Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4115/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐU zbog prekršaja iz čl. 54 st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I postaja prometne policije Zagreb, od 20. veljače 2026., broj: 211-07/26-3/2476, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika ĐU kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ĐU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. ĐU da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije od 1 mjesec te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. ĐU osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenik u prigovoru priznaje prekršaj, izražava žaljenje, navodi da mu je vozačka dozvola neophodna za obavljanje radnih obveza jer kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva svakodnevno obilazi farmu koja se nalazi izvan naselja, te organizira nabavu hrane i drugih potrepština. Nadalje, navodi da jednom tjedno, zbog zdravstvenih poteškoća, vozi svoje dijete staro četiri mjeseca na terapijske vježbe u Specijalnu bolnicu za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, a moli i smanjenje novčane kazne.
7. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena najmanja propisana novčana kazna za predmetni prekršaj te ovaj sud smatra da, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to predlaže u prigovoru.
7.1. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije od jednog mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a u skladu je i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog obavljanja posla i obiteljskih o obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere. Potrebno je naglasiti da je okrivljenik, ako mu je vozačka dozvola doista neophodna iz razloga navedenih u prigovoru, morao barem biti svjestan mogućnosti da upravljajući vozilom brzinom većom od dozvoljene, može počiniti prekršaj.
8.1. Duljina trajanja izrečene mjere jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
8.2. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole za obavljanje poslovnih i obiteljskih obveza ( dostavom potvrde o zaposlenju s opisom poslova, potvrde o održavanju terapijskih vježbi i dr.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8.3. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi bio nesposoban za rad, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u visini 30,00 EUR, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijskoj upravi zagrebačkoj, I postaja prometne policije Zagreb u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
