Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4398/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UE , zbog prekršaja iz čl. 53 st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaji prometne policije Split, od 17. rujna 2025., broj: 211-07/25-3/15141, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem prigovora okr. UE djelomično osnovanim, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, tako da je okrivljenica UE, za prekršaj činjenično opisan u izreci, pravno označen kao prekršaj iz članka 53 stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu od 710,00 eura (sedamsto eura) dužna platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. UE je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. UE da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna 710,00 eura, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 12 mjeseci te je obvezna na naknadu troškova prekršajnog postupka od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. UE osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenica u prigovoru priznaje prekršaj, izražava kajanje, ističe da joj je vozačka dozvola neophodna zbog putovanja na posao u Split, kamo svakodnevno putuje iz Trogira, te za obavljanje svakodnevnih obveza i brigu o djeci budući da je samohrani roditelj, a moli i smanjenje novčane kazne ili odobrenje obročne otplate iste.
7. Po ocjeni ovog suda, okrivljenici je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 710,00 eura predstavlja kaznu izrečenu u zakonskom rasponu propisanom za predmetno djelo, a što ovaj sud smatra primjerenom kaznom budući da je iz Potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije koja prileži spisu vidljivo da je okrivljenica već višekratno pravomoćno kažnjavana zbog istovrsnog prekršaja (odlukom Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd na moru zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama klasa 211-07/24-4/31197, pravomoćnom dana 4. svibnja 2024., te odlukom Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Postaje prometne policije Split zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama klasa 211-07/25-3/7337 pravomoćnom dana 27. svibnja 2025.), što ukazuje na njezinu očitu sklonost kršenju prometnih propisa. Novčana kazna izrečena predmetnim prekršajnim nalogom i više je nego primjerena težini i okolnostima počinjenja prekršaja.
7.1. Slijedom navedenog, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te je izrečena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Također, treba navesti da je okrivljenica u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što ista nije učinila, pa su navodi prigovora ostali na razini paušalnog isticanja.
7.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7.3. U odnosu na molbu okrivljenice da joj se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljenici da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljenici zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku
8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije od dvanaest mjeseci. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, a u skladu je i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog odlaska na posao, obavljanje svakodnevnih obveza i brigu odjeci, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Potrebno je naglasiti da je okrivljenica, ako joj je vozačka dozvola doista potrebna radi prethodno navedenih razloga, morala barem biti svjesna mogućnosti da upravljajući vozilom brzinom većom od dozvoljene, može počiniti prekršaj.
8.1. Duljina trajanja izrečene mjere dvanaest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa , imajući u vidu da se radi o ponavljaču prometnih prekršaja.
8.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenica nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirala vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole za obavljanje posla, odnosno dokaz o radnom mjestu (dostavom ugovora o radu, potvrdu poslodavca s opisom obavljanja poslova i sl.), to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8.3. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora u ovom dijelu.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi bila nesposoban za rad, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u visini 30,00 EUR, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 207. PZ -a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
