predmetni studijski program po razini može usporediti s diplomskim studijem u Republici Hrvatskoj. Smatra da je rješenje nezakonito jer se temelji na broju akademskih godina iako se hrvatskim državljanima koji su završili fakultete prema starom programu omogućava provođenje tih diploma neovisno o činjenici da sadašnji studijski programi traju više godina.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora kojeg nije specificirala.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te u bitnome navodi da je u postupku od strane i prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela zatražena službena informacija o sustavu obrazovanja i razini predmetne kvalifikacije od Nacionalnog ENIC/NARIC ureda, te da je odluka o razini donesena upravo na temelju tog dokaza. Pri tome je tuženik, zatražio i dodatne informacije preko međunarodne ENIC mreže o iskustvima u priznavanju kvalifikacije iz Sirije s ciljem da se nedvojbeno utvrdi odnosi li se predmetna kvalifikacija na prvu razinu Sirijskog visokog obrazovanja (Bachelor) ili drugu razinu (Master) te je Nacionalni ENIC/NARIC 19. listopada izdao dodatno pojašnjenje i dostavio preslik odgovora švedskog ENIC/NARIC ureda u kojem se navodi da je i u Švedskoj predmetna kvalifikacija priznata kao prva razina (Bachelor). Ističe da je Republika Hrvatska potpisnica Lisabonske konvencije o priznavanje visokoškolskih kvalifikacija te da su sve zemlje potpisnice osnovale svoje nacionalne informacijske centre (ENIC ili ENIC/NARIC) čija je uloga da dostavljaju podatke i surađuju u postupcima priznavanja, međusobno i s međunarodnim organizacijama te se informacije prikupljene putem navedene mreže smatraju vjerodostojnima u postupcima priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, slijedom čega nije utemeljen zahtjev tužiteljice da se zatraži dodatno pojašnjenje o sustavu visokog obrazovanja u Sirijskoj Arapskoj Republici i razini predmetne kvalifikacije od institucije koja je predmetnu kvalifikaciju izdala. U odnosu na ranije radno iskustvo ističe kako se postupci priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije razlikuje ovisno o svrsi priznavanja, odnosno namjeri da nositelj kvalifikacije nastavi obrazovanje ili da pristupi tržištu rada. Budući da je u konkretnom slučaju priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije zatraženo u svrhu nastavka obrazovanja, to se uzima u obzir stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koji su stečeni predmetnom kvalifikacijom. Radno iskustvo i položeni stručni ispiti nisu predmet priznavanja temeljem Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, već tužiteljica može zatražiti priznavanja inozemne stručne kvalifikacije u svrhu zapošljavanja sukladno odredbama Zakona o reguliranju profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Također odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja Ministarstva i Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju, ne primjenjuju se u slučajevima priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, budući da se odredbe u izjednačavanju akademskih i stručnih naziva odnosi samo na kvalifikacije stečene na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj prije donošenja Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
5. Predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), a tužiteljica u tužbi nije izričito zahtijevala održavanje rasprave, predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za akademsko priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu nastavka obrazovanja – akademsko priznavanje i to za inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju – "diploma iz prava", izdan od Sveučilišta u Damasku, Pravni fakultet Damask.
9. Člankom 2. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj: 158/03, 198/03, 138/06 i 45/11 – dalje: Zakon), propisano je da pojam "Akademsko priznavanje" podrazumijeva priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
10. Člankom 9. stavkom 2. propisano je da akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i priznavanja razdoblje studija, odnosno ECPS bodova, obavlja Visoko učilište u Republici Hrvatskoj na kojem osoba želi nastaviti visokoškolsko obrazovanje.
11. Budući da je tužiteljica podnijela zahtjev za akademsko priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu upisa poslijediplomskoga specijalističkog studija "intelektualno vlasništvo", Centra za poslijediplomske studije, Sveučilišta u Zagrebu, to je prvostupanjsko rješenje u skladu s člankom 9. donijelo Povjerenstvo za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija Sveučilišta u Zagrebu, pri čemu su u postupku pribavljeni podaci Nacionalnog ENIC/NARIC ureda pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.
12. Naime, sukladno članku 2. Zakona Nacionalni ENIC/NARIC ured izvještajni je centar o akademskoj pokretljivosti i priznavanju visokoškolskih kvalifikacija i član europske mreže nacionalnih izvještajnih centara o akademskoj pokretljivosti i priznavanju (ENIC-EUROPEAN NETWORK OF INFORMATION CENTRES) te nacionalnog informacijskog centra za akademsko priznavanje (NARIC – NATIONAL ACADEMIC RECOGNITION INFORMATION CENTER).
13. Uputa za akademsko priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije nacionalnog ENIC/NARIC ureda od 25. listopada 2019. prileži svezu spisa i iz istog proizlazi da institucija University Damascus, Faculty of Law, priznata je kao dio visokoškolskog sustava Sirije, program studija, čijim se završetkom stječe predmetna kvalifikacija, priznat je kao dio relevantnog visokoškolskog sustava, nominalno trajanje studija je 4 godine, uvjet za upis studija je srednja škola, a navedena inozemna visokoškolska kvalifikacija u visokoškolskom sustavu Sirije predstavlja I. razinu visokog obrazovanja i pruža mogućnost nastavka studija na višoj razini.
14. U postupku povodom žalbe tužiteljice, zatraženo je dodatno pojašnjenje istog nacionalnog ureda pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, te je zatražen podatak na koji način je predmetna inozemna visokoškolska kvalifikacija priznata u drugim državama članicama ENIC mreže.
15. U vezi s navedenim pribavljen je podatak švedskog ENIC/NARIC ureda u kojem se navodi da se i u Švedskoj predmetna kvalifikacija priznaje kao prva razina (Bachelor).
16. Budući da sukladno članku 77. stavku 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 101/14, 60/15 i 131/17) poslijediplomski studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući diplomski sveučilišni studij, a u postupku je utvrđeno da se studijski program kojeg je tužiteljica završila, po razini (znanje vještina ishoda učenja), može usporediti s preddiplomskim sveučilišnim studijem u Republici Hrvatskoj, odnosno da se radi o prvoj razini (Bachelor), to je osnovano zaključeno da se tužiteljici predmetno inozemna visokoškolska kvalifikacija "diploma iz prava" ne može priznati u svrhu upisa poslijediplomskog specijalističkog studija intelektualno vlasništvo Centra za poslijediplomske studije, Sveučilišta u Zagrebu.
17. Budući da je Republika Hrvatska potpisnica Lisabonske konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija (Zakon o potvrđivanju, Narodne novine, 9/02), te da su sve zemlje potpisnice osnovale svoje nacionalne informacijske centre (ENIC ili ENIC/NARIC) čija je uloga da stavljanjem podataka i suradnju u postupcima priznavanja međusobno i sa međunarodnim organizacijama te kako se informacije prikupljene putem ENIC/NARIC mreže smatraju vjerodostojnima u postupcima priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, sud nije provodio dokazni prijedlog tužiteljice da se zatraži službeno očitovanje Pravnog fakulteta u Damasku, Sirijske Arapske Republike o tome poznaje li sustav visokoškolskog obrazovanje Sirijske Arapske Republike, Pravni fakultet Damaska, dvije razine obrazovanja, ocijenivši isti nesvrsishodnim.
18. Budući da je tužiteljica zatražila akademsko, a ne stručno priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije, radno iskustvo i položeni stručni ispiti nisu predmet priznavanja temeljem Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, slijedom čega se navedeni prigovor tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.
19. Također budući da je tuženik na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, to osporavnim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, a prigovori koje ista ističe u tužbi, i koji se odnose na primjenu prijelaznih i završnih odredaba Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji se odnose na kvalifikacije stečene na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj prije donošenja Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, budući da se isti Zakon ne primjenjuje na inozemne obrazovne kvalifikacije.
20. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. ZŽD, iz [adresa]
2. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih RH – e-komunikacijom
3. U spis