Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-245/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza GRGA GRADNJA d.o.o. u stečaju, OIB: 44795035397, Gredička 23, Zagreb, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Ireni Kelava, protiv I. tuženika P, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženice PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-6537/2019-106 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-6537/2019-106 od 16. prosinca 2025., u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1/12 od 4. siječnja 2012, u dijelu kojim je tuženicima ŠB i PB naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8.203.61 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen.

II. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalba tužitelja i žalba tuženika, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-6537/2019-106 od 16. prosinca 2025., ukida u točki I. izreke, u preostalom dijelu točke II. izreke (u odnosu na ukinuti dio platnog naloga za isplatu „pripadajuće“ zatezne kamate na glavno potraživanje u iznosu od 47.288,36 EUR), te u točki IV. izreke i u tim se dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1/12 od 4. siječnja 2012., u dijelu kojim je naloženo I. tuženiku ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Stečajna masa iza GRGA GRADNJA d.o.o. za graditeljstvo i trgovinu u stečaju, OIB: 44795035397, isplate iznos od 47.288,36 EUR, sve u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1/12 od 4. siječnja 2012., u dijelu kojim je naloženo I. tuženiku ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju „pripadajuće“ zakonske zatezne kamate na iznos od 55.491,97 EUR te u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 8.203,61 EUR, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija.

III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1/12 od 4. siječnja 2012., u dijelu kojim je naloženo I. tuženiku ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 749,48 EUR, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

IV. Nalaže se I. tuženiku i II. tužen ici da tužitelju naknade parnične troškove u iznosu od 15.937,50 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenim žalbama pobijaju parnične stranke, i to tužitelj u odnosu na točke II. i IV. izreke, a tuženici u odnosu na točke I. i IV. izreke, obje strane zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz naknadu mu troškova postupka. Tuženici predlažu da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu im troškova postupka, uključujući i troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja djelomično je neosnovana, dok su u preostalom dijelu žalbe parničnih stranaka osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 55.491,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana valute računa do isplate, kojeg potražuje od tuženika na temelju nepodmirenog računa broj 48/11 od 5. prosinca 2011. za radove adaptacije stanova tuženika na adresi [adresa], u iznosu od 47.288,36 EUR i za nepodmireni dio kupoprodajne cijene stana u iznosu od 8.203,61 EUR.

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da su tuženici u svojstvu ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1/12 od 4. siječnja 2012., kojim je određena predložena ovrha i tuženicima naloženo da tužitelju isplate iznos od 418.104,24 kn (sada 55.491,97 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od dana valute računa do isplate, podnijeli prigovor kojim su osporili osnov i visinu zahtjeva tužitelja, navodeći da istome nisu uputili nikakvu narudžbu, da nisu primili račun i ne znaju zašto je isti izdan, pogotovo jer već godinama nisu poduzimali bilo kakve adaptacije stana . Stoga je Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj: Povrv-762/2012- 2 od 15. veljače 2012., stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6.1. U nastavku postupka, na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da je I. tuženik (kao komercijalist u tvrtki Baumit Croatia d.o.o. s kojom je Grga gradnja d.o.o. imala zaključen ugovor o kupoprodaji robe) poslovno surađivao s prednikom tužitelja i njegovim direktorom AB, zatim da je I. tuženik vlasnik stana na III. katu zgrade u [adresa] u [adresa], dok je II. tuženica vlasnica stana na IV. katu iste zgrade, kojeg je stekla kupnjom od prodavatelja Grga gradnja d.o.o., temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. prosinca 2009., a koji je taj stan kupio od tvrtke Zvonac d.o.o. Spornim se ukazalo jesu li tuženici naručili i jesu li dužni platiti radove adaptacije, kao i duguju li dio kupoprodajne cijene stana, odnosno osnovanost i visina tužiteljeve tražbine.

6.2. Nakon izvršenog uvida u priloženu dokumentaciju, saslušanja svjedoka i stranaka, te građevinskog vještačenja, prvostupanjski sud je prihvatio iskaze zakonskog zastupnika prednika tužitelja AB i svjedoka RB, FB, ŽB i LB (bivših zaposlenika prednika tužitelja), cijeneći ih međusobno podudarnima, uvjerljivima i potvrđenima materijalnom dokumentacijom u spisu. Temeljem istih prvostupanjski sud je utvrdio da je prednik tužitelja tijekom razdoblja od 2007. do najkasnije 2010. izvodio opsežne građevinske i obrtničke radove u stanovima tuženika te ugrađivao građevinski materijal i opremu, pri čemu između stranaka nije bio sklopljen pisani ugovor niti je unaprijed bila ugovorena cijena radova, osim „da će isti biti odrađeni po najnižim cijenama na tržištu za tu vrstu radova“.

6.3. Iskaze tuženika prvostupanjski sud je prihvatio samo u dijelu koji se odnosi na vlasništvo stanova i poslovnu suradnju između prednika tužitelja i društva u kojem je I. tuženik bio zaposlen, dok ih je u preostalom dijelu ocijenio nevjerodostojnima jer su u suprotnosti s iskazima svjedoka i ostalim izvedenim dokazima. Pri tome je prvostupanjski sud posebno cijenio okolnost da su tuženici, prema njegovoj ocjeni bez opravdanog razloga, onemogućili provođenje dva zakazana očevida u svojim stanovima, čime su spriječili neposrednu provjeru izvedenih radova. Takvo ponašanje prvostupanjski sud je ocijenio zlouporabom procesnih ovlaštenja, kojim su tuženici onemogućili, odnosno spriječili pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, slijedom čega je zaključio da njihove prigovore nije moguće vrednovati u njihovu korist. Stoga je prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka JB, dipl.ing. iz Ing ekspert d.o.o. Zagreb, o vrsti i vrijednosti izvedenih radova u stanovima na adresi [adresa], koji je izrađen na temelju dokumentacije u spisu, ocijenivši ga stručnim, logičnim i usklađenim s ostalim dokazima.

6.4. Na temelju dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je njegov prednik u stanovima tuženika izveo radove i ugradio materijal u vrijednosti koja opravdava potraživanje tužitelja u iznosu od 47.288,36 EUR. Istodobno je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost dijela zahtjeva ko ji se odnosi na preostali iznos od 8.203,61 EUR (s osnova dugovanja za stan), te na zatražene zatezne kamate na ukupni iznos od 55.491,97 EUR, za koji dio tužbenog zahtjeva je naveo da je „neodređen i nije uzet u obzir“, dok je o troškovima ovršnog postupka odlučio zajedno s ostalih troškovima parničnog postupka, zbog čega je platni nalog u navedenim dijelovima ukinut i tužbeni zahtjev odbijen.

6.5. Polazeći dakle od utvrđenog činjeničnog stanja, a pozivajući se na odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO-a) prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi platni nalog za iznos od 47.288,36 EUR, a u preostalom dijelu ga ukinuo te tuženicima naložio da tužitelju naknade troškove postupka.

7. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te uopće ne postoje valjani razlozi. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ukinuo platni nalog u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na glavno potraživanje. Smatra da je, budući da je platni nalog održan na snazi glede glavnog potraživanja, isti morao biti održan na snazi i u odnosu na zatezne kamate na glavnicu. Navodi da je u prijedlogu za ovrhu jasno označio da zatezne kamate teku od datuma valute računa do isplate, dakle od 15. prosinca 2011., zbog čega je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tijek kamata nije bio određen niti odrediv. Nadalje, osporava odbijanje dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.203,61 EUR, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze i nepravilno utvrdio činjenično stanje glede neplaćenog dijela kupoprodajne cijene stana. Ističe i da je prvostupanjski sud proizvoljno prihvatio jednu verziju činjeničnog stanja, zanemarivši dokaze koji potvrđuju osnovanost njegova zahtjeva, zbog čega je posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Tuženici u žalbi ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, te iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP-a. Navode da prvostupanjski sud nije na adekvatan način raspravio o njegovim prigovorima na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka JB, dipl.ing., te je neosnovano svoju odluku utemeljio na tom nalazu i mišljenju, kojeg su tijekom postupka detaljno osporili, pa isti nije mogao poslužiti kao dokaz o odlučnoj činjenici - jesu li sporni građevinski radovi uopće izvedeni. Navode da vještak nije obavio očevid niti je raspolagao dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje vrste, količine i izvedenosti radova, a i sam je upozorio da bez projektne i druge tehničke dokumentacije nije moguće dati pouzdan odgovor na odlučne činjenice. Smatraju da je prvostupanjski sud bio dužan provesti dopunu vještačenja ili druge dokaze, a ne prihvatiti nalaz koji je ostao manjkav i osporen. Nadalje, tvrde da presuda ne sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, osobito o tome da su naručili predmetne radove i da ih je prednik tužitelja doista izveo u njihovim stanovima. Ističu da između stranaka nije postojao pisani ugovor niti druga vjerodostojna dokumentacija koja bi potvrđivala postojanje ugovornog odnosa, dok dostavljeni računi i dokument nazvan „Građevinska knjiga“ ne dokazuju da su materijal i radovi povezani upravo s njihovim stanovima. Smatraju da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio iskaze svjedoka predloženih od strane tužitelja, premda se radilo o zaposlenicima i članovima obitelji njegovog prednika, te zanemario brojne nelogičnosti i nedostatke u materijalnoj dokumentaciji. Ističu da je „Građevinska knjiga“ sastavljena naknadno, pa se ne radi o vjerodostojnom sadržaju koji bi predstavljao dokaz o izvedenim radovima. Prigovaraju da je prvostupanjski sud nepravilno prebacio teret dokazivanja na njih zaključivši da su opstruirali provođenje očevida. Ističu da su izostanak s očevida opravdali medicinskom dokumentacijom, dok je sam tužitelj propustio uplatiti predujam za provođenje očevida, zbog čega je taj dokaz ostao neizveden. Smatraju da je prvostupanjski sud, protivno pravilima o teretu dokazivanja, od njih zahtijevao dokazivanje negativne činjenice da radovi nisu izvedeni, iako je upravo tužitelj bio dužan dokazati postojanje i opseg svoje tražbine. Nadalje, navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo primijenivši odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o djelu umjesto odredaba o ugovoru o građenju. Smatraju da se prema navodima samog tužitelja radilo o građevinskim radovima koji predstavljaju ugovor o građenju, za koji je propisana pisana forma, pa zbog njezina izostanka nije mogao nastati valjan ugovorni odnos iz kojeg bi proizlazila obveza plaćanja. Osporavaju i utvrđeno činjenično stanje, navodeći da nijedan izvedeni dokaz ne potvrđuje da su sporni radovi izvedeni upravo u njihovim stanovima niti da su oni naručili radove ili da je prednik tužitelja platio materijal za njihov račun. Smatraju da je prvostupanjski sud selektivno ocijenio dokaze, zanemario proturječnosti u dokumentaciji te nepravilno zaključio da su radovi izvedeni u opsegu i vrijednosti utvrđenoj građevinskim vještačenjem. Podredno ističu da, čak i kada bi se prihvatilo da su radovi izvedeni, nije bilo osnove obvezati ih oboje na jednake dijelove, jer je svatko vlasnik svog stana, te se radi o stanovima različite površine, a II. tuženica nije ni sudjelovala u ugovaranju radova niti je u vrijeme njihovog izvođenja bila vlasnica stana.

9. U odnosu na žalbu tužitelja glede iznosa od 8.203,61 EUR

9.1. Neosnovano tužitelj ističe da je pobijanom presudom u navedenom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a, jer ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati u smislu žalbenih navoda. Nije ostvarena niti neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine u iznosu od 8.203,61 EUR, za koju tvrdi da predstavlja neplaćeni dio kupoprodajne cijene stana u [adresa], kraj činjenice da je njegov prednik II. tuženici izdao tabularnu ispravu i da se ona na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. prosinca 2009. i tabularne isprave upisala kao vlasnica predmetnog stana.

9.3. Navedenom tabularnom izjavom (sa str. 371 spisa) prednik tužitelja potvrdio je primitak ukupno dogovorene kupoprodajne cijene, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da davanje tabularne izjave i omogućavanje upis prava vlasništva II. tuženice demantira navode tužitelja o postojanju neplaćenog dijela kupoprodajne cijene. Pri tome se neosnovanim i neobjektivnim ukazuju i navodi tužitelja kojima opravdava navodno izdavanje navedene isprave prije isplate ukupne cijene, i to „da II. tuženica može založiti stan i dići kredit“, jer je prema sadržaju naloga za isplatu kredita sa str. 26 spisa, II. tuženici kredit isplaćen 28. svibnja 2010., a predmetna tabularna izjava izdana je nakon toga - 2. lipnja 2010. Pravilno prvostupanjski sud navodi i da je teret dokazivanja neisplate ukupne kupoprodajne cijene stana bio na tužitelju, koji tijekom postupka nije ponudio vjerodostojne dokaze iz kojih bi proizlazilo da mu je tuženica nakon uzimanja kredita isplatila manji iznos od ugovorene kupoprodajne cijene ili da bi između stranaka postojao sporazum o isplati dijela kupoprodajne cijene nakon davanja tabularne izjave.

9.4. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije proizvoljno ocijenio izvedene dokaze niti je zanemario odlučne činjenice, već je primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP-a, dao razloge zbog kojih nije prihvatio tvrdnje tužitelja o postojanju navedene tražbine. Žalbeni navodi tužitelja zapravo predstavljaju vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koja sama za sebe ne dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda.

9.5. Kako dakle tužitelj nije dokazao osnovanost tražbine u iznosu od 8.203,61 EUR, pravilno je odbijen i zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos, budući da kamata dijeli pravnu sudbinu glavne tražbine.

9.6. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.203,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

10. U odnosu na žalbu tuženika protiv točke I. izreke presude i žalbu tužitelja protiv preostalog dijela točke II. izreke presude

10.1. Ispitujući presudu u navedenim dijelovima ovaj sud nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju u žalbama ukazuju parnične stranke, jer presuda u pobijanim dijelovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da ili nema razloga o odlučnim činjenicama ili izneseni razlozi proturječe dokazima u spisu.

10.2. Također, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost ocjene izvedenih dokaza.

10.3. Naime, prvostupanjski sud zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 47.288,36 EUR temelji prvenstveno na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka JB, dipl.ing., izrađenom temeljem dokumentacije u spisu, smatrajući da je tužitelj dokazao da je za tuženike izveo građevinske i obrtničke radove upravo u vrijednosti dosuđenog iznosa. Međutim, za sada se takav zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti.

11. Prije svega, osnovano tuženici u žalbi ističu da nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ne daje dostatnu činjeničnu podlogu za zaključak o vrsti, opsegu i vrijednosti radova koje je tužitelj izveo u stanovima tuženika. Iz sadržaja spisa proizlazi da vještak nije imao mogućnost neposrednog pregleda predmetnih stanova niti je raspolagao projektnom i drugom tehničkom dokumentacijom na temelju koje bi mogao sa sigurnošću utvrditi jesu li radovi navedeni u računima i dokumentu nazvanom „Građevinska knjiga“ (čiju vjerodostojnost tuženici osporavaju) doista izvedeni i u kojem opsegu. Sam vještak je u više navrata istaknuo da bez projektne dokumentacije, troškovnika s iskazanim stavkama koji radovi su trebali biti izvedeni i neposrednog pregleda nije moguće pouzdano odgovoriti na pojedina pitanja koja su odlučna za predmet spora. Unatoč tome, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz građevinskog vještaka kao odlučan dokaz, ne obrazlažući zbog čega smatra da su ograničenja koja proizlaze iz samog nalaza bez utjecaja na njegovu dokaznu vrijednost. Time nisu dani jasni i potpuni razlozi o odlučnim činjenicama.

11.1. Osim toga, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja istaknut na ročištu 5. studenog 2025. za ponovno određivanje i provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka, ne dajući za to osnovane i opravdane razloge, budući da se i prema ocjeni ovog suda radi o dokazu kojeg je obzirom na nedostatnu materijalnu dokumentaciju nužno provesti radi pouzdanog utvrđenja vrste, opsega i vrijednosti radova koje je prednik tužitelja izveo u stanovima tuženika.

11.2. Nadalje, prvostupanjski sud zaključak o izvedenim radovima u znatnoj mjeri temelji na iskazima svjedoka, pri čemu iz obrazloženja presude nije razvidno na koji je način međusobno usporedio njihove iskaze s priloženom dokumentacijom niti iz kojih razloga smatra da upravo ti iskazi potvrđuju sadržaj pojedinih računa i opseg izvedenih radova. Sud je prihvatio iskaze svjedoka kao vjerodostojne, ali nije dao uvjerljive razloge zbog kojih odbacuje konkretne prigovore tuženika koji se odnose na nedostatak popratne dokumentacije, identitet nekretnina u kojima su radovi izvedeni te povezanost pojedinih računa s predmetnim stanovima.

12. Osnovano tuženici u žalbi navode da neprovođenje očevida samo po sebi ne predstavlja dostatan razlog za prebacivanje tereta dokazivanja na njih, i to da im se nameće dužnost dokazivanja negativne činjenice da sporni radovi nisu izvedeni. Iako je prvostupanjski sud ocijenio da su tuženici svojim ponašanjem onemogućili provođenje toga dokaza, u svezi čega i ovaj sud smatra da ponašanje tuženika tijekom postupka nije bilo usmjereno ostvarivanju načela savjesnog korištenja procesnih prava iz čl. 9. ZPP-a, teret dokazivanja da su radovi naručeni i izvedeni, te vrste, količine i vrijednosti radova je na tužitelju u smislu odredaba čl. 219. i čl. 220. ZPP-a. Međutim, ta okolnost ne oslobađa tuženike obveze savjesnog sudjelovanja u postupku. Kada stranka svojim postupanjem bez opravdanog razloga spriječi izvođenje dokaza koji je bitan za utvrđivanje odlučnih činjenica, ona ne može iz takvog postupanja ostvariti procesnu korist. Posljedice takvog ponašanja ogledaju se u tome da sud, pri ocjeni izvedenih dokaza, uzima u obzir činjenicu da je upravo ta stranka onemogućila izvođenje dokaza koji bi mogao razjasniti sporne okolnosti.

13. Žalbene navode tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava primjenom odredaba ZOO-a koje uređuju ugovor o djelu, umjesto odredaba o ugovoru o građenju, ovaj sud cijeni neosnovanim imajući u vidu da se prema odredbi čl. 590. ZOO-a, ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje za to mu platiti naknadu. Naknada se prema odredbi čl. 613. st. 1. ZOO-a određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom, time da prema stavku 2. istog članka - ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

13.1. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj potražuje naknadu za izvedene građevinske i obrtničke radove adaptacije postojećih stanova te za ugrađeni materijal, a ne naknadu za građenje građevine ili izvođenje radova kojima bi se izvodila nova građevina ili rekonstruirala građevina u smislu posebnih propisa. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se sporni pravni odnos, prema navodima stranaka i sadržaju tužbenog zahtjeva, prosuđuje primjenom odredaba koje uređuju ugovor o djelu, zbog čega žalbeni navodi tuženika kojima se ističe da je zbog izostanka pisanog ugovora zahtjev neosnovan nisu osnovani.

13.2. Međutim, pravilna primjena materijalnog prava ne znači da su odlučne činjenice u ovom postupku potpuno i pravilno utvrđene. Upravo suprotno, budući da činjenično stanje glede postojanja ugovornog odnosa prednika tužitelja s oba tuženika, opsega izvedenih radova i njihove vrijednosti, nije u dovoljnoj mjeri raspravljeno, za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene navedenih materijalnopravnih odredaba na konkretan činjenični supstrat.

14. Nadalje, u vezi žalbenih navoda tuženika da ih nije bilo osnove obvezati na ispunjenje obveze u jednakim dijelovima zbog toga što su vlasnici različitih stanova, različite površine te što nisu izvođeni jednaki radovi u oba stana , valja navesti da odlučna činjenica nije tko je vlasnik pojedinog stana niti kolika je njegova površina, već tko je bio naručitelj predmetnih radova, odnosno tko je preuzeo obvezu njihova plaćanja. Zaključak prvostupanjskog suda da su oba tuženika bili naručitelji radova adaptacije stanova, protivan je tvrdnjama II. tuženice „da nikada nije razgovarala niti dogovarala adaptaciju stana u [adresa] s tužiteljem“, glede čega i iz iskaza zakonskog zastupnika prednika tužitelja AB proizlazi da je radove dogovarao i narudžbe primao od I. tuženika, dok je „s II. tuženicom vrlo malo kontaktirao u vezi radova“, odnosno „ona da se pojavila tek kada su htjeli kupiti stan“. Stoga navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada nije prihvatljiv, te u svezi toga valja napomenuti da ukoliko bi se u ponovnom postupku utvrdilo da je radove naručio samo I. tuženik, tada okolnost da su radovi izvođeni u dvjema nekretninama različitih vlasnika sama po sebi ne isključuje njegovu obvezu plaćanja izvedenih radova.

15. Kako dakle za sada nije moguće ispitati pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao osnovanost svoje tražbine upravo u dosuđenom iznosu od 47.288,36 EUR, jer obrazloženje presude u tom dijelu ne sadrži dostatne, uvjerljive i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te ni činjenično stanje nije potpuno raspravljeno, primjenom odredaba čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog za iznos od 47.288,36 EUR, kao i u odluci o troškovima postupka, te predmet u tim dijelovima vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Isto se odnosi i na odluku o zateznim kamatama na glavno potraživanje , u kom pogledu tužitelj osnovano žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev za isplatu zatezne kamate neodređen. Naime, iz sadržaja prijedloga za ovrhu proizlazi da je tužitelj isplatu zakonskih zateznih kamata zahtijevao od datuma valute računa, dakle od 15. prosinca 2011. do isplate. Stoga nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tijek zateznih kamata nije bio određen niti odrediv, međutim, obzirom na ukidanje prvostupanjske presude u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog za glavno potraživanje u iznosu od 47.288,36 EUR, nije bilo uvjeta za preinačenje odluke o zateznim kamatama koje predstavljaju akcesorno potraživanje vezano uz osnovanost glavne tražbine, već je odluku u tom dijelu valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će radi utvrđenja odlučnih činjenica provesti predložene dokaze i ocijeniti ih u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Pri tome treba utvrditi tko su ugovorne strane predmetnog ugovora o djelu, odnosno tko je naručitelj radova adaptacije stanova na adresi [adresa], te obveznik plaćanja naknade u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a. Osim toga, očevidom na kojem će ponovno saslušati svjedoke i stranke radi utvrđenja vrste i obima radova izvedenih od strane prednika tužitelja, te dopunom vještačenja, potrebno je utvrditi opseg i vrijednost izvedenih radova, pri čemu će eventualno ponovno tuženikovo onemogućavanje provođenja očevida prvostupanjski sud cijeniti na način naveden u točki 12. ovog obrazloženja. U novoj odluci kojom će ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama, te će tom odlukom ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer