Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-76/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Juričku, odvjetniku iz Odvjetničnog društva Juričko i partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi izmjene rente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-750/2020-53 od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-750/2020-53 od 16. ožujka 2026. u dijelu pod stavkom II. izreke te u dijelu pod stavkom III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa od 4.342,40 EUR.

II. Presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-750/2020-53 od 16. ožujka 2026. u dijelu pod stavkom I. izreke te u dosuđujućem dijelu pod stavkom III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Mijenja se iznos rente dosuđen točkom V. pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. II P 632/01 od 2. lipnja 2009.g. počevši od 5. studenog 2019.g., tako da se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 da umjesto mjesečne rente u neto iznosu od po 286,77 EUR isplati tužitelju LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 5. studenog 2019.g. pa do siječnja 2023.g. ukupan iznos od 17.726,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-463,60 € od 5. studenog 2019.g. pa do isplate

-436,70 € od 5. prosinca 2019.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. siječnja 2020.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. veljače 2020.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. ožujka 2020.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. travnja 2020.g. pa do isplate

-478,37 € od 5. svibnja 2020.g. pa do isplate

-456,23 € od 5. lipnja 2020.g. pa do isplate

-409,06 € od 5. srpnja 2020.g. pa do isplate

-334,05 € od 5. kolovoza 2020.g. pa do isplate

-281,61 € od 5. rujna 2020.g. pa do isplate

-439,34 € od 5. listopada 2020.g. pa do isplate

-448,04 € od 5. studenog 2020.g. pa do isplate

-356,02 € od 5. prosinca 2020.g. pa do isplate

-316,80 € od 5. siječnja 2021.g. pa do isplate

-401,17 € od 5. veljače 2021.g. pa do isplate

-501,71 € od 5. ožujka 2021.g. pa do isplate

-502,37 € od 5. travnja 2021.g. pa do isplate

-501,53 € od 5. svibnja 2021.g. pa do isplate

-492,53 € od 5. lipnja 2021.g. pa do isplate

-446,69 € od 5. srpnja 2021.g. pa do isplate

-472,10 € od 5. kolovoza 2021.g. pa do isplate

-495,21 € od 5. rujna 2021.g. pa do isplate

-495,47 € od 5. listopada 2021.g. pa do isplate

-528,08 € od 5. studenog 2021.g. pa do isplate

-419,62 € od 5. prosinca 2021.g. pa do isplate

-308,93 € od 5. siječnja 2022.g. pa do isplate

-332,83 € od 5. veljače 2022.g. pa do isplate

-462,56 € od 5. ožujka 2022.g. pa do isplate

-492,57 € od 5. travnja 2022.g. pa do isplate

-488,21 € od 5. svibnja 2022.g. pa do isplate

-510,84 € od 5. lipnja 2022.g. pa do isplate

-480,51 € od 5. srpnja 2022.g. pa do isplate

-473,87 € od 5. kolovoza 2022.g. pa do isplate

-456,13 € od 5. rujna 2022.g. pa do isplate

-535,94 € od 5. listopada 2022.g. pa do isplate

-606,42 € od 5. studenog 2022.g. pa do isplate

-556,69 € od 5. prosinca 2022.g. pa do isplate

-528,81 € od 5. siječnja 2023.g. pa do isplate.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, a za razdoblje od veljače 2023. godine do zaključno 30. rujna 2025. godine za više zatraženi iznos od 18.047,05 EUR te u dijelu koji glasi da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime rente od 1. listopada 2025.g. pa nadalje isplaćuje iznos od 850,74 € mjesečno do petog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, s tim da je iznose dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom i u roku od 15 dana, sve zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate te se u periodu do 31. prosinca 2022. g. izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i koja se u periodu od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 4.342,40 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se obračunava po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom II. izreke te u dijelu pod stavkom III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa od 4.342,40 EUR, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijani dio presude preinači i prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijanog dijela odluke povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu veće rente na ime izgubljene zarade zbog promijenjenih okolnosti za razdoblje od 5. studenog 2019. do 30. rujna 2025. u zatraženom iznosu od 35.773,88 EUR, te ubuduće od 1. listopada 2025. u mjesečnom iznosu od 850,74 EUR.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj potražuje povećanje rente na ime izgubljene zarade koja mu je utvrđena u provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom pravomoćnom i ovršnom presudom broj P-632/01 od 2. lipnja 2009. (list 10-19 spisa) u iznosu od 2.160,73 kuna/286,78 EUR počevši od 1. lipnja 2008. pa ubuduće i to iz razloga što da su se znatno promijenile okolnosti u pogledu porasta troškova života i plaće, a koji rast da nije adekvatno pratio rast mirovine koju tužitelj prima. Među strankama nije sporno da je tužitelj proglašen rješenjem MORH- a, Uprave za ljudske resurse od 20. ožujka 2002. nesposobnim za vojnu službu, a potom da je isti sa danom 15. lipnja 2002. otišao u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. U navedenom smislu prvostupanjski sud ističe da se renta zbog izgubljene zarade mijenja samo ako su se promijenile okolnosti koje utječu na odnos između zarade koju bi tužitelj kao oštećenik ostvarivao da nije bilo štetnog događaja i prihoda kojeg isti prima u vidu navedene invalidske mirovine. U tom smislu je i provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Ivanu Buljan, te je u nalazu i mišljenju navedenog vještaka te njegovim dopunama i izmjenama uzeto u obzir kretanje plaće usporednih radnika – ronilaca, a koje podatke je sudu dostavila tužena, te mirovinskih primanja tužitelja, kao i promjena ekonomskih okolnosti na koje je u svom iskazu ukazao tužitelj. Naime, tužitelj je na ročištu od 3. studenoga 2021. (list 60 spisa) na okolnost promijenjenih okolnosti vezano za rentu istakao da potražuje u ovom postupku za naredno razdoblje veći iznos rente iz razloga što su se u javnom sektoru gdje je bio zaposlen kod tuženika plaće na radnom mjestu pomorskog diverzanta gdje je ranije radio prije umirovljenja znatno povećale, dok su njegova mirovinska primanja rasla u manjoj mjeri jer je njegova mirovina cca 3.300,00 kn/437,99 EUR. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljana i dopune tih nalaza i mišljenja budući je vještak dao izračun mirovinskih primanja tužitelja kao i primanja usporednih radnika te navedeno prikazao u Tablicama koje prileže vještvu i dopuni vještva, nedvojbeno utvrdio upravo ono što je tužitelj iskazao, a to je da su plaće promatranih usporednih radnika u razdoblju od studenog 2019. do siječnja 2023. značajno porasle u odnosu na mirovinska primanja tužitelja budući su mirovinska primanja tužitelja rasla u znatno manjoj mjeri. U navedenom smislu prvostupanjski sud smatra da utvrđenja vještaka Ivana Buljan u nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja upućuju na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da su se od vremena kad je tužitelju spomenutom pravomoćnom i ovršnom presudom broj P-632/01 od 2. lipnja 2009. utvrđena renta u navedenom iznosu od 2.160,73 Kuna/286,78 EUR znatno promijenile ekonomske okolnosti jer su plaće navedenih usporednih radnika rasle, dok su mirovinska primanja tužitelja ostala ista, a slijedom čega je prvostupanjski sud mišljenja da tužitelj u predmetnom postupku osnovano potražuje veću rentu od one koja mu je bila određena spomenutom presudom prvostupanjskog suda P-632/01 od 2. lipnja 2009.

9. U navedenom smislu prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju osnovano pripada s osnova prava na povećanje rente sukladno drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 132-136 spisa) za razdoblje od studenog 2019. do siječnja 2023. ukupan iznos od 17.726,39 EUR (po mjesecima kako je navedeno u Tablici 2) zajedno sa zateznim kamatama, a koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos iz navedene dopune nalaza i mišljenja vještaka Buljan teku od svakog petog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

10. M eđutim, u odnosu na utuženo razdoblje od veljače 2023. do 30. rujna 2025., te od 1. listopada 2025. nadalje u iznosu od po 850,74 EUR prvostupanjski sud navedeni dio tužbenog zahtjeva smatra u cijelosti neosnovanim budući tužitelj nije ničim dokazao visinu štete u vidu rente na ime izgubljene zarade za razdoblje nakon siječnja 2023. Naime, za razdoblje nakon 31. siječnja 2023. prvostupanjski sud nije mogao utvrditi visinu eventualne pripadajuće rente jer financijski vještak Ivan Buljan nije raspolagao podacima o plaćama usporednih djelatnika tužitelju nakon siječnja 2023., a sud nije raspolagao za to razdoblje niti podacima o točnim iznosima isplaćenih mirovina tužitelju. Tužitelj je istakao da se ne protivi izračunu vještaka iz zadnje dopune nalaza i mišljenja, ali za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. do zaključno 30. rujna 2025. nije predlagao sudu da se pribave podaci HZMO-a o mirovinskim primanjima tužitelja za to razdoblje, kao ni podaci o usporednim plaćama djelatnika. Sve navedeno jasno proizlazi i iz sadržaja zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 132- 136 spisa) u kojem vještak na stranici 2 dopune vještva decidirano navodi da je za računanje rente iza siječnja 2023. potrebna dostava tih podataka, a da su u spisu dostavljene samo kartice uporednih djelatnika od studenog 2019. do siječnja 2023. pa da je samo do tada moguće sačiniti izračun. Umjesto da predloži pribavu navedene dokumentacije i novu dopunu nalaza i mišljenja u odnosu na razdoblje iza siječnja 2023. do zaključno rujna 2025., te vezano za izračun rente na ime izgubljene zarade od listopada 2025. ubuduće, tužitelj je sam napravio izračun tako što je iz zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka Buljan uzeo plaće usporednih radnika za studeni i prosinac 2022. i siječanj 2023. te mirovine tužitelja za isto razdoblje i sam izračunao prosjek za daljnje razdoblje i budući iznos rente od listopada 2025. pa nadalje. Ovakav način izračuna je objasnio u podnesku od 3. prosinca 2024. Međutim, prvostupanjski sud ističe ne može prihvatiti takav izračun kao dokaz o visini štete -uvećanja rente za spomenuto razdoblje nakon siječnja 2023. jer isti nije izvršen od strane stručne osobe

– financijsko knjigovodstvenog vještaka i ne temelji se na realnim, precizno utvrđenim podacima o isplaćenim usporednim plaćama djelatnika te mirovinama tužitelja , a koji su isplaćivani u periodu iza siječnja 2023. već na pretpostavljenom izračunu tužitelja bez da u spisu postoje navedeni relevantni podaci. U navedenom smislu se ne može smatrati dokazanom visina potraživanja tužitelja vezano za rentu za cijelo utuženo razdoblje od veljače 2023. do rujna 2025. te ubuduće u navedenom zatraženom iznosu od 850,74 EUR mjesečno. Radi navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od 18.047,05 EUR, a za utuženo razdoblje od veljače 2023. do 30. rujna 2025., te ubuduće od 1. listopada 2025. u iznosu od po 850,74 EUR.

11. U odnosu na opsežne žalbene navode kako je prvostupanjski postupak trajao preko pet godina te da bi pribavljanje dodatnih podataka za naredno razdoblje dovelo do znatnog produljenja prvostupanjskog postupka, i to za razdoblje od najmanje dvije godine, na izravnu štetu egzistencije tužitelja, te da bi pritom i nakon dostave tih podataka i izrade novog vještačenja proteklo dodatno vrijeme, ovaj sud primjećuje da tužitelj nije koristio pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju u odnosu na duljinu trajanja postupka – primjerice zahtjev za suđenje u razumnom roku.

12. Nadalje, na žalbene navode da je teret dokaza u konkretnom slučaju na tuženoj jer da kao isplatitelj mirovinskih primanja tužitelju te isplatitelj plaća usporednih radnika, raspolaže svim podacima potrebnim za točan izračun rente, treba reći da tužitelj nije trebao pribavljati već predložiti pribavu navedenih podataka te posljedično dopunu nalaza i mišljenja vještaka. Iz odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP slijedi da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, odnosno da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne. Na tužitelju je u ovom postupku teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica, odnosno teret dovođenja uvjerenja suda u stupnju izvjesnosti u pogledu postojanja i sadržaja pravno relevantnih činjenica. Stupanj izvjesnosti postojanja činjenica podrazumijeva da je uvjerenje suda takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost. Zbog navedenog neosnovni su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odbio izračun tužitelja kao dokaz, te da je trebalo primijeniti čl. 223. ZPP kojim je propisano kako u slučaju da se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Međutim, u konkretnom slučaju povećanje rente na ime izgubljene zarade može se utvrditi vještačenjem od strane stručne osobe – financijsko knjigovodstvenog vještaka i to na temelju realnih, precizno utvrđenih podataka o isplaćenim usporednim plaćama djelatnika te mirovinama tužitelja, a koji su isplaćivani u periodu iza siječnja 2023., stoga ne postoje uvjeti za primjenu čl. 223. ZPP te bi suprotno postupanje suda dovelo do neovlaštenog arbitriranja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-470/2024 od 17. travnja 2025.).

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu da je na tužitelju u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP bio teret dokaza na okolnost visine povećanja rente na ime izgubljene zarade (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 700/2019-2 od 15. rujna 2021.), to je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev za utuženo razdoblje od veljače 2023. kao neosnovan.

14. Kako dakle prvostupanjskom presudom u odbijajućem dijelu, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod stavkom II. izreke.

15. Odluka o troškovima parnično postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155 ZPP, a tužitelj je pobija u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu.

16. Prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. izreke te u dosuđujućem dijelu pod stavkom III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer