Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-563/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., OIB: 28921978587, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćnici IN, dipl.iur. (zaposlenici), protiv tuženika CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneski, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, radi utvrđenja prava vlasništva i služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: P-453/2024-15 od 2. travnja 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: P-453/2024-22 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: P-453/2024-15 od 2. travnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-453/2024-22 od 9. lipnja 2025., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja i uknjižbu prava služnosti prilaza i održavanja elektroenergetskih objekata na teret nekretnine tuženika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: P-453/2024-15 od 2. travnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-453/2024-22 od 9. lipnja 2025., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te odluka o troškovima postupka i u tim se dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevima koji glase:

„Utvrđuje se da je tužitelj HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587, stekao pravo vlasništava nekretnine oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], izgrađeno zemljište, površine 5m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog sud u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar, što je tuženik CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog sud u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar, na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica].

Utvrđuje se postojanje služnosti u korist tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587, na teret nekretnine oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] (u naravi [adresa], dvorište, pomoćna zgrada, kuća, [adresa], pomoćna zgrada) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to pravo služnosti prilaza i održavanja elektroenergetskih objekata:

- podzemni kabelski dalekovod od TS Sirač 13 - Orašje 1 do betonskog stupa br. 1. na kojem se nalazi linijski rastavljač LR DA-037, u površini služnosti 40 m2,

- podzemni kabelski dalekovod dužine 5 m od TS Sirač 13 - Orašje 1 do dalekovodnog betonskog stupa br. 6, u površini služnosti 5 m2,

- nadzemni, zračni NN izlaz 2 Tomislavova, u površini služnosti 2 m,

- nadzemni, zračni NN izlaz 3 Cvjetna, u površini služnosti 4 m, prema trasi označenoj na kopiji katastarskog plana.

Tuženik CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , dužan je trpjeti uknjižbu prava služnosti iz točke II. izreke ove presude u korist tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587, na teret nekretnine oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar“, kao s neosnovanima.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.“

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda od 9. lipnja 2025. ispravljena je navedena presuda u uvodnom dijelu, ispravnim navođenjem naziva tužitelja.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu ukine u cijelosti te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na snošenje troškova postupka, uključujući i troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te postojanja prava služnosti prilaza i održavanja elektroenergetskih objekata u njegovu korist na teret nekretnine tuženika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva i prava služnosti u korist tužitelja.

5.1. Činjenično svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je tuženik u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisan vlasnikom kčbr. [katastarska čestica] izgrađenog zemljišta površine 5 m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvorišta, dvije pomoćne zgrade i kuće ukupne površine 2214 m2, iako je znao da nije stvarni vlasnik kčbr. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena zidana trafostanica TS 10(20)/0,4 kV Sirač 13-Orašje 1, dok su na kčbr. [katastarska čestica] smješteni priključni NN i SN kabelski vodovi, koji elektroenergetski (dalje: EE) objekti su njegovo vlasništvo, izgrađeni na predmetnim nekretninama 1961. temeljem građevinske dozvole Narodnog odbora (dalje: NO) Općine Daruvar broj: 03-441/1961 od 22. srpnja 1961., od strane investitora Odbora za elektrifikaciju iz Sirača, koji je ishodio i Dozvolu za upotrebu građevinskog objekta od 30. prosinca 1961., te 3. veljače 1962. iste bez naknade predao u vlasništvo tadašnjoj Elektri Križ, koja je za navedene objekte 24. lipnja 1968. dobila Rješenje o odobrenju za upotrebu. Stoga da nema dvojbe da je od 1962. u neprekidnom posjedu čestice sada označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem zemljištu je uz suglasnost prednika tuženika izgrađena trafostanica, kojom upravlja i ima ju upisanu u evidenciji osnovnih sredstava od ožujka 1962. do danas, dok u odnosu na EE vodove više od 60 godina neprekidno izvršava sadržaj prava stvarne služnosti prilaza i održavanja (na teret sadašnje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čemu se tuženik i njegovi prednici nisu protivili.

5.2. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći da na strani tužitelja nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer posjed tužitelja nije zakonit, istinit i pošten, budući da s njegovim prednicima nije sklopio ugovor ili im isplatio naknadu, a osim toga, isti da na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije mogao dosjelošću steći pravo stvarne služnosti prilaza i održavanja EE objekta jer se glede pristupa, korištenja i održavanja objekata koji se nalaze na zemljištu treće osobe primjenjuje odredba čl. 40. Zakona o energiji, koja pravnim i fizičkim osobama određuje dužnost da energetskom subjektu omoguće pristup na svoje nekretnine radi korištenja i održavanja objekata.

6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da su predmetne nekretnine nastale od ranijih kčbr. [katastarska čestica], koje su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) čitavo vrijeme bile upisane kao vlasništvo fizičkih osoba, međutim tužitelj da tijekom postupka nije dokazao da bi s bilo kojim posjednikom ili vlasnikom zaključio sporazum ili dobio odobrenje za izgradnju i postavljanje EE objekata na spornim nekretninama, slijedom čega se ne može smatrati njihovim poštenim posjednikom, pa u smislu odredbi čl. 159. st. 3. i čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) nije mogao na temelju dosjelosti kroz vrijeme od 20 godina steći pravo vlasništva sadašnje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti pravo služnosti na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, pravo služnosti da nije mogao steći ni obzirom na odredbu čl. 40. Zakona o energiji, koja energetskom subjektu omogućuje pristup na nekretnine trećih osoba na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja , time da taj dio tužbenog zahtjeva nije ni ispravno postavljen jer se u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 225. st. 1. ZVDSP-a moglo zahtijevati samo osnivanje služnosti vodova i drugih uređaja. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

7. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijana presuda sadrži nejasne i proturječne razloge o odlučnim činjenicama, te da ne sadrži objašnjenja o ključnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud da se nije očitovao o činjenici tko je bio zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine u vrijeme izgradnje EE objekata 1961., što je bitno za utvrđenje činjenice je li njegov pravni prednik od tadašnjeg vlasnika nekretnine dobio odobrenje za izgradnju, a time i za poštenost posjeda , koje poštenje se pretpostavlja, dok je nepoštenje dužan dokazati onaj tko tvrdi suprotno. U svezi toga tvrdi da su tadašnji zemljišnoknjižni vlasnici VN i PN dopustili investitoru izgradnju EE objekta na njihovom zemljištu, što je razvidno iz zapisnika NO Općine Daruvar od 7. i 8. siječnja 1959. u kojem se navodi podizanje trafostanice na praznom zemljištu vlasništvo KN, te činjenice da je Odobrenje za gradnju NO Općine Daruvar od 22. srpnja 1961. dostavljeno vlasnici nekretnine KN. Ukazuje da se radi o EE objektima od općeg interesa koji nisu mogli biti sagrađeni bez prethodnog rješavanja imovinskopravnih odnosa, sukladno odredbi čl. 2. Pravilnika o izdavanju građevinske dozvole („Službeni list FNRJ“ broj 24/52, 52/57). Nadalje, ističe da je faktično i mirno ostvarivao pravo služnosti na spornim nekretninama od vremena izgradnje, a tuženik odnosno njegovi prednici da su iste stekli kupoprodajom 1976. od VN i KN, kada su predmetni EE objekti već bili izgrađeni i u funkciji opskrbe električnom energijom stanovnika tog područja, te se ni tuženik, a ni njegovi prednici nisu protivili njegovom posjedovanju tih objekata, niti je tuženik ičime dokazao da bi njegov posjed bio nepošten. Ističe i da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je pravo korištenja predmetnih nekretnina stekao u vrijeme kada su na snazi bila pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), te da je na temelju paragrafa 1470. (poštenim posjedovanjem preko 30 godina) stekao pravo vlasništva i pravo stvarne služnosti nad predmetnim nekretninama. Konačno, ističe da na temelju odredbe čl. 40. Zakona o energiji ne može pravo služnosti upisati u zemljišne knjige , za razliku od prava služnosti osnovanog odlukom suda.

8. U odnosu na žalbu protiv odluke o utvrđenju postojanja i uknjižbe prava služnosti

8.1. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je pobijanom presudom u navedenom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, obzirom da ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati u smislu žalbenih navoda. Nije ostvarena niti neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8.2. Neosnovano tužitelj u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo , kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava služnosti prilaza i održavanja elektroenergetskih objekata na teret nekretnine tuženika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.3. Naime, prema odredbi čl. 185. ZVDSP-a, određuje li poseban zakon da pod određenim pretpostavkama određena služnost tereti neku stvar (zakonska služnost), riječ je o zakonskom ograničenju prava vlasništva, na koje se ne primjenjuju pravila o služnostima, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

8.4. Odredbom čl. 40. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18), energetskom subjektu priznato je pravo pristupa tuđoj nekretnini radi korištenja, održavanja, pregleda i otklanjanja kvarova na energetskim objektima, uređajima i mreži, slijedom čega pravo koje tužitelj zahtijeva („služnost prilaza i održavanja“) po svojoj pravnoj naravi predstavlja zakonsko ograničenje prava vlasništva, a ne stvarnu služnost u smislu odredaba ZVDSP-a. U tom smislu i nekad važeći Zakon o elektroprivredi („Narodne novine br. 31/90, 47/90, 61/91, 26/93, 29/94, 78/94, 111/99, 105/99, 51/01, 68/01) u čl. 28. st. 1. nalagao je vlasnicima i korisnicima zemljišta dužnost da elektroprivrednom subjektu omoguće pristup objektima ili njihovim dijelovima radi održavanja.

8.5. Okolnost da se navedeno zakonsko pravo ne upisuje u zemljišne knjige nije od značaja i ne daje osnovu za njegovo preoblikovanje u stvarnu služnost sudskom odlukom, jer kao što je naprijed navedeno na zakonsko ograničenje prava vlasništva ne primjenjuju se pravila o služnostima.

8.6. Iz navedenih razloga, žalbu tužitelja protiv odluke o postojanju i uknjižbi prava služnosti prilaza i održavanja EE objekata valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

9. U odnosu na žalbu protiv odluke o utvrđenju prava vlasništva

9.1. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je pobijanom presudom u navedenom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nema razloga o odlučnim činjenicama. Također, osnovano tužitelj žalbom pobija pravilnost primjene materijalnog prava, zbog čega je i činjenično stanje bitno za odluku o zahtjevu za utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostalo nepotpuno utvrđeno.

9.2. Naime, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na navedenoj nekretnini (koja u naravi predstavlja izgrađeno zemljište - zidanu trafostanicu od 5 m2) polazeći od stajališta da tužitelj nije dokazao da je s tadašnjim vlasnicima odnosno posjednicima predmetnog zemljišta zaključio sporazum ili ishodio njihovu suglasnost za izgradnju trafostanice, pa da se stoga njegov posjed ne može smatrati poštenim, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9.3. Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

10. Prije svega valja navesti da se u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP-a poštenje posjeda pretpostavlja, dok se ne dokaže suprotno. Sama činjenica da tužitelj tijekom postupka nije predočio ispravu iz koje bi proizlazila pravna osnova stupanja u posjed spornog zemljišta ne predstavlja dostatan razlog za zaključak da je posjed bio nepošten od njegova stjecanja. Ovo tim više što iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je predmetna trafostanica izgrađena 1961. na temelju valjane građevinske dozvole, da je nakon njezinog dovršetka ishođena uporabna dozvola, te da je objekt predan pravnom predniku tužitelja, koji ga od tada koriste za obavljanje elektroenergetske djelatnosti.

10.1. Glede navedenog, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je građevinska dozvola za izgradnju trafostanice bila dostavljena tadašnjoj zemljišnoknjižnoj vlasnici, te da iz zapisnika NO Općine Daruvar proizlazi kako je lokacija trafostanice bila određena upravo na zemljištu tadašnje vlasnice KN koja se gradnji nije protivila, kao i da je navedeni EE objekt od izgradnje u njegovom (ranije njegovog pravnog prednika) trajnom, isključivom i neprekinutom posjedu, te evidentiran u njegovim osnovnim sredstvima.

10.2. Međutim, navedene okolnosti prvostupanjski sud nije raspravio niti ih ocijenio u međusobnoj povezanosti, iako bi iste mogle biti od odlučnog značaja za ocjenu pravne naravi posjeda pravnog prednika tužitelja u trenutku izgradnje spornog objekta. Dakle, prvostupanjski sud nije utvrdio tko je bio vlasnik odnosno posjednik predmetnog zemljišta u vrijeme izgradnje trafostanice, te kakav je bio njegov odnos prema izgradnji predmetnog objekta, niti je ispitao proizlazi li iz tadašnje građevinske dokumentacije ili drugih izvedenih dokaza okolnost da su imovinskopravni odnosi glede spornog zemljišta bili riješeni, odnosno da je izgradnja trafostanice izvršena uz znanje ili odobrenje vlasnika zemljišta.

10.3. U svezi toga valja primijetiti da je u zapisniku o određivanju lokacije objekta od 7. i 8. siječnja 1959. kao vlasnica spornog zemljišta navedena KN, dok iz dostavne naredbe Odobrenja za gradnju NO Općine Daruvar od 22. srpnja 1961. kojim je Mjesnom odboru SSRN iz Sirača dozvoljena gradnja predmetne trafostanice „na vlastitom zemljištu kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“, proizlazi da je KN o izdanom odobrenju obavještena kao „desni susjed“.

10.4. Osim toga, valja istaknuti da je navedeno Odobrenje za gradnju (građevinska dozvola) izdano 22. srpnja 1961., a prema tada važećem Pravilniku o izdavanju građevinske dozvole („Službeni list FNRJ“ broj 24/52, 52/57) građevinska dozvola se nije mogla izdati dok nisu bili riješeni imovinskopravni odnosi odnosno regulirano pitanje korištenja zemljišta.

10.5. Dakle, u situaciji da se radilo o tuđem zemljištu, ako je građevinska dozvola dostavljena tadašnjem vlasniku zemljišta, tj. ako je on bio upoznat s gradnjom i nije se protivio, te je trafostanica izgrađena i dobila je uporabnu dozvolu, tada prema ocjeni ovog suda nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik od početka bio nepošteni posjednik, odnosno da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću, isključivo zbog toga što nije dokazao postojanje sporazuma s tadašnjim vlasnikom zemljišta.

11. Također, osnovano tužitelj u žalbi navodi da se pravni položaj njegovog pravnog prednika mora ocjenjivati prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme stupanja u posjed predmetne nekretnine, zbog čega će u ponovnom postupku biti potrebno raspraviti i žalbene navode kojima tužitelj ukazuje na primjenu pravnih pravila OGZ-a o eventualnom stjecanju prava vlasništva dosjelošću, obzirom na vrijeme početka posjedovanja predmetne nekretnine.

12. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nema razloga niti su utvrđene sve odlučne činjenice o okolnostima stjecanja posjeda, njegovoj naravi te eventualnom ispunjenju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva tužitelja na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću, valjalo je na temelju odredaba čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te ponovno raspraviti i utvrditi sve odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to prije svega tko je bio vlasnik odnosno posjednik predmetnog zemljišta u vrijeme izgradnje trafostanice 1961., na temelju kojih je okolnosti pravni prednik tužitelja stupio u posjed predmetnog zemljišta, te kakav je bio odnos tadašnjeg vlasnika prema izgradnji predmetnog objekta, u kom smislu će u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocijeniti sve izvedene dokaze koji se odnose na navedene okolnosti, osobito građevinsku i uporabnu dokumentaciju te ostale isprave na koje se tužitelj poziva. Nadalje, vodeći računa o vremenu stupanja u posjed predmetne nekretnine, ocijeniti će pravnu narav toga posjeda i postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme njegova stjecanja i tijekom trajanja posjeda, pri čemu će razgraničiti pitanje pravnog temelja na kojem je pravni prednik tužitelja stekao posjed predmetnog zemljišta od pitanja eventualnog kasnijeg stjecanja prava vlasništva dosjelošću, imajući u vidu da se poštenje posjeda pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno i da sama činjenica što tijekom postupka nije predočena isprava o stjecanju prava na zemljištu ne predstavlja dostatan razlog za zaključak o nepoštenju posjeda. Nakon što potpuno utvrdi činjenično stanje, prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući za svoju odluku jasne i potpune razloge. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer