REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1575/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Šimundića, predsjednika vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Marije Bakula Vugrinec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DAMEX GRADNJA d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 173, OIB: 01968500772, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Viktorija Šoprek iz Kladja (ranije PAN – papirna industrija – Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 11 B, OIB: 21056005908), protiv tuženice AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-807/2012-39 od 16. prosinca 2013., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-807/2012-46 od 9. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-807/2012-39 od 16. prosinca 2013., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-807/2012-45 od 9. srpnja 2015., u točki II.1. njezine izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ČJ iz [adresa], isplatiti tužitelju PAN – papirna industrija – Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 11 B, s osnova naknade iznos od 970.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje počevši od 9. prosinca 1999. pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. sa zateznom kamatom dobivenom uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, pa do isplate, u roku od 8 dana.“

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženikova žalba i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-807/2012-39 od 16. prosinca 2013., u točki II. njegove izreke i rješava:

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 36.592,61 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu je odlučio:

„I – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PAN – papirna industrija – Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 11 B, OIB: 21056005908, koji glasi:

„1. Kupoprodajni ugovor od dana 26. kolovoza 1996. temeljem kojeg je tuženik ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kupio nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji iz k. č. br. [katastarska čestica] Vrt kod kuće u selu sa 73 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u selu sa 249 čhv.

2. Kupoprodajni ugovor od dana 4. listopada 1996. temeljem kojeg je tuženik kupio nekretninu upisanu kao k. č. br. [katastarska čestica] Zgrada-samoposluga i Dvorište selo sa 319 čhv upisanu u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Aneks ugovoru od 4. listopada 1996. od dana 27. svibnja 1997. kojim se dopunjuje kupoprodajni ugovor od 4. listopada 1996. na način da je predmet ugovora i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća u selu sa 33 čhv ili 119 m2.

II – 1. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja PAN – papirna industrija – Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 11 B, a koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ČJ iz [adresa], isplatiti tužitelju PAN – papirna industrija – Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 11 B, s osnova naknade iznos od 970.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje počevši od 9. prosinca 1999. pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. sa zateznom kamatom dobivenom uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, pa do isplate, u roku od 8 dana.

2. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za isplatu kamata za razdoblje od 27. kolovoza 1999. do 9. prosinca 1999. godine.“

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 46., 55., 104. i 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91 i 3/94; dalje: ZOO) te čl. 154. st. 2., čl. 155. i 191. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT).

2.1. Navedena presuda ispravljena je rješenjem istoga suda od 9. srpnja 2015. na način da je ispravljena točka I. izreke tako da iza riječi „koji glasi“: u drugom redu, u idućem redu treba pisati: „Utvrđuju se ništavim:“. Presuda je ispravljena zbog greške u pisanju primjenom odredbe čl. 342. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

2.2. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma donošenja je riješeno u točki I . izreke kako se sud oglašava apsolutno nenadležnim za donošenje odluke o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi tuženika, dok je u točki II . njegove izreke sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv presude suda prvog stupnja u cijelosti te, sudeći po sadržaju žalbe protiv rješenja u točki II. njegove izreke, iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnom kako izreka ne navodi kako je tužbeni zahtjev koji je odbijen glasio. Nejasnim i proturječnim nalazi obrazloženje pobijane presude posebice u dijelu stranice 6. u kojem se govori o nepostojećim ugovorima. Ističe kako predmetni ugovori nisu ništetni jer je savjesno i u dobroj vjeri kupio nekretnine i stekao vlasništvo nad njima. Sud je neosnovano odbio njegov prijedlog za saslušanje vještaka Šimića ili određivanje novog vještačenja, čime bi se to i dokazalo. Ukazuje i na to kako u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a ugovor ostaje na snazi ukoliko je sklapanje ugovora zabranjeno jednoj strani pa nije bitno jesu li direktori prednika tužitelja bili ovlašteni za sklapanje ugovora. Tuženik predlaže sudu prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim razlozima ili podredno vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Traži troškove postupka i trošak žalbe u visini od 25.156,25 kn za sastav i PDV te sudske pristojbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti predmetnih kupoprodajnih ugovora, koji je postao pravomoćan, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 970.000,00 kn. Rješenje o nastavku postupka u odnosu na nasljednicu tuženika koji je umro tijekom postupka postalo je pravomoćno.

7. U odnosu na dio žalbenih navoda o sadržaju točke I. izreke prvostupanjski je sud ispravio pobijanu presudu zbog greške u pisanju, čime je otklonio taj dio žalbenih navoda.

8. Na temelju uvida u cijeli spis ovaj sud nalazi kako valja preinačiti pobijani dio presude i odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva prvenstveno pravilnom ocjenom odnosno uvažavanjem tuženikovog prigovora zastare. Tužitelj je naime, zahtjev za isplatu na temelju stjecanja bez osnove postavio podneskom od 15. prosinca 2009. , a 9. prosinca 1996. je tuženik podnio zahtjev za upis vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišne knjige. Stoga je vidljivo kako je protekao zastarni petogodišnji rok iz čl. 371. ZOO-a.

9. Odluku o parničnim troškovima ovaj je sud zbog drugačije odluke o parničnim troškovima također preinačio jer je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tuženik je zatražio troškove prema troškovniku s lista 426 . spisa uz trošak zastupanja na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 27. studenoga 2013. u iznosu od 9.700,00 kn uz pripadajući PDV.

9.1. Pregledom spisa utvrđeno je kako zahtjev nije osnovan za: zastupanje na ročištu od 28. prosinca 2012. u punom iznosu jer se raspravljalo o procesnim pitanjima, kao ni za zastupanje na ročištu od 11. travnja 2013. koje je odgođeno te trošak dva podneska (jer je tražio trošak za šest podnesaka) ili ukupno iznos od 36.375,00 kn. Prema tome, tuženiku pripada trošak u iznosu od 275.707,25 kn, odnosno 36.592,61 eur.

10. Slijedom navedenog, je valjalo primjenom odredbe čl. 373. i 380. t. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijani dio presude i dio rješenja.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mladen Šimundić