Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-592/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. LH, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb od 24. srpnja 2025., klasa:211-07/25-3/12079, urbroj: 511-19-44-25-2, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenika LH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela, u odluci o kazni i odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se postupanje okrivljenika iz izreke pravno označava kao prekršaj iz članka 54. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te se temeljem istog propisa okrivljeniku LH izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura), koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti, dok se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ukida.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, prigovor okrivljenika je bespredmetan.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik LH obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik LH i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da je svjestan počinjenja prekršaja i iskreno mu je žao zbog toga, no dodaje da mu je vozačka dozvola jako potrebna zbog dvoje djece i roditelja starije životne dobi, te da bi plaćanje kazne uvelike dovelo u pitanje egzistenciju njega i njegove obitelji, pa moli za ukidanje zaštitne mjere i ublažavanje novčane kazne.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je bespredmetan
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava.
6. Naime, okrivljeniku se pobijanim prekršajnim nalogom u bitnome stavlja na teret da je kritične prigode upravljajući vozilom izvan naselja, gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina 130 km/h, kretao se brzinom od 174 km/h, pa da je time počinio prekršaj iz članka 54. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 54. stavku 2. istog Zakona.
7. Kažnjiva odredba članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom na cesti izvan naselja kreće brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.
8. Međutim, kako se prema konkretnom činjeničnom opisu iz izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenika tereti za kretanje vozilom brzinom koja je za 44 km/h veća od dopuštene brzine u naseljenom mjestu, to se isti činjenični opis ne može podvesti pod prekršaj iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već isti sadrži obilježja prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
9. Slijedom navedenog, a temeljem članka 207. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela kao u točki I. izreke ove presude.
10. Budući je člankom 54. stavkom 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, to je uslijed primjene za okrivljenika blaže odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za predmetno djelo prekršaja iz izreke pobijanog prekršajnog naloga izrečena kazna po blažem propisu, a koja je, dakle okrivljeniku izrečena u visini propisane novčane kazne za to djelo prekršaja, a ne na temelju uvažavanja okolnosti koje okrivljenik ističe u prigovoru, pa je po službenoj dužnosti preinačena odluka o kazni u odnosu na isto djelo prekršaja kao pod točkom I. izreke ove presude.
11. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne može izreći zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Naime, člankom 239. stavkom 4. Prekršajnog zakona propisano je da kada je za prekršaj propisana novčana kazna iznad 265,45 do 663,61 eura, može se počinitelju izreći i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Budući je za prekršaj iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, to nema zakonskih uvjeta iz članka 239. stavka 4. Prekršajnog zakona za izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom za navedeni prekršaj, pa je stoga ovaj Sud, po službenoj dužnosti, ukinuo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca..
Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude
12. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, I Postaji prometne policije Zagreb u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
