Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž R-61/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-621/2019-53 od 4. ožujka 2026., dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-621/2019-53 od 4. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

II. Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-621/2019-53 od 4. ožujka 2026., u nepobijanom dijelu pod stavkom II. i IV. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da isplati tužitelju PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće ukupan iznos od 548,58 eura bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:

- na iznos od 39,26 eura počevši od 6. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 58,06 eura počevši od 7. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eura počevši od 7. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 22,86 eura počevši od 8. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 42,25 eura počevši od 8. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 22,40 eura počevši od 9. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 19,29 eura počevši od 7. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 24,76 eura počevši od 5. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 16,51 eura počevši od 4. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 34,45 eura počevši od 7. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 7,07 eura počevši od 9. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 40,52 eura počevši od 17. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 9,95 eura počevši od 9. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 45,43 eura počevši od 9. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 21,34 eura počevši od 10. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 35,74 eura počevši od 6. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 43,19 eura počevši od 7. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 27,95 eura počevši od 8. svibnja 2017. do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 548,58 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, naknaditi tužitelju PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.699,08 eura sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije trošak parničnog postupka u iznosu 200,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao državnog službenika zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu u odjelu osiguranja u zatvoru u Zagrebu za isplatu naknade plaće za prekovremeni rad za razdoblje od studenoga 2012. do travnja 2017. u iznosu od 548,58 EUR.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, pa tako ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Budući da se presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. te se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP (ukidanje prvostupanjske presude radi pravilnog utvrđivanje činjeničnog stanja), što je propisano odredbama čl. 467. st. 1. i 2. ZPP, to ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj državni službenik zaposlen u Zatvoru u Zagrebu, pri čemu tužitelj smatra da mu nisu isplaćeni svi pripadajući iznosi s naslova obavljenog rada, kojim slijedom je prvostupanjski sud u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izveo odgovarajuće dokaze, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te provedeno financijsko vještačenje.

9. I u žalbenoj fazi postupka sporno da li je u utuženom razdoblju tuženik ispravno obračunavao i isplaćivao tužitelju sate prekovremenog rada koji bi prelazili ukupni mjesečni fond sati tj. da li su tuženiku isplaćeni svi sati prekovremenog rada ostvareni u svim oblicima rada za utuženo razdoblje. Tužitelj svoje potraživanje temelji na stavu da je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, koji se mjesečno donosio, odrađivao mjesečne sate prekovremenog rada, koji mu nisu bili priznati, pravilno obračunati i isplaćeni kao prekovremeni rad, a bili su duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene ili turnusa, kao i sati rada duži od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, bilo u redovnom radu od ponedjeljka do petka, u smjenama i turnusima i u radu na drugačiji način. Ukoliko je radio u razdoblju od ponedjeljka do petka na dan blagdana, tada se mjesečni fond sati trebao obračunati na način da se taj dan ne smatra radnim danom i množi s 8 sati, kako bi se dobio redovni mjesečni fond sati, već se sati odrađeni na taj dan imaju smatrati prekovremenim radom, jer prelaze redovni mjesečni fond sati, radi čega za takvu vrstu rada tužitelju pripada uvećanje plaće od 50%.

10. U konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i to Kolektivni ugovor od 2. kolovoza 2012. ("Narodne novine" broj 89/2012), Kolektivni ugovor od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine" broj: 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/16), propisuju da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. U čl. 44 KU/2012 te čl. 44 KU/2013 određeno je da se osnovna plaća službenika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni.

11. Radom u smjenama smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom, poslijepodnevnom ili noćnom dijelu dana (čl. 44. st. 6. KU/13), dok se radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (čl. 44. st. 8. KU/13). Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (čl. 44. st. 9. KU/13). Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 44. st. 10. KU/13). Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (čl. 44. st. 11. KU/13). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju odraditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati (čl. 44. st. 12. KU/13). Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju (čl. 44. st. 13. KU/13). Identično je bilo propisano i odredbom čl. 44. ranijeg KU/12.

12. Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/95, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na nadoknadu. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU je na 8. sjednici dana 11. siječnja 2013. zauzela mišljenje da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati. Tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013. godine i tumačenje broj 22/44 od 22. siječnja 2014. godine, koje je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 1083/13 od 25. listopada 2017. ukazuje da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak – petak, ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Iz unaprijed navedenog se zaključuje da je Komisija, čije je mišljenje obvezujuće za ugovorne strane temeljem čl. 118. st. 6. KU, zauzela stajalište da se u radne dane ne uzimaju dani blagdana, u slučaju kada je radnik na taj dan redovno radio. Komisija je dala jednako mišljenje i na 13. sjednici od 29. travnja 2013. godine u kojem decidirano stoji "službenik može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati.“

13. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla (ovakvo je i tumačenje Komisije broj 24/44, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revr- 1083/13od 25. listopada 2017.). Sati prekovremenog rada ostvareni na navedeni način obračunavaju se na osnovnu plaću koja je prethodno već uvećana za postotak na ime posebnih uvjeta rada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 1067/10 od 24. listopada 2012.), a koji stavovi Komisije, identični su pravnom stavu tužitelja, s kojim pravnim stavom se slaže i ovaj sud.

14. Nadalje, sud prvog stupnja je radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Mladenu Bačiću, koji međutim nije odgovorio na prigovore stranaka, te je stoga na prijedlog tužitelja prvostupanjski sud proveo novo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću, sa zadatkom da utvrdi na koji je način u pojedinom tjednu i mjesecu utuženog razdoblja bilo organizirano radno vrijeme tužitelja, kada je radio prekovremeno te da utvrdi iznose razlike plaća za odrađene sate prekovremenog rada koji nisu bili obračunati i isplaćeni, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, pri tom uzimajući u obzir i eventualne slobodne dane koji su evidentirani u obračunskim listama. Sudski vještak je u svom Nalazu i mišljenju od 7. prosinca 2025. utvrdio da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran na više načina i to u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, i ponekad se rad nastavio subotom i/ili nedjeljom, u smjenskom radu po 8 sati, u turnusima po 12 sati u ciklusu 12-24-12-48 te u radu na drugačiji način. Kada je rad tužitelja bio organiziran isključivo u turnusu po 12 sati u ciklusu 12-24-12-48, tužitelj je povremeno nakon završenog ciklusa radio u redovnom radnom vremenu po 8 sati ili mu je rad u turnusu prekinut, pa je radio u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, ali je ponekad nakon takvog rada, nastavio raditi subotom i/ili nedjeljom.

15. Svi neplaćeni prekovremeni sati iskazani su kao razlika između ostvarenih prekovremenih sati i plaćenih prekovremenih sati, a isti se obračunavaju s uvećanjem od 50% na osnovnu plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora što je sve iskazano u Tabeli 1 Nalaza vještaka. Na temelju pregledane dokumentacije te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza vještak je mišljenja kako u razdoblju od studenog 2012. do zaključno listopada 2017. visina neisplaćene bruto plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada iznosi ukupno 548,58 eura, uzimajući u obzir i ostvarene slobodne dane. Tužitelj i tuženik nisu imali primjedbe u odnosu na ovaj nalaz i mišljenje vještaka, a suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mladena Bačića već nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 7. prosinca 2025. budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, a stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbe (odlomak 14. obrazloženja prvostupanjske presude).

16. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, što tuženik nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima pa je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, a tuženik je pobija očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, te je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka kao zakonitu i pravilnu.

18. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom II. i IV. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić