Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj:Gž-564/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Prmec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza ZAKMARDY d.o.o. u stečaju (OIB: 55207813518), iz Varaždina, J. Habdelića 4, zastupanog po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika AT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Uskoković & Partneri iz Varaždina, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P-451/2022-27 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P-451/2022-27 od 21. ožujka 2025.

II/Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 407.618,16 kn (sada 54.100,23 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2010. do isplate te mu je naloženo naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.543,72 Eur.

2.Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ broj 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (unatoč zabrani dvostrukog ukidanja sadržanoj u odredbi čl.366.a stav.1. ZPP-a).

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Naime, odbivši uvodno opisani tužbeni zahtjev tužitelja, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da su dana 23. lipnja 2008. i 29. prosinca 2008. sklopile sadržajno istovjetne Ugovore o izvođenju radova kojim je tužitelj kao izvođač preuzeo obvezu dobave i montaže vodovodne i kanalizacijske instalacije, instalacije centralnog grijanja, elektroinstalacije, opremanje objekata, klima uređaja i obavljanje drugih obrtničkih radova na stambeno-poslovnim građevinama u vlasništvu tuženika kao naručitelja, pri čemu je okvirna vrijednost radova ugovorena po prvom ugovoru sa oko 1.500.000,00 (tada važeće valute) kn, a drugim – sa oko 2.000.000,00 (tada važeće valute) kn, sve sa porezom na dodanu vrijednost, da je u čl.3. oba Ugovora ugovoreno da se naručitelj obvezuje ugovorene radove platiti po završetku i primopredaji istih na temelju ispostavljenog obračuna radova te da je ugovoreno da izvođač na kupljenu opremu te ispostavljene fakture vanjskih kooperanata obračunava 5 % manipulativnih troškova, a uslugu obračunava po satnici iz ovjerenog cjenika , da su se cijene iz Cjenika od 9.5.2008. odnosile na uslugu izvođenja radova na vodovodnoj i kanalizacijskoj instalaciji, instalaciji centralnog grijanja, elektroinstalaciji te interfonima u dane od ponedjeljka do petka, u redovnom radnom vremenu od 7,00 do 15,00 sati, da se izvan radnog vremena cijena usluge uvećavala za 50%, da je tužitelj tuženiku 31.12.2009. ispostavio račun broj 120481 na iznos od 511.303,03 kn na ime utrošenih sati rada na ugovorenim lokacijama te da je tuženik istome izjavio prijeboj potraživanja temeljem kojeg je potraživanje navedeno u računu umanjeno za iznos od 106.112,89 kn – prvostupanjski sud je nastavni dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje i raspravljanje osnova i visine tužbenog zahtjeva obzirom da je tuženik osporio opseg i visinu izvedenih radova te vjerodostojnost radnih naloga i građevinskog dnevnika priloženih tužbi, osporavajući da bi isti bili vođeni i sastavljeni za vrijeme obavljanja radova, ističući da su predmetni građevinski dnevnici sastavljeni isključivo za potrebe predmetnog postupka. Tuženik je isticao i tvrdnju da je radove podmirivao prijebojem sa svojom dobiti ostvarenom kod prednika tužitelja.

4.1. Imajući u vidu da je u vrijeme sklapanja predmetnih dvaju Ugovora na snazi bio Pravilnik o uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika (dalje: Pravilnik o vođenju građevinskog dnevnika – "Narodne novine 6/2000) čiji čl.1. je određivao uvjete, način vođenja i obrazac građevinskog dnevnika kao dijela dokumentacije koju izvođač mora imati na gradilištu i koji se vodi tijekom gradnje za cijelu građevinu, od dana početka pripremnih radova do dana završetka gradnje, prvostupanjski sud je predmetni obvezno-pravni odnos prosuđivao iz aspekta citiranog Pravilnika pa je, polazeći od odredbe čl.4. koja propisuje da se građevinski dnevnik iznimno vodi i za dijelove građevine ako su ti dijelovi određeni načelnom dozvolom (čl.4.), da takav građevinski dnevnik odnosno zasebni građevinski dnevnik vodi odgovorna osoba koja vodi gradnju odnosno pojedine radove (glavni inženjer gradilišta, inženjer gradilišta i voditelj gradilišta), da ga može voditi i osoba koju odredi navedena odgovorna osoba upisom u dnevnik (čl.6. Pravilnika) time da odgovorna osoba koja vodi gradnju i glavni nadzorni inženjer, odnosno nadzorni inženjer, potpisom na svakoj stranici ovjeravaju točnost upisa u dnevnik, da glavni nadzorni, odnosno nadzorni inženjer uzima i pohranjuje paricu svake ovjerene stranice dnevnika odmah po ovjeri, da glavni nadzorni odnosno nadzorni inženjer po završetku gradnje daje investitoru na trajno čuvanje paricu uvezanog dnevnika, da dnevnik mora biti uvezan tako da nije moguća zamjena sastavnih dijelova (čl.9. Pravilnika), da je sukladno pravilima struke, izvođač dužan voditi građevinsku knjigu za sve radove koje izvodi, kao dokument koji transparentno dokazuje količine izvedenih radova, koje se radi naplate množe sa jediničnom cijenom po jedinici mjere (m, m2, m3, kg, lit., kom. i slično), da se za obračun količina radova u građevinskoj knjizi-dokaznici mjera koriste upute dane u građevinskim normativima, a da se upute odnose na jedinicu mjere i uvjete rada, da se u građevinsku knjigu upisuju točni podaci o izmjenama i količinama stvarno izvedenih radova po odgovarajućim stavkama iz troškovnika i služi kao dokaz (dokument) za obračun i naplatu radova, da se građevinska knjiga vodi u jednom primjerku na način da svaka stavka iz troškovnika ima svoj zasebni list, da se po završenom konačnom obračunu svi listovi građevinske knjige uvezuju i predaju naručitelju, da podatke za građevinsku knjigu zajednički prikupljaju nadzorni inženjer i izvoditelj radova te krajem mjeseca upisuju količine radova izvršene u tom mjesecu sa računskom dokaznicom tih količina i potpisuju vjerodostojnost tih podataka – te po provedenom dokaznom postupku zaključio da po tužitelju u spis predana građevinska dokumentacija nije vjerodostojna.

4.2. Građevinsko vještačenje vjerodostojnosti u spis priloženih isprava – preslika građevnog dnevnika broj 1 (list 16 spisa) i građevnog dnevnika broj 2 (list 17 spisa), radnih naloga, računa, cjenika i obračunate satnice koji se odnose na rekonstrukciju i prenamjenu potkrovlja i tavana na postojećoj stambenoj građevini [adresa], prvostupanjski sud je proveo po vještaku ĆT iz društva RUKING d.o.o. koje je, nakon detaljnog pregleda građevnih dnevnika, rezultiralo zaključkom vještaka da navedene isprave nisu originalne jer nisu kopirane parice koje svaki građevinski dnevnik mora imati, nisu potpisane niti po jednom sudioniku gradnje (nadzornom inženjeru, odgovornoj osobi koja vodi radove i/ili drugih osoba koje imaju pravo upisa u isti), osim na prvoj stranici knjige 1 na kojoj je „dano” ovlaštenje inženjeru A Ć za vođenje iste, niti su u istima navedeni ikakovi drugi upisi u rubrici „Upis i potpis nadzornog inženjera i drugih osoba” pa se sukladno važećoj zakonskoj regulativi koja definira predmetnu tematiku takvi građevni dnevnici ne mogu smatrati valjanim. U spis priloženi radni nalozi sa specifikacijom lokacije i vremena izvođenja radova, potpisani su isključivo po izvođaču (u radnom nalogu pod rubrikom – serviser), dok na mjestu naručitelja nema niti jednog potpisa pa vještak niti radne naloge nije ocijenio vjerodostojnim da bi se na osnovu njih izvršila rekonstrukcija izvršenih radova. Posebno je naglasio da u spisu ne postoji građevinska knjiga sa dokaznicama mjera, skicama i ostalim potrebnim prilozima, a koji su uobičajeni dokument pri situiranju bilo kakovih radova, a posebice kompleksnih radova po više aktivnosti i grupa, na više lokacija i tijekom dužeg vremenskog perioda, zaključivši da u spis po tužitelju priložena dokumentacija nije adekvatna, valjana i dostatna za utvrđivanje opsega i vrijednosti građevinskih radova prema Ugovoru o izvođenju radova od 23. 06. 2008. i 29. 12. 2008.

4.3. Po analizi iskaza saslušanih svjedoka – ZT (direktora prednika tužitelja u vrijeme sklapanja predmetnih dvaju ugovora), IT (zaposlenika društva Stanoing nekretnine d.o.o. i nadzornog inženjera navedenog u predmetnom građevinskom dnevniku), LT (navedenog kao glavnog inženjera gradilišta u predmetnim građevinskim dnevnicima) i RT (zaposlenika prednika tužitelja u prijeporno vrijeme) te prihvativši zaključak građevinskog vještaka ĆT da u spis po tužitelju priložena dokumentacija nije adekvatna, valjana i dostatna za utvrđivanje opsega i vrijednosti građevinskih radova prema Ugovoru o izvođenju radova od 23. 06. 2008. i 29. 12. 2008., prvostupanjski sud je istu ocijenio nevjerodostojnom zaključivši da se preslici predanih dvaju građevinskih dnevnika ne mogu prihvatiti vjerodostojnim za utvrđenje koliko je radova stvarno izvedeno niti kao dokumentacija na osnovu koje bi se napravila rekonstrukcija zbivanja, tijek gradnje, usklađenost uvjeta i načina gradnje, a kako je to predložio tužitelj na ročištu 10. prosinca 2021.

4.4.Rukovodeći se stajalištem ovog suda izraženog u ukidnom rješenju broj Gž-566/2022- 2 od 22. rujna 2022.- prema kojem činjenica neurednog/manjkavog vođenja građevinskih dnevnika protivno odredbama Pravilnika o građevinskom dnevniku, ne anulira pravo tužitelja da dokazuje da su ugovoreni građevinski radovi i izvedeni, da dokaže njihov opseg a i ugovorenu vrijednost, prvostupanjski sud je naložio tužitelju da određeno specificira radove koje je obavio i s osnova toga ispostavio utuženi račun od 31.12. 2009. , a koje je tužitelj potom odredio onima navedenim u priloženim građevinskim dnevnicima te u dokaz opsega izvedenih radova istih predložio saslušanje svjedoka KT i MT koji međutim po ocjeni prvostupanjskog suda nisu imali određenih ni relevantnih saznanja o opsegu izvedenih radova temeljem kojih je prednik tužitelja tuženiku ispostavio predmetni račun od 31.12. 2009.

4.5. Analizirajući prethodno iznesena utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao opseg izvedenih radova, posljedično tome ni njihovu vrijednost pa je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja kako bi se utvrdilo što se i u kojem iznosu prebilo te je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

5. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno -pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. i čl.221.a. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

6.Naime, pobijajući prvostupanjsku odluku, tužitelj uvodno u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a i jer o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi - o materijalnoj dokumentaciji i sadržaju takve dokumentacije. S obzirom da i sam tuženik navodi kako su radovi bili izvršeni, te sud isto utvrđuje nespornim, smatra nejasnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao opseg i vrijednost izvedenih radova, unatoč utvrđenju kako je Ugovorom o izvođenju radova ugovoren način obračuna izvedenih radova i to sve pored činjenice da je tužitelj sudu dostavio obračun sati radnika te je i vještak građevinske struke iste u svojem nalazu od prosinca 2024. godine obračunao i prikazao.

6.1.Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okv iru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja ponajprije navesti da tužitelj netočno interpretira dispozicije tuženika iskazane tijekom postupka, koji nije sporio sadržaj sklopljenih dvaju ugovora o građenju, no osporio je vjerodostojnost građevnih knjiga kao i opseg i vrijednost izvedenih radova koje tužitelj od njega potražuje. Obzirom da je građevinski vještak nakon detaljne analize u spis priloženih građevnih knjiga i ostale dokumentacije (radnih naloga, računa, cjenika i obračunate satnice) utvrdio opsežne manjkavosti u odnosu na obvezan sadržaj propisan Pravilnikom o vođenju građevinskog dnevnika – građevni dnevnici nisu u izvorniku već u preslici, nisu kopirane parice koje svaki građevinski dnevnik mora imati, građevni dnevnici nisu potpisani ni po jednom sudioniku gradnje (nadzornom inženjeru, odgovornoj osobi koja vodi radove i/ili drugih osoba koje imaju pravo upisa u isti), radni nalozi su potpisivani samo po izvođaču (u radnom nalogu pod rubrikom – serviser), dok na mjestu naručitelja nema niti jednog potpisa, ne postoji građevinska knjiga sa dokaznicama mjera, skicama i svim drugim propisanim prilozima istoj, a koji su uobičajeni dokument pri situiranju bilo kakovih radova, a posebice kompleksnih radova po više aktivnosti i grupa, na više lokacija i tijekom dužeg vremenskog perioda kakvi su predmetni – te da su stoga nevaljana i nedostatna osnova za utvrđivanje opsega te nastavno tome vrijednosti građevinskih radova prema Ugovorima o izvođenju radova od 23.6.2008. i 29.12.2008. to je prvostupanjski sud osnovano i pravilno otklonio tužiteljev dokazni prijedlog radi provođenja financijskog vještačenja na okolnost izvršenog prijeboja sa tražbinom tuženika (u čemu tužitelj neutemeljeno nalazi ostvarenim žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.1. i vezi sa čl.220.stav.2.ZPP a i žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.6.ZPP).

6.2.U odnosu na okolnost da je građevinski vještak, unatoč manjkavostima u građevnoj dokumentaciji (pa čak i evidentnoj razlici između analiziranih količina radnih sati na temelju građevnih dnevnika u odnosu na iste bazirane na priloženim radnim nalozima) izvršio analizu utroška radnih sati po svakom danu utvrdivši ukupnu cijenu radova, valja navesti da je navedeno irelevantno obzirom da je utvrdio da je navedena, odlučna građevna dokumentacija nepodobna za vjerodostojan obračun opsega i vrijednosti izvedenih radova.

7. Nadalje tužitelj ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.6. ZPP navodeći da mu je prvostupanjski sud – suprotno uputi iz ovosudnog ukidnog rješenja broj Gž-566/2022 od 22.9.2022. onemogućio raspravljanje i mogućnost dokazivanja u postupku obzirom da je svoje stajalište da tužitelj nije dokazao opseg izvedenih radova utemeljio isključivo na nalazu građevinskog vještaka i njegovom mišljenju o nevjerodostojnost građevnih knjiga propustivši pri tom analizirati i ostalu u spis priloženu dokumentac iju, smatrajući da je prvostupanjski sud trebao odvojiti pitanje da li je tužitelj uredno vodio poslovne odnosno građevinske knjige i dnevnike od činjenice da li je izveo neke radove koja činjenica se može dokazati i drugim dokazima.

7.1. U odnosu na prethodno izneseno valja navesti da je tužitelj, sukladno uputi iz ovosudnog ukidnog rješenja broj Gž-566/2022 od 22.9.2022., a na poziv prvostupanjskog suda da odredi radove koje je obavio i s osnova toga ispostavio utuženi račun od 31.12. 2009. takvim radovima odredio one " iz građevinskog dnevnika br.1. i građevinskog dnevnika br. 2." dok je radi utvrđenja vrijednosti obavljenih građevinskih radova predložio građevinsko vještačenje te saslušanje svjedoka KT, a na okolnost opsega izvedenih radova saslušanje svjedoka MT. Po detaljnoj analizi sadržaja iskaza navedene dvojice svjedoka prvostupanjski sud je, a što u potpunosti sukladnim odredbi čl. 8. ZPP zaključio da navedeni svjedoci nemaju ni određenih ni relevantnih saznanja o opsegu izvedenih radova temeljem kojih je prednik tužitelja tuženiku ispostavio predmetni račun od 31.12.2009.

7.2. Tome valja nadodati da je nastavno žalba tužitelja svedena na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica koje podržavaju uvjerenje suda da tužitelj nije dokazao ni opseg izvedenih radova i to na način da žalba fragmentarno iznosi i reinterpretira iskaze svjedoka KT, MT i tuženika, te ističe da je izvođenje radova dokazao obračunom sati koje je vještak jasno i konkretno obračunao u svojem nalazu. No valja navesti da je građevinski vještak prilikom takvog izračuna, iako višekratno naglašavajući nepodobnost građevne dokumentacije za utvrđivanje opsega i vrijednosti radova - uočio i evidentnu razliku između analiziranih količina radnih sati sadržanih u građevnim dnevnicima u odnosu na količinu radnih sati iz analiziranih radnih naloga. Stoga valja tek kratko navesti da žalbeni navodi žalitelja ne sadrže ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer način na koji u žalbi nastoji iskaze svjedoka i sadržaj pisan ih ugovora o izvođenju radova pripisati u dokaznu snagu svoje teze o osnovanosti tužbe nije podržan sadržajem dokazne građe na koju se sam poziva.

8.Imajući u vidu da žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost stajališta prvostupanjskog suda utemeljenog na pravilnoj primjeni odredbe čl.221.a ZPP-a koja ovlašćuje parnični sud da o postojanju neke činjenice koja se ne može sa sigurnošću utvrditi zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja i to nakon što je savjesno i brižljivo ocijenio provedene dokaze, a čemu je u konkretnom slučju u potpunosti udovoljeno, pa kako nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju upućuje žalitelj (iz odredbi čl.354.stav.2.toč.6. i toč.11. te odredbe čl.354.stav.1. u vezi sa čl.220.stav.2.ZPP) a niti i jedna druga na koju žalbeni sud u smislu odredbe čl.365.stav.2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima koju tužitelj očigledno pobija tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu ne meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka pa valja tek kratko navesti da je ista utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl.154.stav.1. ZPP - a i čl.155.stav.1. ZPP, na pravilnom obračunu poduzetih radnji zastupanja tuženika po odvjetnicima, dakle na primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i na Zakonu o sudskim pristojbama.

9. Obzirom na žalbeni neuspjeh, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec