Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kžzd-33/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović kao predsjednice vijeća te Srebrenke Šantić i Mladenke Paro- Rudić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Sare Brnčić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TF zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenog TF izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja Kzd-56/2025-4 od 19. studenog 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TF te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu je na u temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13. i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđeno da je okrivljeni TF, počinio u neubrojivom stanju protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina - opisano po članku 158. stavku 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., okrivljenom TF određeno je psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju 6 (šest) mjeseci, a ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu okrivljenik ne započne liječenje na slobodi, ono će biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu.
1.2. Na temelju članka 554. stavak 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08., okrivljenik je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka, kao i plaćanja nagrade i nužnih troškova njegovog branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv ove presude žalbu je izjavio okrivljeni TF po branitelju Davorinu Kapustiću, odvjetniku iz Ivanca zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i, kako navodi, samostalno donese nova presuda, čime je predloženo da se po sudu drugog stupnja presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je predloženo da se branitelj okrivljenika pozove na sjednicu vijeća.
3. Na sjednicu vijeća uredno su pozvani državni odvjetnik te branitelj odvjetnik Davorin Kapustić , ali isti nisu pristupili pa je ista održana u njihovoj odsutnosti ne temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08., dok u odnosu na okr. TF kao neubrojivu osobu koja je trajno raspravno nesposobna vijeće nije našlo svrsishodnim da se isti pozove na sjednicu, a u smislu članka 555. stavak 3. ZKP/08.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
6. Žalba okrivljenog TF nije osnovana.
7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja se smatra da svjedočki iskaz žrtve NF, posebno obzirom na dob istog kao djeteta, te svjedočki iskaz TFD i dokazna radnja prepoznavanja UF, koje pak nisu bile prisutne događaju, nisu dokazi koji su dovoljni za zaključak o izvjesnosti počinjenja djela, a to da naročito nije dokaz psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika. Pored toga, u drugom dijelu žalbe, na doduše određeni nepovezan način, žalitelj se poziva i na načelo in dubio pro reo.
8. Predmetni žalbeni navodi nisu prihvatljivi za ovaj drugostupanjski sud jer je sud prvog stupnja ocjenom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio i zaključio da je okrivljenik u neubrojivom stanju ostvario protupravno djelo, odnosno obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavak 2. KZ/11. O tome da je okrivljenik kojeg je žrtva dijete NF najprije susreo na školskom igralištu, potom u blizini škole žrtvu dirao pomičući rukama po stražnjici i spolovilu žrtve, dakle čineći bludnju radnju, jasno proizlazi iz iskaza žrtve NF. Potonji je u vrijeme događaja bio star deset godina i događaj je u iskazu jasno i uvjerljivo ispričao navodeći i o svom strahu te bijegu u obližnju trgovinu, a ne postoji niti jedan konkretan razlog iskazivanje djeteta u osnovnoškolskoj dobi koji je shvatio i opasnost događanja, tretirati neodgovarajućim opisivanjem događaja. Osim toga, o tome je kao svjedok po čuvenju iskazala i njegova majka svjedokinja TFD, kojoj se dijete nakon događaja logično i životno uvjerljivo obratilo i povjerilo s time da je ista u iskazu navela identične okolnosti događaja. Naposljetku, dijete UF je kroz dokaznu radnju prepoznavanja, kao i žrtva, potvrdila da prepoznaje okrivljenika, znači osobu koja se po iskazu maloljetnog svjedoka s njima nalazila na školskom igralištu. Stoga je sud prvog stupnja ispravno utvrdio dinamiku događaja i postupanje okrivljenika analizirajući predmetne dokaze te nije bilo razloga za primjenu pomoćnog pravila in dubio pro reo. Treba dodati da in dubio pro reo nije načelo kaznenog postupka nego pravno pravilo odnosno pravno logičko pomagalo koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika, a sud prvog stupnja nije ograničen formalnim dokaznim pravilima već primjenjuje načelo slobodne ocjene dokaza.
9. Ujedno je sud potpuno pravilno obrazložio o psihičkom stanju okrivljenika u vrijeme događaja povezano s njegovim nedovoljnim duševnim razvitkom u vidu umjerene mentalne retardacije s ozbiljnim smetnjama ponašanja i bolesti epilepsije, što je sud utvrđivao kroz podatke vještačkog nalaza i mišljenja psihijatra mr. sc. Nenada Horvata, jasno obrazlažući da na strani okrivljenika ne postoji krivnja pa niti kaznenopravno sankcioniranje na način predviđen Kaznenim zakonom u odnosu na ubrojive osobe, već potreba primjene odgovarajućih zakonskih mjera prema neubrojivoj osobi povezanih s potrebom liječenja iste te otklanjanjem opasnosti počinjenja težeg kaznenog djela.
10. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak je sve istaknute okolnosti stručno i iscrpno obradio pa je s obzirom na navedeno pravilno prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i na temelju njega ispravno utvrdio o tome da se radilo o neubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja djela te da su ispunjeni uvjeti za određivanje mjere psihijatrijskog liječenja na slobodi.
11. Slijedom svega iznesenog žalbenim tvrdnjama nije dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, kako onih koje se odnose na okolnost počinjenja kaznenog djela, tako i onih koja se odnose na neubrojivost okrivljenika i njegovu opasnost u pogledu vjerojatnosti počinjenja težeg kaznenog djela te potrebu njegovog liječenja na slobodi. Ujedno je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon kada se radilo o zakonskim obilježjima kaznenog djela iz članka 158. stavak 2. KZ/11. u odnosu na protupravne radnje koje su poduzete od strane okrivljenika kao neubrojive osobe.
12. Kako razlozi žalbe stoga nisu ostvareni te kako sud nije utvrdio povreda postupka i zakona na koje na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08 . pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Rijeka, 22. srpanj 2026.
Predsjednik vijeća:
Sandra Juranović
