Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
B r o j : P p ž - 4 7 2 2 / 2 0 26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VP, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 16. siječnja 2026., broj: 211-07/26-3/696, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika VP kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik PP dužan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (petnaest eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaji prometne policije Karlovac od 16. siječnja 2026., broj: 211-07/26-3/696, okrivljenik VP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 244. stavka 7., članka 199. stavka 6., te prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.880,00 eura.
1.2. Okrivljeniku je nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju šest mjeseci te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 117,36 eura.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru ne poriče počinjenje prekršaja, svjestan je pogreške, kaje se, navodi da mu je vozačka dozvola nužna zbog svakodnevnog putovanja na posao i obavljanje radnih obveza, da novčanu kaznu nije u mogućnosti platiti zbog slabog imovinskog stanja, stoga moli sud da izrečenu novčanu kaznu smanji, a zaštitnu mjeru ukine ili skrati.
5.1. Okrivljenik je prigovoru priložio ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme iz kojeg je razvidno da je zaposlen na radnom mjestu bravar.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 244. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu 30,00 eura, za prekršaj iz članka 199. stavka 6. istoga zakona propisana je novčana kazna od 390,00 do 660,00 eura, te za prekršaj iz članka 282. stavka 9. istoga zakona propisana je novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Okrivljeniku je za prekršaje iz članka 244. stavka 7. i članka 282. stavka 9. izrečena novčana kazna koja predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj, dok je za prekršaj iz članka 199. stavak 6. izrečena novčana kazna iznad propisanog minimuma od 530 eura, jer je okrivljenik već pravomoćno kažnjavan za isti prekršaj, pa je samim time i zbroj novčanih kazni, i više nego primjeren stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, posebice imajući u da je okrivljenik povratnik u činjenju prekršaja.
6.1. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije šest mjeseci. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog putovanja na posao trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći činjenicu da je okrivljenik već pravomoćno kažnjavan zbog upravljanja motornim vozilom pod utjecajem alkohola.
7.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenih prekršaja, kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, također je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. U trajanje izrečene zaštitne mjere će se okrivljeniku uračunati vrijeme trajanja mjere opreza.
7.2. Iako je okrivljenik priložio ugovor o radu iz kojeg je razvidno njegovo radno mjesto bravar, navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri, budući da posjedovanje vozačke dozvole nije uvjet za obavljanje navedenog radnog mjesta
7.3. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaja prometne policije Karlovac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
