Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž-637/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FB, F, K [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivka Kemec, odvjetnica u Đakovu, protiv 1. tuženice KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-72/2025-12 od 21. siječnja 2026., na sjednici održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženice KB, 2. tuženika JB i 3. tuženika SB kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-72/2025-12 od 21. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev 1. tuženice KB, 2. tuženika JB i 3. tuženika SB za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da su pravno nevaljane tj. ništave oporuke od 17. kolovoza 1987., koje je sačinila pok. OB, rođena J, a koje su proglašene 14. studenog 2024. u ostavinskom postupku pred Javnim bilježnikom Alida Crljenica iz [adresa] posl.br. O- 657/2024. UPP-OS-69/2024, te će se ostavina iza pokojne OB, OIB: [osobni identifikacijski broj] umrle **.**.2024. raspravljati po Zakonu o nasljeđivanju.

II Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak 678,10 EUR u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu podnose 1. tuženica KB, 2. tuženik JB i 3. tuženik ŠB (dalje: tuženici) iz svih žalbenih razloga sa prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu parničnih troškova uvećanih za trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP).

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno upućuju tuženici jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve relevantne dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je ostaviteljica OB preminula **.**.2024. (datum otvaranja nasljedstva),

- da je ostaviteljica pok. OB umrla sa izjavom posljednje volje – dvije oporuke od 17. kolovoza 1987.,

- da su obije oporuke od 17. kolovoza 1987. pisane pisaćim strojem, odnosno da nisu vlastoručno pisane, već da su samo vlastoručno potpisane, te da nisu sastavljene pred svjedocima,

- da je Općinski sud u Puli-Pola svojim rješenjem poslovni broj O-657/2024-40 od 10. veljače 2025., uputio zakonsku nasljednicu da protiv tuženih u roku od 30 dana od primitka toga rješenja, pokrene parnicu radi utvrđenja pravne (ne)valjanosti dviju oporuka od 17. kolovoza 1987., a koje su proglašene 14. studenog 2024. kod javnog bilježnika Alide Crljenica iz [adresa].

9. Primjenjujući odredbu čl. 30. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje: ZN/03) kojom je propisano da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, prvostupanjski sud ističe da predmetne oporuke od 17. kolovoza 1987. nisu vlastoručno napisane, već da su pisane strojno (pisača mašina-među strankama nesporno), te izvodi zaključak da predmetne oporuke nisu valjane jer ih oporučiteljica nije vlastoručno napisala.

10. Prije svega se ističe da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na konkretnu odredbu ZN/03. Naime, s obzirom na to da se radi o oporukama sastavljenima 17. kolovoza 1987. u ovome se postupku u odnosu na valjanost oblika oporuke, na temelju čl. 254. st. 1. ZN/03, primjenjuje čl. 68. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00., dalje: ZN/71). Ovo je, što se tiče razmatranja žalbenih navoda, ipak neodlučno, s obzirom na to da je sadržaj relevantnih zakonskih odredbi jednak u oba navedena zakona.

11. Međutim i u žalbenoj fazi postupka među strankama su sporna pravna pitanja je li tužiteljica ispravno postavila svoj deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje pravne nevaljalosti (ništetnosti) predmetnih oporuka ili je trebala postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev na poništenje oporuke te u tom smislu osnovanost tužbenog zahtjeva.

12. Tako tuženici u žalbi ukazuju na to da su različite posljedice propisane za slučaj nepostojanja sposobnosti oporučivanja i za slučaj nedostatka oblika oporuke kao pretpostavke njene valjanosti. Naime, čl. 64. st. 2. ZN/71 (istovjetnome čl. 26. st. 2. ZN/03) propisano je da je oporuka ništava ako u vrijeme njezinoga sastavljanja oporučitelj nije imao šesnaest godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje, dok je čl. 82. ZN/71 (istovjetnome čl. 29. st. 3. ZN/03) propisano da se zbog nedostatka u obliku oporuke može tražiti njeno poništenje. Iz toga proizlazi da je oporuka koju je sastavio oporučitelj koji nije bio sposoban za rasuđivanje (apsolutno) ništetna, dok je oporuka kojoj nije sastavljena u nekome od propisanih oblika pobojna. Ništetni pravni poslovi, pa tako i ništetna oporuka, ne proizvode pravne učinke koje bi trebali proizvesti da su valjani, a pobojni (čije se poništenje može tražiti, oni relativno ništetni), pa tako i pobojna oporuka, proizvode pravne učinke dok se u sudskom odlukom ne ponište ili dok ne konvalidiraju.

13. U odnosu na žalbene navode kojima tuženici dovode u pitanje pravo stranke da „postavi deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđivanja nevaljanosti (ništetnosti) oporuka“, za zaključiti je da tuženici samo ništetnost oporuke izjednačavaju s njenom „nevaljanošću“. Međutim, i ništetne oporuke, kao i one čije se poništenje može tražiti, pravno su nevaljane. Tako je, uostalom, i s ostalim pravnim poslovima, odnosno, i ništetni i pobojni pravni poslovi pravno su nevaljani. To ZN/71 potvrđuje izrijekom u čl. 67., iznad kojega je naslov „Oblik oporuke kao uvjet za njenu pravovaljanost“, a koji propisuje: „Pravovaljana je ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.“ Isto propisuje i čl. 29. ZN/03. Dakle, oporuka koja nije sastavljena u zakonom propisanome obliku je pravno nevaljana. Zato, kada je prethodno utvrdio da predmetne oporuke imaju nedostatak u obliku, prvostupanjski sud ni u čemu nije pogriješio kada je utvrdio da su one „pravno nevaljane“.

14. Nadalje, Iz čl. 82. st. 1. ZN/71 doista proizlazi da se zbog nedostatka oblika može tražiti poništenje oporuke. To upućuje na to, kako to obrazlažu i tuženici u žalbi, da osoba koja se poziva na nedostatak oblika oporuke, može od suda tužbom tražiti da se takva oporuka poništi. Stoga se doista može, kako to čine i tuženici u žalbi, s obzirom na opće postupovnopravne odredbe, problematizirati pravo stranke kojoj pripada pravo na konstitutivnu pravnu zaštitu da traži onu deklaratornu. U odgovoru na to pitanje treba poći, od čl. 187. st. 2. ZPP. Njime je propisano da se deklaratorna tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Stoga, svaku deklaratornu tužbu, pa i onu u vezi s nedostatkom oblika oporuke, tužitelj može podići pod pretpostavkama iz čl. 187. st. 2. ZPP, a kako za tužbu u vezi s nedostatkom oblika nije posebno propisano da se podnosi (deklaratorna) tužba za utvrđenje njene nevaljanosti (dapače, propisano je da se „može tražiti poništenje oporuke“) ta se tužba može podnijeti uz sljedeću pretpostavku iz čl. 187. st. 2. ZPP, naime, uz pretpostavku postojanja pravnoga interesa. Zato, općenito govoreći, ako za to ima pravni interes, nije nedopušteno da tužitelj i u vezi s nedostatkom oblika oporuke, podnese tužbu s deklaratornim tužbenim zahtjevom, onim da se utvrdi da zbog toga razloga oporuka nije pravno valjana. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka nije isključio mogućnost meritornoga odlučivanja o tužbenim zahtjevima za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke zbog nedostatka njena oblika (Rev 2816/1999-2 od 27. svibnja 2003., Rev 161/2000-2 od 3. lipnja 2003., Rev 482/2000-2 od 28. svibnja 2003. Rev-261/2023-5 od 10. svibnja 2023.,).

15. Pri tome u smislu čl. 29. st. 3. ZN/03 činjenica da je tužiteljica pravovremeno postavila deklaratorni, a ne konstitutivni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije od značaja jer je suprotno žalbenim navodima tužiteljica bila upućena upravo na pokretanje ovakve parnice (list 15 spisa), a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev stoga žalbeni navodi koji se odnose na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nisu predmet ovog žalbenog postupka (čl. 188. st. 2. ZPP).

16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka u svezi koje tuženici ne iznose konkretne razloge osporavanja očito je pobijajući posljedično pobijanju odluke o glavnoj stvari, pri čemu u odnosu na odluku o troškovima postupka ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer