Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1525/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. LK, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. i 5. i iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. LK, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 1. rujna 2025., klasa:211-07/25- 3/14368, urbroj: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Prigovor okrivljenika LK odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik LK obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik LK i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.350,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. i 5. (utvrđena novčana kazna od 30,00 eura) i iz članka 199. stavka 2. i 8. (utvrđena novčana kazna od 1.320,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja strane dozvole za upravljanje motornim vozilom na području Republike Hrvatske u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ne osporava činjenice navedene u nalogu i iskreno se kaje, no dodaje da je trenutno nezaposlen i bez redovitih primanja, te ovisi o pomoći roditelja, pa moli sud da umanji novčanu kaznu ili ju zamijeni opomenom, kao i da skrati trajanje zaštitne mjere. U prilog prigovoru dostavlja Uvjerenje Službe za zapošljavanje Županije Zapadnohercegovačke od 17. listopada 2025.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki od pojedinih počinjenih prekršaja u stjecaju utvrdilo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Dakle, cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, pri čemu su imovinske prilike okrivljenika djelomično dokumentirane, te imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, pri čemu se naročito misli na činjenicu visoke koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,55 g/kg), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je prvostupanjsko tijelo, za prekršaj iz toč. 1. izreke, novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa, a za prekršaj iz toč. 2. utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj., s tim da se za navedeni prekršaj, s obzirom na propisanu kaznu, ne može niti primijeniti opomena, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 43. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane korištenja strane dozvole za upravljanje motornim vozilom na području Republike Hrvatske.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju zbog imovinskih i obiteljskih prilika, a što nije ničim niti odgovarajuće dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje motornim vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,55 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
8. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
