Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-363/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović, predsjednika vijeća, te Mladenke Paro-Rudić i Gordane Denona-Kusijanović, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika VČ, zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K-96/2026, od 21. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženika VČ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K-96/2026, od 21. svibnja 2026., optuženik VČ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11 te je temeljem istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, u koju mu je, temeljem članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. veljače 2026. pa nadalje.
1.1. Temeljem članka 70. stavka 1. i 2. KZ/11, optužen iku JČ izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak svjedoka u iznosu od 55,44 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem, dok se oslobađa obveze naknade paušalne svote.
2. Protiv te presude žalbu je izjavio optuženik VČ putem branitelja Silvija Petrovića, odvjetnika iz Gospića, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi optuženika, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnijet.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude proturječna razlozima presude i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama utvrđenim u postupku, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i proturječni te se ne mogu ispitati, koji žalbeni navod nije osnovan jer je izreka presude razumljiva, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo jasne, dostatne, valjane, potpune i neproturječne razloge na kojima temelji svoju presudu, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te nije utvrđena bitna postupovna povreda na koju se žalbom upire, ustvari osporavajući presudu u činjeničnom smislu.
7. Žalitelj u žalbi navodi da sud u postupku nabraja provedene personalne dokaze pri čemu da poklanja vjeru iskazima svjedoka RČ, IČ i LČ koji da nemaju direktna saznanja o uzroku požara već da imaju posredna saznanja od supruge odnosno kćerke optuženika, koje da su im rekle da je optuženik zapalio kuću, što žalitelj da nikada ne bi počinio te da je supruga optuženika kritične zgode doista pokucala na prozor sobe u dijelu objekta koji koristi obitelj RČ, govoreći im da gori kuća i da idu van, no ne da bi optuženik zapalio kuću.
7.1. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno, nedvosmisleno i argumentirano obrazložio da iz suglasnih iskaza svjedoka RČ, brata optuženika te IČ, šogorice optuženika odnosno supruge RČ, koji sa svojom obitelji žive u svom dijelu iste dvorišne zgrade u kojoj stanuje optuženik sa svojom obitelji, a koji detaljno i uvjerljivo opisuju gdje su se i s kime nalazili u momentu saznanja za predmetni požar, trenutak saznanja za predmetni požar što da su saznali od kćerke V koja da ih je rekla da je CČ, supruga optuženika, pokucala na prozor govoreći joj da je optuženik zapalio kuću i da neka bježe vani, a iz iskaza LČ, brata optuženika, koji sa obitelji stanuje na udaljenosti od 100 metara od kuće u kojoj žive sa svojim obiteljima njegova braća VČ i RČ, također jasno proizlazi trenutak njegovog saznanja o predmetnom požaru odnosno da je od optuženikove kćerke J, koja je do njega dotrčala, saznao da je optuženik zapalio kuću. Također da iz iskaza svjedoka maloljetnog AČ, brata optuženika, proizlazi da dok je s majkom, s kojom se optuženik prije izbijanja požara kritične zgode verbalno sukobio i naguravao u čemu su ih uspjeli razdvojiti njihov otac PČ, njegov brat RČ i on osobno , bio u gradu kada ga je nazvao brat RČ te mu rekao da je optuženik zapalio kuću koju njih dvoje dijele, a po dolasku iz grada da je sve bilo u plamenu, a RČ da mu je rekao da im je CČ, supruga optuženika, pokucala na prozor govoreći im da bježe iz kuće koju da jer zapalio VČ, slijedom čega jasno proizlazi tko je izazvao predmetni požar i tko im je o požaru i na koji način kritične zgode rekao. Kada se ima u vidu nesporna činjenica da je optuženik dan ranije kupio benzin te ga donio kući u plastičnoj boci, a kakva boca s mirisom benzina je pronađena pored zapaljenog objekta, što je razvidno iz izviješća o utvrđivanju uzroka požara, koju materijalnu dokumentaciju prvostupanjski sud pravilno u cijelosti prihvaća vjerodostojnom, a provedenim inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je centar požara u prostoru sobe, istočnog dijela objekta koju koristi optuženik s obitelji, a sastoji se od kuhinje i sobe, te da uzrok požara nije utvrđen odnosno nije utvrđeno da bi uzrok požara bio u kvaru električnih instalacija u objektu, grmljavinskom nevremenu ili da postoje električni vodovi, dalekovodi ili neke druge instalacije iznad objekta koje bi mogle biti uzrokom požara, to prvostupanjski sud pravilno iskaze navedenih svjedoka cijeni podudarnim, istinitim i vjerodostojnim. Stoga obranu optuženika kojom poriče da bi kritične zgode izazvao požar te da u vrijeme njegovog izbijanja sa suprugom i djecom nije niti bio u stanu kojeg koristi u toj dvorišnoj zgradi, već da je bio u obiteljskoj kući svojih roditelja, od kuda je začuo vrisku i izašao na verandu te uočio plamen na sredini predmetnog dvorišnog objekta, prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća ocjenjujući je obeskrijepljenom i neuvjerljivom, a iskaz svjedoka CČ, supruge optuženika, koja svoj iskaz tijekom postupka mijenja sukladno obrani optuženika, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio obzirom na krvno srodstvo s optuženim i želju iste da pogoduje obrani optuženika. Prvostupanjski sud je detaljnom analizom obrane optuženika dovodeći je u korelaciju sa personalnim dokazima odnosno iskazima naprijed navedenih svjedoka, materijalnom dokumentacijom, te nesporno utvrđenih činjenica, a iz kojih razloga je u ukupnosti provedenog dokaznog postupka i utvrdio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
8. Nadalje, optuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da činjenice treba utvrditi nesporno i potkrijepiti ih dokazima, a da nije dovoljno učiniti ih vjerojatnima, da prvostupanjski sud poklanja vjeru svjedocima koji nemaju direktna saznanja o uzroku požara, iako supruga optuženika iskazuje potpuno suprotno, čiji iskaz sud da ne smatra relevantnim zbog odstupanja od ranijeg iskaza, da iz provedenog očevida i izviješća Odjela za inspekciju nije utvrđen uzrok požara zbog čega da sud u nedostatku neposrednih dokaza i materijalnih tragova izvlači pogrešan zaključak, čime zapravo optuženik iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza dajući drugačije zaključke od onih iz pobijane presude tako što dokaze tumači na način koji odgovara navodima njegove obrane jer ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već na svoj način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza, iz kojih onda izvodi suprotan zaključak od onog kojeg je izveo prvostupanjski sud.
8.1. Naime, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je iznio jasne razloge zašto je prihvatio i ocijenio istinitima i vjerodostojnim iskaze svjedoka RČ, IČ, LČ i maloljetnog AČ pod točkom 14. pobijane presude, te iz kojeg razloga ne prihvaća iskaz svjedoka CČ pod točkom 12. pobijane presude, što prihvaća i ovaj sud. Također je prvostupanjski sud jasno naveo zašto je zbog zatvorenog kruga indicija zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo što znači da skup međusobno povezanih dokaza bez sumnje dovode do takvog zaključka, a radi se o posrednim dokazima, činjenicama koje su međusobno povezane u logičnu cjelinu i zaključku koji isključuje svaku drugu mogućnost osim krivnje optuženika, što je sve jasno navedeno pod točkom 14.1. pobijane presude, a što prihvaća i ovaj sud.
9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilnom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti i nesporno utvrđenih činjenica ispravno zaključuje kako je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članak 215. stavka 1. KZ/11 na način kako ga se tereti optužbom, zbog čega je proglašen krivim, a za sva ova činjenična utvrđenja dao je valjane i argumentirane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Neosnovana je tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza povrijedio kazneni zakon te pogrešno zaključio da je optuženik VČ ostvario bitna obilježja terećenog kaznenog djela jer je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako u odnosu na objektivni element utuženog kaznenog djela tako i u odnosu na subjektivni odnos optuženika prema utuženom kaznenom djelu, te je za svoja utvrđenja dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, stoga ovaj sud nije našao da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
11. Optuženik žalbom pobija presudu i zbog izrečene odluke o kazn i bez da je žalbom precizirao i obrazložio taj žalbeni navod, ali kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji to je valjalo ocijeniti i odluku prvostupanjskog suda u pogledu izrečene kaznene sankcije te ovaj drugostupanjski sud stava kako su pravilno cijenjene okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja te da je odmjerena kazna koja je primjerena težini kaznenog djela, osobnim okolnostima optuženika i naravi počinjenog kaznenog djela.
11.1. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja te je optuženiku pravilno olakotnim cijenio činjenicu da je otac četvoro maloljetne djece koji uskoro očekuje rođenje petog djeteta dok mu je otegotnim cijenio njegovu dosadašnju višestruku prekršajnu kažnjavanost i to u kontinuitetu od 2023. pa nadalje, u 16 navrata, od čega u dva navrata 2024. i 2025. zbog prekršaja sa elementima nasilja, odnosno prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i dosadašnju osuđivanost presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K - 435/2024, od 4. veljače 2025., pravomoćne 3. ožujka 2025., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uz rok kušnje od 2 godine, što sve ukazuje na njegovu neusklađenost sa društveno prihvatljivim normama ponašanja jer izrečene prekršajne kazne i uvjetna osuda na optuženika nisu utjecale da se uzdrži od činjenja kaznenih djela već isti čini kazneno djelo i to unutar roka kušnje. Uz navedeno prvostupanjski sud optuženiku otegotnim cijeni i činjenicu da je svojim protupravnim postupanjem svjesno izazvao opasnost za živote i tijelo 11 osoba, među ostalim i u odnosu na svoju suprugu u visokom stupnju trudnoće te 7 malodobne djece. Na tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud pravilno zaključuje da će se izricanjem kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci ostvariti svrha kažnjavanja kako je to propisano odredbom članka 41. KZ/11 te će se primjereno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela.
12. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba optuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
U Rijeci, 22. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Sandra Juranović
