Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž-758/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec, predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te sutkinje Ivane Požar, u pravnoj stvari tužitelja LIPI DVORI d.o.o., Plano, Cesta Plano 91B, OIB 96099597879, zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice SK iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Radunu, odvjetniku u Kaštel Starome, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv-768/2024-20 od 8. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv-768/2024-20 od 8. travnja 2026. i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan o Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov u Trogiru, poslovni broj Ovrv-1703/2023 od 23. svibnja 2024., kojim je naloženo tuženiku SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju LIPI DVORI d.o.o., OIB: 96099597879, Cesta Plano 91B, 21220 Plano, na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 27-POSL 2-1, namiri tražbinu u iznosu od 1.879,82 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 28.10.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za re ferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka, i to iznos od 275,00 EUR uvećano za zatražene zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude 22. srpnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te daljnji iznos od 1.437,50 EUR, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev (stavak I. izreke) te je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv-1703/2023 od 23. svibnja 2024. u cijelosti (stavak II. izreke), te je naloženo je tužitelju na ime parničnog troška tuženici platiti iznos od 1.433,18 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana (stavak III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 1.879,82 EUR (14.163,50 HRK) koliko je iznosio PDV od 25% na temelju Ugovora o izvođenju radova za ugovorenu vrijednost radova od 7.565,20 EUR (57.000,00 HRK), a čemu se tužena protivila ističući da ona tužitelju ništa ne duguje jer da je sve platila u skladu sa Ugovorom o izvođenju radova.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio uvidom u Ugovor o izvođenju radova zaključenim u Trogiru, bez navođenja datuma zaključenja, ali nesporno potpisanim od zz tužitelja i tužene, da je tužitelj sa tuženom zaključio taj Ugovor radi izvođenja građevinskih radova u obiteljskoj kući tužene te da je ugovoreno da je vrijednost ponuđenih radova iz tog ugovora 57.000,00 kn (7.565,20 EUR) + PDV, a početak radova je 25. rujna 2022., rok završetka 15 radnih dana, pri čemu će se plaćanje ugovorenih radova izvršiti gotovinom ili na transakcijski račun tužitelja (list 57 spisa).

7. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka i to majke tužene JK i supruga tužene ZK utvrdio da se tužitelj obvezao da će podignuti krov tuženoj za 17.000,00 EUR, da je tužena 20. rujna 2022. platila avans na ime nabavke materijala u iznosu od 71.000,00 kn (9.423,32 EUR) – list 55 spisa, da mu je 25. listopada na ime radova isplatila iznos od 56.000,00 kn (7.432,48 EUR) – list 56 spisa), te da mu je na ime razlike do 17.000,00 EUR uplatila 31. listopada 2022. još 1.086,50 kn (144,20 EUR), te da je kojim slučajem bilo govora o tome da će tužena trebati uz 17.000.00 EUR, koliko je platila tužitelju, platiti još i PDV na iznos radova, onda ista ne bi ni zaključila niti prihvatila takvu ponudu od strane tužitelja. Prvostupanjski sud smatra da je tužena u cijelosti ispoštovala Ugovor o građenju te je u smislu čl. 620. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) tužbeni zahtjev odbijen.

8.1. U žalbi tužitelj navodi da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom iz č. 354. st. toč. 11. ZPP jer da postoji proturječnost između sadržaja izvedenih dokaza i zaključaka suda. Naime ističe da prvostupanjski sud priznaje da postoji pisani ugovor potpisan od obje strane, ali odbija primijeniti njegove odredbe, čime krši temeljno načelo obvezne snage ugovora (pacta sunt servanda). Također ističe da SMS poruka iz koje proizlazi da bi ponuda za materijal i radove koji su dogovarani iznosila cca 17.000,00 EUR (list 54 spisa) predstavlja preliminarnu ponudu, a ne konačan ugovor. Također ističe da je prvi uplaćeni iznos u iznosu od 71.000,00 kn (9.423,32 EUR) tretirao kao avans za nabavku materijala što je uobičajena poslovna praksa, a da se Ugovor o izvođenju radova koji je sklopljen nakon toga odnos i na cijenu radova 57.000,00 kn (7.565,20 EUR) + PDV.

8.2.Tuženik ističe da je odredba "+ PDV" jasna, nedvosmislena i ne zahtijeva tumačenje, da je PDV je zakonska obveza (Zakon o porezu na dodanu vrijednost - "Narodne novine" br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24., 52/25., 151/25., 32/26., 48/26.), ističe da kada je PDV naveden u ugovoru, on je sastavni dio cijene, te da je tužena obrazovana, pismena osoba koja je potpisala ugovor – te se ne može pozivati na neznanje. Isto tako smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da porez na dodanu vrijednost mora biti posebno objašnjen tuženoj, što nema pravnog uporišta jer porez na dodanu vrijednost predstavlja zakonsku obvezu odnosno sastavni dio cijene kada je ugovoren.

8.3. Tuženik navodi i da je u konkretnom slučaju tužitelj račun izdao 20. listopada 2022., tužena nije uložila nikakav prigovor u razumnom roku, niti u roku od 8 dana, nije osporila osnovu niti visinu tražbine, a prigovor je istaknut tek nakon pokretanja ovršnog postupka (svibanj 2024.). Navodi da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu kako je u građevinskoj djelatnosti uobičajeno da se avans plaća za nabavu materijala, da se PDV posebno iskazuje i naplaćuje, a da se konačna cijena utvrđuje pisanim ugovorom, a ne usmenim dogovorom i porukama putem SMS poruka koje u ovom slučaju predstavljaju preliminarnu komunikaciju, a ne konačan ugovor. Zaključno, smatra da prvostupanjski sud nekritički prihvaća iskaze svjedoka - članova obitelji tužene bez analize njihove objektivnosti i zainteresiranosti za ishod spora, a u cijelosti zanemaruje pisane isprave – Ugovor o izvođenju radova i izdani račun.

9. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Ovo stoga što su u obrazloženju navedeni proturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Nastavno i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

10. Prije svega treba reći da prigovor na račun predstavlja pravo naručitelja da u pisanom obliku, u roku od 8 dana od primitka računa, iznese prigovor na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa. To pravo nije obveza, te naručitelj može u sudskom postupku osporavati osnov i visinu tužbenog zahtjeva bez prethodnog podnošenja prigovora na račun (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1006/2024 od 25. veljače 2025.)

11. Međutim, u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva treba ukazati da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu (čl. 620. st. 1. ZOO), te ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl. 620. st. 2. ZOO).

12. Nadalje, ako je ugovor sklopljen u posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo (čl. 291. st. 1. ZOO). Ipak bit će valjane istodobne usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u ugovoru propisanog oblika nije ništa rečeno ako nisu u opreci s njegovim sadržajem ili ako nisu protivne cilju zbog kojega je oblik propisan (čl. 291. st. 2. ZOO). Pravovaljane su i istodobne usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili obiju strana ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana (čl. 291. st. 3. ZOO).

13. Iz gore navedenog, proizlazi da ugovor o građenju mora biti u pisanom obliku i da vrijedi ono što je u tom obliku izraženo, pri čemu je cijena bitan sastojak ugovora, dakle ne bi bila valjana eventualna drugačija usmena pogodba stranaka jer se ne radi o sporednoj točki ugovora.

14. Nadalje, odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (čl. 319. st. 1. ZOO), pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (čl. 319. st. 2. ZOO). Međutim, navedena iznimka iz čl. 319. st. 2. ZOO u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene jer je odredba o plaćanju PDV jasna odredba, koja po mišljenju ovog suda ne zahtijeva nikakva dodatna tumačenja obzirom se radi o zakonskoj obvezi. Stoga, prvostupanjski sud ne može tumačiti odredbu ugovora koja jasno i nedvosmisleno izražava volju ugovornih strana i ne primjenjivati je onako kako ona glasi (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 822/2023-2 od 28. studenoga 2023.).

15. S druge strane u odnosu na preliminarnu ponudu tužitelja iz SMS poruke (cca 17.000,00 EUR), treba reći da pregovori što prethode sklapanju ugovora ne obvezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće (čl. 251. st. 1. ZOO), te jer se u konkretnom slučaju ne radi o iznimkama iz čl. 252. st. 2. i 3. ZOO prema kojoj strana koja je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora i prema kojoj odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da sklopi ugovor pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani uzrokuje štetu, imajući u vidu nespornu činjenicu da je u ovom slučaju ugovor sklopljen (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1782/2019-2 od 15. studenog 2023.)

16. Stoga, budući da iz gore zakonskih odredbi i Ugovora o izvođenju radova proizlazi da je upravo tuženica dužna podmiriti predmetni PDV na vrijednost radova za koje ne spori da su izvedeni, valjalo je na temelju čl. 373. a ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu te održati platni nalog na snazi za gore navedeni iznos.

17. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je izmijeniti i odluku o trošku.

18. Prvenstveno valja reći kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je ovom presudom valjalo o tom trošku odlučiti zajedno s ostalim troškovima u ovom postupku.

19. Tužitelju u smislu čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) pripada pravo na trošak sastavljanja tužbe (ranije prijedlog za ovrhu) u zatraženom iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), kao i trošak PDV-a u iznosu od 50,00 EUR. Tužitelju pripada pravo i na javnobilježnički trošak u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu i izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 25,00 EUR, u skladu sa čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.). Na tako odmjeren trošak ovršnog postupka tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate koje na temelju čl. 151. st. 3. ZPP teku od donošenja ove presude 22. srpnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u smislu čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Tužitelju pripada i trošak zastupanja na ročištima 4. prosinca 2024., 10. veljače 2025., 28. ožujka 2025., 12. studenoga 2025 i 25. veljače 2026. po 200,00 EUR (Tbr. 9. 1. Tarife u vezi s čl. 54. Tarife), zastupanje na ročištu 19. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. 5. Tarife u vezi s čl. 54. Tarife), te za sastav podnesaka od 23. rujna 2025. i 19. siječnja 2026. (Tbr. 8.4. Tarife u vezi s čl. 54. Tarife) u iznosu od po 50,00 EUR, dakle ukupno 1.150,00 EUR, na što valja pribrojiti 25% PDV, dakle ukupno 1.437,50 EUR. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sudskih pristojbi budući da prema stanju spisa ne proizlazi da bi iste bile plaćene.

21. Zbog naprijed navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP preinačiti i odluku o trošku sadržanu pod stavkom III. izreke i obvezati tuženicu naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.712,50 EUR.

22. Tužitelju pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 7. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife).

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec