Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-118/2026-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagorje-Tehnobeton d.d. Varaždin, Pavleka Miškine 49, OIB: 68289504926, zastupanog po punomoćniku Domagoju Crnogorcu, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženice PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, radi stjecanja bez osnove i isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-812/2021 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-812/2021 od 21. studenog 2025. u točkama I/, II/, III/ i IV/ izreke u cijelosti, u točki V/ izreke za tuženici dosuđene troškove postupka u iznosu od 41.903,00 eura te u točki VI/ izreke u dijelu koji se odnosi na tužitelja.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se odluka o troškovima postupka iz točke V/ izreke preinačava na način da se odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.562,50 eura (preko iznosa od 41.903,00 eura do iznosa od 46.465,50 eur).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke utvrđeno je da postoji tražbina tužitelja prema tuženici s osnova povrata stečenog bez osnove temeljem presude toga suda poslovni broj P-803/2008 od 25. rujna 2009. u iznosu od 15.335,20 eura.

1.1. Točkom II/ izreke utvrđeno je da postoji tražbina tuženice prema tužitelju s osnova dijela zakonskih zateznih kamata na glavnični iznos iz točke 4/ izreke presude toga suda poslovni broj Pr-239/2018 od 13. lipnja 2019. obračunate do 1. prosinca 2015. u iznosu od 15.335,20 eura.

1.2. U točki III/ izreke prebijene su tražbina tužitelja iz točke I/ s tražbinom tuženice iz točke II/ izreke prvostupanjske presude.

1.3. U točki IV/ izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 159.434,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2010. do isplate.

1.4. Točkom V/ izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 46.465,50 eura u roku od 15 dana.

1.5. U točki VI/ izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka preko iznosa dosuđenog u točki V/, a do zatraženog iznosa od 59.965,50 eura, te je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbeni navodima podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te potražuje troškove prvostupanjskog postupka i žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, samo u pogledu troškova postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno (osim u pogledu troškova postupka).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi povrata iznosa stečenog bez osnove od strane tuženice odnosno iznosa koji je tuženica naplatila temeljem presude koja je kasnije ukinuta čime je osnova otpala u smislu članka 1111. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO). Tom zahtjevu tuženica suprotstavlja svoju protutražbinu dosuđenu novom presudom iz ponovljenog postupka te u tom smislu ističe procesno pravni prigovor radi prebijanja.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-803/2008 od 25. rujna 2009., donesenom u radnom sporu, ovdje tuženica kao tužiteljica sa uspjehom osporila odluku o otkazu poslodavca ovdje tužitelja te je, između ostaloga, ovdje tužitelju naloženo da ovdje tuženici isplati iznos od 336.243,75 kn na ime naknade štete te da joj isplati naknadu plaće u iznosu od 594.907,37 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 70.615,53 kn , koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj

Gž-1293/2010 od 10. svibnja 2010.,

- da je ovdje tuženica kao ovrhovoditeljica u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-2128/2010, ovrhom na novčanim sredstvima po računu ovdje tužitelja kao ovršenika u rujnu 2010. naplatila svoju novčanu tražbinu temeljem citirane presude u ukupnom iznosu od 1.201.259,87 kn, u koji iznos je uključen i iznos troškova ovršnog postupka od 12.312,30 kn priznatih rješenjem o ovrsi,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) rješenjem broj Revr-209/2015 od 21. listopada 2015. ukinuo nižestupanjske presude iz radnog spora broj P-803/2008 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koju revizijsku odluku je tuženica zaprimila 1. prosinca 2015.,

- da je u ponovljenom parničnom postupku donesena nova presuda poslovni broj Pr-239/2018 od 13. lipnja 2019. kojom je ponovno naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženici s osnova naknade štete isplati iznos od 532.522,32 kn i da joj s osnova naknade plaće isplati bruto iznos od 594.907,37 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 251.859,00 kn,

- da je citirana presuda u navedenim dijelovima postala pravomoćna jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-13/2019 od 17. lipnja 2020., dok je VSRH presudom i rješenjem broj Rev-346/2021 od 24. siječnja 2023. odbio kao neosnovane revizije stranaka,

- da u ovome parničnom postupku tužitelj od tuženice potražuje povrat iznosa od 159.434,58 eura / 1.201.259,87 kn kojeg je tuženica naplatila u ovršnom postupku po osnovi koje je naknadno otpala odnosno temeljem presude poslovni broj P-803/2008 od 25. rujna 2009. koja je naknadno ukinuta a tuženica navedeni iznos nije vratila tužitelju,

- da tuženica ističe procesno pravni prigovor radi prebijanja i traži da se navedena tražbina tužitelja prebije sa tražbinom koju ona ima protiv tužitelja iz nove presude donesene u istom radnom sporu poslovni broj Pr-239/2018 od 13. lipnja 2019.

9. Gore iznesene činjenice između stranka nisu bile sporne. U žalbenoj fazi postupka ostala su sporna pitanja koja su bila sporna i tijekom prvostupanjskog postupka: jesu li tražbine stranka iz tužbe i prigovora radi prebijanja u međuvremenu prestale na neki drugi način (prijebojem, ustupom), te preostaju li i u kojem iznosu tražbine stranaka koje se mogu međusobno prebiti. Tako je po prigovorima tuženice bilo sporno pitanje je li tražbina tužitelja prema tuženici prestala i prije, barem djelomično, davanjem Izjave o prijeboju od 21. veljače 2020. odnosno je li ta Izjava stavljena izvan snage sklapanjem Nagodbe od 9. ožujka 2021. Nadalje, s obzirom na prigovore tužitelja bilo je sporno je li tuženica ovlaštena tražbinu koju je istakla u prigovoru radi prebijanja, isticati prema tužitelju s obzirom da ju je prethodno ustupila suprugu Ugovorom o ustupu od 6. kolovoza 2020. koji je kasnije raskinut.

10. U tom pravcu sud prvog stupnja je utvrdio da je Izjavu o prijeboju od 21. veljače 2020. tužitelj uputio tuženici direktno te Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o. (dalje OD FN) koji su zastupali tuženicu, da istom Izjavom tužitelj stavlja u prijeboj tražbinu ovdje tuženice prema ovdje tužitelju (koju je tražbinu tuženica Ugovorom o ustupu tražbine od 29. studenoga 2019. ustupila OD Petrić) u iznosu od 1.073.366,75 kn temeljem presude broj P-954/2014 (iz spora za naknadu štete) s tražbinom tužitelja prema tuženici s osnova povrata iznosa od 1.201.259,87 kn (iz radnog spora) temeljem revizijske odluke broj Revr-209/2015 od 21. listopada 2015., tako da se navedene tražbine prebijaju do iznosa od 1.073.366,75 kn, kod čega se tužitelj poziva na članak 84. stavak 2. ZOO-a te poziva da se izjavljeni prijeboj evidentira u poslovnim knjigama, a da razliku nepodmirenog dijela potraživanja tuženica uplati na račun tužitelja.

10.1. Nadalje, uvidom u Nagodbu sklopljenu između Odvjetničkog društva Petrić i dr. d.o.o. [adresa] i tužitelja od 9. ožujka 2021. utvrđeno je da je svrha sklapanja Nagodbe okončanje svih međusobnih neriješenih pitanja neovisno o tome vodi li se o istima sudski postupak ili je već pravomoćno okončan, da su ugovorne strane suglasno utvrdile da OD Petrić ima prema tužitelju glavničnu tražbinu u iznosu od 4.187.160,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2018. do isplate i to s osnova troškova postupka u predmetu broj P-954/2014, da OD FN ima tražbine s naslova ovršnih i parničnih troškova koji su dijelom potvrđeni sudskim odlukama, te se navode ovrha pod brojem Ovr-747/2019 i zahtjev za izravnu naplatu od 24. lipnja 2020. temeljem osnove P-954/2014, zatim ovrha pod brojem Ovr-257/2020 te postupci kod Trgovačkog suda broj R1-31/2020, P-217/2020, P-257/2020 i ovršni postupak kod toga suda broj Ovr-390/2020, da se Nagodbom tužitelj obvezao na ime troškova navedenih postupaka, zakonskih zateznih kamata tekućih od 29. listopada 2018. do isplate kao i na ime dijela glavničnog potraživanja OD Petrić isplatiti ukupan iznos od 3.526.250,00 kn i to tako da se izvrši prijenos navedenog iznosa od ukupno zaplijenjenog iznosa temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 24. lipnja 2020., a radi naplate ostatka glavnice ustupom potraživanja tužitelja prema CN u parničnom postupku kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem Povrv-12/2020.

10.2. Analizom sadržaja navedena dva pravna posla - Izjave o prijeboju od 21. veljače 2020. i Nagodbe od 9. ožujka 2021. te dovodeći ih u međusobnu vezu, sud prvog stupnja je zaključio da Nagodba ne utječe na Izjavu o prijeboju temeljem koje izjave samog tužitelja je njegova tražbina prema tuženici prestala za iznos prebijene tražbine u visini od 1.073.366,75 kn u smislu članka 196. stavak 2. ZOO-a, stoga da tužitelj tužbom navedeni iznos ne može više potraživati od tuženice.

11. Tužitelj žalbom osporava navedeno stajalište prvostupanjskog suda. U bitnome, iako potvrđuje da jednom dana izjava o prijeboju u pravilu nije opoziva, smatra da je to moguće ukoliko se o opozivu prijeboja dogovore same stranke a to da se dogodilo upravo u konkretnom slučaju sklapanjem Nagodbe od 9. ožujka 2021. U toj Nagodbi, iako nije izrijekom rečeno da se Izjava o prijeboju od 21. veljače 2020. stavlja van snage, to da proizlazi iz sadržaja Nagodbe jer su stranke dogovorile drugačiji način rješavanja namirenja tražbine iz presude P-594/2014. Tužitelj u žalbi tvrdi da su na taj način stranke „oživjele“ tražbinu iz presude P-594/2014 (troškovi postupka iz parnice radi naknade štete) a time da su „oživjele“ i tražbinu tužitelja prema tuženici za neosnovano stečeni iznos po ukinutoj presudi P-803/2008. U protivnom tužitelj da bi dvostruko namirio tražbinu iz presude P-594/2014 - Izjavom o prijeboju a potom ugovorenim načinom iz Nagodbe. Stoga tužitelj u žalbi smatra da bi to bilo protivno članku 2. i članku 84. stavak 2. ZOO-a.

12. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Prijeboj kao jedan od načina prestanka obveze reguliran je odredbama članka 195. - 202. ZOO-a a nastaje jednostranom izjavom volje jedne strane drugoj strani prebijanjem međusobnih tražbina ako su za to ostvarene zakonske pretpostavke te nije potreban pristanak niti suglasnost druge strane. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelj sukladno članku 84. stavak 2. ZOO-a kao dužnik po osnovi presude broj P-954/2014 novom vjerovniku OD Petrić kao primatelju (nakon ustupanja te tražbine od strane tuženice temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 29. studenoga 2019.) imao pravo istaknuti građanskopravni prigovor prijeboja s tražbinom koju tužitelj ima prema tuženici (ovdje utuženo potraživanje iz presude broj P-803/2008). Jednako ovlaštenje propisano je i člankom 199. stavak 2. ZOO-a prema kojoj odredbi dužnik (ovdje tužitelj) ustupljene tražbine (troškovi iz presude P-954/2014) može prebiti primatelju (OD FN) one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju (tuženici) jer se položaj dužnika ustupom ne smije pogoršati.

12.1. Osim toga, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da Nagodbom od 9. ožujka 2021. nije stavljena izvan snage Izjava o prijeboju od 21. veljače 2020. odnosno da ista nije izgubila učinak. To iz razloga koje prvostupanjski sud pravilno percipira: da su stranke Nagodbe od 9. ožujka 2021., ovdje tužitelj i OD Petrić regulirale veći broj međusobnih spornih odnosa i potraživanja, a ne samo potraživanja iz presude P-954/2014, kao i zbog činjenice da se u samoj Nagodbi niti jednom riječju ne spominje Izjava o prijeboju od 21. veljače 2020. niti njezino stavljanje izvan snage. Nadalje, stranke svojim ugovorom (Nagodbom) ne mogu mijenjati način prestanka obveze treće osobe koja nije stranka tog ugovora, konkretno obveze tuženice koja nedvojbeno nije sudjelovala u sklapanju Nagodbe od 9. ožujka 2021., jer bi to bilo protivnom članku 336. ZOO-a i načelima iz članka 4. i članka 5. ZOO-a.

12.2. Slijedom navedenog, s obzirom na nespornu činjenicu da je 21. veljače 2020. tužitelj dao Izjavu o prijeboju, učinak te izjave je prestanak s jedne strane tražbine s osnova troškova parničnog postupka P-954/2014 ranijeg vjerovnika ovdje tuženice odnosno novog vjerovnika FN, a s druge strane djelomično tražbine tužitelja s osnova povrata stečenog bez osnova temeljem presude P-803/2008 prema tuženici do iznosa od 1.073.366,75 kn koji je tužitelj stavio u prijeboj.

13. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi tužitelja o tome da tuženica više nije ovlaštenik tražbine koju ističe procesno pravnim prigovorom radi prebijanja. Tužitelj ističe da je tuženica ovu svoju tražbinu dosuđenu u točkama 3/ i 4/ izreke presude donesene u ponovljenom radnom sporu poslovni broj Pr-239/2018 od 13. lipnja 2019., ustupila suprugu VN Ugovorom o ustupu tražbina od 6. kolovoza 2020., s ovjerenim potpisima po javnom bilježniku. U tom je pravcu sud utvrdio da su Sporazumom o raskidu ugovora o ustupu tražbina od 21. rujna 2020. sklopljen im između tuženice i supruga VN, stranke suglasno raskinule spomenuti Ugovor o ustupu tražbine.

13.1. Pritom je pravilno sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan prigovor tužitelja da bi i Sporazum o raskidu trebao imati jaču formu kao i sam Ugovor o ustupu uz zaključak suda da se forma iz članka 32. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) o obliku javne ili ovjerovljene privatne isprave primjenjuje u okviru ovršnog postupka i dokazivanja prijenosa tražbine koja se namjerava ovršiti. Prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 80. - 89. ZOO-a koje reguliraju ustup tražbine te odredbi članka 286. - 294. ZOO-a o obliku ugovora, zaključuje da niti za ustup tražbine niti za raskid ugovora o ustupu tražbine, nije propisan poseban oblik u kojem je moguće valjano sklopiti takve pravne poslove, već da se radi o neformalnim pravnim poslovima za koje nije propisano da je potrebna ovjera potpisa bilo koje ugovorne strane odnosno nije propisano da isti moraju biti u obliku javne ili ovjerovljene privatne isprave. Dalje, uvažavajući da u ostavinskom postupku iza supruga tuženice pok. VN tražbina koja je bila predmetom Ugovora o ustupu tražbine od 6. kolovoza 2020. nije bila predmetom ostavinske rasprave, te da su u Očitovanju danom kod javnog bilježnika 28. rujna 2023. nasljednici pok. VN ustvrdili da se radi o tražbini tuženice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je upravo tuženica vjerovnik tražbine po osnovi točaka 3/ i 4/ izreke presude broj Pr-239/2018 od 13. lipnja 2019., dio koje tražbine stavlja u procesno pravni prijeboj u ovom postupku sa tražbinom tužitelja.

14. Stoga, uvažavajući kompleksnost odnosa stranka i njihovih punomoćnika, brojne parnične i ovršne postupke te obostrana raspolaganja stranaka tražbinama s osnova glavnica, kamata i troškova postupka - ustupima, kompenzacijama i izvansudskim nagodbama, osnovano je tumačenje prvostupanjskog suda vezano za gornje pravne poslove, što žalbenim navodima tužitelj nije uspio dovesti u pitanje.

15. Bez osnova su daljnji žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koje proizlazi iz provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja vezano za utvrđivanje visine tražbina stranaka.

15.1. Upravo prema zadaći zadanoj od strane suda, financijskim vještačenjem je utvrđeno da utužena tražbina tužitelja od 1.201.259,87 kn, umanjena za troškove ovrhe od 12.312,30 kn sa zateznom kamatom na te troškove obračunatom od 1. rujna 2010. do 9. rujna 2010. u visini od 37,78 kn, za koje troškove sud prvog stupnja pravilno nalazi da nisu naplaćeni bez osnova temeljem ukinute presude te se ne mogu uračunati - iznosi 1.188.909,79 kn. Nakon nastupanja učinaka Izjave o prijeboju od 21. veljače 2020. prema kojoj je utužena tražbina prebijena s tražbinom tuženice iz presude broj P-954/2014 do iznosa od 1.073.366,75 kn, konačno je utvrđeno da razlika na koju tužitelj ima pravo iznosi 115.543,04 kn / 15.335,20 eura.

15.2. Nadalje, u odnosu na visinu tražbine tuženice koju ističe prigovorom radi prebijanja, vještačenjem je utvrđeno da zakonske zatezne kamate na glavnični iznos iz točke 4/ izreke presude broj Pr-239/2018 (koji iznosi 594.907,37 kn) od dospijeća pojedinih iznosa do 11. siječnja 2016. (datum podnošenja tužbe u ovome predmetu) te iste iznose 507.039,90 kn, a ukoliko se kamate izračunaju do 1. prosinca 2015. (datum primitka revizijske oduke) iste iznose 503.566,78 kn, dakle da su kamate svakako veće od tražbine tužitelja nakon nastupanja učinka Izjave o prijeboju od 21. veljače 2020.

15.3. Nadalje, izračunata je i tražbina tuženice iz točke 4/ presude broj Pr-239/2018 s osnova glavničnog iznosa i kamata od dospijeća pojedinih iznosa do 11. siječnja 2016. što sveukupno iznosi 1.101.947,27 kn, a ukoliko se kamate izračunaju do 1. prosinca 2015. ukupna tražbina iznosi 1.098.474,15 kn.

15.4. Kako je tuženica podneskom od 6. listopada 2025., sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, precizirala prigovor radi prebijanja tako da je prvenstveno stavila u prijeboj razliku potraživanja tužitelja iz Izjave o prijeboju od 21. veljače 2020. koja iznosi 115.543,04 kn / 15.335,20 eura sa svojim dospjelim potraživanjem na dan 1. prosinca 2015. u istom iznosu od 115.543,04 kn / 15.335,20 eura, sud prvog stupnja je primjenom članka 338. stavak 3. ZPP-a prebio tražbine stranka u navedenom iznosu a tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

16. Bez uporišta tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu vještačkog nalaza te daje svoj obračun tražbine stranaka po osnovi glavnica, kamata i troškova postupka. Ova je zadaća pridržana za sud sukladno članku 8. ZPP-a, pri čemu treba napomenuti da tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom niti je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a koju tužitelj ističe u žalbi. To stoga što zadaću vještaku zadaje sud koji je u ovom slučaju u svemu postupio sukladno članku 250., članku 251 i članku 259. ZPP-a, uvažavajući da je vještakinja financijske struke dala svoj nalaz u pismenom obliku te ga pismeno nadopunila po prigovorima stranaka i naknadno ga usmeno iznijela na raspravi, kada je punomoćnicima stranka, pa tako i tužitelju, bilo omogućeno postavljanje pitanja i raspravljanje nejasnoća.

17. Radi svega navedenog, žalba tužitelja u pogledu merituma spora je ocijenjena neosnovanom.

18. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka, u smislu članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa) za tuženici dosuđene troškove postupka u visini od 41.903,00 eura.

18.1. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da za pristup na ročišta od 10.02.2017. i 29.09.2023., koja su odgođena prije početka raspravljanja , prema Tbr. 9/5 Tarife pripada nagrada punomoćniku do najviše 50 bodova, dakle, za svako ročište pod 100,00 eura uvećano za PDV-e, a ne 600,00 eura po ročištu kako je to tuženici priznao sud prvog stupnja. Dalje se osnovano žalbom ukazuje da za sastav obrazloženog podneska od 18.06.2024. kojeg je sud cijenio prema Tbr. 8/3 Tarife pripada nagrada punomoćniku do najviše 100 bodova, dakle, 200,00 eura uvećano za PDV-e, a ne 1.200,00 eura kako je to tuženici priznao sud prvog stupnja. Nadalje za sastav ostalog podneska od 06.10.2025. kojeg je sud cijenio prema Tbr. 8/4 Tarife pripada nagrada punomoćniku do najviše 50 bodova, dakle, 100,00 eura uvećano za PDV-e, a ne 600,00 eura kako je to tuženici priznao sud prvog stupnja. Konačno, tuženici za sastav žalbe protiv dopunskog rješenja prema Tbr. 10/4 Tarife, s obzirom na vps pobijanog rješenja od 3.220,50 eura (dopunsko rješenje o troškovima postupka), pripada nagrada punomoćniku od 50 bodova odnosno 100,00 eura uvećano za PDV a ne 1.200,00 eura kako je to priznato pobijanom presudom.

18.2. Radi navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, odluku o troškovima postupka valjalo je djelomično preinačiti i odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.562,50 eura u koji je uključen PDV (preko iznosa od 41.903,00 eura potvrđenog ovom drugostupanjskom odlukom do iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom od 46.465,50 eur).

19. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava žalbe jer je sa istom uspio u razmjeno neznatnom dijelu, samo u pogledu sporednog zahtjeva za naknadu troškova postupka.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 373. točka 3. ZPP-a.

21. Točka VI/ izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odbijene troškove postupka u pogledu tuženice, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić