Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4522/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TFC, zbog prekršaja iz čl. 53 st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Gračac, od 13. studenog 2025., broj: 211- 07/25-3/18552, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenice TFC kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. TFC je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. TFC da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna 1.320,00 eura, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija 3 (tri) mjeseca te je obvezna na naknadu troškova prekršajnog postupka 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. TFC osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ -a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenica u prigovoru priznaje prekršaj, ističući da je nekažnjavana, opisuje okolnosti počinjenja prekršaja, te navodi da joj je vozačka dozvola neophodna zbog posjete starih roditelja u Hrvatsku, a moli i smanjenje novčane kazne.
7. Po ocjeni ovog suda, okrivljenici je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ -a. Naime, okrivljenici je izrečena najmanja propisana novčana kazna za predmetni prekršaj te ovaj sud smatra da, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to predlaže u prigovoru.
7.1. Slijedom navedenog, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te je izrečena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Također, treba navesti da je okrivljenica u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona bi la dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što ista nije učinila, pa su navodi prigovora ostali na razini paušalnog isticanja. Okrivljenici se ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedeno ne može opravdati ublažavanje izrečene kazne.
7.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija od tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, a u skladu je i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog posjete starih roditelja i velike udaljenosti prve trgovine od roditeljske kuće, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere. Potrebno je naglasiti da je okrivljenica, ukoliko joj je vozačka dozvola doista neophodna, morala barem biti svjesna mogućnosti da upravljajući vozilom brzinom većom od dozvoljene, može počiniti prekršaj.
8.1. Duljina trajanja izrečene mjere tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa .
8.2. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora niti u ovom dijelu.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi bila nesposoban za rad, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u visini 30,00 EUR, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, niti niti osoba koje je okrivljenica eventualno dužna uzdržavati.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 205. PZ -a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijskoj upravi zadarskoj, Postaji granične policije Gračac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
