Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-657/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice OGN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Marku Božiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-497/2024-20 od 30. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-497/2024-20 od 30. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod st. I., II., III., V. i VI. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 320-50-3593211 koji je sklopljen 2. kolovoza 2006., a solemniziran 12. kolovoza 2006. između MG iz [adresa] (pravnog prednika 1. i 2. tužiteljica) kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te u dijelu kojim je ugovoren način otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća (st. I. izreke), utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. Sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva na pokretnini sklopljenog 30. siječnja 2008. između 1. tužiteljice OGN kao dužnika i davatelja osiguranja i tuženika kao vjerovnika, u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te u dijelu kojim je ugovoren način otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća (st. II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužiteljici iznos od 3.212,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke), odbijen je zahtjev 2. tužiteljice OG za isplatu iznosa od 398,17 EUR sa zateznim kamatama od 3. kolovoza 2006. do isplate (st. IV. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi 1. tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.652,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke) te je određeno da 2. tužiteljica i tuženik svaki snosi svoje troškove parničnog postupka nastalih povodom njezine tužbe (st. VI. izreke).
2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod st. I., II., III., V. i VI. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 190. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji krivnja tužiteljica za to što je preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da je tek nakon provedenog financijskog vještačenja imala saznanja o visini svoje tražbine (čl. 190. st. 2. ZPP).
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, jer je obrazloženje pobijane presude sastavljeno u skladu s tom zakonskom odredbom.
6. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva na pokretnini, o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u dijelu kojim se odnosi na način otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti u CHF te zahtjev za isplatom iznosa koje je tužiteljica isplatila tuženika temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
9. Tužiteljice u tužbi tvrde da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačnoj pregovaralo, tako da je na tuženiku temeljem čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03, dalje: ZZP) bio teret dokaza da tome nije tako, a što nije dokazao. Naime, tuženik je predložio saslušanje javnog bilježnika, a kako se radi o svjedoku koji nema neposrednih saznanja o postupanju tuženika koje je prethodilo zaključenju ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva na pokretnini, ne radi se o bitnom dokaznom prijedlogu.
10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ništetne.
11. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 12. lipnja 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje: ZOO), kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
13. Jednako tako, zastarni rok nije protekao niti u odnosu na zahtjev 1. tužiteljice za isplatu preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ovo stoga jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., tako da do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 12. lipnja 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina.
14. Prvostupanjski je sud nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, te je na temelju tako provedenog vještačenja pravilno utvrdio da je po obje osnove preplaćen ukupan iznos od 3.212,95 EUR.
15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO, kada je naložio tuženiku da 1. tužiteljici isplati iznos od 3.212,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
16. Tuženik nije bio savjestan stjecatelj, jer nije upozorio prednika tužiteljica i 1. tužiteljicu na sve rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF, niti ih je informirao o načinu formiranja kamatne stope, tako da je pravilno prvostupanjski sud zatezne kamate dosudio od dana isplate sukladno čl. 1115. ZOO.
17. Ovaj sud smatra da je u prvostupanjskom postupku tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima i prijedlozima tužitelja. Prvostupanjska presuda detaljno je obrazložene te se ne može smatrati proizvoljnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje.
18. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II. i III. izreke presude.
19. Odluka o troškovima postupka u odnosu na 1. tužiteljicu pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP), tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. V. izreke presude.
20. U odnosu na odluku o troškovima postupka iz st. VI. izreke, koja se odnosi na 2. tužiteljicu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da s obzirom na to da je 2. tužiteljica uspjela u dijelu presude pod st. I. izreke, dok nije uspjela u dijelu presude pod st. V. izreke, da su stranke podjednako uspjele u sporu, te da se u takvoj pravnoj situaciji primjenjuje čl. 154. st. 4. ZPP, prema kojem svaka stranka snosi svoje troškove postupka, tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. VI. izreke presude.
21. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe trebalo je odbiti kao neosnovan jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st .1. ZPP).
U Velikoj Gorici 22. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Cišper