REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: 8 P Ob-77/2023-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Nini Hrešć, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NLI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju Tomislav Štefanović i Ivor Štefanović, odvjetnici iz Ivanić-Grada, protiv I-tužene NL, Thermenstrasse 15, 6600 Reutte, Austrija, OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužene GL, [adresa], 4610 Telfs, Austrija, OIB [osobni identifikacijski broj], III-tužene HL, [adresa], sve zastupane po pun. ŽL, odv. iz Zagreba i IV-tuženika CL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održane glavne i javne rasprave dana 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i I-III tuženih, a u odsutnosti uredno pozvanog IV-tuženika, zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica NLI, OIB [osobni identifikacijski broj], živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], u vremenu od 5. svibnja 2014. godine do njegove smrti 8. ožujka 2021. godine, što su tuženici NL, OIB [osobni identifikacijski broj], GL, OIB [osobni identifikacijski broj], HL i CL, OIB [osobni identifikacijski broj], dužni priznati.

II. Tuženicima se nalaže naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.206,55 eura sa zateznim kamatama počevši od 22. srpnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, posl. br. O-527/2021-13 od 17.5.2023. prekinut ostavinski postupak iza pok. TL i tužiteljica upućena u roku od 30 dana pokrenuti protiv nasljednika parnicu radi utvrđenja prava na nasljeđivanje odnosno utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice.

Tužiteljica i sada pok. TL sredinom 2011. godine započeli su emocionalnu vezu, a početkom 2012. i živjeti zajedno. Tijekom svih tih godina od početka 2012. godine do smrti TL, trajala je njihova emocionalna i ekonomska zajednica. Vodili su brigu jedan o drugome, imali zajedničku blagajnu, dijelili troškove, stvarali materijalna dobra, imali zajedničke prijatelje, druženja i ostvarivali sve druge sadržaje karakteristične za bračnu zajednicu.

Ističe se da je i prije početka zajedničkog života, dok su još bili u emocionalnoj vezi, tužiteljica njegovala majku sada pok. TL do njezine smrti u veljači 2012. godine.

Nakon smrti majke, sada pok. TL, preselio je tužiteljici u stan gdje je prije živjela u [adresa]. Jedan od razloga je i činjenica da je kuća u kojoj je do tada živio u [adresa], 65. bataljuna ZNG 65, bila stara i trošna, praktički bez osnovnih stambenih potreba. Također, kupili su 2013. godine kuću u [adresa], koju su zajednički renovirali i uredili za stanovanje. Otprilike zadnjih 5 godina prije smrti TL u toj kući su zajedno stanovali, iako nikada nisu u službenim evidencijama promijenili adrese stanovanja. Sve režijske troškove, za svoju nekretninu na adresi u [adresa], nekretninu pok. TL, u [adresa], 65. bataljuna ZNG 65 i zajedničku nekretninu u [adresa], kao i troškove održavanja istih u cijelosti snosi tužiteljica od dana smrti TL. Također, tužiteljica je organizirala i snosila sve pogrebne troškove iza pok. TL.

Napominje se i da je tuženik CL u ostavinskom postupku koji se vodi kod ovog suda u predmetu posl. br. O-527/2021, na ročištu održanom dana 10. svibnja 2023. izjavio da tužiteljici NLI ne osporava status izvanbračne supruge. Tužbenim zahtjevom, uređenim na ročištu 9.9.2024., se traži utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. TL od 5.5.2014. do njegove smrti te naknada parničnog troška tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu I-III tužene osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Poriču da bi tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim ĆL, bratom ovdje tuženih, kao i da bi njih dvoje, 2013. godine, zajedno kupili kuću u [adresa] na adresi [adresa].

Navode kako tužiteljica sa pokojnim ĆL nije nikada bila u ekonomskoj zajednici niti su ikada stvarali zajedničke materijalna dobra niti ostvarivali druge sadržaje karakteristične za bračnu zajednicu.

Osim toga, TL nikada nije preselio u novu kuću koju je kupio 2013. godine na adresi [adresa], a koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zk odjela [adresa], Općinskoj suda u Velikoj Gorici. Navedeno mogu potvrditi I., II. i III. tužena kao i sestrične pok. ĐL te susjedi koji žive u blizini nove kuće te stare kuće, na kojoj je ĆL do trenutka smrti imao prijavljeno prebivalište, a koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod kod zk odjela [adresa], Općinskoj suda u Velikoj Gorici.

Poznanstvo tužiteljica sa pok. započelo je kada je tužiteljica kao patronažna sestra brinula o pokojnoj majci pokojnog IL, zadnjih nekoliko mjeseci prije smrti UL u veljači 2012. godine. TL je živio sa svojom majkom u staroj obiteljskoj trošnoj kući na adresi [adresa]. 40 u [adresa], gdje je ostao živjeti do svoje smrti.

Nakon majčine smrti, pokojni ĆL je osim nekretnine naslijedio i više od 150.000,00 kuna jer su se sve sestre i brat odrekli nasljedstva iza majke, u njegovu korist. Osim toga iznosa imao je i vlastitu ušteđevinu dostatnu za kupnju nove kuće, a obzirom da je kao ratni vojni invalid imao mirovinu od oko 5.000,00 kuna. Tuženici navode da je nakon smrti majke UL, ĆL sa tužiteljicom imao dogovor prema kojem joj je plaćao mjesečni iznos od 1.000,00 kuna za usluge spremanja ručka, koji je ona spremala u svojoj kući i donosila mu, a osim toga joj je davao povrće i druge namirnice iz svog obilnog vrta koji je sam uzgajao. Ističu da su tužiteljica i pokojni TL bili su u prijateljskim, ali i poslovnim odnosima, koji se nikako ne bi mogli okarakterizirati kao izvanbračna zajednica. Nadalje, da tužiteljica ne samo da nije imala prijavljeno prebivalište na istoj adresi kao pok. TL, već nikada nije sa istim živjela u istoj kući, a činjenica da su se družili privatno, posjećivali te provoditi vrijeme zajedno ne predstavlja elemente izvanbračne zajednice. 3

Nadalje, navode da je prema njihovim saznanjima nakon smrti pokojnog ĐL, koji je umro u vrijeme pandemija COVID 19, zbog čega je tuženicama bio onemogućen dolazak u Hrvatsku jer sve tri žive u [adresa], nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] bila zapečaćena od strane policijskih službenika, što također upućuje na činjenicu da tužiteljica nije živjela sa bratom tuženica na navedenoj adresi [adresa], jer u tom slučaju policajci ne bi pečatili imovinu pokojnog TL. Konačno, ističu da su bile odmah nakon spovoda bile spremne tužiteljici naknaditi troškove, ali da nisu mogle izaći iz Austrije tijekom sprovoda koji je bio u jeku pandemije COVID 2019, a tužiteljica je kasnije isto odbila.

Predložile su odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženicama.

3. IV-tuženik CL tijekom postupka nije dostavio odgovor na tužbu niti se, iako uredno pozvan, odazivao na pozive suda.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u račune o troškovima pogreba (list 4-5 spisa), izvadak iz matice rođenih i uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu (list 27-28 spisa), izvadak iz matice rođenih za pok. TL (list 33 spisa) te spis ovoga suda O-527/2021. Saslušane su tužiteljice i I-tužena te svjedoci ŠL, LL, DL, BL, RL, ČL, ZL, JL, KL, OL, EL, FL, PL i ML.

Nisu saslušane II i III-tužena, jer su odustale od prijedloga da ih se saslušava kao stranke, kao i IV-tuženik, koji uredno pozvan nije pristupio na ročište na kojem se izvodio dokaz saslušanjem stranaka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Uvidom u ostavinski spis ovoga suda posl. br. O-527/2021, u ostavinskom postupku iza pok. TL, utvrđeno je da je rješenjem od 17.5.2023. prekinut postupak, a ovdje tužiteljica upućena da u roku 30 dana od primitka rješenja pokrene parnicu protiv ovdje tuženika I-III radi utvrđivanja prava na nasljeđivanje. Nadalje, uvidom u navedeni ostavinski predmet utvrđeno je da je na raspravi dana 10.5.2023. ovdje IV-tuženik CL, brak pok., izjavio kako ovdje tužiteljici ne spori status izvanbračne supruge njegovog pok. brata. Izjavio je da NL, ovdje I-tužena, nije upoznata sa stvarnom situacijom, jer je on živio i družio se sa pok. bratom i zna da je isti bio u izvanbračnoj zajednici sa gospođom SL, otprilike 7 -8 godina, možda i više, i to negdje od smrti njihove majke, koju je ovdje tužiteljica njegovala.

7. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za pok. TL utvrđeno je da u odnosu na istog nema upisa o eventualnom braku, a među parničnim strankama nije niti sporno da isti nikada nije bio oženjen odnosno da je bio slobodnog bračnog stanja.

8. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu utvrđeno je da je njezin brak sa AL razveden presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu posl. br. P- 91/14-3 od 15.4.2014., a prestao je 4.5.2014.

9. Iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da je pok. TL upoznala još 2002., jer je on VL, sa kojim je ona imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, pomagao na imanju u [adresa], a pokojni ĆL je imao prijavljeno prebivalište u istoj ulici na kućnom broju 40. U to vrijeme ona je imala stan na adresi [adresa], gdje je živjela s obitelji, odnosno sa suprugom i dvoje djece. Suprug iz tog stana iselio negdje 2004. ili 2005., kćer se već udala, a sin je bio krenuo na fakultet. Taj stan je prodala kada je ĆL preminuo. Sa pok. ĆL počela se viđati intenzivnije 2011., a 2013. odlučili kupiti kuću u [adresa], obzirom da je ĆL imao staru i trošnu kuću, a njezin stan je bio na trećem katu bez lifta, pa mu to također nije odgovaralo. ĆL je svojim novcima kupio tu kuću, koja je bila dosta trošna i trebalo ju je prenamijeniti. On je u banci imao 150.000,00 kuna, mirovinu od majke i nešto ušteđevine. Kuća je kupljena za iznos od 55.000,00 DEM od NŽ i njezinog brata N, a samo je pokojni upisan kao vlasnik, jer ona nije smatrala da se trebaju oboje upisati kada je svoje novce uložila u uređenje kuće. Istaknula je da je 2013., po ostavini iza mamine sestre koja nije imala djece, dobila 43.000,00 njemačkih maraka, te je taj iznos potrošila na uređenje navedene kuće. ĆL je prije smrti bio naručio neke stolarske radove na kući, te je sve bilo izrezano za postavljanje i ona ga je vozila u banku kako bi podignuo 29.000,00 kuna, ali u konačnici to nije nikada postavljeno. Nadalje, imali su namjeru i obnoviti krov, ali za to nije bilo dovoljno novca.

Nadalje, navela je da je ta kuća uređena negdje 2014., da su oni tamo i živjeli te imali smo dobre susjede G, H i VL , sa kojima su se i viđali, kao i susjede Ž. Zajedno su plaćali sve troškove, kako za njezin stan, tako i za tu kuću, kao i troškove prehrane i svega ostaloga.

U posjete im je dolazio Marijanov brat CL, a kada je kuća bila kupljena, bila je u posjetu i NL sa suprugom i njezina kćer sa suprugom, te je tada ona pitala koliko je novca dano za tu kuću, a pokojni je rekao da je on dao novce za kuću, ali za sve unutra da više nije imao novaca, a niti za platiti porez. Njegovu sestru HL upoznala je u veljači 2012. godine, dok je njegovala njihovu majku, koja je nedugo nakon toga preminula.

Nakon Marijanove smrti 8.3.2021., došla je policija i kad su konstatirali da ima tri sestre i brata koji su u inozemstvu, odnosno u drugom mjestu, zapečatili su kuću, te je ona o tome obavijestila GŽ, koja je zvala valjda šefa policije, te kuća više nije bila zapečaćena, pa je ona sa susjedom uzela robu za pokojnika iz kuće. Inače u kući je imala dio svojih stvari, koliko joj je trebalo, a dio joj je bio u stanu. Kada je policija došla nakon smrti Marijanove rekla im je da je izvanbračna supruga, ali njih to tada nije zanimalo, te su pitali koga pokojnik još ima i zapečatili kuću. Istaknula je kako je sama snosila troškove pogreba, a NL je naručila vijence za sve tri sestre, koji joj nikad nisu plaćeni. Nakon Marijanove smrti nastavila je plaćati sve režijske troškove za obje kuće, te iste i održava, jer bi u protivnom sve bilo zaraslo.

Iskazala je kako je do 2016. radila u Domu zdravlja Ivanić-Grad u patronaži, s prosječnim primanjima tada od oko 6.000,00 kuna, dok je ĆL imao invalidsku mirovinu u visini od 5.000,00 kuna mjesečno. On joj je u cijelosti prepustio brigu oko plaćanja troškove i financija, te kupnji živežnih namirnica, a kada više ne bi imala svojih novaca, on joj je davao novce za podmirenje tih troškova. Nije imala punomoć za račune pokojnog, ali je znala koliko novca ima na računu , s obzirom da joj je pokojni dao karticu i pin za plaćanje režijskih troškova ili kada bi on rekao da nešto treba. Istaknula je da da se među njima radilo o ljubavnoj vezi, u kojoj je bilo i seksualne aktivnosti, a poznanici su također primjećivali da je ĆL bi jako sretan s tom vezom i da nikada ustvari nije bio u takvoj vezi, a to su primijetili čak i OL PL i HŽ. Naglasila je da to nije bila stvar novaca, jer je ona imala svoj stan i svoja primanja te joj nije bilo potrebno ići i u kuću, već se tu radilo o emotivnoj povezanosti i u konačnici o zajedničkom životu.

10. Saslušana I-tužena NL u bitnom je iskazala da njen pokojni brat i tužiteljica nikada nisu zajedno živjeli, a niti su spavali zajedno. Oni su se družili preko dana te bi tužiteljica nekada donijela i jelo za njenog pokojnog brata, a što joj je poznato jer je posjećivala brata i to 2011., 2013., 2014., 2015. i 2016. Nakon toga joj je muž obolio od raka pluća, pa više nisu mogli ići, ali je zato 2018. išla njena kćer ŠL, koja je bila i 2011. da vidi svoju baku ŽŽ, koja je nedugo nakon toga početkom 2012. preminula. Sa bratom je telefonski razgovarala otprilike jednom mjesečno te joj je tako poznato da je on davao tužiteljici 1.000,00 kuna mjesečno i povrće iz vrta da mu ona nešto skuha.

Tužiteljicu je upoznala 2013. i smatra da su ona i pokojni brat bili dobri prijatelji ali ne više od toga, jer nisu imali niti zajedničke financije, već joj je pokojni brat davao 1.000,00 kuna mjesečno. On je imao svoju karticu na kojoj tužiteljica nije imala punomoć, a nisu niti dijelili financije, već je svatko imao svoje. Nadalje, iskazala je da joj je brat gotovo cijelo vrijeme živio u staroj kući u [adresa], a kuću u [adresa] je kupio svojim sredstvima 2013., a obzirom da se radilo o staroj i trošnoj kući, počeo ju je obnavljati negdje 2016. Rijetko je bio tamo, a prespavao je svega 10 puta i to nakon što je postavljeno centralno 2016. Brat joj 2016. rekao da mu je tužiteljica rekla da proda kuću u [adresa] i da u [adresa] naprave kuću sa dva ulaza, ali njezin brat to nije želio.

Kada se telefonski čula sa bratom uvijek je za tužiteljicu rekao da se viđaju , ali da svako živi na svojoj adresi i da svatko ima svoje. Potvrdila je da je tužiteljicu srela svaki puta kada je bila u posjetu bratu, ali je ona imala svoj stan i tamo je živjela. Koliko joj je poznato, brat bi išao u taj stan po danu, dok po noći sigurno nije išao. Pet dana prije bratove smrti je sa njim telefonski razgovarala i rekao joj je da je tužiteljica prodala svoj stan i da radi kuću, a da je on je naručio prozore te da u nedjelju trebao dogovoriti sa majstorom za krov, a da su se pogodili za iznos od 36.000,00 kuna, kao i da je još trebalo platiti nekih 1.000,00 eura za prozore.

Nakon Marijanove smrti nazvala ju je tužiteljica s njegovog telefona i javila da je kuća zapečaćena. Tužiteljica je rekla da će organizirati sa njihovom rodbinom kavu u kući, pa je stoga dala dopuštenje da se kuća otpečati a kada sam poslije pitala tužiteljicu da li je to napravila, rekla joj je da nema novaca za kaznu plaćati, jer je C i ne smije se sastajati. Troškove pogreba platila je tužiteljica, a ona joj je rekla da čuva račune te nije tražila novce nazad dok ne prođe sve ovo. Iskazala je da je njen brat imao još dosta ušteđevine, a imao je i invalidsku braniteljsku mirovinu, a kod pogreba je imao počast od strane vojske. Ona i njene dvije sestre nisu mogle doći za pogreb u Hrvatsku zbog izolacije i zaraze COVID-19.

11. Iz iskaza svjedoka CŽ, kćeri I-tužene, proizlazi da je 2018. sa mužem bila u posjetu ujaku ĆL, a da su zatim svi zajedno otišli kod tužiteljice, u njezin stan, da je ona skuhala za njih i da su se svi zajedno podružili. Prespavala je u Marijanovoj kuć, dok je on prespavao u svojoj staroj kući i nije otišao natrag kod tužiteljice. Drugo jutro je sa mužem doručkovala, a oko 11 ili 12 sati je došao ujak i napravio im meso sa žara, dok je tužiteljica i donijela salatu i kruh. Popodne im je tužiteljica pokazala svoje dvije kuće, a kod druge kuće, u blizini Naftalana, tužiteljica im je rekla kako bi željela da ujak proda svoju kuću i da oni tamo naprave kuću sa dva ulaza, ali je ujak rekao da on to neće, nego želi da svatko ima svoje, odnosno svakome svoje.

12. Iz iskaza svjedoka LL proizlazi da je bio susjed pok. ĆL u [adresa], a imali su spojene objekte, povezane istim krovom. ĆL je često je dolazio preko dana i uvijek nešto radio, a nekada je znao prespavati preko noći. Tužiteljicu bi sigurno vidio dva puta tjedno, ona je dolazila svojim autom, jer ĆL nije vozio, a poznato mu je da je ona imala i svoj stan. Tužiteljica mu je znala pomagati u vrtu, a pomagala je i kada je ĆL preuređivao kuću, što je trajalo neke dvije godine, bilo je i krupnijih radova, rušili su zidove i slično. Njegov dojam je da njihov odnos nije bio čisto poslovni, ali niti da se radi o zajednici kao da su muž i žena, već je to bilo negdje u sredini i bili su si jako dobri. Iskazao je kako tužiteljica i sada zna doći jednom mjesečno u [adresa] pokositi travu.

13. Iz iskaza svjedoka DL u bitnom proizlazi da je susjeda u [adresa] te da je sa svoje terase mogla sve vidjeti u dvorištu pokojnog ĆL, pa tako zna da su on i tužiteljica sve radili zajedno, čak je mislila da su zajedno kupili kuću i da su kao muž i žena. ĆL je često dolazio k n jima na kavu te uvijek hvalio tužiteljicu i govorio „moja NLI“. Govorio je da mu tužiteljica donosi hranu i brine o njemu. Tužiteljica je imala stan, a ĆL je znao pričati da bi tamo otišao na ručak. Također je pričao da mu je tužiteljica pomagala oko stare kuće, gdje je ranije živio s svojom majkom, te kako ga je tužiteljica spasila, jer da ne bi znao gdje bi sa svojom starom majkom. Najbolje se osjećao u toj staroj kući, gdje je imao životinje i vrt, a u kući u [adresa] češće je znao prespavati po zimi, jer je tamo imao centralno plinsko grijanje, dok nije znala da li je znao prespavati i kod tužiteljice.

14. Iz iskaza svjedoka BL, susjeda iz [adresa], proizlazi da je pok ĆL od 2013., kada je kupljena kuća, tamo dolazio sa tužiteljicom, koja mu je uvijek pomagala. Zbog toga je njegov dojam bio da su njih dvoje u zajednici, odnosno da su kao muž i žena, a on ju je uvijek hvalio kada bi dolazio na kavu. Nekada je i navečer u kući znao zateći tužiteljicu, ali ne zna da li su oni zajedno i prespavali. Preko dana i kada su renovirali kuću tužiteljica je uvijek bila prisutna , ĆL ju je često spominjao i govorio da je kuhala radnicima i pomagala oko građevinskog materijala , u smislu da bi i vozila materijal. Nadalje, poznato mu je da je pok. ĆL planirao adaptirati kuću izvana, ali je nedugo nakon toga preminuo i to u n jegovom dvorištu. Nakon smrti je došla policija te su dali tužiteljici ključ kako bi mogla uzeti stvari iz kuće za pogreb, čemu je prisustvovala i njegova supruga, a pojasnio je da ne tužiteljica ušla u kuću uz odobrenje policije, a ne zna da li je ona imala svoj ključ ili nije. Tužiteljica se i dan danas brine oko te nekretnine, kosi travu i reže živicu oko kuće, viđa ju i kako iz kuće uzima neke dokumente (režije, račune).

15. Svjedok RL, susjeda tužiteljice u stanu u [adresa], iskazala je da joj je kao susjedi bilo poznato da je pok. TL sa tužiteljicom živio u tom stanu, do unazad 8 ili 9 godina, odnosno dok nisu kupili kuću u [adresa] i tamo preselili. Zajedno su pili kavu te su joj oboje pričali o tome kako su kupili tu kuću, time da ne znam od kud potječe novac za kupnju. Prema njezinim saznanjima oni su živjeli kao par, planirali zajedničku budućnost, uređivali spomenutu kuću, radili zajedno vrt.

16. Svjedok ČL, iskazala je da je pok. TL poznavala gotovo 20 godina, jer je imao kuću odmah iza njezine u Ulici 65. bataljuna ZNG, a u vrijeme kada je doselila isti je živio sa svojom majkom. Tužiteljica je dolazila kao patronažna sestra brinuti o njegovoj majci do njezine smrti, obzirom da su kćeri živjela u inozemstvu i nisu bile uključene o skrb o majci.

Tužiteljica i pok. TL su bili stariji ljudi i smatrals je da je sve počelo kao određeno pomaganje, a kasnije preraslo u vezu. Kada je umrla Marijanova majka jedno vrijeme su živjeli kod tužiteljice u stanu, jer je njegova stara kuća bila trošna i neprikladna za stanovanje, a zatim su zajedno odlučili kupiti kuću u [adresa]. Poznato joj je da je istu kupio ĆL, dok nezna da li je tužiteljica financijski sudjelovala u tome. Međutim, iz razgovora sa njima doznala je da ĆL nije imao novca za adaptaciju te da je novac za to dala tužiteljica. Također, da su se financijski općenito pomagali, pa je tako primjerice kada je tužiteljica kupovala automobil pok. ĆL darovao joj dio novca, a ona ga je kasnije vozila tim automobilom, jer je isti bio invalid.

Kada su se preselili u kuću u [adresa] znala je dolaziti k njima na dvorište te se sjeća da su stalno nešto zajedno raditi oko kuće, imali su vrt i plastenik , a također da je pok. ĆL išao pomagati tužiteljici na imanje njenih roditelja i sina. U mnogo navrata, jer su bili prvi susjedi, dolazili su k njoj na različite obiteljske proslave, uvijek zajedno kao par, a imali su i zajedničke prijatelje s kojima su se družili. Tako su živjeli do njegove smrti, koja se dogodila iznenada, a rekli su joj da je NLI bila prva koju su pozvali kada mu je pozlilo. Nakon Marjanove smrti kuća u [adresa] je zapečačena. Tužiteljica se tada se vratila u stan koji još nije bila prodala, a prije otprilike 3 godine preselila u kuću u kojoj sada živi.

17. Svjedok ZL iskazao je da je poznavao pok. ĆL od djetinjstva i bili smo dugogodišnji prijatelji a tužiteljicu je upoznao kada se počela sa njime zabavljati. Poznato mu je da je ĆL živio u staroj kući, ranije i sa majkom, a zatim kupio novu kuću u [adresa] te mu je, otprilike 10-a dana prije smrti, govorio da ima 130.000 kn za zamijeniti krov i stolariju. U novoj kući živio je otprilike 3 do 4 god. a on ga je posjetio 2 ili 3 puta, jer su se najčešće nalazili u kafiću u [adresa]. Tužiteljicu je tamo vidio samo jedanput, dok se uvodilo centralno grijanje, a ne sjeća se da bi vidio neke njezine stvari. Prema njegovim saznanjima pok. ĆL nije živio u njezinom stanu, već je samo često govorio da odlazi k njoj na ručak , pa je i on sam jedne zgode bio s njim. Ona mu je inače svakodnevno donosila hranu i ĆL joj je za to plaćao. Smatra da su isti bili u nekakvoj emocionalnoj vezi i zabavljali se, ali mu je ĆL uvijek govorio da svako ima svoju imovinu i da se o njoj brine. Prema njegovim saznanjima tužiteljica nije ništa ulagala u kuću u [adresa]. Poznato mu je da su zajedno kupovali automobil, jer mi je ĆL pričao da je NLI htjela kupiti neki manji, a on je inzistirao da se kupi neki veći i sigurniji automobil te joj je u tom smislu dao i određen novac kako bi kupila upravo takav automobil.

18. Svjedok JL iskazao je da je u vrijeme smrti pok. TL bio pomoćnik načelnika za kriminalističku policiju PP Ivanić Grad, a podataka vezanih uz taj događaj prisjetio se uvidom u policijski spis. Utvrdio je da su zaprimili dojavu o smrti TL, koji je preminuo na dvorištu, na lice mjesta je izašao mrtvozornik koji je utvrdio da se ne radi o sumnjivoj smrti i izdao dozvolu za ukop, zbog čega on nije niti izlazio na uviđaj, već su ga o događaju izvijestili službenici koji su po dojavi došli na lice mjesta. Tužiteljica je policijskim službenicima izjavila da je sa pok. bila u prijateljskim odnosima. Oni su, sukladno pravilima, zapečatili kuću radi osiguranja imovine, kasnije su temeljem razgovora sa tužiteljicom došli do saznanja da pokojni ima sestre koje žive u inozemstvu. Tužiteljica mu je dala broj sestre NL u [adresa], koja mu je telefonski potvrdila da će tužiteljica preuzeti brigu oko ukopa i oko imovine pokojnog do provođenja ostavine iza pok. TL. Obzirom da je to bilo doba Corone, rekla je da neće doći u Hrvatsku, kao niti ostale sestre.

Nakon tog razgovora sa GŽ, a to je bilo dva dana po smrti, otpečatili su kuću i o tome obavijestili Općinski sud u Ivanić-Gradu. Nema podataka u spisu da bi tužiteljica tražila da joj se omogući da iz kuće uzme svoje osobne stvari, međutim to nije ni bilo potrebno, jer je kuća otpečaćena dva dana po smrti, a prije ukopa pok. TL. U razgovorima koje je vodio sa tužiteljicom i GŽ niti jedna od njih se nije pobliže izjasnila o vrsti odnosa tužiteljice i pok. TL, ali zbog izjave NL da je tužiteljica u prijateljskim odnosima sa pokojnim, okolnosti da je ista preuzela brigu o ukopu i izjave sestre da će ona brinuti o ukopu i imovini pokojnog, zaključio je da je tužiteljica njihova osoba od povjerenja.

19. Svjedok KL iskazala je da je pok. ĆL daljnji rođak njezinog muža, kojeg je upoznala 1967. kada je iz Bosne doselila na područje [adresa], a tužiteljicu je upoznala kada je počela živjeti sa pok. IL, otprilike 10 god. prije njegove smrti.

U vrijeme kada ju je ĆL upoznao sa NLI ona je imala svoj stan, a on svoju kuću, međutim uvijek su ih susretali zajedno, išli su k njima na ručak ili u Maricin stan ili kod ĆL, obje nekretnine su uvijek bile uredne i NLI je vodila brigu o domaćinstvu i održavanju. U početku je on još živio u staroj kući, gdje je imao i vrt, a kasnije je kupio novu kuću u [adresa]. Kako nije imao novaca za adaptaciju iste, a inače je po prirodi bio malo povučen, organizaciju uređenja kuće , dočekivanje majstora, ali i kupovanje svega što je bilo potrebno za uređenje preuzela je NLI. NLI je vodio i na obiteljsko okupljanje u Bosni, jednom godišnje u srpnju te se ona tamo „upoznala sa našim svijetom". Iskazala je da su se oni ponašali kao muž i žena, bilo je naznaka emocionalne povezanosti, prisnosti među njima, čak su i pričali o vjenčanju, ali je NLI to odbijala.

Napomenula je da ju je vezano uz ovaj postupak zvala NL, ali da za istu može reći kako nikada ni dinara nije dala u kuću, pa ni za majku, a misli da bi htjela naslijediti imovinu iza pok. ĆL, iako nije došla na sprovod niti majci niti ĆL. Niti ostale sestre i brat Ć nisu brinuli niti o majci niti o ĆL, ali se nisu tako ponašali kao NL.

20. Svjedok OL iskazao je da je u daljnjem srodstvu sa pok. ĆL, njegovim sestrama i bratom. Tužiteljicu poznaje iz vremena kada je kao patronažna sestra pomagala majci pok. ĆL, a oni su još od tada bili u vezi. Kada je ĆL kupio kuću u [adresa] ista je bila u lošem stanju, neuređena, a kako je on ostao bez para NLI je svojim novcem financirala uređenje te kuće i fizički radila na istoj. Poznato mu je da su zajedno kupili automobil koji je glasio na NLI, jer ĆL nije imao vozačku dozvolu, a on im je za tu kupnju posudio 8.000,00 kn, dao ga ĆL i on mu ga je vratio. Sa suprugom ih je često posjećivao i družili su se, pa mu je poznato da su oni bili u vezi i planirali zajedničku budućnost. Poznato mu je da NLI i sada plaća paušalne troškove za kuću u [adresa], dok je stara kuća trošna i napuštena.

21. Svjedok EL poznavao je pok ĆL, jer su obojica bili porijeklom iz Bosne, a kasnije su se susreli na području [adresa] pa je tako, preko ĆL, upoznao i tužiteljicu. Počeli su se družiti 6 ili 7 godina prije njegove smrti, najčešće bi se susreli u gradu na kavi, a ponekad je s njim u društvu bila gđa NLI. Sjeća se iz tih priča sa ĆL da njih dvoje žive zajedno, da su zajedno ulagali u kuću koju je on kupio u [adresa], da je i NLI radila na toj kući te općenito brinula o njemu, kuhala mu. Iz tih razgovora dobio je dojam i baš se osjetilo da je ĆL presretan u vezi s njom te da su svi njegovi planovi vezani za budućnost uz NLI. U razgovorima je pokazivao da je baš zadovoljan činjenicom da ima privatno sređenu situaciju u vezi sa tužiteljicom.

22. Svjedok FL iskazala je da je daljnja rođakinja tuženika i pok. ĆL, s kojim se povezala nakon rata te su se posjećivali 3 do 4 puta godišnje. Poznato joj je da je ĆL 2013. kupio kuću u [adresa], rekao joj je da se tada zbližio sa tužiteljicom koja je imala nekretninu u susjedstvu. Kada je 2016. došla ĆL u posjet, tužiteljica im je donijela kompletan ručak i jela sa njima. Nije stekla dojam da su oni u vezi, već da se radi o poslovnom odnosu, a i sam ĆL je pričao da joj za to što mu kuha daje 1.000,00 kn i povrće iz vrta. U to vrijeme ta kuća je bila prazna, a ĆL je još uvijek živio u staroj kući. Koliko joj je poznato on nije živio kod tužiteljice, čak je pričao da ga njezin sin ne podnosi. Nakon tog posjeda 2016. više ni je dolazila k njemu doma, već su samo telefonom razgovarali te joj je pričao da mu NLI skuha, donese jelo, da je čak htjela da s njom ide na more, ali mi nikada da bi sa njim radila na kući ili da bi ulagala u istu.

Iskazala je da je bila na Marijanom pogrebu koji je organizirala NLI, a troškove platila vojska. Koliko joj je poznato NLI se sama prihvatila organizacije sprovoda. Sestrična NL joj je rekla da je nakon smrti kuća zapečaćena, ali da će NLI u njoj napraviti karmine te je NL zato tražila da se kuća otpečati , ali karmine nisu održane. Ove informacije dobila je od sestrične ĆŽ s kojom komunicira.

23. Svjedok PL, sestrična tuženika i pok. ĆL, iskazala je da se sa njime znala viđati 2 do 3 puta godišnje, dok njegove sestre sam viđala puno rjeđe, jer žive u inozemstvu. Tužiteljicu je upoznala na njegovoj sahrani, a to je bilo doba korone tako da je relativno malo ljudi bilo na sahrani. Tužiteljica je u prvo vrijeme stajala vani, a kada je trebao krenuti lijes, pozvali su je da uđe i da ide iza lijesa, što je njoj bilo malo čudno. Glede odnosa pok. ĆL i tužiteljice iskazala je da je na sahrani jedne rođakinje 2020. on pričao da ima prijateljicu, ali da ne zna šta će i kako će u vezi toga, odnosno rekao da će još vidjeti.

24. Svjedok TŽ iskazao je da je sa pok. ĆL bio u ratu, tako da su bili kao braća, a preko njega je upoznao tužiteljicu. U vrijeme kada se uređivala kuću u [adresa] on je 30 dana proveo na tom gradilištu radeći na uvođenju centralnog grijanja i instalacija u tri kupaone u toj kući. Pok. ĆL im je nosio doručak, a gospođa NLI je dolazila nakon posla, svaki dan u 2 sata te bi donijela ručak, a nakon toga pospremila iza njih odnosno očistila gradilište. Sa pok. ĆL je išao kupovati radijatore, a poznato mu je da je gospođa NLI kupovala sanitarije i slavine za kupaone te pločice.

Za radove koje je on obavio platio mu je ĆL, dok ne zna tko je platio ostale radove. ĆL mu je govorio da se s NLI zbližio još u vrijeme dok je ona kao patronažna sestra brinula o njegovoj majci, govorio je o njoj kao o svojoj družici i da skupa žive, a sam je primijetio da oni razgovaraju i skupa planiraju poslove vezane uz uređenje te kuće. Bio je na pogrebu Marijanovom i tamo također vidio NLI, dok nije vidio nekog drugog od tuženikove obitelji. Kada je sreo NLI nakon Marjanove smrti, rekla mu je da je nastavila plaćati režije za tu kuću i da u biti jedino želi nadoknadu za novac koji je uložila u istu.

25. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20 156/23; dalje: OBZ-a) propisano je da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka.

26. U svjetlu postojeće sudske prakse, izvanbračna zajednica je intimni odnos neoženjenog muškarca i neudate žene u kojem se zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske i druge. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogla izjednačiti sa izvanbračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova, uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, pa i namjera da takva zajednica bude trajna.

27. U konkretnom slučaju, temeljem izvedenih dokaza, utvrđeno je da je odnos tužiteljice i pok. TL započeo u vrijeme dok je ona kao patronažna sestra dolazila u njegovu staru kuću, u [adresa], brinuti o njegovoj majci. Nakon smrti majke, veza je nastavljena te su odlučili 2013. kupiti kuću u [adresa], jer im Marijanova kuća bila trošna, a njezin stan na trećem katu previsoko. Nije sporno da je tu kuću u [adresa] svojim sredstvima kupio pok. ĆL, a da je tužiteljica u istu ulagala, kako svoj rad, tako i financirala uređenje. To potvrđuju nesrodni svjedoci LL, DL i BL, koji su kao prvi susjedi imali neposrednih saznanja, zatim PL i OL te EL, kojima je pok. ĆL pričao o zajedničkom radu i ulaganjima u kuću u kojoj su planirali budućnost, a i svjedok TŽ koji je izvodio radove na kući, te svjedočio da je tužiteljica nosila majstorima ručak svaki dan, čistila gradilište, a također svojim novcem kupovala dio materijala za unutarnje uređenje (sanitarije, slavine i pločice).

Da je između tužiteljice i pok. TL postojala ekonomska zajednica i zajednički planovi za budućnost proizlazi i iz okolnosti da su zajednički kupili automobil, koji je tužiteljica vozila, jer je pok. ĆL bio invalid i nije vozio, što su potvrdili svjedoci ČL, ZL i ĐŽ, koji mu je i pozajmio dio novca, koji mu je ĆL kasnije vratio.

Nadalje, u prilog tvrdnji da je među njima postojala emocionalna i socijalna povezanost govori i činjenica da je tužiteljica godinama, do njegove smrti, brinula o pok. ĆL te gotovo svi saslušani svjedoci iskazuju da mu je kuhala i općenito brinula o domaćinstvu, te zajedno sa njim održavala nekretnine koje su posjedovali. Da tužiteljica nije bila plaćena domaćica, kako to u svom iskazu tvrdi I-tužena, već da je među njima bilo emocionalne bliskosti, međusobnog pomaganja, privrženosti i povezanosti proizlazi iz iskaza susjeda DL i BL da je pok. ĆL uvijek hvalio tužiteljicu, da su se ponašali kao muž i žena te da je za istu govorio „moja NLI“. Također, susjeda ČL potvrdila je da, osim što su stalno zajedno radili, dolazili su kod nje kao par na različite obiteljske proslave, a da su se ponašali kao muž i žena potvrdila je i rođakinja pok. ĆL, svjedok KL, iskazujući kako je pok. ĆL vodio tužiteljicu na obiteljska druženja u Bosnu te kako je između njih bila vidljiva emocionalna povezanost i prisnost. Konačno, svjedok EL, prijatelj pokojnog, naveo je da su svi planovi za budućnost pok. ĆL bili vezani uz tužiteljicu i da je pokazivao kako je zadovoljan i sretan u vezi sa njom, što potvrđuje i iskaz svjedoka ML, kojem je pokojni govorio o tužiteljici kao o svojoj družici i da skupa žive.

28. S druge strane tvrdnje I-III tuženih u odgovoru na tužbu, kao i iskaz I-tužene da je odnos između tužiteljice i pok. ĆL bio poslovne i prijateljske naravi, da je pokojni tužiteljici plaćao za uslugu kuhanja te nikada nisu živjeli niti spavali zajedno, sud nije prihvatio, jer je isti u opreci sa ranije navedenim iskazima tužiteljice i svjedoka. Pored toga I-tužena o tome ne može imati neposrednih saznanja, jer je rijetko posjećivala brata, a od 2016. nije uopće dolazila, kao i ostale tuženice, štoviše niti jedna od njih nije bila na njegovom pogrebu, zbog epidemije Covida i otežanog dolaska u RH iz inozemstva, gdje sve žive. Stoga njezine tvrdnje koje se temelje na navodnim razgovorima sa bratom sud ne prihvaća, jer nisu u skladu s ostalim dokazima u spisu, a također valja navesti da je pok. ĆL bio muškarac starije životne dobi (rođen 1958.) pa je logično i životno da sestri, sa kojom se rijetko viđao, nije povjeravao svoje intimne stvari, pa tako niti detaljnije govorio o prirodi svog odnosa sa tužiteljicom, osobito o tome da li s istom spava odnosno ima intimne odnose te joj iznosio planove za budućnost. U tom smislu sud ne prihvaća niti iskaz svjedoka ŠL, koja je kći I-tužena i kao takva nije nepristrana, a ujaka je zadnje vidjela prilikom posjeta 2018. te FL, rođakinje tuženika i pok. ĆL, koja ga je zadnji puta vidjela 2016., a iskazala je da je informacije o okolnostima njegovog života dobila od I-tužene, sa kojom uglavnom komunicira.

29. Glede okolnosti stanovanja tužiteljice i pok. TL valja navesti da isti nisu imali prijavljeno prebivalište na istim adresama. Naime, tužiteljica je do 16.11.2021., dakle i nakon smrti pok. ĆL, imala prebivalište na adresi ranije spomenutog stana u [adresa], a od 16.11.2021. prijav ila se na adresu [adresa], dok je iz potvrde PP Ivanić-Grad od 10.3.2021., koja prileži spisu O-527/2021 na listu 2, vidljivo da je pok. TL imao prijavljeno prebivalište u [adresa], a neprijavljeno boravište u [adresa].

Međutim, ova okolnost ne pobija tvrdnju tužiteljice da je faktično živjela sa pok. ĆL zadnjih 5 godina prije njegove smrti. Naime, zajednica života nužno ne podrazumijeva svakodnevno stanovanje na istoj adresi. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su sve do smrti pok. ĆL uređivali kuću u [adresa], a kako su oboje su imali svoje vlastite nekretnine, logično da su dio vremena provodili u njima, tim više što je pok. ĆL u staroj kući imao životinje i vrt, a nije volio stanovati kod tužiteljice koja je imala stan na trećem katu bez lifta. Međutim, da je njihova zajednička namjera bila da stanuju u kući u [adresa] proizlazi iz okolnosti da je tužiteljica ulagala rad i financijska sredstva u njezino uređenje, što svakako ne bi činila da nisu postojali planovi za zajedničku budućnost, kao i da je nakon smrti pok. ĆL nesporno nastavila održavati tu nekretninu i plaćati režijske troškove za istu.

30. Konačno, valja navesti da je IV-tuženik CL, brak pokojnog, na ostavinskoj raspravi izjavio kako ovdje tužiteljici ne spori status izvanbračne supruge njegovog pok. brata. Nadalje, da NL, ovdje I-tužena, nije upoznata sa stvarnom situacijom, jer je on živio i družio se sa pok. bratom i zna da je isti bio u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljicom otprilike 7-8 godina, možda i više, i to negdje od smrti njihove majke, koju je ona njegovala.

31. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da je između tužiteljice i pok. TL, kao osoba slobodnog bračnog stanja (obzirom da je razvod tužiteljice bio pravomoćan 4.5.2014.), postojala zajednica života koja trajanjem i kvalitetom predstavlja izvanbračnu zajednicu u smislu odredbe čl. 11. OBZ -a, pa je slijedom navedenog usvojen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u toč. I. izreke.

32. Odluka o naknadi troškova postupka tužiteljici temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 i 107/25, dalje: OT), vrijednosti predmeta spora i podnesenom troškovniku, priznati troškovi sastava tužbe i zastupanja na ročištima 6.2.24., 9.9.24., 25.11.24., 25.11.25., 5.2.26., 16.4.26. i 16.6.26. od 100 bodova ili 200,00 eura za svaku radnju te 25% tog iznosa ili 50,00 eura (Tbr. 8/4 OT) za sastav podnesaka od 21.2.24. i 14.3.24., što ukupno iznosi 1.700,00 eura. Na navedeni iznos tužiteljici je priznato i 425,00 eura pdv-a na odvjetničku uslugu te trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eura i na presudu od 55,00 eura.

33. Ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.206,55 eura te je u toč. II. izreke presude naloženo tuženima da joj ga nadoknade.

34. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici, 22. srpnja 2026.

S U D A C

Nina Hrešć

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od primitka pismenog otpravka, a žalba se podnosi putem ovoga suda na županijski sud.

DNA: pun. stranaka

IV-tuženik