Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-786/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Patriciji Đurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici BV, odv jetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1261/2024-9 od 30. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1261/2024-9 od 30. srpnja 2025. u dijelu pod stavkom I., II. III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1261/2024-9 od 30. srpnja 2025. u dijelu pod stavkom V. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu kredita sadržana u čl. 5. toč. 5.1. te dio odredbe kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu sadržana u čl. 12. toč. 1. b Ugovora o kreditu br. 49727/09 od 19. lipnja 2009. potvrđenog od javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OV-13160/2009 dana 22. travnja 2009. godine sklopljenog između tužitelja EV, [adresa], 10000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, FV, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, KAJZER-DOM d.o.o., Zagreb, Bencekovićeva 33, OIB:02192226063 i MAG-NEK d.o.o., Zagreb, Bencekovićeva 33, OIB:37782395020 kao protivnika osiguranja i/ili založni dužnik/ci te pravnog prednika tuženika SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d., kao kreditora.

II Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Zagreb OIB: 52508873833,da tužitelju EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],isplati iznos od ukupno 635,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku do 31.7.2015. po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kako slijedi:

- na iznos od 454,59 EUR od dana 11.7.2009. do isplate

- na iznos od 181,39 EUR od dana 10.6.2016. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 12. toč. 2. Ugovora o kreditu br. 279866 od 24. svibnja 2016. godine sklopljenog između tužitelja EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i založnog dužnika, JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao sudužnika i založnog dužnika te pravnog prednika tuženika SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., kao kreditora, potvrđen od javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OV-7700/16 dana 27. svibnja 2016. godine.

IV Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Zagreb OIB: 52508873833,da tužitelju EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],na ime povrata naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 593,48 EUR, sa zateznim kamatama koje teku počevši od 26.10.2018. do isplate po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Zagreb OIB: 52508873833, da tužitelju EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovo parničnog postupka u visini od € 1.358,03, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO - koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počevši od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1.. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih razloga i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, i to u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu br. 49727/09 od 19. lipnja 2009. i to odredbe o naknadi za obradu kredita (tzv. ulazne naknade) i odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazne naknade) te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetn ih ugovornih odredbi i to iznosa od 635,98 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama; kao zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu br. 279866 od 24. svibnja 2016. i to odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazne naknade) te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe i to iznosa od 593,48 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama je nesporno da su tužitelj kao korisnik kredita, i prednik tuženika kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu br. 49727/09 od 19. lipnja 2009. kojim je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita (tzv. ulazne naknade) i naknade za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazne naknade), kao i Ugovor o kreditu br. 279866 od 24. svibnja 2016. kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada), a koje naknade je tužitelj platio.

8. Između stranaka je sporno pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na tzv. ulaznu i izlaznu naknadu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj sklopio predmetne ugovore radi rješavanja stambenog pitanja, da je riječ o unaprijed formuliranim standardnim obrascima ugovora, da tužitelj prije sklapanja ugovora nije mogao pregovarati o spornim ugovornim odredbama, niti su mu bili pojašnjeni struktura i način obračuna tih naknada.

10. Cijeneći prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pravilno u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje : ZZP/07) i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., dalje : ZZP/14) zauzima pravno shvaćanje da su odredbe predmetnih ugovora o plaćanju tih naknada, nepoštene i ništetne, slijedom čega u smislu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi.

11. Prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda, treba reći i da je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Time što tuženik nije dokazao opravdanost sporn ih naknadi u ugovorenom postotku od iznosa kredita, a iz činjenice da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita.

12. Dakle, sama činjenica da su ugovorne odredbe potrošačkog ugovora, kojima je ugovorena naknada troškova za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, jasno i razumljivo sastavljene jer omogućuju potrošaču da u trenutku zaključivanja ugovora precizno ocijeni visinu tih naknada, a time i ekonomske učinke ugovaranja takvih odredbi, odlučna je prilikom ocjene radi li se o transparentno sastavljenim ugovornim odredba, međutim transparentnost sama po sebi ne znači da je odredba ujedno i poštena. U okviru ocjene poštenosti navedene akcesorne ugovorne odredbe, potrebno je, ispitati i moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i ujedno postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača, budući da se ne radi o odredbi ugovora koja ne bi podlijegala testu poštenosti (tako i Rev-1056/2024-2 od 30. listopada 2024.).

13. Prvostupanjski sud je donoseći pobijanu presudu upravo uzeo u obzir sve pravno relevantne okolnosti, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da su sporne odredbe nepoštene, a time i ništetne.

14. Utvrđeno je da je riječ o akcesornim ugovornim odredbama o plaćanju naknade troškova za obradu i odobravanje kredita o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i te odredbe, iako jasne i uočljive, unesene su od strane banke u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere, pri čemu je banka mogla biti svjesna da je primjena istih klauzula stvorila, na štetu potrošača, značajnu neravnotežu između prava i obveza ugovornih strana (neovisno o visini iznosa naknade), budući da tužitelju nije razjašnjeno na što se konkretno odnosi iznos ovih naknada odnosno koje mu se zauzvrat pružaju usluge (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa tih naknada).

15. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnih ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je naplaćeno na temelju ništetn ih ugovornih odredbi, sa zateznim kamatama u skladu s čl. 1115. ZOO od dana plaćanja kao dana kada je tuženik neosnovano stekao preplaćene iznose.

16. Tuženik u žalbi paušalno navodi da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, dalje: Ustav RH), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to načelo ustavnosti i zakonitosti, pravo na zaštitu od diskriminacije, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravično suđenje, jamstvo ustavnopravne zaštite vlasništva, pravo na poduzetničku i tržišnu slobodu, ali uopće ne konkretizira u čemu bi se sastojale povrede navedenih prava. S tim u vezi, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tuženiku bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tuženika, a presuda prvostupanjskog suda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesena presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.

17. Iz navedenih razloga, a obzirom na potpuni izostanak obrazloženih žalbenih navoda u pogledu merituma spora, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. , II., III. i IV. izreke.

18. Međutim, osnovano u žalbi tuženik ističe da prvostupanjski sud prije donošenja odluke o parničnom trošku nije odlučio o prigovoru tuženika na vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) koju je tužitelj naznačio u tužbi. Objašnjava da je navedeno rezultat propusta suda da primjeni odredbu čl. 40. st. 3. ZPP. Prema toj odredbi sud je o navedenom prigovoru tuženika u odnosu na naznačeni VPS imao pravo i obvezu odlučiti najkasnije na pripremnom ročištu. Slijedom navedenog, smatra da se pobijano rješenje temelji na pogrešno utvrđenoj osnovici jer je sud bez obrazloženja primijenio VPS iz tužbe, iako je isti osporen, te se pobijano rješenje o trošku ne može ispitati obzirom da nema razloga o odlučnoj činjenici - VPS-u i prigovoru tuženika na VPS naznačen u tužbi. Ističe da VPS predstavlja odlučnu činjenicu za pravilnu primjenu odvjetničke tarife i odmjeru troškova postupka (kao i za obvezu plaćanja sudskih pristojbi), a u pobijanom rješenju o parničnom trošku u potpunosti su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud prihvaća kao mjerodavan VPS naznačen u tužbi, obzirom na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj se vrijednost deklaratornog preambula ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu.

19. Ispitivanjem presude u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka pod stavkom V. izreke u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upire tuženik jer presuda u pobijanom dijelu ne sadrži razloge radi kojih prvostupanjski sud nije po prigovoru tuženika utvrđivao VPS. Također je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 40. st. 3. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik.

20. S obzirom da je tuženik pravovremeno u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor na naznačenu VPS u tužbi, prvostupanjski sud je bio dužan postupiti sukladno čl. 40. st. 3. ZPP. Naime, čl. 40. st. 2. ZPP propisuje da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, dok st. 3. ZPP propisuje da ako je u slučaju iz st. 2. toga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

21. Citirana zakonska odredba iz čl. 40. st. 3. ZPP je jasna u smislu propisane dužnosti prvostupanjskog suda da na prigovor tuženika, koji je istaknut u konkretnom slučaju, na brz i prikladan način provjeri točnost naznačene VPS, kao i da rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba istu odredi. S tim u vezi valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-33/2022-11 od 6. lipnja 2022. koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.“.

22. Kako je tuženik pravovremeno istaknuo prigovor na naznačenu VPS o kojem sud nije odlučio, to je ovaj sud uvažavanjem žalbe tuženika ukinuo presudu pod stavkom V. izreke i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan ocijeniti prigovor tuženika na naznačenu VPS u smislu naprijed navedenog obrazloženja, te o istom odlučiti rješenjem zajedno s odlukom o troškovima postupka na koje tužitelj ima pravo sukladno zakonito utvrđenoj VPS. Ujedno će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (č. 166. st. 3. ZPP).

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer