Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-773/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te sutkinje Lane Putrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa]. 75, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ZŠ iz [adresa]. 9, oboje zastupani po punomoćnici odvjetnici Ani Posavčić iz Kutine, Kolodvorska 3/I, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici dr.sc. Denis Lauc i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini od 3. travnja 2026. poslovni broj: Pn- 86/2022-41, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Pn-86/2022-41 od 3. travnja 2026. u pobijanim točkama I. i III. izreke te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Prvostupanjska presuda u točkom II. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Tuženik Adriatic osiguranje d.d. Zagreb dužan je na ime naknade štete radi smrti bliske osobe platiti tužiteljima i to PŠ iznos od 22.500,00 € i ZŠ iznos od 22.500,00 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate računajući ovu kamatu od 26. svibnja 2022. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana." Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na kamate obračunate za razdoblje od 22. rujna 2021. do 26. svibnja 2022., a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku solidarno naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljima u iznosu od 5.499,69 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 3. travnja 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno istu preinači i odbije u cijelosti tužbene zahtjeve uz naknadu troškova postupka tuženiku. Traži trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je oboje tužitelja za naknadu štete zbog smrti oca ĆŠ koji je stradao u prometnoj nezgodi 21. rujna 2021. u mjestu Šatrovcu kod Kutine u Šatrovačkoj ulici kada je na njega naletjelo vozilo kojim je upravljala osiguranica tuženika VŠ i to u iznosu od po 22.500,00 EUR za svakog od tužitelja budući tužitelji priznaju doprinos oštećenika nastanku štetnog događaja od 50%.

6. Tijekom postupka nisu bile sporne činjenice o nastanku prometne nezgode od 21. rujna 2021. na državnoj cesti Garešnica – Kutina u kojoj je sudjelovao ĆŠ koji je u noći u pijanom stanju ležao na kolniku državne ceste i VŠ koja je upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim od automobilske odgovornosti policom osiguranja kod tuženika tim vozilom prešla preko tijela ĆŠ koji je ležalo na kolniku. Zbog toga nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja tog vozila.

7. Prvostupanjski sud je na sporne okolnosti o visini doprinosa svakog od sudionika predmetne prometne nezgode, proveo dokaz kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem po vještacima Nevenu Erešu i dr. Mariji Baković, očevid na licu mjesta uz sudjelovanje prometno tehničkog vještaka te svjedoka CŠ, ĐŠ i VŠ koje je na očevidu saslušao u svojstvu svjedoka.

8. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja na samom očevidu kao i druge dokumentacije u spisu vještaci Neven Eriš i Marija Baković u svom nalazu i mišljenju koji u cijelosti prihvaća jer je temeljen na relevantnim podacima,

utvrdili da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim dijelom naletjelo na prednika tužitelja koji je u trenutku naleta najvjerojatnije ležao na kolniku, da se mjesto naleta gledano u smjeru vozila osiguranice tuženika nalazilo na desnoj polovini kolnika neporedno prije prvih tragova krvi označenih u skici policije brojkom 5 i oko 7 do 8 m prije stupa javne rasvjete označenog u skici slovom C i da se vozilo osiguranice tuženika prije naleta kretalo brzinom oko 40 km/h, da je u utvrđenim uvjetima vidljivosti i konfiguracije kolnika osiguranica tuženika mogla uočiti prednika tužitelja kako leži na kolniku na udaljenosti od najmanje 50 m pa da je tada reagirala čak i kočenjem slabijeg intenziteta uspjela bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo jer je na raspolaganju imala put od najmanje 50 m, dok je zaustavni put intenzivnim kočenjem iznosio samo 17 m. Prvostupanjski sud navodi da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenih vještaka jer su temeljeni na relevantnim podacima te je na raspravi 24. veljače 2026. saslušan vještak Ereš pojasnio da je na mjestu nezgode kolnik bio dobro osvjetljen jer se isto nalazi u blizini rasvjetnog stupa, a što je sve vidljivo i na fotografijama policije i zbog čega je osiguranica tuženika mogla izbjeći nalet na pok. ĆŠ kočenjem i na razdaljini od 30 m , a da je u konkretnom slučaju imala na raspolaganju 50 m da kočenjem zaustavi vozilo na vrijeme i ne udari u ležećeg ĆŠ. Vještak da je također pojasnio da je prednik tužitelja bio obučen u tamnu odjeću čime nije smanjena mogućnost uočavanja upravo zato jer se radilo o osvjetljenom kolniku koji je svjetlije boje te predstavlja kontrast u odnosu na tamnu odjeću i zbog čega je bio bolje uočljiv nego da je bio obučen u nekakvu sivu ili svjetliju odjeću dok je u odnosu na navode vještakinja Krajinović o mogućnosti uočavanja pok. ĆŠ na 30 m naveo da ni to ne bi promijenilo mogućnost izbjegavanja jer je osiguranica tuženika na toj udaljenosti mogla kočenjem zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i tako izbjeći nalet.

8.1. Na temelju prihvaćenog utvrđenog činjeničnog stanja po sudskim vještacima prvostupanjski sud nastavno iznosi mišljenje da je doprinos prednika tužitelja nastavku štetnog događaja 50% i jednak doprinosu osiguranice tuženika 50% koji se sastoji u tome što je ista bila u mogućnosti na vrijeme uočiti prednika tužitelja da leži na cesti i na udaljenosti od 50 m te je mogla kočenjem izbjeći nalet na njega , a što nije učinila dok je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja jer je pijan ležao na cesti u tamnoj odjeći bez reflektirajućih oznaka pa je kao takav predstavlja opasnost za vozila koju prosječan vozač nije realno mogao očekivati.

8.2. Kako tužiteljima koji su sin i kćer pok. ĆŠ pripada pravo na novčanu naknadu na ime duševnih bola zbog smrti bliske osobe, a sve sukladno odredbama članka 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05) – pravilno: ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), visinu naknade štete koja sukladno najnovijim "orijentacijskim mjerilima" Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznosi 45.000,00 EUR, svakom tužitelju obzirom na doprinos njihovog prednika od 50% dosuđuje u iznosu od 22.500,00 EUR i to sa zateznom kamatom od postavljanja zahtjeva 26. svibnja 2022. sukladno članku 1103. ZOO dok za razliku zahtijevane zatezne kamate od 22. rujna 2021. do 26. svibnja 2022. odbija zahtjev tužitelja. Konačno odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. ZPP za radnje zastupanja i troškove navedene pod točkom 11. obrazloženja u ukupnom iznosu od 5.499,69 EUR.

9. Drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Postupajući po naprijed citiranoj odredbi ZPP utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Međutim, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koje ističe i obrazlaže tuženik navodima da presuda nema valjanih, razumljivih i dostatnih razloga jer prvostupanjski sud nije dao nikakvu ocjenu niti obrazloženje provedenih dokaza i odlučnih činjenica za primjenu materijalnog prava budući je u obrazloženju svoje odluke samo reproducirao sadržaj navoda i mišljenja vještaka za promet Nevena Ereša bez ikakve ocjene i obrazloženja i dokaza sukladno članku 8. ZPP te bez ikakve ocjene i obrazloženja prigovora i primjedbi tuženika na taj provedeni dokaz niti su dani valjani i dostatni razlozi prihvaćanja nalaza i mišljenja tog vještaka i odbijanja dokaza koje je u postupku predložio tuženik i to novo prometno vještačenje po ustanovi – Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, zbog proturječja s nalazom vještaka za promet i istrage i zbog čega je obrazloženje pobijane presude nedorečeno i nepotpuno, a činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ističe da se prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo na njegove prigovore iznijeti u odgovoru na tužbu o tome da tužiteljima, koji su živjeli u inozemstvu i nisu se brinuli o ocu ĆŠ što dokazuje činjenica da je bio korisnik socijalne pomoći i na socijalnoj skrbi slijedom čega između tužitelja i njihovog oca nije bio ostvaren niti je postojao onaj stupanj emocionalne povezanosti koju ostvaruje sin ili kćerka koji se brinu o svojem roditelju kojemu je ta pomoć potrebna, a koje činjenice je predložio utvrditi pribavom podataka od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a što prvostupanjski sud nije pribavio a niti je iznio razloge zbog čega to nije učinio. Ističe i da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio dokaze niti je razriješio njegove prigovore na nalaz i mišljenje kao što se nije ni osvrnuo na navode tuženika, njegove prigovore, niti objasnio da li ih prihvaća ili ne, ako ne zašto ih ne prihvaća, na čemu temelji takav stav i izneseno obrazloženje zbog čega je prvostupanjska odluke obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i posljedično svemu tome je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tvrdi i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koju obrazlaže navodima da mu je neprovođenjem naprijed navedenih predloženih dokaza onemogućeno dokazivanje tvrdnji u postupku na koji način je stavljen u neravnopravni položaju postupku i onemogućen u raspravljanju i dokazivanju odlučnih činjenica od značaja za pravilnu i zakonitu odluku.

12. Naime, i po ocjeni ovog suda pobijana presuda ne sadrži odlučne i dostatne razloge o svim bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika kojima osporava doprinos svoje osiguranice u visini od 50% u kojem postotku tužitelji tvrde da je ista doprinijela nastanku štetnog događaja odnosno u kojem postotku priznaju doprinos svojeg oca nastaloj šteti zbog čega probijana presuda nema dostatnih razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud nije ocijenio provedene dokaze saslušanjem svjedoka GŠ, ĐŠ i osiguranice tuženika VŠ niti je iznio činjenice koje je utvrdio iz tih provedenih dokaza. Također nije ocijenio zapisnik o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe traseoloških vještačenja, vještakinje za prometna vještačenja Sanje Krajinović kao ni sadržaj spisa predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Sisku u koji je izvršio uvid, a koji ne prileži spisu kao što ne prileži spisu niti predmet ŽDO u Sisku broj Kdr-DO-34/21, a koje predmete je prvostupanjski sud na prijedlog tuženika pribavio kao dokaze. Stoga ovaj sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost činjeničnog stanja koje prvostupanjski sud temelji isključivo na nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka, a koje činjenično stanje i po ocjeni ovog suda nije potpuno utvrđeno odnosno s izvjesnošću koja otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja prvostupanjskog suda o doprinosu osiguranice tuženika nastaloj šteti pa tako i visini štete koju tužitelji potražuju zbog smrti oca ĆŠ .

13. Prvostupanjski je sud na ročištu na kojem je zaključio glavnu raspravu odbio prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po drugom prometnom vještaku , no u obrazloženju pobijane presude nije iznio razloge odbijanja takvog prijedloga dok u odnosu na dokazni prijedlog o pribavljanju podataka od Centra za socijalnu skrb Kutina o socijalnom statusu pok. ĆŠ prvostupanjski sud nije ni na koji način odlučio, a niti je na navode odgovora na tužbu u svezi osporavanja zahtijevane visine naknade štete i tog predloženog dokaza iznio bilo kakve razloge neprihvaćanja predloženog dokaza niti se je osvrnuo na tvrdnje kojima tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu zahtijevane naknade štete. Takvim je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno je člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/6, 2/10 i 13/17) kao i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97. 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 5/14) zajamčeno pravo tuženika na pravično suđenje iz aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku te mu je onemogućeno raspravljanje na koji način je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP.

14 Dosuđujući zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena prvostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 29. stavak 2. ZOO.

15. Zbog ostvarenih naprijed navedenih bitnih povreda parničnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud prihvatio je žalbu tuženika i na temelju članka 369. stavka 1. i članka 370 ZPP ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio prvostupanjskom sudu.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će prije svega odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika za pribavljanje podataka od Centra za socijalnu skrb o socijalnom statusu pok. ĆŠ. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za predmet spora ocijeniti će sve provedene dokaze na način na koji mu to nalaže članak 8. ZPP pa će tako između ostalog na temelju relevantnih dokaza što su i dokazi saslušanjem svjedoka utvrditi mehanizam nastanka predmetne prometne nezgode, položaj oštećenog ĆŠ na kolniku, stanje kolnika u pogledu osvijetljenosti i vidljivosti istog na kolniku od strane svjedoka. U obrazloženju će biti dužan navesti koje je sve dokaze proveo i koje odlučne činjenice je iz tih provedenih dokaza utvrdio te će iznijeti određene, jasne i logične razloge kojim će opravdati stečeno uvjerenje, a što se odnosi i na ocjenu provedenog dokaza kombiniranim prometno-medicinskih vještačenjem. Ukoliko će provesti dokaz čitanjem i pregledom predmeta Općinskog državnog odvjetništva i Županijskog državnog odvjetništva u svezi nastale prometne nezgode biti će dužan navesti koje je odlučne činjenice utvrdio iz tih predmeta, a ujedno će ih priklopiti u spis i u slučaju ponovne žalbe zajedno sa spisom predmeta dostaviti drugostupanjskom sudu kako bi taj sud stekao mogućnost provjeriti pravilnost utvrđenih činjenica Za slučaj odbijanja kojeg od dokaznih prijedloga tuženika biti će dužan iznijeti razloge koje takvo odbijanje činjenično i pravno opravdavaju te se i inače rukovoditi odredbom članka 338. stavkom 4. ZPP kako bi obrazloženje nove odluke sadržavalo sve što je tom zakonskom odredbom propisano. Novom odlukom ponovno će odlučiti o troškovima postupka.

17. Na temelju članka 166. stavka 3. ZPP ostavljeno je da se o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbe odluči u konačnoj odluci.

18. Prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer