Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2536/2025-3
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika GF iz [adresa], Novi Sad, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Timonu Sakomanu, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi I. i II. tužitelja te žalbama I. i II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-182/2017-135 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-182/2017-135 od 16. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo vlasništva i to svatko u ½ dijela vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica] [adresa], Dvorište, Zgrada mješovite uporabe, [adresa], ukupne površine 569 m2 te da se naloži tome sudu upisati to pravo vlasništva u zemljišne knjige, što su I. i II. tuženik obvezni trpjeti, kao i zahtjev za naknadu troška postupka. Ujedno je odbijen i podredni zahtjev I. i II. tužitelja na utvrđenje da su građenjem stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.
2. Žale se I. i II. tužitelji pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjs ki sud preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje drugom sucu.
3. Žale se I. tuženik i II. tuženik pobijajući presudu u dijelu u kojem nije odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. ZPP-a te predlažu žalbu uvažiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na dopunsko odlučivanje.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe su osnovane.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo vlasništva i to svatko u ½ dijela vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kč. br. [katastarska čestica], odnosno podredni zahtjev da su građenjem stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.
7. Predmet postupka je i zahtjev tuženika spram tužitelja radi predaje u posjed (iseljenja) predmetne nekretnine i naknade štete zbog izgubljene dobiti.
8. Utemeljeno žalitelji ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se za sada ne može ispitati, osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
9. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako tužitelji nisu dokazali da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli dosjelošću niti građenjem. U odnosu na zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću prvostupanjski sud smatra utvrđenim da su tužitelji u posjed nekretnine stupili 1996., odnosno da su se trajno vratili i uselili najkasnije 1999., ali da njihov posjed nije bio pošten.
10. Polazeći od pravomoćne kaznene presude protiv njihova pravnog prednika, kojom je utvrđeno da je upis njegova vlasništva bio ostvaren na temelju neistinitih isprava, te od činjenice da je u zemljišnim knjigama od 1996. bila upisana zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i zabilježba spora radi utvrđenja ništetnosti upisa i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelji prilikom stjecanja nekretnine, a osobito prilikom višekratnih pokušaja uknjižbe, imali dovoljno razloga posumnjati da otuđivatelj nije vlasnik nekretnine.
11. Prvostupanjski sud je pritom posebno cijenio da je njihov prijedlog za uknjižbu najprije odbačen, potom odbijen, a tek 2010. dopuštena je predbilježba prava vlasništva, kao i sadržaj članka 7. kupoprodajnog ugovora kojim je prodavatelj preuzeo obvezu podmirenja eventualnih zahtjeva ranijih vlasnika, što je, prema ocjeni suda, upućivalo na nerazriješene vlasničkopravne odnose. Slijedom toga sud je zaključio da je predmnijeva poštenja posjeda oborena te da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
12. U odnosu na podredni zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva građenjem, prvostupanjski sud navodi kako tužitelji nisu imali suglasnost zemljišnoknjižnih vlasnika za izvođenje radova na nekretnini niti je između stranaka postojao sporazum kojim bi bilo određeno da će tužitelji steći suvlasništvo i koliki bi njihov suvlasnički dio bio. Pozivajući se na odredbu članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) te sudsku praksu, sud je zaključio da se dogradnjom, nadogradnjom, adaptacijom ili drugim ulaganjima u tuđu nekretninu bez takvog sporazuma ne može steći pravo vlasništva, zbog čega je i taj tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.
13. Osnovano žalitelji ukazuju da pobijana presuda nije podobna za ispitivanje njezine zakonitosti.
14. Naime, prvostupanjski sud odbio je glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću te eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva građenjem, međutim nije odlučio o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja kojim zahtijevaju iseljenje tužitelja-protutuženika iz predmetne nekretnine niti o zahtjevu za isplatu naknade zbog korištenja nekretnine.
15. Premda je u obrazloženju naveo da će o troškovima postupka biti odlučeno u „konačnoj presudi, a gdje će se odlučivati o protutužbenom zahtjevu tuženika - protutužitelja“, takvo postupanje nije u skladu s odredbama ZPP-a.
16. Naime, kada su za odlučivanje sazreli svi zahtjevi koji su predmet postupka, sud je dužan odlučiti o svima jednom presudom, osim ako postoje zakonske pretpostavke za donošenje djelomične ili međupresude .
17. Iz sadržaja pobijane odluke nije razvidno radi li se o djelomičnoj presudi iz članka 329. ZPP-a, međupresudi iz članka 330. ZPP-a ili nekoj drugoj vrsti odluke. Presuda ne sadrži nikakve razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije odlučio o protutužbenim zahtjevima niti proizlazi da bi glede tih zahtjeva raspravljanje bilo odgođeno ili da oni nisu bili sazreli za odlučivanje.
18. Naprotiv, iz stanja spisa proizlazi da je dokazni postupak proveden i u odnosu na protutužbene zahtjeve, izvedeni su predloženi dokazi, proveden je očevid, vještačenje po vještaku građevinske struke te su saslušane stranke. Stoga nisu postojale pretpostavke za donošenje djelomične presude samo o tužbenom zahtjevu tužitelja.
19. Pritom okolnost da su tuženici nakon donošenja presude podnijeli prijedlog za donošenje dopunske presude, o kojem prvostupanjski sud nije odlučio, ne sprječava drugostupanjski sud da ispita zakonitost pobijane presude u granicama žalbi.
20. Osim toga, osnovano žalitelji ukazuju da obrazloženje pobijane presude u bitnome predstavlja reprodukciju sadržaja iskaza stranaka, svjedoka i podnesaka, dok izostaje potpuna i logična ocjena svih izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a te jasni razlozi o odlučnim činjenicama.
21. Prvostupanjski sud zaključak o nepoštenju posjeda temelji pretežito na postojanju zemljišnoknjižne zabilježbe spora, sadržaju članka 7. kupoprodajnog ugovora te okolnosti da prijedlog za uknjižbu nije odmah bio prihvaćen, međutim nije dao razloge zbog kojih nije prihvatio suprotne tvrdnje tužitelja da u vrijeme sklapanja ugovora nisu znali niti su mogli znati za spor između tuženika i njihovog pravnog prednika, niti je ocijenio sve dokaze koje su tužitelji predložili upravo na tu odlučnu okolnost.
22. Osobito sud nije dao razloge zbog kojih nije proveo dokaz uvidom u spis predmeta vođenog po tužbi tuženika protiv prednika tužitelja na koji su tužitelji ukazivali radi utvrđenja vremena kada je njihov pravni prednik zaprimio tužbu, odnosno kada je mogao saznati za spor.
23. Stoga je činjenično stanje glede odlučne činjenice poštenja posjeda ostalo nepotpuno utvrđeno.
24. Jednako tako, glede eventualno kumuliranog zahtjeva za stjecanje prava vlasništva građenjem, prvostupanjski sud zaključuje da se primjenjuje članak 156. ZVDSP, ne ispitujući pritom tvrdnje tužitelja da su ulaganja izvršena prije stupanja na snagu toga Zakona, niti utvrđujući vrijeme izvođenja pojedinih građevinskih radova, njihov opseg te predstavlja li izvedena gradnja, dovršetak nove građevine ili adaptaciju postojeće.
25. Prema odredbi članka 388. stavak 2. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
26. Prvostupanjski sud nije raspravio pitanje primjene prijelaznog prava, odnosno primjenjuje li se na konkretan slučaj Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91) ili ZVDSP, niti je dao potpune razloge o odlučnim činjenicama koje su bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava. Zbog navedenoga nisu raspravljene sve odlučne činjenice potrebne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
27. Slijedom svega navedenoga ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.
28. Zbog toga je, primjenom članka 369. stavka 1. ZPP-a, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
29. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke, provesti dokaze koje ocijeni potrebnim radi potpunog utvrđenja činjenica odlučnih za ocjenu poštenja posjeda i eventualnog stjecanja prava vlasništva građenjem, ocijeniti sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi u skladu s člankom 8. ZPP-a, dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama te potom donijeti novu, zakonitu odluku o svim zahtjevima stranaka, uključujući i protutužbeni zahtjev tuženika te trošku postupka.
30. Prijedlog tužitelja da se predmet u ponovljenom postupku dodijeli drugom sucu u smislu odredbe članka 371. ZPP-a nije osnovan. Ovo stoga što iz sadržaja spisa ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na pristranost prvostupanjskog suca ili druge osobito opravdane razloge koji bi opravdavali takvu odluku, pa se uočeni procesni nedostaci mogu otkloniti u ponovljenom postupku pred istim sucem.
U Splitu 22. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
