Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-129/2026-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Općina Gola, Pavleka Miškine 1, Gola, OIB: 13082265751, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Šutalo, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Općina Gola, Pavleka Miškine 1, Gola, OIB: 13082265751, podmiriti tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, dospjeli dug u ukupnom iznosu od 34,21 € (slovima: tridesetčetirieuraidvadesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća , pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 13,02 € od dana 18. lipnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 7,29 € od dana 6. srpnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 13,83 € od dana 7. kolovoza 2024. pa do isplate,

- na iznos od 0,07 € od dana 18. lipnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Općina Gola, Pavleka Miškine 1, Gola, OIB: 13082265751, da tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 226,54 € (slovima: dvjestodvadesetšesteuraipedesetčetiricenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22. srpnja 2026., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se sa iznosom od 125,00 €, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 10. srpnja 2025. protiv tuženika, radi isplate iznosa od 34,21 € sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 13,02 € od 18. lipnja 2024. do isplate, na iznos od 7,29 € od 6. srpnja 2024. do isplate, na iznos od 13,83 € od 7. kolovoza 2024. do isplate, te na iznos od 0,07 € od 18. lipnja 2024. do isplate.

1.1.U tužbi tužitelj navodi da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 4 i 4.

1.2. Tuženik, iako je sukladno čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakonu o tržištu električne energije bio u obvezi bez odgađanja tužitelju pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva nad stambenim/poslovnim prostorom kako bi se prijavljena promjena vlasništva odnosno promjena krajnjeg kupca električne energije mogla primjenjivati od sljedećeg mjesečnog obračuna električne energije, nikada to nije učinio slijedom čega je tužitelj i nadalje račune za isporučenu električnu energiju nastavio izdavati na ranijeg vlasnika VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

1.3. Propuštajući postupiti sukladno zakonskoj obvezi i prijaviti promjenu vlasništva nekretnine, tuženik se neosnovano obogatio za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju, odnosno za ukupan novčani iznos od 34,21 €, koje plaćanje tužitelj traži postavljenim tužbenim zahtjevom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, budući isti ne duguje tužitelju utužen iznos, a prvenstveno tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.1. Tuženik navodi da nije vidljivo po kojem osnovu je nastalo predmetno potraživanje tužitelja pod brojem 81263311 na iznos od 13,02 € na ime računa za električnu energiju od 31. svibnja 2024., a koji dospijeva 17. lipnja 2024., na iznos od 7,29 € na ime mjesečnih novčanih obveza od 15. lipnja 2024., a koje dospijeva 5. srpnja 2024., na iznos od 13,83 € na ime mjesečnih novčanih obveza od 15. srpnja 2024., a koje dospijeva 6. kolovoza 2024., te na iznos od 0,07 € na ime kamata od 31. svibnja 2024., a koji dospijeva od 17. lipnja 2024., te što je to tužitelj obračunao sukladno Izvodu iz poslovnih knjiga. Iz petita tužbe nije jasna povezanost gospodina RU koji je ugovorni korisnik za električnu energiju s tuženikom Općinom Gola.

2.2. S obzirom da tuženik nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem za spornu isporuku električne energije, to sud treba primijeniti materijalno pravo iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer tuženik nije bio u obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem glede isporuke električne energije za sporno razdoblje. Tužitelj pogrešno navodi da je sukladno čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom , dalje u tekstu: Pravilnik ("Narodne novine" broj 100/22) i Zakona o tržištu električne energije, dalje u tekstu: Zakon ("Narodne novine" broj 111/21 i 83/23). U članku 26. Pravilnika jasno je navedeno da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu s člankom 24. ovih Općih uvjeta.

2.3. Tuženik smatra da iz navedenog jasno proizlazi, kao i iz cjelokupne pravne teorije, da u slučaju smrti korisnika prestaje pretplatnički ugovor to jest ugovor o opskrbi električnom energijom. Tuženik nije krajnji kupac kako je definirano odredbom čl. 3. st. 1. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije jer sa tužiteljem nije imao sklopljen ugovor o isporuci električne energije, pa sukladno članku 42. stavak 2. Zakona o tržištu električne energije tuženik nije dužan platiti električnu energiju sukladno ugovoru naprosto zato jer ugovora nema. Pravilnikom o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, dalje u tekstu: Pravilnik ("Narodne novine" broj 100/22) u čl. 26. Pravilnika je jasno navedeno da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu sa čl. 24. ovih Općih uvjeta. Člankom 24. stavkom 5. jasno je definirano da se novi ugovor o korištenju mreže i novi ugovor o opskrbi električnom energijom smatraju sklopljenim danom slanja potvrde iz st. 4. ovoga članka. Člankom 26. st. 9. istoga čl. propisano je da ako se u roku od 30 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklope ugovori iz st. 1. ili 2. čl. 26, a na tom obračunskom mjernom mjestu dospjele novčane obveze za električnu energiju ne podmiruju se uredno, opskrbljivač može operatoru sustava podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu. Iz navedene odredbe razvidno je da ne postoji obveza pravnog slijednika/nasljednika na obavijest o činjenici smrti, ali navedena odredba predviđa moguće posljedice propusta sklapanja novog ugovora nakon smrti ranijeg korisnika, odnosno mogućnost obustave isporuke električne energije. Sukladno svemu prethodno navedenom, kao i iz cjelokupne pravne teorije proizlazi da u slučaju smrti korisnika prestaje pretplatnički ugovo r to jest ugovor o opskrbi električnom energijom.

2.4. Na isti način je bilo riješeno i prethodnim Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/20 i 80/21., dalje u tekstu: Opći uvjeti). Odredbom čl. 35. Općih uvjeta propisano je u st. 1. da se u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu sa čl. 33. ovih Općih uvjeta. U st. 9. istoga čl. propisano je da ako se u roku od 90 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklope ugovori iz st. 1. ili 2. ovoga članka, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu. Iz navedene odredbe razvidno je da ne postoji obveza pravnog slijednika/nasljednika na obavijest o činjenici smrti, ali navedena odredba predviđa moguće posljedice propusta sklapanja novog ugovora nakon smrti ranijeg korisnika, odnosno mogućnost obustave isporuke električne energije . U konkretnom slučaju stoga tuženik, nije imao obvezu obavijestiti tužitelja o činjenici smrti pravnog prednika, dok je tužitelj sukladno čl. 35. st. 9. Općih uvjeta, imao pravo obustaviti isporuku el. energije na tom obračunskom mjestu.

2.5. Također, odredbom čl. 3. st.1. toč. 40. Zakona o tržištu električnom energijom ("Narodne novine" broj 111/2021) propisano je da je krajnji kupac, kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, dok je u toč. 41. istoga čl. propisano da je kupac iz kategorije kućanstvo kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Stoga, pored činjenice da tuženik nije s tužiteljem zaključio Ugovor o isporuci električne energije, a imajući na umu da isti nije niti u posjedu navedene nekretnine niti koristi usluge tužitelja za vlas titu uporabu, ne može biti kupac el. energije za navedeno obračunsko mjesto.

2.6. Slijedom svega navedenoga, prema stavu tuženika i dosadašnjoj sudskoj praski Županijskih sudova (Županijski sud u Osijeku Presuda poslovni broj Gž-1576/2023-2 i Općinski sud u Virovitici poslovni broj P-301/2024) ne postoji obveza tuženika na podmirenje predmetnog duga. Iz navedenog jasno proizlazi, kao i iz cjelokupne pravne teorije da u slučaju smrti korisnika prestaje pretplatnički ugovor to jest ugovor o opskrbi električnom energijom. Iz navedenih zakonskih i podzakonskih odredbi razvidno je da ne postoji obveza pravnog slijednika/nasljednika na obavijest o činjenici smrti, ali navedena odredba predviđa moguće posljedice propusta sklapanja novog ugovora nakon smrti ranijeg korisnika, odnosno mogućnost obustave isporuke električne energije. Tuženik osporava predmetni izvod iz poslovnih knjiga koji je priložen uz tužbu, te osporava da je ikada od tužitelja zaprimio neke račune za uslugu isporuke električne energije, a također osporava da je tužitelj isporučivao tuženiku ili RU, [adresa], električnu energiju za utuženo razdoblje ili bilo koju drugu uslugu.

3. Ovaj sud je dana 15. prosinca 2025. donio Presudu broj P-195/2025-11, kojom je u točki I. izreke presude u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je točkom II. izreke presude naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Osijeku Rješenjem broj Gž-62/2026-2 od 2. travnja 2026. uvažio je žalbu tužitelja kao osnovanu i ukinuo je presudu prvog stupnja, te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz BZP-a od 3. srpnja 2025. (list 3-4), izvoda iz poslovnih knjiga (list 5), te računa (listovi 70-75).

5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7., čl. 219. st. 1. i čl. 461.a st. 2. ZPP- a sud je u ovom postupku utvrđivao samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvodio samo one dokaze koje su stranke predložile.

7. U ovoj pravnoj stvari postupak se vodi po pravilima o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, a odredbom članka 461.a st. 2. propisano je da su u postupku male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica slijedom čega je tužitelj bio u obvezi u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

8. Tužitelj temelji svoje potraživanje na mjesečnim računima za isporučenu električnu energiju jer je tuženik propustio prijaviti promjenu vlasništva nekretnine, pa se neosnovano obogatio za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju u iznosu od 34,21 €.

9. Čitanjem Izvatka iz BZP-a Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Koprivnica za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] utvrđeno je da je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-1062/2024, UPP/OS-O Koprivnica dana 2. lipnja 2025.

10. Čitanjem Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 9. listopada 2024. ( list 5) proizlazi da se potraživanje od kupaca odnosi na RU iz [adresa] , u ukupnom iznosu od 34,21 € i to s osnova računa električne energije s datumom dospijeća 17. lipnja 2024. u iznosu od 13,02 €, mjesečne novčane obveze s datumom dospijeća 5. srpnja 2024. u iznosu od 7,29 €, te mjesečne novčane obveze s datumom dospijeća 6. kolovoza 2024. u iznosu od 13,83 €.

11. Iz isprava sadržanih u spisu proizlazi da se radi o sporu za isplatu protiv tuženika na koga je prenesena nekretnina kao ošasna imovina nakon provedenog ostavinskog postupka iza pok. RU, pa je stoga osnov tužbe zahtjev za isplatu dugova iza pok. RU prema nasljedniku, ovdje tuženiku, na koga je prenesena ošasna imovina. Naime, pok. RU bio je do svoje smrti ovlašteni ugovorni kupac, tj. krajnji korisnik električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto u [adresa]. Predmetni računi dostavljani su na adresu mjernog mjesta jer u utuženom razdoblju nije zatražena promjena adresa slanja računa , koji su ispostavljani na pok. RU, jer tuženik kao vlasnik nekretnine nije zatražio prijenos prijave na svoje ime, a što je bio dužan učiniti sukladno čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

12. Tuženik kao novi vlasnik predmetne nekretnine nikada nije nakon smrti pok. RU sklopio s tužiteljem ugovor o opskrbi električnom energijom niti je stekao na bilo koji način status korisnika tužitelja sukladno članku 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 100/2022).

13. Člankom 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019; u daljnjem tekstu: ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (čl. 139. st. 3. ZN-a).

14. Prema odredbi čl. 26. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 102/2022), u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom, odnosno pravnim slijednikom u skladu sa čl. 24. Općih uvjeta. Nesporna je činjenica kako između tuženika i tužitelja nije sklopljen novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca odnosno o korištenju mreže, pa se tako obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa ne može temeljiti ni na kakvom ugovornom odnosu. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik u obvezi podmiriti predmetne troškove opskrbe električnom energijom kao vlasnik nekretnine koju je naslijedio temeljem čl. 139. st. 1. ZN.

15. Tužitelj je priložio u spis račun od 31. svibnja 2024. s datumom dospijeća 17. lipnja 2024. na iznos od 88,45 €, račun od 15. lipnja 2024. s datumom dospijeća 5. srpnja 2024. u iznosu od 13,26 €, račun od 15. srpnja 2024. s datumom dospijeća 6. kolovoza 2024. u iznosu od 13,83 €, čime je dokazao visinu svoga potraživanja. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti.

16. Obje stranke tražile su naknadu parničnog troška.

16.1. Tužitelju je, prema njegovom troškovniku u tužbi od 10. srpnja 2025., te zahtjevu za trošak istaknutom na ročištu 10. lipnja 2026., priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 125,00 € zajedno sa PDV-om sukladno Tbr. 7. toč. 9., te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; u daljnjem tekstu Tarifa), sastav žalbe protiv presude u iznosu od 75,00 € zajedno sa PDV-om prema Tbr. 10. toč. 3. Tarife, te trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 € i presudu u zatraženom iznosu od 13,27 €, što sveukupno iznosi 226,54 €, koji iznos je dosuđen tužitelju na ime parničnog troška, a temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a.

16.2. Tužitelju nije priznat trošak uvida u katastar radi saznavanja podataka za pribavu izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu tuženika u iznosu od 62,50 €, jer tužitelj nije dostavio dokaz o tome da je izvršio uvid u katastar. Nije priznat niti trošak pribave neslužbenog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu u iznosu od 62,50 € za pribavu kojeg tužitelju nisu nastali posebni troškovi budući da je neslužbeni izvadak dostupan online i besplatan za ispis. Konačno, ukoliko je tužitelj doista i izvršio uvid u katastar da bi utvrdio tko je vlasnik nekretnine na koju se odnose utuženi računi odnosno kako bi temeljem podataka o adresi mjernog mjesta u katastru utvrdio broj katastarske čestice, te potom na temelju tog podatka, mogao pribaviti zemljišnoknjižni izvadak, tužitelj u ovom postupku nije ničim dokazao da je te radnje poduzeo njegov punomoćnik u osobi odvjetnika, a ne on sam, a takav bi trošak sukladno Tbr. 36. Tarife pripadao isključivo odvjetniku (tako i Županijski sud u Rijeci u presudi broj Gž- 1808/2024-2 od 14. siječnja 2025.).

17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 22. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena (čl. 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Vjeran Blažek, L. Jagera 14, Osijek – putem e-Oglasne ploče suda

2. Odvjetnik Hrvoje Šutalo, Duga ulica 10, Vinkovci – putem e-komunikacije