Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9748/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LP, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika LP, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Koprivnica, Službe za nadzor od 30. rujna 2025., broj: 100/2025, Klasa: 471-01/25-04/2340, Ur.broj: 513-02-3058/49-25-9 na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika LP te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način, da je uz primjenu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik novčanu kaznu u iznosu od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura, koja mu je izrečena tim prekršajnim nalogom dužan platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, dok je ostale obroke dužan platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, okrivljenik LP dužan je platiti paušalne troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik LP proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe izrečena novčana kazna u iznosu od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura.

1. Temeljem odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona uz primjenu odredbe članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, od okrivljenika je oduzeta imovinska korist, navedena u točki II izreke tog prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor isključivo zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako priznaje počinjenje prekršaja, zbog čega se kaje, pojašnjavajući da je do istog došlo zbog velike gužve na štandu i dekoncentracije njegove supruge, apostrofirajući da su te godine izdali više od 4500 računa, uredno plačajući porez te nije bilo namjere da se prekršaj počini. Ističe također, da je otac dvoje malodobne djece, nastoji redovito otplaćivati dva kredita, a košaraštvo „Pogorelec“ je tradicijski obrt koji posluje više od 40 godina i kojeg je naslijedio od oca, a kako bi odmjerena novčana kazna predstavljala veliki udarac za egzistenciju njegovog obrta, predlaže da se odmjerena novčana kazna smanji.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojim okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići upravo odmjerenom novčanom kaznom, a koja je za inkriminirani prekršaj propisana u iznosu od 2.650,00 do 53.080,00 eura.

8. Iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, otegotno cijeneći na strani okrivljenika da se radi o ponavljanju protupravnog postupanja, da je riječ o najtežem poreznom prekršaju, kao i da je okrivljenik ranije prekršajno pravomoćno kažnjavan presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-1664/23, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.

9. Budući je za inkriminirani prekršaj, za počinitelja fizičku osobu obrtnika propisana novčana kazna u iznosu od 2.650,00 do 53.080,00 eura te imajući u vidu da iznos koji za isporučena dobra i usluge u konkretnom slučaju, nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćen je gotovinom nije zanemariv (59,00 eura), ovaj Sud smatra da takva kazna nije prestroga i odgovara okolnostima konkretnog slučaja, unatoč činjenici da je na strani okrivljenika, suprotno načelu zabrane dvostrukog vrednovanja, otegotno cijenjena njegova ranija pravomoćna kažnjavanost zbog počinjenja istovrsnog prekršaja, koja nije mogla biti cijenjena prilikom odmjeravanja kazne, s obzirom da ista predstavlja bitno zakonsko obilježje prekršaja koji mu je stavljen na teret. Konačno, kako niti okrivljenik navode prigovora kojima ukazuje na loše imovinske prilike i obiteljsku situaciju nije potkrijepio niti jednim relevantnim dokazom, bez osnove je njegov prijedlog da se primijeni institut ublažavanja kazne, posebice stoga što se radi o kvalificiranom obliku inkriminiranog prekršaja.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud je mišljenja kako je odmjerena novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja te je opravdano očekivati da će se istom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

11. Međutim, iako slijedom svega navedenog nije bilo osnovanih razloga da ovaj Sud preinači osporavani prekršajni nalog u odluci o kazni, smanjivanjem iste, prilikom određivanja roka za njeno plaćanje u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, vodio je računa o visini novčane kazne koja životno predstavlja veliko opterećenje za svakog prosječnog građanina Republike Hrvatske te je odobrena obročna otplata iste, na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, pri čemu se ističe kako će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku.

12. Budući je odredbom članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona propisano da će se povodom prekršaja opisanog u članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja oduzeti kao imovinska korist, a u svezi odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, odluka o oduzimanju imovinske koristi, također je valjana i utemeljena na zakonu.

13. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

14. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

15. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Carinskom uredu Koprivnica, Službi za nadzor u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.