Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-239/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lane Putrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici RŠ, Đina Lukac Novaković i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 29. prosinca 2025. poslovni broj: P- 1248/2023, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-1248/2023 od 29. prosinca 2025.:

- potvrđuje u točki II. izreke,

- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.815,08 EUR sa zateznom kamatom od 25. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- preinačuje u točki I. izreke u kojoj se utvrđuje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9011138683 od 7. travnja 2026. potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl.br. OV- 418/2006 dana 18. travnja 2006. koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, a koja glasi: "Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.000,00 CHF (slovima: devedesetpettisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita." te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

- preinačuje u dijelu točke III. izreke u kojoj je tuženica obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 12.937,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženice pa se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-1248/2023 od 29. prosinca 2025.:

- potvrđuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki V. izreke u dijelu kojim je tuženica obvezana tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.015,00 EUR sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2025. do isplate

- preinačuje u točki V. izreke u dijelu kojim je tuženica obvezana tužiteljici naknaditi trošak postupka u iznosu od 5.310,00 EUR sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2025. do isplate te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 342,58 EUR u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 438,67 EUR.

IV. Točka IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 1.815,08 EUR od 1. listopada 2025. pa do 24. studenog 2025. nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa stoga ista ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9011138683 od 7. travnja 2006. potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl.br. OV-418/2006 dana 18. travnja 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, a koja glasi: "Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.000,00 CHF (slovima: devedesetpettisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.". Pod točkom II. izreke utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredbe članka 4. točka 1., članka 4. točka 2. i članka 7. točka 2. istog Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja glase kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iznod od 14.752,53 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 12.937,45 EUR teku od 1. listopada 2015. pa do isplate i na iznos od 1.815,08 EUR od 25. studenog 2025. pa do isplate. Pod nepobijanom točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos zateznih kamata koje na iznos od 1.815,08 EUR teku od 1. listopada 2025. (pravilno 2015.) pa do 24. studenog 2025. dok je točkom V. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 6.325,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenje prvostupanjske odluke do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženici naknaditi joj parnični trošak uključujući i trošak žalbenog postupka, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da se utvrde ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 9011138683 sklopljenim između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora 7. travnja 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i to odredbe članka 1. kojim se tuženica obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 95.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita te odredbe članka 4.1., 4.2. i 7.2. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženice o kreditiranju građana. Predmet postupka je i kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa od 14.752,53 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate određen po tužiteljici nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem podneskom dostavljenim sudu 24. studenog 2025., a koji iznos se sastoji od iznosa od 8.628,96 EUR koji je tuženica stekla bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe o valuti obveze vraćanja glavnice i kamata vezanoj uz švicarski franak prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice, a u razdoblju otplate kredita do 30. rujna 2015., iznosa od 4.308,49 EUR koji iznos je tuženica stekla bez osnove na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke do 30. rujna 2015., te iznosa od 1.815,06 EUR koji predstavlja obračunatu zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose s osnova naprijed navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od dana plaćanja do 30. rujna 2015. u ukupnom iznosu od 5.514,60 EUR umanjenog za Dodatkom Ugovora o kreditu broj 9011138683 sklopljenim između stranaka 20. siječnja 2016. (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu) na temelju odredaba Glave IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF dodane člankom 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 78/15), utvrđene preplate u iznosu od 3.699,52 EUR, a koji iznosi su utvrđeni provedenim dokazom financijskim vještačenjem.

6. Tužiteljica se u tužbi pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesenu u pravnoj stvari tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka pa tako i protiv tuženice kao drugotuženice u tom postupku, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača kojom je usvojen zahtjev tužbe i utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući potrošačke ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotužena Privredna banka postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene Privredne banke Zagreb d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time drugotužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Na temelju između stranaka naprijed navedenih nespornih činjenica te dokaznim postupkom čitanjem pisanih isprava, provedenim financijskom vještačenjem i saslušanjem sudske vještakinje za računovodstvo i financije Smiljane Čučuković te saslušanjem tužiteljice utvrđenih daljnjih činjenica i to:

- da je Ugovorom o kreditu ugovorena kamatna stopa od 4,75% godišnje time da je ona promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredita

- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta

- da je provedena konverzija kredita ugovorena u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR u kojoj konverziji je utvrđena preplata i ugovoreno da će se preplata koristiti za namirenje buduć ih uzastopnih anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi

- da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj. 114/14 – dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što proizlazi i iz članka 502.c ZPP prema kojem se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravilno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. tog Zakona, a u kojem slučaju će sud biti vezan u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koji se vezala glavnica i kamata za trajanje kreditnog odnosa ali da tužiteljica nije predlagala dokaze saslušanjem svojim djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu na okolnost da je tužiteljica u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znala ili mogla znati za rizik vezan uz promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da ju kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate zbog čega se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a imajući u vidu da se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom, primjenjuje i u ovom postupku

- da je tužiteljica kredit podigla za adaptaciju stambenog prostora odnosno kupnju stana

- da su tužiteljici djelatnici banke pripremili ugovor o kreditu na obrascu koji je ona i potpisala te da joj djelatnik u banci nije ništa pojašnjavao u vezi promjene kamatne stope odnosno koji parametri utječu na promjenu kamatne stopa , a niti rizike vezano za eventualnu promjenu tečaja CHF i da joj nije bilo baš jasno što znači promjenjiva kamatna stopa dok joj je u odnosu na valutu CHF djelatnica tuženice rekla da je valuta švicarski franak stabilna valuta i najpovoljnija

- da je sudska vještakinja u svojem nalazu i mišljenju prebila iznos obračunatih zateznih kamata na iznose plaćenih s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze u CHF od 5.514,60 EUR (2.763,36 + 2.751,54 EUR) s iznosom utvrđene preplate u konverziji od 3.699,52 EUR čime je preostao iznos preplate u konverziji (ispravno preostao iznos obračunate zatezne kamate) od 1.815,08 EUR koji iznos je prebrojila iznosima preplate s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i tečaja (4.308,49 i 8.628,96 EUR) i dobila iznos od 14.752,53 EUR u kojem iznosu je tužiteljica odredila tužbeni zahtjev za isplatu zajedno sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate,

te zaključuje da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke kao i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne i protivne članku 81. stavku 1. i 2. ZZP/03 zbog čega je primjenom članka 323. stavka 1. i članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) te članka 1111. istog Zakona tuženica dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnih odredbi, odnosno da tužiteljica ima pravo na restituciju.

7.1. U odnosu na sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita prvostupanjski sud navodi da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane i da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti pozivajući se pri tom na odredbe članka 326. stavak 1., članak 148. stavak 1. i članak 157. stavak 2. ZOO te polazeći od činjenice ni jednom odredbom ZID ZPK, a niti Dodatkom Ugovora o kreditu sklopljenim na osnovi tog Zakona i u skladu sa člankom 19.c ZID ZPK/15 , nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita odnosno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, zaključuje da tužiteljica ima pravo na restituciju te da ono nije prestalo sklapanjem Dodatka Ugovoru jer to nije ugovoreno niti proizlazi iz odredbi ZID ZPK/15 pa je stoga rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka i njegovom dopunom kojeg u cijelosti prihvaća stručnim i obrazloženom , dosuđuje tužiteljici iznose utvrđenih preplata s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u ukupnom iznosu od 12.937,45 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate te iznos od 1.815,08 EUR koji iznos predstavlja obračunatu zateznu kamatu na preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi od dana plaćanja do 30. rujna 2015. u ukupnom iznosu od 5.514,60 EUR umanjen za Dodatkom Ugovora utvrđeni iznos preplate u konverziji od 3.699,52 EUR ili ukupno 14.752,53 EUR smatrajući da preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženičine obveze po osnovi ništetnih odredbi, a kako je tuženica pored glavnice dugovala i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa do dana konverzije tom preplatom da su namirene kamate sukladno odredbi članka 172. ZOO o uračunavanju.

8. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji joj je prethodio na temelju te zakonske odredbe utvrđeno je da donošenjem pobijane presude u odluci o glavnoj stvari nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, dok tuženica ne navodi ni po zakonskom određenju niti sadržajem žalbe obrazlaže bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

10. Tuženica u žalbi osporava pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj redovnoj kamati prema jednostranoj odluci tuženice i ugovorenoj valuti obveze u švicarskim francima tvrdeći da je njezino zakonsko pravo bilo da ugovori promjenjivu redovnu kamatu kao i valutu obveze u CFH primjenom članka 22. ZOO pa s tim u vezi valja samo tuženici skrenuti pažnju na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj. P-1401/2013 od 4. srpnja 2014. Naime, tom presudom prijeporne odredbe nisu utvrđene ništetnim zbog toga što su protivne prisilnim propisima već stoga što su iste nepoštene u smislu članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) jer je tuženica povrijedila kolektive interese i prava potrošača na način da je ugovarala valutu koja je vezana uz švicarski franaka (dalje u tekstu: CHF), a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je ugovarala promjenjivu kamatnu stopu u skladu s njezinom jednostranom odlukom, a o toj odredbi tuženica i potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na promjenu kamatne stope, a što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Kako tuženica na temelju predloženih i provedenih dokaza nije dokazala postojanje drugačijih činjenica i okolnosti od onih zbog kojih je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenost takvih odredbi koje sadrži i Ugovor o kreditu pa stoga sukladno članku 87. stavku 1. ZZP/03 i ništetnih, a da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radi u ugovoru unaprijed pripremljenom od strane tuženice na standardiziranom obrascu, da o tim odredbama stranke nisu pregovarale, da Ugovor o kreditu ne sadrži parametre nastupom kojih je tuženica ovlaštenja mijenjati redovnu kamatu niti ih je s tim parametrima upoznala tužiteljicu prilikom pregovaranja te da tužiteljicu nije upoznala o svim mogućim ekonomskim posljedicama ugovaranja valute obveze u CHF radi donošenja informirane odluke te da je zbog povećanja redovne kama te tijekom razdoblja otplate i povećanja tečaja valute CHF došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta što je imalo za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, to tuženica iako je na to bila ovlaštena, nije oborila zakonsku presumciju o vezanosti suda za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2013 od 4. srpnja 2014.

11. O obvezujućem učinku pravomoćnih presuda za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojima je usvojen zahtjev tužbe pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i u odlukama broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. koje pravno shvaćanje je reafirmirano u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4507/2020 i U- III-4508/2020 od 8. lipnja 2021., broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021. i dr.

12. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na deklaratorni dio prvostupanjske presude utvrđeno je da je sud utvrdivši ništetnom odredbu članka 1. Ugovora o kreditu kojom se banka obvezala korisniku kreditu staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.0000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

13. Naime, prema članku 81. stavku 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba članka 1. Ugovora o kreditu definira bitnu obvezu tuženice na isplatu kredita te stoga ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je tužiteljica dobila upravo iznos kredita u kunama koji je zahtijevala i koji joj je bio potreban te u kojem iznosu je u konačnici zahtijevala da joj tuženica odobri kredit za kupnju stana i adaptaciju kupljenog stana. Kako se radi o transparentnoj odredbi o predmetu ugovora, to takva odredba niti ne podliježe testu poštenosti sukladno članku 84. ZZP/03 kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osim toga odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom se tuženica obvezuje isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF prema ugovorenom tečaju na dan isplate kredita nije ni utvrđena nepoštenom u postupku kolektivne zaštite potrošača već samo odredbe kojima je ugovorena obveza vraćanja kredita (glavnice i redovne kamate pa i zateznih kamata) vezana uz tečaj valute u CHF na dan plaćanja.

14. Imajući vidu naprijed navedene razloge valjalo je u odnosu na deklaratorni dio izreke sadržanim u točki I. i II. izreke pobijane presude djelomično prihvatiti i djelomično odbiti žalbu tuženice te na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, a u tužbi I. izreke preinačiti na temelju članka 373. točke 2. ZPP i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

15. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je odlučeno o restitucijskom zahtjevu s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive redovne kamate i valutne klauzule u CHF) u pobijanoj točki III. izreke, a koji žalbeni razlog tuženica obrazlaže opširnim navodima, jer i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke u skladu s odredbama članka 19.c ZID ZPK/15 dana 20. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011138683 (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu) kojim su izvršile konverziju Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da su stranke Dodatkom Ugovoru o kreditu provele konverziju u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

16. O pravnoj valjanosti ugovora kojima su konvertirani krediti s valutom obveze u CHF u kredite s valutom obveze u EUR pravno shvaćanje izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. koji je odgovarajući na postavljeno pitanje odgovorio: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.". Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj: 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

17. Prema članku 19.b. ZID ZPK/15 konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navedeno prema članku 19.c. stavku 1. tog Zakona znači da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika te da je umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjenjuje kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF te da su na temelju daljnjih odredbi članka 19.c stavka 1. ZPK obroci zamijene novim otplatnim planom, a utvrđene preplate iskoriste na način propisan točkom 5. te odredbe, dakle na način da je tužiteljica kao korisnica kredita dovedena u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopila uz valutnu klauzulu u EUR dok je utvrđena preplata na dan provedbe konverzije 30. rujna 2015. u iznosu od 3.694,53 EUR utvrđena člankom 3. Dodatka Ugovoru o kreditu iskorištena za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja tog Dodatka na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos od 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namiri preplatom dok se preplata u potpunosti iskoristi. Prema izračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (list 305 spisa) utvrđena je neotplaćena glavnice u EUR u iznosu od 40.957,97 EUR dok bi ista da kredit nije konvertiran na taj dan iznosila 60.236,90 CHF, utvrđen je novi iznos obroka od 436,65 EUR te je utvrđena preplata sukladno članku 19.c stavku 1. točki 5. ZID ZPK u iznosu od 3.649,63 EUR.

18. Stoga je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način ugovoren među strankama, prestala obveza tuženice sukladno članku 160. ZOO na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetn ih odredbi o načinu promjene redovne kamate i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava o posljedica ništetnih odredbi propisanih člankom 323. stavka 1. ZOO u vezi članka 1111. stavka 1. istog Zakona jer više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužiteljica kao potrošač bila u mogućnosti prije sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu proučiti njegove odredbe i donijeti informiranu odluku te je imala izbor (za razliku od tuženice koja je prema prisilnim odredbama ZID ZKK bila dužna dostaviti drugoj ugovornoj strani sve izračune konverzije i podatke propisane člankom 19.e. ZID ZPK i sklopiti dodatak ugovoru o kred itu ako ga potrošač prihvati), prihvatiti ili ne prihvatiti ponuđeni joj na sklapanje Dodatak Ugovoru o kreditu.

19. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorene kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15.

20. Iz naprijed navedenih razloga, a po prosudbi ovog suda, tužitelj ici ne pripadaju novčani iznosi plaćeni s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za valutu švicarski franak i jednostranoj promjeni redovne kamatne stope jer u imovini tuženice više nema iznosa od 4.308,49 EUR koliko je tužiteljica platila tuženici s osnove veće redovne kamate od one početno ugovorene od 4,50% godišnje i iznosa od 8.628,96 EUR s osnove promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF važećim u vrijeme isplate kredita bez pravne osnove koji iznosi bi se trebali vratiti tužiteljici primjenom članka 1111. ZOO u vezi članka 323. stavka 1. istog Zakona jer su cjelokupni plaćeni iznosi u ispunjenju obveze iz Ugovora u kreditu u CHF, uključujući i iznosi plaćeni s osnove tih ništetnih odredbi iskorišteni za namirenje obveza tužiteljice iz valjanog Dodatka Ugovoru o kreditu o konverziji dospjelih do 30. rujna 2015., (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice), a preplata iskorištena za namirenje 50% budućih anuiteta kako je to i ugovoreno u članku 3. Dodatka Ugovora o kreditu. Na taj je način provedenom konverzijom ostvarena i člankom 323. stavkom 1. ZOO propisana posljedica ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu jer, kako je to već prethodno navedeno, u imovini tuženice više nema imovne tužiteljice koju je stekla bez pravne osnove i koju bi na temelju te citirane zakonske odredbe trebala vratiti tužitelj ici te je ujedno ostvaren restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Stoga tužiteljica nema pravo zahtijevati iznose koji su tuženici plaćeni s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj redovnoj kamati jednostranom odlukom tuženice niti s osnove ništetne odredbe o valute obveze u CHF u iznosu od 12.937,45 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.

21. Međutim, odredbe ZID ZPK izrijekom ne reguliraju materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 323. stavkom 1. i člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zbog toga ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK/15) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe članka 323. stavka 1. i članka 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno članak 1115. ZOO na temelju kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa s osnova nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do 30. rujna 2015. kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljičine obveze ugovorene Dodatkom o Ugovora o kreditu.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO. Valja navesti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

22.1. Identično pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj: Rev 925/2023 od 8. travnja 2025. , te je u činjenično identičnom predmetu poslovni broj: Rev-457/2025 u kojem je odlučivalo vijeće sastavljeno od trinaest sudaca u presudi posl.broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. Vrhovni sud Republike Hrvatske na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

23. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatkom Ugovora o kreditu temeljenim na odredbama Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju.

24. Obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženice u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđene nepoštenim zbog postupanja tuženice u predugovornoj fazi i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu koja je i pripremila sadržaj takvih odredbi i unijela te nepoštene odredbe u ugovore o potrošačkom kreditiranju, to nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice kojima osporava tijek zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja pa do dana 30. rujna 2015. kada su iskorišteni u korist tužiteljice za namirenje njezinih obveza iz valjanog Dodatka Ugovora o kreditu. Obveza tuženice isplatiti zatezne kamate na pretplaćene iznose od dana kada su plaćeni proizlazi iz članka 1115. ZOO prema kojoj nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. U vezi tijeka zateznih kamata i primjene odredbe članka 1115. ZOO postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova pa tako i ovog suda koja je reafirmirana i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. U tim odluka Ustavni sud navodi da je s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena nepoštenost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), tuženik nesavjesni stjecatelj i zbog čega duguje zatezne kamate od dana stjecanja, te u sudskoj praksi redovnih sudova Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u takvom tumačenju sudova.

26. Isto tako postoji već ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svezi zastare tražbina s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljena na objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. Prema tom pravnom shvaćanju, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Ovaj sud prihvaća pravilnim naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj koji sukladno članku 20. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, 136/25) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženica kojima osporava izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je reafirmirano u više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske pa tako i u odluci broj U-III/3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je među ostalim istaknuto da „sudsko tumačenje domaćih pravila o zastari nije dovelo do njihova dokidanja jer su sudovi primijenili postojeći zakonom propisani rok, ali na način da se računa od onoga trenutka koji tužitelju omogućuje da ostvari pravo na pristup sudu.“

26.1. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost promjenjive redovne kamate prema jednostranoj odluci tuženice postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: PŽ-7129/2013-4 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbe o valuti obveze u CHF donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž-6631/2017 od 14. lipnja 2018., to do dana podnošenja predmetne tužbe dana 7. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine stečene bez osnove u smislu članka 1111. u vezi 323. ZOO.

27. U nalazu i mišljenju koji tuženica matematički ne osporava, financijska vještakinja je visinu zateznih kamata na svaki pojedini iznos plaćen s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze u CHF od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015. (ukupni iznos preplate 12.935,45 EUR) utvrdila u ukupnom iznos od 5.514,60 EUR. Tužiteljica međutim ne potražuje zateznu kamatu u tom iznosu na koji bi sukladno iznesenim pravnim shvaćanjima ima la pravo već istu potražuje u iznosu od 1.815,08 EUR (ukupno zajedno za utvrđenom preplatom s osnova ništenih odredbi potražuje iznos od 14.752,53 EUR) kako to navodi u podnesku dostavljenim sudu od 25. studenog 2025. u kojem i određuje tužbeni zahtjev nakon primitka nalaza i mišljenja vještakinje, budući je iznos obračunate zatezne kamate od 5.514,60 EUR umanjila za utvrđeni iznos preplate u konverziji od 3.699,52 EUR, a koja preplata je iskorištena za namirenje njezinih obveza po konvertiranom kreditu sukladno Dodatku Ugovoru o kreditu.

28. Ističe se da je na temelju članka 2. ZPP sud u građanskim sporovima strogo vezan postavljenim tužbenim zahtjevom i činjeničnom navodima na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev te da nije ovlašten suditi ono što tužitelj nije tražio i na temelju činjenica na kojima ne temelji tužbeni zahtjev.

29. Slijedom naprijed iznesenog ovaj sud je primjenom članka 368. stavka 2. ZPP djelomično odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki III. izreke i to u dijelu kojim je tuženica obvezana platiti tužiteljici zateznu kamatu u zahtijevanom iznosu od 1.815,08 EUR sa zateznom kamatom od 25. studenog 2025. do isplate te je prihvaćanjem žalbe tuženice na temelju članka 373. točke 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u toj točki izreke i kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.937,45 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.

30. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti o troškovima postupka i to imajući u vidu način na koji je preinačena presuda, na temelju članka 154. stavka 2. ZPP.

31. Tužiteljica je djelomično uspjela s deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva time da se u vezi preinačenog dijela nisu provodili nikakvi dokazi dok je u odnosu na ništetnost ugovorene obveze vraćanja kredita vezane uz valutu CHF o čemu je sud prvog stupnja odlučio kao o prethodnom pitanju, uspjela u cijelosti pa je stoga tužiteljica u tom dijelu (osnovi) uspjela 100%. Uspjeh tužiteljice u odnosu na kondkcijski zahtjev je svega 12,30% što čini ukupni uspjeh tužiteljice od 56,15%, pa je stoga sukladno članku 154. stavku 2. ZPP uspjeh tuženice 43,85 %, a konačni uspjeh tužiteljice 12,30% u kojem postotku joj pripadaju troškovi zastupanja koje je prvostupanjski ocijenio potrebnim za vođenje parnice pravilnom primjenom članka 155. ZPP i pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – Odluka VUS RH – dalje u tekstu), ali je pogrešno zbrojio u iznosu od 2250 bodova umjesto pravilno 2000 bodova što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 5.000,00 EUR, a ne kako to pravilno ukazuje tuženica u žalbi, u iznosu od 5.625,00 EUR u kojem je iznosu te troškove pogrešno izračunao prvostupanjski sud. Stoga tužiteljici s osnova troškova zastupanja pripada ukupni iznos od 615,00 EUR (5.000,00 x 12,30%). Uz navedene troškove zastupanja prema uspjehu u parnici tužiteljici pripada trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 400,00 EUR zbog čega tužiteljica primjenom članka 154. stavka 2. ZPP ima pravo na trošak postupka u iznosu od 1.015,00 EUR te na taj iznos zateznu kamatu primjenom članka 151. stavka 3. ZPP od 29 prosinca 2025. do isplate.

32. Sukladno naprijed utvrđenom valjalo je primjenom članka 380. točke 2. u vezi članka 129. stavka 5. ZPP rješenjem potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženica obvezana tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.015,00 EUR sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2025. do isplate i na temelju članka 380. točke 3. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka u preostalom dijelu točke V. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.310,00 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom.

33. Tuženica je uspjela sa žalbom izraženo u postotku od 43,85% % pa joj je stoga tužiteljica u tom postotku odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP u obvezi naknaditi trošak žalbe koji se sastoji od izdataka za sastav žalbe u iznosu od 625,00 EUR sukladno Tbr. 10. točke 1. Tarife i PDV-a na taj iznos od 156,25 EUR (Tbr. 46. Tarife), a što iznosi 342,58 EUR. Tuženici nije dosuđen trošak pristojbe jer zahtjev za taj trošak („po odluci suda“) ne odgovara zahtjevu određenost propisanom člankom 164. stavkom 2. ZPP. Kako tuženica trošak žalbe određeno potražuje u iznosu od 781.25 EUR to je istu sa zahtjevom za trošak žalbe u iznosu od 438,67 EUR valjalo odbiti.

34. Prvostupanjska presuda u IV. izreke kojim je odbijena tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.815,08 EUR za razdoblje od 1. listopada 2025. (pravilno 2015.) do 24. studenog 2025. nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer