Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-189/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tužene JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, radi utvrđivanja sastava ostavine, osporavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice, tužene i punomoćnika tužene RT, po objavi 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 30. listopada 2013. između MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, i tuženice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, koji je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku 7. studenog 2013. pod brojem R2-299/2013.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak ovoga parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženoj JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 3.906,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 8. ožujka 2023. navodi da je Općinski sud u Osijeku donio rješenje posl.br. O-2729/2022-8 16. siječnja 2023. kojim se prekida ostavinski postupak iza pok. MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjim mjestom prebivališta u [adresa], te se označenim rješenjem zakonska nasljednica pok. ostaviteljice VT upućuje da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv zakonske nasljednice JT radi utvrđivanja sastava ostavine (osporavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2013. koji je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku 7. studenog 2013. pod brojem R2-299/2013). Zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. MT su tužiteljica VT i tuženica JT, kćeri ostaviteljice. Ostaviteljica je, kao primateljica uzdržavanja, zaključila sa tuženicom, kao davateljicom uzdržavanja, Ugovor o doživotnom uzdržavanju 30. listopada 2013. koji je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku 7. studenog 2013. pod brojem R2-299/2013, te je na ostavinskoj raspravi tužiteljica navedeni ugovor osporavala jer da tuženica nije izvršavala obveze sukladno ugovoru, a slijedom čega je sud donio označeno rješenje, koje je postalo pravomoćno 21. veljače 2023. Tuženica je uknjižena kao vlasnica nekretnina obuhvaćenih predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, odnosno nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada k. b. 2, 4 [adresa], površine 427 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), stan na drugom katu koji se sastoji od: dvije sobe, kuhinje, ostave, predsoblja i kupaonice, neto korisne površine 53,24 m2, [adresa], neodvojivo povezanog sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica je iskoristila narušeno zdravstveno stanje ostaviteljice MT kako bi sa istom zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ostaviteljica je u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora imala punih 90 godina. Tuženica nije uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze te se nije pravilno brinula i skrbila o ostaviteljici. Tužiteljica ima saznanja da tuženica nije redovito obilazila ostaviteljicu (u prosjeku jednom tjedno), već ju je često samo telefonski kontaktirala. Nije ju vodila niti redovito na liječničke preglede, a posebno imajući u vidu starosnu dob ostaviteljice i njezino narušeno zdravstveno stanje obzirom ista nije dobro vidjela niti čula, bila je inkontinentna, a teško se i kretala. Tuženica ostaviteljici nije pripremala zdravu prehranu, nije redovito brinula o njezinoj higijeni (tuženica ostaviteljicu nije oprala pune dvije godine), a ponekad bi odbijala ostaviteljici dati i lijekove kada bi se ista osjećala loše. Nekoliko dana prije nego je ostaviteljica preminula, ostaviteljica je imala visoku temperaturu te je došla hitna služba. Doktorica koja je bila dežurna u Domu zdravlja rekla je da ostaviteljica treba ići u bolnicu, a čemu se tuženica protivila. Tuženica tada nije htjela niti otići u ljekarnu po tablete za sniženje temperature, stoga je tužiteljica otišla po tablete u ljekarnu. Tužiteljica je često govorila tuženici i drugim članovima obitelji da bi netko trebao živjeti s ostaviteljicom u stanu kako bi ista bila pod stalnim nadzorom. Ostaviteljicu je često obilazila i kćer tužiteljice OT te se brinula o njoj. Tuženica nikada nije htjela prespavati kod majke u stanu. Dana 15. listopada 2022. tužiteljica je zvala dežurnu službu jer se njezina majka osjećala loše te su ju iz dežurne službe izvijestili da majci treba davati da pije puno vode, a što je tužiteljica često napominjala tuženici. Ostaviteljica je **.**.2022. preminula od dehidracije te tužiteljica smatra da do toga ne bi došlo da je tuženica davala ostaviteljici dovoljno tekućine, a sukladno uputi djelatnika dežurne službe. Ostaviteljica je uvijek govorila da će predmetni stan u kojem je živjela ostaviti svom unuku, sinu tužiteljice, stoga tužiteljica smatra da ostaviteljica koja je bila poodmakle dobi nije bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegove posljedice. Pozivom na odredbu članka 579. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) i članka 583. stavka 3. ZOO-a, a obzirom tuženica kao davateljica uzdržavanja nije ispunjavala svoje ugovorne obveze, tužiteljica predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu: "I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 30. listopada 2013. između MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, i tuženice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, koji je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku 7. studenog 2013. pod brojem R2-299/2013.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak ovoga parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana."

1.1. Na ročištu 22. svibnja 2025. tužiteljica je iznijela da odustaje od činjeničnih navoda gdje navodi da je tuženica iskoristila narušeno zdravstveno stanje ostaviteljice, odnosno da pok. ostaviteljica nije bila u stanju shvatiti značenje svog očitovanja prilikom zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegove posljedice. Stoga je ostala kod činjeničnih navoda koji su usmjereni isključivo na neizvršavanje obveza preuzetih ugovorom o doživotnom uzdržavanju od strane tužene kao davateljice uzdržavanja, a u odnosu na ostaviteljicu MT kao primateljicu uzdržavanja.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi, imajući u vidu da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Osijeku broja 46 O-2729/2022-8 od 16. siječnja 2023. upućena na parnicu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odnosnog rješenja, a da je tužba u ovosudnoj stvari podnijeta Općinskom sudu u Osijeku 8. ožujka 2023., da je sporna pravodobnost podnošenja ove tužbe, pa predlaže odbaciti tužbu kao nepravodobnu. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica tuženu optužuje za umorstvo njihove majke, a da nema nikakvog kaznenog postupka u tom smislu, pri čemu se upravo u nazočnosti tužiteljice dogodila smrt majke parničnih stranaka.

Nadalje ističe kako tužiteljica nije ugovorna strana predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa čak i da je proglašena jednom od nasljednica iza pok. MT, nije za očekivati da bude proglašena jedinom nasljednicom, tako da nije ovlaštena tužiti u dijelu, u kojem pravni interes imaju drugi sunasljednici, a napose, u tom smislu nije niti upućena u parnicu, već poradi utvrđenja ostavine iza pok. MT, skopčano sa odnosnom ostavinskom stvari. Dakle, ista nema aktivnu legitimaciju u smislu postavljenog tužbenog zahtjeva, nego nije niti vjerojatno da bi istu mogla steći. Nadalje, tužbeni zahtjev je neuredan u smislu odredaba ZOO- a, budući kod raskida ugovora nije moguće samo zahtijevati raskid kao statusnu stvar, već je nužan i dalji zahtjev za povratom stečenog, čega u smislu predmetnog tužbenog zahtjeva nema, pa su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i nepodobni za postupanje i provedbu u smislu rješenja i ostavinske stvari iz koje je tužiteljica upućena na ovu parnicu, slijedom čega tužiteljica predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu te nepodobnu za postupanje i provedbu.

Ističe kako je tužiteljica od tužene već darovana ½ kuće u [adresa], koju kuću je u cijelosti renovirala i uredila tužena, a tužiteljica se nakon ovog renoviranja u istu uselila, gdje je napustila muža i kćer u [adresa], a potom i tužila pok. MT u pogledu predmetnog stana, jer je smatrala da joj nešto pripada po osnovi njezina oca, pri čemu, njezin otac se uselio kod svoje supruge, sada pok. MT u predmetni stan, na koji je ona ranije stekla stanarsko pravo te sa kojom je već živjela tužena, a kasnije su se pok. MT i otac tužiteljice razveli te je on odselio, a tek nakon značajnog proteka vremena, kada su se stekle mogućnosti otkupa stana, pok. MT je izvršila otkup stana vlastitim sredstvima, pa je tužiteljica odnosnu parnicu izgubila. Pok. MT je bila izvrsnog zdravlja i unatoč godinama dobro pokretna, a nosila je pelene iz razloga što nije u potpunosti mogla upravljati sfinkterima. Pok. MT je više puta iskazivala žaljenje u svezi tužiteljice, jer se ista njome kao osobom razočarala te joj ni u kom slučaju nije vjerovala, već i ranije poučena vezano za uzdržavanje njezine sestre, koju su se obvezali uzdržavati i tužiteljica i tužena, no, isključivo se skrbila upravo tužena, a naročito u pogledu odnosnog stana nije smatrala da bi trebao dobiti bilo tko osim tužene, tim prije, što je upravo tužena svoju ½ kuće, stečene od tetke, zajedno sa tužiteljicom, nakon što je renovirala cjelokupnu kuću, darovala majci, a ona tužiteljici, pa je istoj bilo prirodno da, nakon što je tužiteljica već stekla po osnovi uzdržavanja i darovanja jednu kuću, da njezin stan stekne tužiteljica. Tužena je uvijek izvršavala svoje obveze i to ne zbog samog Ugovora, nego jer se radilo o njezinoj majci, kojoj je osigurala i urednu prehranu, koja joj je uredno dostavljana, a sa kojom se ponekad poslužila i tužiteljica, dok je njezina kći vrlo rijetko i zapravo prigodničarski znala posjetiti baku. U smislu hidratacije pok. MT, za istaći je kako je ona inače voljela konzumirati mlijeko, te ga je uvijek imala, a notorno je poznato kako je mlijeko i inače zbog sadržaja proteina i laktoze teže probavljivo od same vode te stoga i bolje i efikasnije hidrira, no, predmetno se svakako nije radilo o bilo kakovom problemu sa dehidracijom i/ili rehidracijom, već je žena naprosto umrla od starosti. Pok. MT je umrla na ponedjeljak, a stanje joj se pogoršalo na način, da joj je krajem prethodnog tjedna temperatura zapravo varirala od normalne do povišene, tj. negdje do cca. 37 stupnjeva te bi se sama i spuštala, a niti je pok. majka stranaka smatrala da treba zbog bilo čega na hitni prijem u bolnicu, niti je to smatrala tužena, a niti je itko po pozivu tužiteljice dolazio sa hitnog prijema da ju vozi, a da bi to tužena priječila na bilo koji način, a tablete za temperaturu je kupila doista tužiteljica, no, pok. MT ih je odbijala koristiti te za to nije bilo stvarne potrebe. Zbog ovih tegoba, tužena je pozvala njezinu liječnicu, koja ju je pregledala u petak, nije utvrdila nikakove indikacije za bolničko liječenje niti za primjenu bilo kakovih posebnih tretmana niti terapije, a odredila je kontrolu krvi i urina, što je u ponedjeljak i učinila sestra, koju je u te svrhe liječnica uputila, čemu su bile nazočne i tužiteljica i tužena, da bi tužena po odlasku medicinske sestre otišla, a tužena ostala s majkom, koja je nedugo poslije toga preminula. Tužena je sa sada pok. majkom zaključila predmetni ugovor sukladno upravo volji sada pok. majke, koja je bila do kraja lucidna i svjesna te samostalno pokretna, a sam Ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku pred ovlaštenom i nadležnom sutkinjom, koja također nije našla bilo kakovih nedostataka, napose u smislu duševnih smetnji na strani primateljice uzdržavanja. Slijedom rečenog, tužena predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane i naloži tužiteljici da tuženoj nadoknadi prouzročene parnične troškove, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku 15 dana.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl.br. O-2729/2022-8 od 16. siječnja 2023. (stranica 5-6 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2013. (stranica 8-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 10-24 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Z-6234/14 od 20. kolovoza 2014. (stranica 52 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 53, 58 spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18. ožujka 2003. (stranica 54-56 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Z-5878/14 od 11. kolovoza 2014. (stranica 57 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 26. kolovoza 2014. (stranica 59-62 spisa), iskaz svjedokinja KT (stranica 104-106 spisa), OT (stranica 106-108 spisa), ST (stranica 110-111 spisa), UT (stranica 112-113 spisa), PT (stranica 113 114 spisa), VTS (stranica 120 spisa), ŠT (stranica 120- 121 spisa), ZT (stranica 121-122 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 226-227 spisa), iskaz tužene (stranica 227-229 spisa), izvršio uvid u spis ovoga suda posl.br. O-2729/2022.

3.1. Nisu saslušane svjedokinje ČT, ET, NT, IT, budući je tužena tijekom postupka odustala od izvođenja tih dokaznih prijedloga. Tužiteljica je na ročištu 10. lipnja 2026. odustala od prijedloga da se od liječnice opće prakse pok. MT zatraži cijeli zdravstveni karton, odnosno od prijedloga za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost da li je tužena vodila brigu o zdravlju pok. MT.

3.2. Tužiteljica je 27. ožujka 2026., 14. svibnja 2026., 27. svibnja 2026. i 2. lipnja 2026. dostavila u spis podneske s predloženim novim dokazima. Sud je odredio da se niti podnesci niti predloženi dokazi neće uzeti u obzir obzirom su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, a evidentno je da je tužiteljica istima raspolagala prethodno zaključenju prethodnog postupka. Naime, odredbom članka 299. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje u tekstu: ZPP) je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.), da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.), te da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.).

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 30. listopada 2013. između MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, i tuženice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, koji je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku 7. studenog 2013. pod brojem R2- 299/2013.

5. Među strankama nije sporno:

- da su MT, kao primateljica uzdržavanja, i JT, kao davateljica uzdržavanja, 30. listopada 2013. sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor je ovjeren pred s Općinskog suda u Osijeku 7. studenoga 2013. pod brojem R2-299/2013-3,

- da su člankom II. Ugovora o doživotnom ugovorne strane ugovorile da se u izvršavanju svoje obveze na davanje doživotnog uzdržavanja, davateljica uzdržavanja obvezuje uzdržavati primateljicu uzdržavanja, a naročito nabavljati joj odjeću i obuću, prehranu, brinuti o njezinoj higijeni, brinuti se o njezinom zdravlju i osigurati joj potrebnu liječničku pomoć, nabavljati potrebne lijekove, po potrebi osigurati joj pomoć drugih osoba u izvršavanju navedenih obveza i po smrti primateljice uzdržavanja, sahraniti ju o svom trošku prema mjesnim običajnima, koje obveze je davateljica uzdržavanja vršila i prije sklapanja ovog ugovora,

- da su u članku III. stranke ugovorile da na ime primljenog uzdržavanja, MT ostavlja davateljici uzdržavanja vlasništvo nekretnine – stana na II. katu stambene zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koji se stan sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, predsoblja i kupaonice, ukupne površine 53,24 m2, upisan u knjigu položenih ugovora PU 6253 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je MT umrla **.**.2022.,

- da se JT temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. studenoga 2013., 17. studenoga 2022., uknjižila kao vlasnica stana na II. katu stambene zgrade u [adresa].

5.1. Navedena utvrđenja proizlaze i iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2013., smrtovnice od 24. listopada 2022., izvadka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Sporno je među strankama je li tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari.

6.1. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. O-2729/2002 utvrđeno je:

- da se u istom vodi ostavinski postupak iza MT umrle **.**.2022.,

- da su VT i MT, kćerke pok. MT, njezine zakonske nasljednice,

- da je rješenjem posl.br. O-2729/2022-8 od 16. siječnja 2023. prekinut ostavinski postupak iz pok. MT (točka I. izreke), da je zakonska nasljednica VT upućena da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv zakonske nasljednice JT radi utvrđivanja sastava ostavine (osporavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2013. koji je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku 7. studenoga 2013. pod brojem R2-299/2013), (točka II. izreke), da ako na parnicu upućeni nasljednik istu u navedenom roku ne pokrene, postupak će se nastaviti bez obzira na razloge zbog kojih je prekinut, a prema do sada utvrđenim činjenicama (točka III. izreke),

- da je rješenje posl.br. O-2729/2022-8 od 16. siječnja 2023. postalo pravomoćno 21. veljače 2023.

6.2. Iz stanja ovoga spisa proizlazi da je VT **.**.2023. podnijela tužbu protiv tužene JT radi utvrđivanja sastava ostavine, osporavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

6.3. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica podnijevši tužbu u ovom predmetu 8. ožujka 2023., istu podnijela u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja posl.br. O-2729/2022-8 od 16. siječnja 2023., koje je postalo pravomoćno 21. veljače 2023., pa se prigovor nepravovremenosti tužbe tužene ukazuje neosnovanim.

7. Nadalje sporna je aktivna legitimacija tužiteljice te da li ispunjeni zakonski uvjeti za raskid ugovora odnosno je li tuženica izvršavala sve ugovorene obveze.

7.1. Odredbom članka 579. Zakona o obveznim odnosima (

"Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), važećeg u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (stavak 1.), a ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora (stavak 2.). Navedeni ugovor temeljem članka 580. stavak 1. i 2. ZOO-a mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice. Dakle, radi se o strogo formalnom aleatornom pravnom poslu čije ispunjenje stranke ne mogu predvidjeti jer ovisi o neizvjesnom događaju – smrti primatelja uzdržavanja. Odredbom članka 583. stavka 3. ZOO-a je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

7.2. Što se tiče aktivne legitimacije, ovaj sud utvrđuje da ista postoji, budući se temelji na rješenju ovoga suda posl.br. O-2729/2022-8 od 16. siječnja 2023. kojim je tužiteljica upućena u parnicu radi utvrđivanja sastava ostavine odnosno osporavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2013.

7.3. Jednako tako Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama Rev-1955/13, Rev-1394/07, Rev-3184/99, Rev-434/2025, izrazio pravno stajalište da su nasljednici primatelja uzdržavanja ovlašteni tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja ugovorne obveze od strane davatelja uzdržavanja, jer je riječ o imovinskom pravu koje prelazi na zakonske nasljednike primatelja uzdržavanja. Dakle, tužiteljica kao zakonska nasljednica primateljice uzdržavanja MT je legitimirana podnijeti tužbu protiv ovdje tužene kao davateljice uzdržavanja radi a ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2013. zbog neizvršavanja ugovorne obveze od strane tužene kao davateljice uzdržavanja.

8. Ovaj sud je, iako je tužiteljica odustala od činjeničnih navoda u kojima navodi da je tuženica iskoristila narušeno zdravstveno stanje ostaviteljice, odnosno da pok. MT nije bila u stanju shvatiti značenje svog očitovanja prilikom zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegove posljedice, ocijenio da je, iako je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila u dobi od 90 godina, da iz iskaza svjedoka proizlazi kako je bila lucidna, da je znala što se događa oko nje, da nije imala većih zdravstvenih problema (osim da je slabije čula, bila inkontinentna, slabije je vidjela) što nikako ne ukazuje da je bila takovog zdravstvenog stanja da ne bi mogla shvatiti značenje sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno da je to na bilo koji način utjecao na njezinu svijest priliko sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Jednako tako ugovor o doživotnom uzdržavanju je ovjeren na sudu kod suca Općinskog suda u Osijeku, koji je prilikom ovjere ugovarateljima pročitao ugovor i upozorio ih na njegove posljedice. Dakle, ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan.

9. Radi utvrđenja je li tuženica ispunjavala svoje obveze iz ugovora saslušane su parnične stranke i svjedoci LT, OT, ST, UT, PT, JTS, ŠT i HT.

9.1. Svjedokinja LT je iskazala da tuženu zna već 13 godina, od tada zna i njezinu majku, naime ona i JT žive u susjedstvu, kuća do kuće u [adresa]. Ne poznaje VT, niti poznaje osobu koja sjedi njoj s lijeva. Pokojna MT živjela je na Jugu i o njoj se je brinula gospođa JT. MT je živjela sama time da je Milka odlazila kod nje svaki dan, donosila joj je ručak, mlijeko, čistila je stan, prala veš, peglala, prala prozore, tepihe. To zna jer je to na svoje oči vidjela, jer je znala dolaziti u Mandin stan, radilo se o prekrasnom dvosobnom stanu koji je uvijek bio uredan. MT, koliko ona zna nije nikada imala nikakvih kroničnih bolesti, nije vidjela kutije od lijekova u stanu, jedino što je vidjela su ulošci za inkontinenciju. Nikada nije nikoga vidjela da bi dolazio u Mandin stan. U Mandinom stanu je bila često, npr. nekada tri puta mjesečno, nekada više, ovisno kako je često bila i kod svoje prijateljice koja je također živjela u toj ulici. Zna da je JT često puta pričala o svom nećaku, sestrinom sinu, za koje je rekla da su u dobrim odnosima i koji danas živi u Mandinom stanu. Poslije Mandine smrti ona više u tom stanu nije bila. JT ju je nazvala tri dana prije Mandine smrti i rekla joj je da je mama bolesna, da mami nije dobro, da ju vodi u bolnicu i da će ostati spavati kod majke. Ne zna od čega je MT umrla, može reći da je umrla od srca jer je bila stara imala je 100 godina. Bila je na Mandinom pogrebu i zna da je cijeli pogreb platila JT, time da ne zna pojedinosti, odnosno što sve. JT joj je rekla da je sklopila ugovor o doživotnom sa majkom. Rekla joj je da su se ona, majka i sestra dogovorile da će kuća na kojoj je JT imala svoj dio, u cijelosti pripast njezinoj sestri, a da će stan u kojem je živjela MT u cijelosti pripasti JT. Milka je vozila auto i svaki dan je bila na Jugu kod majke.

Na upit punom. tužene odgovorila je da ne zna kada se JT dogovorila s majkom u svezi ugovora, JT poznaje 13 godina, ne zna da li je to bilo prije ili nakon što ju je upoznala. Zna da se Milka 13 godina koliko ju zna brinula o majci. Upoznale su se jednog dana kad je snijeg padao na parkiralištu i kada je JT ponudila da će očistiti krov na njezinom vozilu. Čuju se svaki dan, dolazila su jedna drugoj na kavu i čaj.

Na upit tužiteljice da opiše njezinu majku odgovorila je da se radilo o lijepoj ženi, imala je sijedu kovrčavu kosu, srednje dužine, pokrivala je uši, obzirom je kosa bila kovrčava djelovala je punije. Bila je negdje njezine visine, ona ima 1,65 m, nešto je bila punija od nje, imala je koju kilu više, ona (svjedokinja) ima 65 kg. Imala je lijepe jagodice, ten, lijepe pune usne, malo bora oko usta. Većinom je nosila svjetlije boje, nikad na njoj nije vidjela crnu boju, pa je i njoj koja je bila u crnini jer je žalovala za sinom, rekla da skine crninu da joj crnina neće vratiti sina. Voljela je nositi krem prsluk sa džepovima. Nosila je naočale jer je slabije vidjela, normalno se kretala. Pok. MT je živjela ili u prizemlju ili na prvom katu, ne zna točno, nije brojala. Na upit suda odgovorila je da joj MT nikada nije spominjala svog unuka, pričale su o šivanju, kuhanju i slično. Ista je bila psihički i mentalno zdrava, ništa nije zaboravljala, bila je ugodna u razgovoru. Pred njom nije govorila o kćerima, znala je da ona takve stvari ne voli, tračeve.

Na primjedbu punom. tužiteljice da je svjedokinja u bliskom odnosu sa tuženom i da svojim iskazom želi pogodovati istoj svjedokinja je iznijela da ostaje kod svog iskaza, da je iznijela samo ono što je vidjela i čula, ništa nije izmislila, nije takav tip osobe da bi nešto mogla reći a što stvarno ne zna. Nikada nije ništa loše rekla niti o Milkinom nećaku, niti o Milkinoj sestri, jer o njihovim odnosima ništa ne zna jer o tome nije pričala niti sa JT niti sa pok. MT, takve stvari ju ne zanimaju .

9.2. Svjedokinja OT, kći tužiteljice, je iskazala da je pokojna baka MT živjela u [adresa], skrbnik joj je bila V, ona tako zove tuženu JT. O baki su se brinuli svi, najviše ona (svjedokinja) i majka. Kad je rekla svi, ustvari mislila je na sebe i majku, jer se o baki nitko drugi nije brinuo. Baka ju je često zvala telefonom da joj ide u trgovinu po mlijeko, kruh, zajedno su išle frizeru, znala joj je odrezati nokte, spremiti. Kod bake je dolazila dva puta tjedno. Ona (svjedokinja) je živjela u [adresa], a ona (baka) u gradu, radilo se o udaljenosti 3 km, 10 km, ne zna točno. Kod bake je dolazila autobusom a kad je položila vozački dolazila je i autom. Kad je došla kod bake tamo je znala vidjeti Milkicu, znala ih je zateći kako zajedno piju kavu, gledaju televiziju. Ponekad su sve tri znale zajedno piti kavu. V nije živjela kod bake, ona je živjela u [adresa], u [adresa], ne može sad ni otprilike reći kolika je udaljenost između bakinog stana i Milkičinog stana. Jednom je V vidjela kako sprema baki stan. Ona i baka su se znale povući u sobu same, dok bi V ostajala u kuhinji, a što je tamo radila, ne zna. Baka joj nije pričala o odnosu sa V i što V radi kod nje, nju je zanimalo kako je ona i što radi. Baka je imala slabiji vid pa joj je znala doći blizu kako bi ju mogla vidjeti i prepoznati. Kad ju je znala nazvati telefonom znala je pitati tko zove ali kad joj je rekla tko je, znala je. Baka joj je znala reći da ona čuva novce za svoj sprovod ali ne zna tko je, niti čijim novcem je sprovod plaćen.

Na upit punom. tužiteljice odgovorila je da zna da je tetka V bila bolesna, imala je problema sa štitnjačom ali ne zna koje godine je to bilo. Išla je i na terapije, znala je ostajati u bolnici i za vrijeme dok je bila u bolnici nije osigurala osobu koja bi brinula o baki. Zna da je išla na more kod prijateljice na Brač, koliko dugo je bila, ne zna, pretpostavlja 7 dana i više, time da ni tada nije osigurala osobu koja bi se skrbila o baki. Zna da je jednom prilikom došla baki u posjet, zna da je tada V bila na moru i da je zvonila na vrata stana, nitko se nije javljao, zabrinula se, ali na kraju je baka ipak otvorila vrata. Ključ bakinog stana imala je samo V, nisu ga imale niti ona (svjedokinja) niti njezina majka. Baka nije dala ključeve niti njoj niti njezinoj majci, jer je znala reći da o svemu brigu vodi V, o svim bitnim stvarima i da se ona ne želi petljati u to. Njezina majka je brinula o baki na način da je išla u nabavku, u trgovinu, da joj je rezala nokte. Ona i njezina majka su kupale baku, to nije bilo često zato što baka nije htjela, jer joj je teško bilo popeti se u kadu i izići iz kade. Što se tiče bakinog zdravstvenog stanja općenito, žalila joj se da ju bole koljena, da ne vidi, da ne čuje, koliko zna pila je neke vitamine, željezo, znala je vidjeti bočice u frižideru. Sa bakom nikada nije išla kod doktora. Neposredno pred bakinu smrt primijetili su da baka ne želi jesti, piti, nije se mogla ustati i tada je njezina majka predložila da pozovu hitnu da baki nije dobro. V je rekla da baku ne treba voziti na hitnu, stoga je nisu ni odvezli, dva dana nakon toga baka je umrla kod kuće. Ne zna od čega je na kraju baka umrla.

Na upit punom. tužene odgovorila je da JT poznaje od kada zna za sebe, 25 godina, obzirom da sada imam 30 godina, i kroz to vrijeme zna da se V družila s bakom, išla kod bake. Kad je Milkica otišla na more, ona nije osigurala osobu koja će brinuti o baki, pa je tada baka znala nazvati nju ili njezinu mamu da joj donesu iz trgovine kruh i što joj treba. Tada nije dolazila kod bake svaki dan, nego svaki drugi dan ili po potrebi ovisno o tome da li joj nešto treba ili ne. O baki, na način kako je opisala, se brinula od neke svoje 12., 13. godine. Kada ona nije baki odlazila po namirnice i brinula o njoj, tada je to znala njezina majka, a ponekad i V. Baka je sama kuhala, ali nekih 8 do 10 godina pred smrt više nije spremala obroke, tako da joj je ona znala ponekad nešto skuhati, voljela je poriluk, palentu. Misli da je jedno vrijeme baki kuhala i Milkica, kasnije nije, time da ne može precizirati to "kasnije", a isto tako ne zna zašto je V prestala kuhati baki, samo po bakinom pričanju zna da joj V nije kuhala.

Na upit suda odgovara da nema saznanja o tome da li je baka kupovala odjeću, nije zamijetila da bi baka imala novu odjeću.

Na upit punom. tužene odgovorila je da ona i V nikada nisu imale neki odnos, ima osjećaj da ju ona nikada nije prihvatila kao svoju polunećakinju, da ju nije voljela. Čak je znala imati neke ponižavajuće komentare u odnosu na nju i zato nisu u dobrim odnosima i ne pričaju.

9.2.1. Sud nije poklonio vjeru iskazu navedene svjedokinje u dijelu gdje navodi da su brigu o pok. MT vodile ona i njezina majka-tužiteljica. Naime, iako je prvotno iznijela da su brigu o pok. vodile jedino ona i njezina majka, u nastavku iskaza ona navodi da je kad bi došla kod bake tamo znala zateći tuženu, da su tužena i pok. znale piti kavu, gledati televiziju, da je jednom vidjela tuženu kako baki sprema stan, kao i da joj je baka rekla da brigu o svim bitnim stvarima vodi V - tužena, što ukazuje da je upravo tužena bila ključna u brizi za pok. i da se pok. oslanjala na nju. Okolnost da je svjedokinja dolazila baki u posjet, da se družila s njom i povremeno joj nešto kupila, obavila za nju, nikako ne znači da je ona time preuzela cjelokupnu brigu o njoj, već da se radilo o očekivanom i poželjnom ponašanju unuke prema baki. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je imenovana svojim iskazom nastojala pogodovati tužiteljici.

9.3. Svjedok ST, bivši suprug tužiteljice, je iskazao da 15 godina prije smrti pokojne MT nije bio kod nje, naime, njegova supruga i on nisu živjeli zajedno pa niti MT nije htjela da dolazi kod nje. Sva saznanja koja ima o odnosu pok. MT i ovdje tužene ima od svoje kćeri, OT koja je živjela sa njim, kao i od svoje supruge koja joj je znala doći u posjet kod kćeri. Tako mu je kćerka rekla da joj je baka rekla da joj je tužena skrbnica pa su on i supruga mislili da je skrbnica. Tek nakon pokretanja ovog postupka saznao je za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju i ustvari proizlazi da je baka ugovor o doživotnom uzdržavanju tumačila kao skrbništvo. Baka je pod skrbništvom podrazumijevala da se tužena o njoj trebala brinuti to znači da je trebala brinuti o svemu što je potrebno, da je vodi liječniku, da ide u trgovinu, da je posjećuje, da brine o njoj učestalo, da joj kuha, sprema. Tužena ništa od toga nije radila, svake godine odlazila je na more kod prijateljice na Brač, dva puta bila je u Nizozemskoj kod kćerke, bila je na operaciji štitnjače, a i kad je bila u Osijeku znalo se dogoditi da 7 do 10 dana nije dolazila kod bake. Kad je bilo toplo, baka nije imala klimu. Ključ bakinog stana imala je tužena, ključ je imala i baka, međutim baka nikom drugom nije dala ključ jer joj tužena to nije dopuštala, a to zna jer je baka tako rekla njezinoj kćerki. Njegova kćerka je redovito obilazila baku, dva do tri puta tjedno, pogotovo kad bi ju baka nazvala da joj ode u trgovinu po mlijeko, keksiće i ostale namirnice. Kćerka je znala baki rezati nokte na nogama, dva do tri puta godišnje odvesti je na frizuru, ponekad joj je znala skuhati. Tužena je znala donositi baki kuhanu hranu, no na kraju joj više nije niti kuhala već je baka dobivala hranu iz Caritasa, koju nije voljela jer je bila jako loša. I njegova supruga je znala ponekad skuhati. Njegova kćerka i baka su puno razgovarale, voljele se i poštivale. Kćerka je obilazila baku i kad ju baka nije zvala, a kad se nisu vidjele, čule su se telefonom. Znalo se dogoditi da je kćerka došla kod bake i nije mogla ući unutra, pa je lupala po vratima dok baka nije čula da bi joj otvorila. Baka se žalila na Milkicu jer da ista ne ispunjava svoje obveze pa je kćerki govorila kako Milkica ne dolazi redovito i da je ostala bez mlijeka, bez hrane. Baka nije tražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je bila pod tuženičinim utjecajem, to mu nitko nije rekao to je njegovo mišljenje. Jednom prilikom baka je zvala kćerku da ide u trgovinu. Kad je kćerka došla pitala ju je gdje je Milkica, baka joj je rekla da se čula s Milkicom s telefonom, i da je Milkica s prijateljicama na kavi, time da je baka rekla kćerki rekla da ne poznaje niti jednu Milkičinu prijateljicu. Baka je bila svjesna svega. Kod nje nitko nije dolazio osim njegove supruge, tužene, njegove kćerke i sina. Ukoliko bi netko i došao to bi dugo prepričavala. Nikada nije rekla da je netko bio kod nje. I njegov sin J je 6 mjeseci nakon potpisivanja ugovora o doživotnom živio kod bake i nije rekao da je u tom vremenu itko dolazio u posjet baki, osim V. Sin mu nije rekao što je V radila kad je dolazila u posjet baki, primijetio je jedino da su bile u kuhinji i razgovarale, a inače je on većinu vremena provodio u sobi, po struci je informatičar. Što se tiče bakine sahrane čuo je od supruge i kćerke da je baka imala ušteđevinu, da je baka uvijek pričala da ima novaca za sahranu, pa pretpostavlja da je sahrana plaćena bakinim novcem. Zna da tužiteljica nije platila sahranu jer joj je baka rekla da ima novaca, a uostalom obveza da sahrani baku bila je Milkičina, obzirom je to tako proizlazilo iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Baka je umrla **.**.2022., dan uoči smrti baki nije bilo dobro, kod nje su tada bile njegov sin, kćerka, tužena i supruga, supruga je kontaktirala Hitnu i Dom zdravlja, na Hitnoj su joj rekli da ju odmah dovedu da će dehidrirati. Na Hitnoj su zaključili da će baka dehidrirati a obzirom na opis stanja koje im je dala njegova supruga. Tužena nije dozvolila da baku odvedu na Hitnu jer je smatrala da to nije potrebno, čak su se oko toga supruga i tužena posvađale. Idući dan baka je umrla od dehidracije i zatajenja bubrega. Na dan smrti oko 9 sati nazvala ga je supruga i rekla da je mama poplavila da misli da je umrla da ne zna što će učiniti, rekao joj je da odmah nazove Hitnu. Na dan smrti otišao je izraziti saučešće, u stanu su bili njezin sin, kćerka, supruga i V. Tada mu je V sama rekla da nije bila prisutna kada je baka umrla jer je išla u trgovinu i na kavicu.

Na upit punom. tužiteljice odgovorio je da u razdoblju 6 mjeseci kada je njegov sin J živio kod bake, on nije brinuo o baki, to nije niti bila njegova obaveza. Tada su o baki brinule njegova supruga, moja kćerka i tužena. Što se tiče osobne higijene, odnosno kupanja, supruga i kćerka su nekoliko puta godišnje kupale baku, time da je ona kupanje odbijala, jer su je boljela koljena i bojala se da će pasti. Ne zna da li je tužena kupala baku, nema tih saznanja. Na pitanje da li je zadnji dio života prije smrti baka bila inkontinentna, da li je nosila pelene, odnosno tko ih je nabavljao, odgovorio je da je supruga ponekad znala promijeniti pelene, kćerka nije. Inače o tome je vodila brigu tužena. Ne zna tko je baki mijenjao pelene, kupovao ih kada tužene nije bilo, pretpostavlja da je sama.

Na upit punom. tužene odgovorio je da ne zna koliko često je tužena dolazila kod bake, jedino zna da mu je kćerka pričala da su se ona i V znale sresti kod bake, da su se tada baka i kćerka povlačile u sobu, jer V i kćerka nisu bile u dobrim odnosima, V ju nije voljela, ponižavala ju je, vječito prigovarala, nije ju prihvaćala. To samo baka zna koliko često ju je V posjećivala. Baka nije dozvolila da se nitko miješa u njezin odnos sa V, da se V ne bi naljutila. Što se tiče bakinog zdravstvenog stanja zna da je 2014.g. imala escherichiu coli, i da je bila dva tjedna u bolnici, nije dobro vidjela, nije dobro čula, boljela su je koljena, također sama je znala sići sa drugog kata ispred zgrade, prošetati se i vratiti u stan. Kćerka nije vodila baku kod doktora, nije ju vodila u bolnicu, ali za vrijeme dok je baka bila hospitalizirana posjećivala ju je u bolnici. Pretpostavlja ukoliko je baka trebala ići kod doktora, da ju je vodila V jer nije zvala suprugu i kćerku da ju vode. Uostalom nema saznanja da je išla doktoru. Baka se žalila na nebrigu od strane tužene, i to čitavo vrijeme od sklapanja ugovora pa do smrti, time da kad govori o ugovoru, mislio je da se radi o ugovoru o skrbništvu, a tek pokretanjem ovog postupka saznao je da se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

9.3.1. Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu saslušanog svjedoka u kojem je iskazivao o odnosu između pok. MT i ovdje tužene, a u svezi ispunjenja obveza iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, budući isti sva saznanja o tom odnosu temelji na informacijama koje je dobio od tužiteljice te svoje i tužiteljičine kćerke, dakle nema nikakvih neposrednih saznanja o onome o čemu je iskazivao. Jednako tako ovaj sud utvrđuje da je njegov iskaz sadržajno gotovo identičan iskazu svjedokinje OT.

9.4. Svjedokinja UT je iskazala da poznaje tuženu jer su od 1970. godine poslovno surađivale, a otkad su u mirovini, ona od 2004., a tužena misli od 2005., otada se druže, odu zajedno na kavu, šetnju, ne žive baš blizu, ona je na Jugu a tužena je u Industrijskoj. Znaju se naći često, jednom do dva puta tjedno, ovisno o vremenu. Pokojnu MT je vidjela par puta, zna da je živjela u stanu, na drugom katu, zadnji puta kad ju je vidjela dvije do tri godine prije njene smrti, tada je bila prisebna, dobrog zdravlja, imala je trajnu, negdje njezine visine (ona je visoka 1,61 cm). U centru Juga 2 je Konzum koji se nalazio blizu pokojničinog stana, u taj Konzum tužena je išla u nabavu, kupovala je namirnice i nosila ih svojoj majci. Vidjela je samo kupovinu namirnica, a tužena joj je rekla da ih nosi svojoj majci. Rekla joj je da kuha majci, brinula se da ima svaki dan jelo, a kad nije imala skuhano tada je kupila već gotovo i dovršila kod majke. Majci je pospremala, čistila, radila sve što treba, zna da je jako pedantna. Zna da ju je vodila kod doktora, kupovala joj lijekove, zna da joj je nosila mokraću, vozila ju vaditi krv. Zna da je tužena znala otići na godišnji ali tada se svaki dan u par navrata čula s majkom. Tada je majci znala skuhati za par dana, time da si je ona mogla i sama podgrijati hranu. Znam da je znala naručiti dostavu hrane preko Crvenog križa. Zna da je pokojna MT sahranjena na Gornjogradskom, tzv. Aninom groblju, bila je na sahrani i karminama. U priči Milkica joj je rekla da je ona platila sahranu i karmine. V joj je rekla da ona ima sestru ali da je ona dolazila majci jako rijetko, na pola sata, unuka, kćerka njene sestre je živjela u blizini, ali je rijetko dolazila kod pokojne osim kada je unuci trebala financijska pomoć. Zna da je napravljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između pokojne i tužene, da je potpisan u sudu, da je prema tom ugovoru stan trebao ići tuženoj. Poznato joj je da je VT imala pse pa da je pokojna rekla da njoj ostavlja kuću, a da će stan pripasti Milki.

Na upit punom. tužene odgovorila je da otkada poznaje tuženu, ista se družila sa pokojnom. Kroz vrijeme koje poznaje tuženu zna da je brinula o majci, još dok su poslovno surađivale, znala joj je reći da se svaki dan čuje s majkom, da kad je majci što trebalo da je odlazila kod nje, zadnjih godina njenog života intenzivnije se brinula o njoj. Milka se uvijek slagala s mamom, nije joj ništa branila. Zna da se JT i njena sestra nisu slagale ali nisu ulazile u dubinu tog odnosa.

Na upit punom. tužiteljice odgovorila je da ne zna da li je u nekom periodu MT bila na liječenju u bolnici duži period. U periodu tri godine prije Mandine smrti, saznanja o brizi JT u odnosu na MT ima od same JT, naime JT je znala pitati kako je mama, a ona joj je rekla skuhala joj je, odnijela joj je, čistim i slično. Što se tiče udaljenosti između Mandinog stana i Milkičinog stana, ista je iznosila negdje 5 do 6 kilometara. Iz Milkičinog pričanja, poznato joj je da je MT u stan dolazila unuka OT ali da je to bilo jako, jako rijetko.

Na upit tužiteljice odgovorila je da zna gdje je živjela Mandičina unuka OT, živjela je u [adresa], i ta ulica je u blizini ulice u kojoj je živjela MT, otprilike udaljenost je bila 100 metara između Mandinog stana i stana u kojem je živjela unuka OT.

Na prigovor tužiteljice dna iskaz svjedokinje da OT nikada nije živjela u [adresa], svjedokinja navodi da ostaje kod svog iskaza, a nadalje navodi da je OT u [adresa] bila podstanar.

9.5. Svjedok PT je iskazao da mu je pokojna MT bila tetka, i znao je ponekad dolaziti kod nje. Unazad deset godina prije Mandine smrti znao je doći kod nje dva do tri puta mjesečno i to onda kada je vidio da je pred zgradom parkiran Milkin auto, tada su znali pričati, ostao je na kavi. Rijetko je znao navratiti kod MT kad je bila sama, možda jednom mjesečno. Što se tiče Mandinog zdravstvenog stanja, bila je urednog zdravstvenog stanja, nije jako bila bolesna, bila je pokretna, uredna čista, radila je kućanske poslove. Znala si je oprati suđe, sama se presvući, obući, spremiti hranu, spremiti krevet, zna da je nosila i pelene i da ih je sama mijenjala. Zna da je najviše pred kraj Mandinog života najviše skrb o njoj vodila JT, radilo se o vremenu nekoliko mjeseci prije Mandine smrti. Stanuje u [adresa], a pokojna MT je živjela u [adresa], iz svoje spavaće sobe vidi parkiralište ispred zgrade u kojoj je živjela MT, i na tom parkiralištu je često vidio Milkin auto, Škoda Felicia [registarska oznaka] i da je isti parkiran pred zgradu, vidio je nekad JT da izlazi iz auta, da nosi vrećice gore. JT je tada živjela u [adresa] koja je od [adresa] udaljena nekih 5 minuta vožnje, a to zna jer mu na Bosutskom radi supruga. Viđao je Milku kako ide iz trgovine, Konzum, vozi transportna kolica, da ide iz ljekarne. Zna da je pokojna imala i kćerju VT ali nju i njezinu obitelj nije nikada vidio kod pokojne MT. Zna da je sklopljen ugovor koji se tiče kuće u [adresa], ta kuća je pripadala Mandinim sestrama, on je bio jedan od njihovih nasljednika ali se svojeg dijela odrekao u korist JT, VT i teta MT. Na kraju ta kuća pripala je VT jer je bio takav dogovor između teta MT, JT i VT, s time da je JT trebao pripasti stan teta Mande u [adresa]. Nema saznanja da bi bio sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između MT i JT, ali zna da se JT brinula o MT. MT je sahranjena na Aninom groblju, bio je na sahrani i karminama. Sahranu i karmine platila je Milka i to Mandinim sredstvima, naime MT je imala ušteđevinu koja je bila namijenjena pokriću troškova njene sahrane i karmina. Ako je bilo potrebe da je Milka nadometnula dio novaca za sahranu i karmine.

Na upit punom. tužene odgovorio je da u [adresa] živi od 1995.g. JT je unazad par mjeseci prije Mandine smrti često dolazila kod majke, time da je i prije toga dolazila i to nekih dva do tri puta tjedno barem koliko je on vidio, cijelo vrijeme je u pokretu pa nije baš vidio svaki puta kada je bila. Pokojna MT mu se nije žalila na JT ali se žalila na VT, time da se to odnosilo prije svega na postupanje VT u svezi kuće u [adresa] gdje je VT zaključala dvije sobe, pa je onda JT zaključala drugi dio kuće, također VT je u tu kuću dovezla svoje pse koji su je uneredili. To je razljutilo MT pa je odlučila da VT pripadne kuća u [adresa] a da JT dobije stan u [adresa]. Znao je pitati MT da li VT dođe, a ona ui je rekla da dođe, bude tu pola sata a potom ode u Vatrogasnu tamo ima pse. Poznaje OT, Tajaninu kćerku, nije je nikada vidio kod MT, ne zna gdje je živjela u vrijeme dok je baka bila živa. Manda mu unije spominjala da bi OT dolazila kod nje, da bi brinula o njoj.

Na upit punom. tužiteljice odgovorio je da nema saznanja da je pok. MT bila u bolnici, jer za to nije bilo potrebe jer se dobro osjećala. Poznato mu je da je otprilike 4 do 5 godina prije Mandine smrti, MT kuhala Milka. To zna jer je vidio kad je nosila jelo, lonce, šerpice. Zna da je jednom prilikom JT morala ići ležati u bolnicu i da je tada osigurala da MT dovoze hranu iz Prehrane ili Crvenog križa, ne zna kako su se zvale te ustanove. Zna da JT ima kćerku u Nizozemskoj i da je bila kod nje u Nizozemskoj ali ne zna koliko puta, jednom u pet godina, zna da je JT išla i na godišnji odmor, teta MT joj je odobrila da ide na godišnji odmor i da će ona biti dobro. Tada ga je JT pitala da li bi mogao otići kod MT da vidi kako je jer nije bila sigurna u sestru VT i nećakinju. Za vrijeme dok je JT bila odsutna on je jednom bio kod MT, rekla mu je da joj ne treba ništa da joj je JT sve pripremila, da joj donose hranu, misleći pri tome na Caritas. Viđao je MT svako jutro na balkonu, navečer je vidio da joj gori svjetlo u sobi i na taj način jeznao da je živa.

Na upit tužiteljice odgovorio je da je BT bila njegova majka, da je ista bila psihički bolesna, bolovala je od Alczheimera, i jednom prilikom 8 do 9 godina prije Mandine smrti, otišla je do MT i tamo se uneredila, tada je MT bila sama u stanu i ne zna tko je počistio nered.

9.6. Svjedokinja JTS je iskazala da je pokojna MT bila njezin pacijent, time da se ne sjeća od kada. Ona nije dolazila u ordinaciju već je uglavnom dolazila kod nje u posjete kući. U posjet je dolazila po pozivu njezinih kćerki, nije postojao neki poseban razlog, htjele su da je obiđe i vidi kako je. Bila je par puta u posjetu kod pokojne i vidjela je je ista dobrog zdravstvenog stanja, nije imala posebnih dijagnoza, doživjela je duboku starost. Koliko zna uzrok smrti bila je starost. Prema navodima njezine kćerke, sjedi joj s desne u sudnici. (Konstatira se da se radi o tuženoj JT.) pokojna se znala gubiti. Međutim ona prilikom posjeta istoj nije uočila da se ista gubi, ista je bila normalna u komunikaciji, vedra, otvorena, pokretna. Pokojna je živjela sama, o njoj se brinula kćerka koja sjedi njoj s desna, ista je znala zvati za lijekove. Kad je bila u posjeti kod pokojne, kod iste je obično znala susresti obje kćerke. Pokojna je bila uredna, okupana, stan je bio uredan, čist, nije bila gladna. Ne zna tko joj je donosio hranu. Pokojna je bila u godinama kada se više nije mogla sama brinuti o svojoj higijeni, čistoći stana i bila joj je potrebna pomoć treće osobe. JT je uglavnom zvala za lijekove pokojnoj i koliko se sjeća ona joj je i rekla da pokojnoj donosi hranu.

Na upit tužiteljice odgovorila je da s obzirom na nalaz krvi ne može reći od čega je umrla MT, nije mjerodavna za to. Ne sjeća se da li je pokojna išla operirati mrenu preko HZZO-a. Ne sjeća se da li je pokojna podvrgnuta operativnom zahvatu koji je zahtijevao ležanje u bolnici. Pretpostavlja da je obzirom na životnu dob, pokojna primala stalnu terapiju ali ne sjeća se koju.

9.7. Svjedokinja ŠT je iskazala da je prijateljica s JT, već nekih 10 do 12 godina, da je preko V upoznala pokojnu MT, poznavala ju je nekih desetak godina. Kad je V išla kod MT i ona je znala doći s njom. To je u tih deset godina bilo nekih 5 do 6 puta ukupno. Nije stanovala blizu pokojne. U komunikaciji pokojna MT je bila vrlo lucidna, dobra, pametna inteligentna, nije im dala da sami kuhju kavu. Pokojna je živjela sama time da je V skoro svaki dan dolazila kod nje, nosila joj namirnice, kuhala. To je i sama vidjela prilikom posjeta pokojnoj, a isto tako telefonski se znala čuti s pokojnom nekih dva puta mjesečno i tada joj je ista u razgovoru znala reći da je Milkica otišla, da je napravila ručak ili da je donijela ručak, da je obavila kupnju. Znala je da je s pokojnom živio njen unuk J, pa je njega znala vidjeti, time da je on nakon nekog vremena otišao, ne zna da li je on brinuo o pokojnoj. Zna da je pokojna imala još jednu kćerku, nije je vidjela kod pokojne, ne zna ništa o njoj. Prvi puta ju je vidjela na Mandinoj sahrani, misli da je to gospođa koja danas sjedi njoj s lijeva. Zna da je V pravila neki ugovor i da su taj ugovor V i pokojna znale spominjati u razgovorima ali ne zna o čemu se točno radilo niti je o tome zapitkivala. Ne zna tko je platio sahranu, nije pitala. Koliko zna pokojna je bila dosta dobrog zdravstvenog stanja, imala je nekih sitnih staračkih problema, time da je V vodila računa o njezinom zdravstvenom stanju i kontaktirala njezinu doktoricu o svemu u svezi što joj treba. Zna da je V pospremala pokojničin stan, da joj je prala i peglala veš. Sjeća se da je nazvala Milkicu da se nađu ali joj je rekla da ne može jer da je mami loše, to sve se odvilo par dana prije njezine smrti.

Na upit punom. tužene odgovorila je da je znala telefonski nazvati pokojnu iz razloga što je ista bila jako simpatična, draga, podsjećala ju je na njezinu mamu. Sve do nedavno nije znala da DT ima kćer, od njihove obitelji poznavala je samo R.

Na upit tužiteljice odgovorila je da je za njezinu kćerku saznala prilikom vođenja ovog postupka, naime pitala je V kako je bilo na raspravi a ona joj je rekla da je DT navela i svoju kćer. Kad je dolazila kod pokojne u pravilu je dolazila popodne, jer je ujutro imala svojih obaveza, ima veliko domaćinstvo, sina. U dva tri navrata bila je i prijepodne. Pokojna je stanovala na Jugu na drugom katu, znala se žaliti da joj je teško silaziti iz stana. Ulaskom u stan pokojne ravno se nalazilo predsoblje iz kojeg se ulazilo u kuhinju i u pravilu su se uvijek zadržavale u kuhinji tako da joj raspored ostalih prostorija u stanu nije poznat. Kad je zvala pokojnu znala je zvati na način da je zvala JT na mobitel pa joj je onda ona dala mamu ili je zvala na pokojničin fiksni telefon. Ne zna više broj fiksnog telefona. Na upit punom. tužene odgovorila je da je zadnji put kod pokojne bila u njezinom stanu tri mjeseca prije njene smrti.

9.8. Svjedokinja ZT je iskazala da je JT njezina prijateljica još iz osnovne škole, viđaju se skoro svaki dan, žive blizu, ona u [adresa] ja u Bosutskoj ulici i nalaze se obično u Mercatoru. Poznavala je pok. MT, naime V ju je znala pozvati da ode s njom kod majke. Kod MT je bila negdje dva do tri puta godišnje i to nakon 2019.g. odnosno nakon što se vratila iz Italije. Pokojna je bila bistra, komunikativna, nije se gubila u komunikaciji, znala je tko je. Zna da je živjela sama i da je jedno vrijeme s njom živio unuk J dok je išao u školu. Zna da se o pokojnoj brinula JT, ista je spremala stan, prala prozore, zavjese, nosila joj ručak ili joj ga kuhala, skoro svaki dan je bila kod nje. To zna jer kad je znala nazvati rekla joj je da se nalazi kod mame. Ne zna da li je još tko brinuo o njoj, time da zna da je imala i kćerku VT ali nju nije vidjela. Znam da su JT i pokojna sklopile ugovor prema kojem je JT trebala biti mami skrbnik. Vidjela je taj ugovor i pročitala, vidjela je da je potpisan kod javnog bilježnika, vidjela je da je prema istom JT trebala brinuti o mami do kraja dok je za brigu JT trebao pripasti mamin stan. Pokojna se nije žalila da JT ne ispunjava obveze prema ugovoru. Misli da je JT organizirala sahranu svoje majke, platila i organizirala karmine, time da ne zna da li je u troškovima sahrane, karmina i ostalog sudjelovala i VT. Koliko zna pokojna nije bila boležljiva, jednom ju je JT nazvala da joj iz Italije, gdje je radila, donese sprej za uho jer ju je boljelo uho.

Na upit punom. tužene odgovorila da zna da VT ima kćer, ne sjeća se više kako se zove ali istu nije viđala kod pokojne MT. Zna da je pokojna imala kuću i da je ta kuća trebala biti podijeljena između JT i VT. Međutim postignut je dogovor između JT i VT prema kojem je JT svoj dio u kući prepustila VT, a za uzvrat bi stan pokojne u cijelosti pripao JT. Ne zna što je dalje bilo u vezi toga. Na upit tužiteljice odgovara da nije zatekla tužiteljicu kod pokojne dok je tamo dolazila, koliko zna tužiteljica je živjela u [adresa] u kući.

9.9. Tužiteljica VT je iskazala da je znala da je majka sklopila sa tuženom ugovor o doživotnom uzdržavanju, to joj je mama rekla na način da je rekla da ima skrbnika što je po njoj značilo da se isti o njoj ima brinuti. Ugovor o doživotnom uzdržavanju prvi put je vidjela tek na ostavinskoj raspravi. Prema tom ugovoru tužena je trebala brinuti o majci. Pok. majka joj nikada nije objašnjavala na koji način se tužena o njoj trebala brinuti ni sadržaj ugovora. Njezina majka je za života govorila da će stan, koji tuženoj pripadne nakon smrti majke temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužena nakon svoje smrti ostaviti nećaku R, njezinom sinu, budući da je njezina kćerka živjela u [adresa] i nije mogla brinuti o njoj. Nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ona je znala dolaziti kod majke i to samo u posjetu a i tada je dolazilo do sukoba između nje i mame. Kad je dolazila kod mame tamo nije zaticala tuženu, naime uvijek je dolazila popodne a tužena je dolazila prijepodne. Tužena je još prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju otišla u mirovinu i dok je ona (tužiteljice) imala obaveza i bila zaposlena, mama je mislila da će se tužena moći brinuti više o njoj. Zna da je tužena naručivala majci pelene, ibruprofen jer je mamu boljela glava. Jednom prilikom kada je mama oboljela od escherishie coli, ne zna kada je to točno bilo, tužena je kupovala tablete, čaj od brusnice. Tužena je u početku majci kuhala, najprije u majčinom stanu, po tom joj je kuhala u svom stanu pa joj je donosila, nakon toga je donosila jesti iz Doma umirovljenika. Na kraju je sredila da se majci donosi hrana iz Crvenog križa. Sve to što je iznijela rekla i je mama. Mama se nikada nije žalila na tretman tužene. Nije joj spominjala da joj tužena plaća režije, ali je znala da majka sama snosi troškove režija. Naime mamu su prevarili u T-comu i ona je morala platiti ogroman račun za struju, tuženu za to nije bilo briga jer ona i onako nije snosila troškove režija. Dolazila je kod majke kad je zvala da joj nađe neke jeftine kekse, nađe jeftin šećer, naime tužena nije vodila brigu o tome da kupi jeftine stvari već je odlazila u trgovinu i kupila što treba, neovisno o cijeni. U vrijeme korone zna da je dostavljač iz Crvenog križa mami donosio mlijeko, ali ne zna tko je to sredio, mama ili tužena, ona (svjedokinja) nije. Mami nije bila potrebna nova odjeća ni obuća jer nije nikuda izlazila van. Sjeća se situacije iz 2014.g. kada je njezin sin zatekao majku sa temperaturom, misli da je bila na podu, misli da ju je on tada odveo na hitnu. U vezi toga je kontaktirala tuženu koja je rekla da nije bila kod nje tjedan dana ali da su se čule telefonom, ali da joj u tim razgovorima mama nije rekla da joj nije dobro. Mama je voljela jesti žgance, kupus, krumpir, nije voljela juhu, ponekad joj ja znala skuhati. Prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju tužena nije trebala živjeti sa majkom. Majka je nosila pelene, iste su dolazile na doznaku i donosio ih je majci dostavljač. Majka je sama skidala i stavljala pelene. Primijetila je da je majka nosila prevelike pelene za svoju težinu i predložila joj je da uzme manje, a majka joj je odgovorila da se u to ne petlja da će to Milkica. Majka joj nije dala niti da promijene dostavljača hrane, ona je htjela da joj se hrana dostavlja iz Cornera ali majka joj je rekla da se ni u to ne petlja, jer da će biti onako kako je rekla V. Nakon što je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, V je promijenila bravu na ulaznim vratima majčinog stana, i ključeve su samo imali majka, V i nitko drugi. Majka je imala problema sa vidom ja sama je nagovarala da posjeti liječnika i što je ona odbila, rekavši joj da će to V i da se u to ne petlja. Ništa joj nije poznato u vezi hipoteke na stanu. Sjeća se da je 90 i neke sudjelovala u otkupu tog stana. Nakon što je majka umrla tužena je nazvala prijateljice i obavijestila ih o majčinoj smrti i o sahrani. Ona to nije učinila. Tužena i ona su zajedno otišle u mrtvačnicu, zajedno izabrale lijes, dogovorile su da će biti glazbe, tužena je organizirala karmine. Tužena nije svojim sredstvima platila sahranu i karmine već je majka imala novaca koje je imala sa strane za tu namjenu. Majka je imala dvije mirovine, obiteljsku od 1.700,00 kn i svoju ali ne zna u kojem iznosu.

Na upit punom. tužene odgovorila je da je živjela u [adresa] u kući, suvlasnica koja je bila ovdje tužena a koji suvlasnički dio joj je tužena darovala. Ne može reći da je tužena uredila kuću u [adresa], postavila je samo stiropor i izvršila manje popravke. Tu kuću je prodala za 53.000,00 EUR. Nije vodila sudski postupak protiv pok. majke. Nakon iznijete primjedbe od strane tužene, tužiteljica je navela da je vodila postupka protiv svoje majke, ali da je to bilo prije 2013.g. Ne želi iznijeti sadržaj same tužbe postupka koji je vođen protiv majke.

9.10. Tužena JT je iskazala da su ona i tužiteljica bile suvlasnice kuće njihove pok. tetke svatko u ½. Ona je tu kuću okrečila, sredila, u jednom trenutku tužiteljica je sa koferom u ruci iz [adresa] došla živjeti u tu kuću. Došla je živjeti sa psom i uneredila cijelu kuću, nije plaćala režije. Tada joj je mama rekla da svoj dio kuće prepiše tužiteljici – sestri, da ćemo oni napraviti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Na taj način majka je željela izbjeći da tužiteljica nakon njezine smrti dobije svoj dio na stanu, odnosno razlog je ležao i u tome da se ona cijelo vrijeme brinula o majci i da sam obzirom na činjenicu da je bila u mirovini i da je imala vremena mogla preuzeti obvezu daljnje brige prema majci. Majka je imala povjerenja u nju i što god joj je trebalo obraćala se njoj i ona je o svemu vodila brigu. Kod majke je dolazila skoro svaki dan, od nje je bila udaljena na 5 minuta vožnje. Čule su se svaki dan u 9 ujutro i dogovorile su se što joj treba i da li će doći tog dana kod nje ili ne. Kuhala joj je, najprije je kuhala u majčinom stanu, potom je kuhala kod sebe pa joj je nosila, zatim je majka predložila da joj plati dostavu hrane odnosno joj je zadnje tri godine hrana dostavljana iz Crvenog križa. Međutim i nakon što joj je hrana dostavljana iz Crvenog križa, ona joj je svaki vikend, subotom i nedjeljom kuhala. Prala joj je veš, spremala stan, prala suđe. Vodila ju je kod doktora, kod zubara, vodila ju je skidati dioptriju u to u privatnu kliniku time da je zahvat plaćen iz sredstava HZMO-a. Majku je vodila i na uho, grlo nos za slušni aparat, ne zna kako je plaćen, misli preko socijalnog. Vodila ju je vaditi krv kada je to bilo potrebno obzirom je ista bila generalno dobrog zdravstvenog stanja. Jedno vrijeme majka je imala escherishiu coli, pa je u toku 6 mjeseci nosila mokraću na analizu u Drapšinovu. Jednom prilikom je imala probavnih problema, bila je 7 dana u bolnici ona je bila kod nje mjesec dana, kuhala, brinula o njoj. O higijeni je majka vodila računa sama, nije htjela da ju se kupa, da joj se skidaju pelene, to je radila sama. Ona (tužena) nije promijenila bravu na vratima majčina stana, ona (majka) je promijenila bravu, time da je njoj dala ključ, nitko drugi nije imao ključ od majčinog stana. Majka je bila pokretna i znala je sve što se događa oko nje. Plaćala joj je račune njezinim sredstvima. Kupovala joj sokne, gaće, donji dio trenirke, a što se tiče ostale odjeće imala je. Tri dana prije smrti je majci skuhala, 14.10.2020. mami nije bilo dobro došla je doktorica rekla je da je sve u redu da je mama samo umorna, idući dan mama je dobro jela, mislila je da će se oporaviti. U noći nedjelju na ponedjeljak mama se nije dobro osjećala, tada je tužiteljica inzistirala da zove hitnu, ona nije smatrala da je to potrebno ali joj je rekla ako želi neka je vozi sama, tada je tužiteljica tražila da ide kupiti lijek za temperaturu koji je majka dobila jer je ona smatrala da joj taj lijek treba, ali rekla joj je neka ide sam da ona navečer neću ići. Idući dan došla je sestra uzela je krv ali ne i mokraću, on je uzela mokraću nakon sestrinog odlaska i odnijela ju u Dom zdravlja, kad se vratila iz Doma zdravlja mama je umrla. Mama je bila zadovoljna sa njom i uvijek je brinula da ne padne i da joj se nešto ne dogodi jer se brinula tko će se tada brinuti o njoj. Što se tiče odnosa majke i tužiteljice, navodim da je tužiteljica bila konfliktna osoba i kad bi došla kod majke, posvađala bi se s njom, pa se nakon toga dugo nisu čule, i majka je čak bila i sretna jer je imala mir. Osim nje nitko nije vodio brigu o baki. Zna da je tu i tamo unuka OT znala doći u posjet i to u pravilu kada je trebala negdje otputovati kako bi joj baka dala novaca za put.

Na upit suda odgovorila je da je organizirala majčin sprovod, zvala je rodbinu i prijatelje da ih obavijesti o majčinoj smrti, sa tužiteljicom je išla odabrati lijes, kod svećenika je išla sama, sa tužiteljicom je zajedno dogovorila karmine. Cijeli sprovod je platila sama, svojim sredstvima. Majka joj nije dala novac koji bi namijenjen za pokriće troškova sprovoda. Dala joj je novac ali to je trebalo služiti pokriću tekućih troškova, nabave namirnica, za pokriće troškova goriva i slično.

Na upit tužiteljice odgovorila je da je majka promijenila bravu na ulaznim vratima svog stana, ne zna točno kada, ali to je bilo poslije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Razlog tomu bio je situacija kada je ona otišla u Holandiju i tada je mami dala ključ svog stana, međutim tužiteljica je ključ njezinog stana uzela iz maminog stana i dala njezinom nećaku, svom sinu. Nećak je pozvao društvo, napravio party u njezinom stanu i napravio cijeli dar mar. Kad je mama to čula promijenila je bravu na ulaznim vratima svog stana, i rekla da ne želi da tužena ni itko drugi ulazi u njezin stan. U tom stanu koji je predmet ugovora o doživotnom sada se nalazi tužiteljičin sin, u tom stanu ima ured, plaća režije, dogovoreno je i plaćanje najamnine, ali on i po šest mjeseci ne plaća najamninu, pa i režije. Nakon majčine smrti predmetni stan je htjela prodati tužiteljičinu sinu.

9.11. Cijeneći ovako izvedene dokaze, a prije svega iskaze saslušanih stranaka, ovaj sud je utvrdio da je pok. MT sklopila s tuženom Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz razloga što je tužena bila u mirovini i mogla se brinuti o njoj dok je tužiteljica imala obaveza i bila zaposlena, da je tužena izvršavala svoje obveze na davanje uzdržavanja pok. MT preuzete kroz razdoblje od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 30. listopada 2013. do smrti primateljice uzdržavanja 17. listopada 2022., odnosno da se pok. FT nije žalila tužiteljici na postupanje tužene prema njoj, što u svom iskazu navodi sama tužiteljica.

9.12. Ovaj sud je utvrdio da je tužena pok. MT nabavljala odjeću, na koju okolnost je tužena iskazala da je pok. MT kupovala sokne, gaće, donji dio trenirke, dok je ostale odjeće imala, što je ovaj sud prihvatio. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice da mami nije bila potrebna nova odjeća ni obuća jer nije nikuda izlazila van, kao niti iskazu OT da nije zamijetila da bi baka imala novu odjeću. Naime, iako se radilo o osobi poznije životne dobi, koja je vrijeme provodila u stanu, to nikako ne znači da nije postojala potreba za nabavom odjeće za istu, prije svega one najosnovnije kao što je donje rublje, čarape, komotnija odjeća (trenirke). Ne može se, a kako to aludira tužiteljica govoriti samo o kupovini odjeće koja je potrebna za izlazak van stana.

9.13. Tužena je nadalje vodila brigu o osobnoj higijeni pok. MT koja je bila inkontinentna i nosila je pelene, na način da joj je nabavljala pelene, a što u svom iskazu potvrđuje tužiteljica navodeći da je tužena naručivala majci pelene, odnosno da je primijetila da je majka nosila prevelike pelene za svoju težinu i predložila joj je da uzme manje, a majka joj je odgovorila da se u to ne petlja da će to V. Okolnost što tužena nije mijenjala pok. MT pelene ne znači da ona to nije htjela, već iz činjenice da je pok. to mogla i htjela raditi sama. Tužena je pok. MT kupala, prala joj veš, peglala, te je vodila računa i o higijeni prostora u kojem je MT živjela, pa joj je čistila stan, prala prozore, tepihe, a što ne spori niti tužiteljica, dok isto potvrđuju i saslušani svjedoci (LT, UT, ŠT, JTS).

9.14. Tužena je brinula o prehrani pok. MT, na način da joj je kuhala i nabavljala namirnice. Naime, na okolnost pripreme hrane tužiteljica i tužena su gotovo suglasno iskazale na način da je tužena u početku majci kuhala, najprije u majčinom stanu, po tom joj je kuhala u svom stanu pa joj je donosila, nakon toga je donosila jesti iz Doma umirovljenika, odnosno platila joj je dostavu hrane. I GT je iznijela da je vidjela da tužena kuha pok. Pok. MT nije niti htjela da itko osim tužene vodi računa o njezinoj prehrani, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice kad navodi da joj majka nije dala niti da promijene dostavljača hrane, ona je htjela da joj se hrana dostavlja iz Cornera ali majka joj je rekla da se u to ne petlja, jer da će biti onako kako je rekla V. Jednako tako ovaj sud je utvrdio da je tužena vodila računa i o nabavi svih potrebnih namirnica i potrepština za pok. MT, što su potvrdili i svjedoci LT, UT, PT. Ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedokinje OT odnosno tužiteljice da su one vodile brigu o nabavi namirnica za pok. MT, budući iz njihovih iskaza proizlazi da su one tek po pozivu pok. istoj donosile pojedine stvari, keksiće, mlijeko, što nikako ne znači da su vodile kontinuiranu brigu o nabavi svih potrebnih namirnica.

9.15. Tužena se brinula i o zdravlju pok. MT i o tome da joj osigura potrebnu zdravstvenu skrb, odnosno nabavljala joj je potrebne lijekove, naime tužiteljica je iskazala da zna da je tužena majci kupila ibruprofen jer je mamu boljela glava, da je jednom prilikom kada je mama oboljela od escherishie coli, ne zna kada je to točno bilo, tužena kupovala tablete, čaj od brusnice. Nadalje iz iskaza tužene proizlazi da je pok. MT vodila kod doktora, kod zubara, vodila ju je skidati dioptriju i to u privatnu kliniku time da je zahvat plaćen iz sredstava HZMO-a, da je majku vodila i na uho, grlo nos za slušni aparat, ne zna kako je plaćen, misli preko socijalnog. Vodila ju je vaditi krv kada je to bilo potrebno obzirom je ista bila generalno dobrog zdravstvenog stanja. Jedno vrijeme majka je imala escherishiu coli, pa je u toku 6 mjeseci nosila mokraću na analizu u Drapšinovu. Jednom prilikom je imala probavnih problema, bila je 7 dana u bolnici ona je bila kod nje mjesec dana, kuhala, brinula o njoj. Sud je poklonio vjeru danom iskazu tužene, jer je ista iskazivala jasno i određeno o zdravstvenom stanju pok. MT, o tome koje je liječničke preglede i tretmane pok. imala, kao i na koji su način plaćali, o čemu sama tužiteljica uopće nije niti imala saznanja. Svjedokinja ZT je iznijela da ju je jednom FT nazvala da joj iz Italije, gdje je radila, donese sprej za uho jer je pok. boljelo uho. Također i svjedokinja JTS je iznijela da je uglavnom tužena znala zvati za lijekove pok., dok je svjedokinja OT izrijekom iznijela da ona nije išla s bakom kod doktora. Prema tome, ovaj sud utvrđuje da je tužena vodila brigu o zdravstvenom stanju pok. MT.

9.16. Tužena je vodila računa i o plaćanju režija pok., pa iako je i sama priznala da ih je plaćala sredstvima pok., to ne umanjuje činjenicu da je na taj način vodila brigu da pok. ne bude dovedena u situaciju da joj prijeti prisilna naplata i sl. Sud utvrđuje da se tužena i u vrijeme kada je bila odsutna iz grada, brinula o pok., da je zamolila svjedoka PT da otiđe kod MT da vidi kako je jer nije bila sigurna u sestru VT i nećakinju.

9.17. Što se tiče sahrane pok. MT tužiteljica je iskazala da je, nakon što je majka umrla, tužena nazvala prijateljice i obavijestila ih o majčinoj smrti i o sahrani, ona to nije učinila, tužena i ona su zajedno otišle u mrtvačnicu, zajedno izabrale lijes, dogovorile su da će biti glazbe, tužena je organizirala karmine, dok je i tužena iskazala da je organizirala majčin sprovod, zvala je rodbinu i prijatelje da ih obavijesti o majčinoj smrti, sa tužiteljicom je išla odabrati lijes, kod svećenika je išla sama, sa tužiteljicom je zajedno dogovorila karmine. Dakle, tužena je organizirala sahranu pok. na način da joj je obavijestila rodbinu i prijatelja o činjenici smrti, da je organizirala smještaj u mrtvačnici, da se pobrinula za lijes, za svećenika, da je organizirala karmine. Pri tome, je evidentno da tužiteljica nije platila sprovod, već ga je platila tužena. Iako je tužiteljica tvrdila da je pok. imala ušteđenih sredstava za pogreb i da je iz tih sredstava tužena platila pogreb, ona tu tvrdnju temelju tek na pretpostavci, ne dokazujući iz čijih sredstava je pogreb stvarno plaćen. No čak i da je pogreb plaćen sredstvima pok. to ne umanjuje činjenicu da je tužena kroz 9 godina vodila sustavnu brigu o istoj, te se ne bi, i kraj činjenice da nije platila pogreb, govoriti da nije ispunila obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

10. Tužiteljica na okolnost da tužena nije izvršavala ugovorom preuzete obveze dostavlja snimke razgovora iz kojih proizlazi da su isti snimljeni tijekom listopada 2022. godine (12. listopada 2022., 16. listopada 2022. i 17. listopada 2022.), da ih je snimila tužiteljica bez znanja tužene, da je tužena iznijela prilikom preslušavanja istih da je ona na snimkama, da iz sadržaja snimki proizlazi da tužiteljica pokazuje zabrinutost za zdravlja svoje majke, da traži od tužene da majku vodi doktoru, da joj kupi tablete za temperaturu. Međutim, ovaj sud temeljem sadržaja tih snimki koje su sačinjene svega par dana pred smrt MT, ne zaključuje da bi iz istih proizlazilo da tužena nije ispunjavala ugovorom o doživotnom uzdržavanju preuzete obveze, a kako je to naprijed utvrđeno.

11. Tužena je predložila i da sud službenim putem od Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb zatraži ispis brojeva, koji su zvani sa broja 091-5682681 u razdoblju od 30. listopada 2013. pa do 17. listopada 2022., da Hrvatski Telekom izdvoji samo pozive usmjerene prema brojevima 031333602, 031511511, 031208330, 031225346, 031504094, 031225434, i da naznači kome ti brojevi pripadaju, to na okolnost da je ona vodila brigu o zdravlju pok. MT na način da je zvala njezinu doktoricu AT odnosno druge brojeve u Domu zdravlja kako bi se informirala o zdravlju pok. MT.

11.1. Iz očitovanja Hrvatskog telekoma d.d. od 9. lipnja 2025. proizlazi da broj [broj telefona] pripada VT, da brojevi 031/333-602, 031/511-511, 031/225-346, 031/225-434 pripadaju Telemach hrvatska d.o.o., da broj 013/208-330 pripada Ljekarnama Srce, ljekarne Osječko–baranjske županije, da broj 031/504-094 pripada Farmaciji, specijaliziranoj prodavaonici d.o.o. Josipa Reihla Kira 40, Osijek. Jednako tako, a kako sukladno važećim zakonskim propisima temeljem kojih je određen period od 12 mjeseci od obavljene komunikacije u kojem se arhiviraju podaci o obavljenom telekomunikacijskom prometu, nisu u mogućnosti dostaviti ispis odlaznih poziva sa broja telefona [broj telefona] za period od 30. listopada 2013. do 17. listopada 2022., budući je od traženog vremena prošlo više od godinu dana.

11.2. Dakle, obzirom na činjenicu da nije moguće pribaviti ispis poziva za traženo razdoblje, time niti utvrditi koga i kada je tužiteljica zvala, ovaj sud ne nalazi utvrđenim da bi tužena vodila brigu o pok. MT. Jer čak i da su vidljivi stvarni pozivi s broja tužiteljice, to nikako ne bi značilo da su oni upućivani od strane tužiteljice u svrhu brige za pok. MT.

12. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da je tužena u razdoblju od 30. listopada 2013. do 17. listopada 2022. davala uzdržavanje pok. MT prema sadržaju uzdržavanja iz Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, pa nije osnovan zahtjev tužiteljice za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2013., slijedom čega je tužiteljicu valjalo odbiti s tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tuženoj priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25. – dalje u tekstu: Tarifa). Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 22. svibnja 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 5. studenoga 2025. u iznosu 125,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 13. veljače 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 2. ožujka 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 30. ožujka 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 10. lipnja 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 3.125,00 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 3.906,25 eura, na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 22. srpnja 2026., kao dana presuđenja, pa do isplate.

13.1. Tuženoj nije priznat trošak sastava žalbe od 6. travnja 2023., budući ista nije uspela u žalbenom dijelu postupka, odnosno njezina žalba je odbijena. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 4. veljače 2025., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat trošak zastupanje na ročištu 26. svibnja 2025, budući tog dana nije niti održano ročište u ovom predmetu.

14. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 22. srpnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. VT, [adresa]

2. Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku