Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1775/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 684191240305, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem P- 291/2023-13 od 10. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem P-291/2023-13 od 10. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda Čakovcu, poslovni broj: Ovr-56/23-1 od dana 23. veljače 2023., nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 56/23-6 (Ovr-1772/10) od 24. ožujka 2023. ovdje tužitelj kao ovršenik upućen je u ovu parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) tj. da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi:

- da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1772/10 od 19. listopada 2010. temeljem ovršnog prijedloga ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, podnesenog preporučenom poštom dana 24. rujna 2010. i zaprimljenog kod ovršnog suda dana 27. rujna 2010., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Prelogu, broj P-110/04 od 16. prosinca 2004., a radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 336,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i troška parničnog postupka u iznosu od 810,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2006. do isplate, kao i troška tog ovršnog postupka u iznosu od 419,00 kuna, određena predložena ovrha na plaći ovdje tužitelja kao ovršenika, kod poslodavca Viola d.o.o. Goričan;

- da je navedeno Rješenje o ovrsi broj Ovr-1772/10 od 19. listopada 2010. postalo pravomoćno dana 13. studenog 2010.;

- da je Zaključkom suda broj Ovr-1772/10-5 od 20. siječnja 2011. poslodavac ovršenika (ovdje tužitelja) obaviješten o pravomoćnosti rješenja o ovrsi te pozvan na provedbu ovrhe na plaći ovršenika (ovdje tužitelja), koji je poslodavac ovršenika (ovdje tužitelja) primio dana 24. siječnja 2011.;

- da po navedenom rješenju o ovrsi na plaći ovršenika (ovdje tužitelja) nije ništa naplaćeno;

- da je Zaključkom suda broj Ovr-1772/10-14 od 3. siječnja 2023. pozvan ovrhovoditelj (ovdje tuženik) da u roku od 30 dana dostavi podatak o novom poslodavcu ovršenika (ovdje tužitelja), obzirom da je prijašnji poslodavac Viola d.o.o. brisan iz sudskog registra, uz upozorenje da će se u protivnom ovršni postupak obustaviti, a koji je Zaključak ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) uručen po punomoćniku dana 10. siječnja 2023.;

- da je dana 3. veljače 2023. zaprimljen prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, poslan sudu preporučenom poštom dana 2. veljače 2023., u kojem je navedeno da ovrhovoditelj dostavlja potvrdu HZMO- a iz koje je razvidno da se ovršeniku isplaćuje mirovina, te da ovrhovoditelj predlaže da se iz razloga ekonomičnosti i efikasnosti postupka, te činjenici da se nije uspio naplatiti ovrhom na plaći ovršenika, daljnji postupak nastavi pljenidbom novčanih sredstava s računa ovršenika, te da sud donese rješenje o ovrsi kojim se na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Prelogu, broj P-110/04 od 16. prosinca 2004., a radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 336,00 kn / 44,59 EUR[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i troška parničnog postupka u iznosu od 810,00 kn / 107,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2006. do isplate, kao i troška na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu od 19. listopada 2010. godine pod posl. br. Ovr-1772/10 u iznosu od 419,00 kn / 55,61 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2010. do isplate, kao i daljnjih troškova ovog ovršnog postupka, odredi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika pljenidbom i prijenosom, po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama;

- da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/2023- 1 od 23. veljače 2023. sud odredio predloženu ovrhu na novčanoj tražbini po računu ovršenika (ovdje tužitelja), te ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) odmjerio trošak ovršnog postupka u iznosu od 64,78 eura / 488,08 kuna;

- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovdje tužitelj kao ovršenik podnio žalbu od 8. ožujka 2023., poslanu sudu preporučenom poštom dana 8. ožujka 2023. u kojoj je žalbi naveo da sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) predlaže sudu da rješenje o ovrsi stavi izvan snage zbog zastare;

- da se u odnosu na navedenu žalbu ovdje tuženik kao ovrhovoditelj očitovao kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan;

- da je Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/23-6 (Ovr- 1772/10) od 24. ožujka 2023. upućen ovdje tužitelj kao ovršenik da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu kojom će iz razloga koje je naveo u žalbi od 8. ožujka 2023. protiv navedenog rješenja o ovrsi zatražiti da se ovrha u ovom ovršnom predmetu u odnosu na ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, proglasi nedopuštenom (razlog iz članka 50. stavak 1. toč. 11. OZ-a), a protiv kojeg rješenja nije uložena žalba.

8. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP -a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

9. Temeljem gornjih utvrđenja prvostupanjskog suda, a slijedom toga, pravilna je odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare prihvaća i ovaj žalbeni sud.

11. Materijalnopravno uporište za ocjenu zastare prvostupanjski sud nalazi u odredbi članka 233. stavak 1. ZOO-a, kojom je određeno da tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, te u odredbi članka 241. ZOO-a prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, te u odredbi članka 242. stavak 1. i 2. ZOO-a prema kojoj se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnji koju je poduzeo ili ako tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

12. Kako je prijedlog za ovrhu radi naplate sporne tražbina podnesen 24. rujna 2010., to za naplatu ove tražbine prije pokretanja ovršnog postupka nije nastupila zastara. Naime, rok od 10 godina od dana pravomoćnosti predmetne ovršne isprave nije protekao do podnošenja prijedloga za ovrhu.

13. Prekid zastarijevanja nastao podnošenjem navedenog ovršnog prijedloga nije prestao, dakle, i dalje traje.

14. Suprotno žalbenim navodima podnošenje prijedloga za promjenu sredstva i predmeta bi trebalo smatrati novim prijedlogom za ovrhu tek ukoliko je takav prijedlog podnijet nakon što je doneseno rješenje o obustavi postupka, dok u konkretnom slučaju takvo rješenje o obustavi postupka ne egzistira.

15. Nadalje, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

16. Prema odredbi članka 52. stavka 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

17. U suprotnom bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom (prekluzivnom) roku gubilo svaki smisao.

18. Utoliko je prvostupanjski sud pravilno o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučivao samo u okviru razloga iz kojeg je tužitelj (kao ovršenik) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

19. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud ispravno je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u ovome postupku, jer je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 50. stavak 1. toč. 11. OZ-a, a radi kojih bi predmetna ovrha bila nedopuštena.

20. Osnovom svega iznesenog, kako prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Splitu 22. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević