Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj:Gž-1113/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Dijani Hofer, u pravnoj stvari tužitelja OV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika ĆV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], sada nepoznata prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Marku Galoviću, odvjetniku iz Kutine, radi isplate, povodom žalbi parničnih stranaka izjavl jenih protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-128/2023-31 od 11. srpnja 2025., dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe parničnih stranaka odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini broj P-128/2023-31 od 11. srpnja 2025. u toč.I. izreke i u toč.II. izreke u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 462,82 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I/Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.II. izreke presude Općinskog suda u Kutini broj P-128/2023-31 od 11. srpnja 2025. i nalaže tuženiku ĆV da tužitelju OV naknadi trošak postupka u iznosu od 639,23 Eur (šest stotina trideset i devet eura i dvadeset i tri centa) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 591,77 Eur (pet stotina devedeset i jedan eur i sedamdeset i sedam centi) od 22. srpnja 2026. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova dospjele, a neplaćene najamnine za prosinac mjesec 2022. iznos od 132,72 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2023. do isplate dok je toč.II. izreke odbijen preostali tužbeni zahtjev u iznosu od 462,82 Eur sa zateznom kamatom, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2.Pravovremenim žalbama opisanu presudu pobijaju obje parnične stranke – tužitelj u odnosu na odbijajući dio, a tuženik u odnosu na dosuđujući dio. Oba žalitelja žalbe izjavljuju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlozima da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima preinači sukladno žalbama odnosnog žalitelja, podredno da se u tim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe parničnih stranaka izjavljene u odnosu na meritum predmetne pravne stvari nisu osnovane dok je osnovana žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 595,54 Eur od čega s osnova neplaćene najamnine za prosinac 2022. utužuje iznos od 199,08 Eur, s osnova dijela najamnine za studeni 2022. iznos od 33,18 Eur, s osnova režijskih troškova - struje iznos od 29,60 Eur, vode za mjesec prosinac 2022. iznos od 10,62 Eur i grijanja za prosinac 2022. iznos od 66,36 Eur i studeni 2022. iznos od 11,28 Eur, s osnova troška prijave Poreznoj upravi iznos od 9,82 Eur, s osnova troškova krečenja i čišćenja stana iznos od 159,27 Eur, a s osnova pozajmica iznos od 39,82 Eur, 26,55 Eur i 10,00 Eur.

5.1.Usvojivši uvodno opisani tužbeni zahtjev tužitelja koji obuhvaća dospjelu a neplaćenu najamninu za prosinac mjesec 2022. prvostupanjski sud po analizi isprava priloženih u spis, iskaza tužitelja i svjedokinje ČV zaključuje da su tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac dana 14. rujna 2021. sklopili Ugovor o najmu na neodređeno vrijeme kojeg je predmet stan u [adresa], u [adresa] u obiteljskom domaćinstvu tužitelja, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka s kuhinjom i kupaonom s WC-om u ukupnoj površini od 50 m2 kojem stanu pripada i korištenje dvorišta (toč. I. ugovora), da je ugovorena najamnina u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 Eur) koja se plaća najkasnije do petnaestog u mjesecu (toč . III. ugovora), da ako se najamnina ili posebna naknada plaća neposredno najmodavcu da je najmodavac dužan izdati pismenu potvrdu najmoprimcu o primljenom iznosu najamnine ili posebne naknade (toč. V. ugovor), da će tuženik plaćati tužitelju i ostale troškove koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem (režije) i to prema potrošnji zajedno sa najamninom (toč. VI. Ugovora), da je ugovoren otkazni rok od mjesec dana (toč. XIV. ugovora), da se najmoprimac obvezuje da će prilikom iseljenja predati najmoprimcu stan prazan od osoba i svojih stvari, a u stanju u kojem ga je i primio, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovnom uporabom stana (toč. XVI. ugovora), da je ugovor potpisan od obje strane ugovora i potvrđen od strane Porezne uprave, Ispostave Kutina dana 14. rujna 2021., da je Izjavom od 19. siječnja 2023. tužitelj prijavio Poreznoj upravi, Ispostavi Kutina činjenicu da od dana 6. siječnja 2023. tuženik više ne stanuje na adresi unajmljenog stana i da se ugovor raskida s danom 6. siječnja 2023. kada je najmoprimac napustio predmetni stan.

5.2. Rukovodeći se sadržajem pisanog ugovora o najmu o visini ugovorene najamnine, prvostupanjski sud je tužitelju istu dosudio za mjesec prosinac 2022. u ugovorenom iznosu od 132,72 Eur obzirom da tuženik nije dokazao da je istu platio, dok je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neplaćeni dio najamnine za studeni mjesec 2022. u iznosu od 33,18 Eur nalazeći tužiteljev iskaz da je najamnina ugovorena u višem iznosu (1.500,00 kn odnosno 199,08 Eur) od onog navedenog u ugovoru (1.000,00 kn odnosno 132,72 Eur) nevjerodostojnim i nedokazanim. Nedokazanim je ocijenio i utuženi trošak prijave Poreznoj upravi obzirom da tužitelj nije dokazao da je takav trošak između ugovornih stranaka bio ugovoren niti da je takav trošak platio.

5.3. U odnosu na utužene režijske troškove stanovanja prvostupanjski sud je po analizi u spis priložene potvrde o uplati troška el. energije od 25. siječnja 2023. zaključio da je tužitelj uplatio HEP-u "na ime MNO za 12.2022." iznos od 29,67 EUR (223,53 kn), ali da iz predmetnog računa ne proizlazi da se odnosi na zasebno brojilo u stanu kojeg je koristio tuženik iako su tužitelj i svjedokinja iskazivali o zasebnim brojilima svog – i tuženikovog domaćinstva. U odnosu na trošak vode tužitelj je priložio samo nalog za plaćanje, ali ne i dokaz da je navedeni trošak platio, dok u odnosu na troškove grijanja tuženik nije priložio niti jedan dokaz (uplatnicu i sl.) osim što je predložio na tu okolnost provesti financijsko vještačenje, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud ocijenio nepodobnim jer tužitelj nije dostavio nikakve isprave temeljem kojih bi se provelo takvo vještačenje.

5.4. Utuženi trošak krečenja i čišćenja na okolnost kojeg je tužitelj predložio provesti gospodarsko/građevinsko vještačenje (koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio obzirom da tužitelj nije dokazao da su stranke ugovorile da će takav trošak snositi tuženik) prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim imajući u vidu da je u predmetnom ugovoru tek navedeno da će tuženik vratiti stan u stanju u kojem ga je i primio, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovnom uporabom stana a da tužitelj nije dokazao da se stanje stana u trenutku vraćanja razlikovalo od stanja kada je tuženik stupio u njegov posjed, odnosno da je krečenje i čiščenje bilo nužno da bi se stan vratio u prvobitno stanje.

5.5. Konačno prvostupanjski sud je i dio tužbenog zahtjeva radi povrata pozajmica ocijenio nedokazanim imajući u vidu da tužitelj o navedenom nije raspolagao nikakvim pisanim ispravama dok je njegov iskaz ocijenio nevjerodostojnim obzirom da je iskazao da od utuženih pozajmica u visini od 76,37 Eur tuženik duguje tek 39,82 Eur a saslušana svjedokinja o iznosima pozajmica nije imala nikakvih saznanja.

6.Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

.Prije analize žalbenih navoda parničnih stranaka valja navesti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stav. 1. ZPP obzirom da novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur. Prema odredbi čl. 467. stav. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. ZPP osim zbog povrede iz stav.2.toč.3. citirane odredbe i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navedeno je od odlučnog značaja obzirom da tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8 ZPP tvrdnjom da prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

8.Oboje žalitelja uvodno u izjavljenim žalbama ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP iznoseći zakonski tekst istog no razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu žalitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.6. ZPP koju tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je na okolnost svojih navoda predložio dokaze, a da prvostupanjski sud nije vodio računa da se o predmetu spora svestrano i potpuno raspravi čime je onemogućio tužitelja u potpunom raspravljanju pred sudom. Suprotno time, odbijanjem dokaznih prijedloga nije omogućio tužitelja u raspravljanju to više što je dao jasne, određene i uvjerljive razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge tužitelja radi provođenja financijskog vještačenja na okolnost visine troškova grijanja i građevinsko/gospodarsko vještačenje na okolnost visine troškove čišćenja i krečenja stana.

9.Tuženik u žalbi osporava postojanje ugovora o najmu ističući da je prvostupanjski sud neutemeljeno odbio dokazni prijedlog radi grafološkog vještačenja njegovog potpisa na istome prihvativši pri tom iskaze tužitelja i njegove supruge – svjedokinje ČV ne dajući razloge odbijanja isticanog dokaznog prijedloga. No iz sadržaja obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud odbio navedeni dokazni prijedlog tuženika iz razloga što je tužitelj potpisani ugovor o najmu prijavio nadležnoj poreznoj upravi o čemu svjedoči potvrda Porezne uprave na samom ugovoru (na prvoj stranici ugovora) od 14. rujna 2021. pa je ocijenio neživotnim da bi tužitelj prijavio nepostojeći ugovor radi plaćanja poreza na najamninu.

10.Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog radi provođenja građevinskog/gospodarskog vještačenja na visinu utuženog iznosa radi krečenja i čišćenja predmetnog stana te da je u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude također trebao prihvatiti iskaze tužitelja i svjedokinje koji da su iskazivali životno, logično i okolnosno pa ističe da je uobičajeno, životno i logično da najmoprimac snosi režijske troškove što je uostalom i ugovoreno pod toč. VI ugovora iz kojeg je razvidno da tuženik snosi režije prema potrošnji, a na koje okolnosti je u spis priložio i materijalne dokaze i predložio provođenje financijskog vještačenja.

10.1. No odgovarajući na prednje žalbene navode tužitelja valja navesti da je prvostupanjski sud detaljno analizirao i vrijednosno ocijenio u spis priložene isprave i zaključio da iz potvrde o uplati troška el. energije od 25. siječnja 2023. nije vidljivo za koji od više brojila u domaćinstvu tužitelja je takav trošak plaćen (a tužitelj je iskazao da je u stanu koji je predmet najma zasebno brojilo), da je u odnosu na trošak vode u spis priložio tek nalog za plaćanje no ne i ispravu da je navedeni trošak i platio dok utuženi trošak grijanja nije uopće dokumentirao pa je prvostupanjski sud dokazni prijedlog radi provođenja financijskog vještačenja na utvrđivanje visine plaćenog troška grijanja (77,64 Eur) ocijenio nepodobnim. Dokazni prijedlog građe- vinskim/gospodarskim vještačenjem na okolnost troškova čišćenja/krečenja predmetnog stana prvostupanjski sud je odbio utvrdivši prije svega da takav trošak (kao ni trošak prijave predmetnog ugovora nadležnoj poreznoj upravi) nije ugovoren, a niti postoji dokumentacija na osnovu koje bi se utvrdilo stanje stana u času zasnivanja najmodavnog odnosa.

11.Obzirom da niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih parnične stranke pobijaju meritorni dosuđujući – i odbijajući dio prvostupanjske presude nije osnovan, valjalo je njihove žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I. – i meritornom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II. izreke, pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP.

12. No tužitelj osnovano osporava po prvostupanjskom sudu utvrđeni omjer njegovog uspjeha u provedenom sporu kojeg je u pravilnoj primjeni kriterija iz odredbe čl.154.stav.2. ZPP trebalo utvrditi i iz aspekta osnova i visine tužbenog zahtjeva što rezultira utvrđenjem da je tužitelj sa osnovom tužbe uspio u potpunosti (postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom što je isti tijekom postupka osporavao) dok je u odnosu na visinu uspio sa 23% pa je njegov uspjeh iskaziv sa 61,5% a tuženikov sa 38,5% pa je po oduzimanju postotka uspjeha tuženika valjalo tužiteljev uspjeh u provedenom postupku utvrditi sa 23%.

12.1. Tužitelju je primjenom odredbe čl.155.stav.1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) po Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife valjalo priznati nagradu za sastav tužbe u iznosu od 125,00 Eur, nagradu za sastav podnesaka od 31.5.2023., 1.10.2023. i 15.3.2024. po Tbr. 8/4 Tarife u iznosima od po 31,25 Eur, nagradu za sastav podneska od 6.2.2024. po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 125,00 Eur, nagradu za zastupanje na ročištima održanim dana 23. travnja 2024. i 11. lipnja 2025. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od 125,00 Eur te nagradu za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 11. srpnja 2025. po Tbr. 9/3 Tarife u iznosu od 62,50 Eur. S osnova pristojbene obveze na tužbu i presudu tužitelju su priznati izdaci od 26,54 Eur. Od sveukupno tužitelju priznatog troška u visini od 682,79 Eur tužitelju je srazmjerno uspjehu u sporu valjalo dosuditi iznos od 157,04 Eur. Tome valja nadodati troškove vezane uz postavljanje privremenog zastupnika (koji su bili nužni za tijek postupka neovisno o uspjehu u sporu) u ukupnom iznosu od 434,73 Eur. Slijedom iznesenog tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 591,77 Eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude u smislu odredbe čl.151. stav.3. i 4. ZPP pa je uvažavanjem žalbe tužitelja valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.II. izreke pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP.

12.2. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi i žalbeni trošak pri čemu je žalbeni uspjeh tužitelja iz aspekta vrijednosti žalbom pobijanog dijela prvostupanjske presude (glavnica u iznosu od 462,82 Eur + trošak prema troškovniku u iznosu od 1.675,31 Eur) iskaziv sa 28%. Tužitelju je priznata nagrada za sastav žalbe po Tbr.10 i Tbr. 46 Tarife u zatraženom iznosu od 156,25 Eur i pristojba plaćena na žalbu u iznosu od 13,27 Eur (po uračunavanju u nedostajući pristojbu na prvostupanjsku presudu) pa mu je srazmjerno žalbenom uspjehu dosuđen iznos od 47,46 Eur.

13. Konačno, tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe obzirom da sa žalbom nije uspio.

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Sutkinja

Dijana Hofer